Ljubimci nisu samo naši četveronožni prijatelji. Oni su članovi porodice, uvijek tu da nas usmjere prema jednostavnijim, ljepšim stvarima u životu.

 

Za mnoge od nas, njihova sreća postaje prioritet, a briga o njima prelazi u svakodnevnu rutinu koja je ispunjena ljubavlju, pažnjom i razumijevanjem... sa dosta maženja.

Na Bonjour.ba, prepoznajemo značaj ove emotivne povezanosti i stoga smo im odlučili posvetiti posebnu rubriku Ljubimci jer znamo da su oni ti koji nas podsjećaju koliko ljubavi možemo pružiti i primiti.

Naš današnji intervju, sasvim je logičan, razgovaramo s Nedimom Šutom, stručnjakom koji je svojim radom i posvećenostima prepoznao važnost razumijevanja pasa na dubokom, stručnom nivou. 

Nedim Šuta, doktor nauka, docent na UNSA, pecijalista za filogeniju i ponašanje životinja i ljudi, međunarodni kinološki sudija i voditelj WOOFCAST-a

Šta je to WOOFCAST?

Naime, jedan od ključnih razloga zašto smo željeli ovaj intervju je WOOFCAST – inovativni podcast koji je Nedim pokrenuo kako bi podijelio svoje znanje o ponašanju pasa i njihovim potrebama. Ovaj podcast nije samo izvor korisnih savjeta za vlasnike pasa, već i platforma koja daje dublje razumijevanje svijeta četveronožnih prijatelja. S obzirom na to da WOOFCAST već ima veliki broj odanih pratitelja, vjerujemo da će njegovu ekspertizu i pristup ljubimcima prepoznati i Bonjour čitatelji/-ice te će im biti inspiracija za bolje razumijevanje svojih ljubimaca.

 

Doktor nauka, docent na UNSA, specijalista za filogeniju i ponašanje životinja i ljudi, međunarodni kinološki sudija – to je Nedim profesionalno, a ko je Nedim privatno? 

Nedim privatno se ne razlikuje puno od Nedima profesionalno. Svoj životni poziv živim u svim svojim oblicima, ali uvijek sa psima. Ali, ono što mogu reći je, da se iza mnoštva dubina i slojeva mog karaktera, negdje u suštini, krije mali Petar Pan koji radost življenja dijeli sa svojim ljubimcima i ljudima koje voli i koji ga stalno podsjećaju, bez obzira na oluje koje život donosi, koliko je važno zaspati kao dobar čovjek.


Kako je počeo interes za pse i kako si izgradio karijeru koja objedinjuje nauku, ljubav prema životinjama i komunikaciju sa širom publikom? 

Kada bi pitali moju majku koja je prva riječ koju sam progovorio rekla bi vam - “kuko”. Tako da, evidentno je da sam interes ka psima iskazao vrlo rano, u najranijem djetinjstvu, a danas, kad malo bolje razmislim i analiziram svoj dosadašnji životni put, duboko vjerujem da moj je odnos sa psima dat i određen sudbinski, a uspješna karijera u toj oblasti je samo nus produkt te relacije.

 

Moj dosadašnji naučni rad, posao profesora i edukatora je ulazak u srž spoznaje o odnosu i relaciji čovjek - pas, ali i šansa da nekim novim klincima koji dolaze pokažem da imaju pravo izbora i da može i mora drugačije. Biološki odnos čovjek - pas nosi možda zadnju nadu da se ljudi istinski vrate ljudima, a povratkom nama vraćamo se prirodi iz koje smo potekli.

Kao naučnik iz domena bihevioralne biologije primjećujem da nam je moderna stvarnost puna tih “savršenih ljudi”, koji se mlako rukuju, mlako vole, mlako žive. Bezlično i postavlja se prirodno pitanje: ,,Kada padnemo u provaliju, kada nas zadese prirodne katastofe, ko će nas spasiti?''. Baš ti mlaki i bezlični? Takvi su nas i natjerali da potonemo. Posljednje godine donijele su niz prirodnih nedaća poput zemljotresa, poplava, katastrofa koje su onim osviještenim sklonile zastore sa pozornice života. Psi su spašavali ljude, a oni mlaki, sveto bezlični nisu. 

 

Stoga, komunikacijom sa širom publikom pokušavam dati priliku ljudima da spoznaju strast i ljubav na koju smo, čini mi se, malo i zaboravili u cijelom ovom vrtlogu digitalizacije i konzumerizma. Psi nas uče da ljubav nije samo kad se raspadamo u sebi i drugima, kad trčimo bolu u susret i kada svakog dana sahranjujemo strast u nama. 

Siguran sam da je svaki vlasnik ili vlasnica psa spoznao da tišina znači više od riječi, da je smijeh kada rastvorimo dušu, a ne usne i da je nemoguće, u njihovom prisustvu, anemično se vući kroz život. Zato naša mantra i jeste da psi mnogo daju i govore, ali onima koji znaju slušati.


Kako podcast pomaže vlasnicima pasa i zajednici u BiH i regiji?

Sama ideja za pokretanjem ovakvog projekta, zapravo, dolazi iz potrebe da se popuni medijski jaz koji postoji kada su u pitanju sadržaji posvećeni vlasnicima pasa, ne samo u Bosni i Hercegovini već u cijeloj regiji. Do sada, informacije o zdravlju, njezi i ponašanju pasa uglavnom su bile dostupne u fragmentima, često iz stranih izvora. O iskustvima da ne pričamo. A, kako smo i sami vlasnici pasa, osjetili smo da je našoj zajednici potreban sadržaj koji je relevantan, lokaliziran i prilagođen specifičnostima naših prostora.

 

WOOFCAST nudi platformu gdje stručnjaci i ljubitelji pasa dijele praktična znanja i lična iskustva, stvarajući zajednicu u kojoj se vlasnici pasa osjećaju podržano i informirano. Na taj način, ne samo da edukujemo, nego i povezujemo ljude, što je posebno važno u društvima poput našeg, gdje su zajedništvo i dijalog ključni za napredak.

Uz to, WOOFCAST ima širu ulogu – podstičemo diskusije o odgovornom vlasništvu, stavljajući dobrobit pasa u prvi plan te promovišemo pet friendly društvo i samu svijest o potrebama pasa.


Koja ti je do sada bila najzanimljivija epizoda i zašto?

Moram priznati, svaka WOOFCAST epizoda je imala svoju čar sa ove strane kamere, ali i što je važnije, svrhu. Meni lično najviše je prijao razgovor sa prof. dr. Jasnom Bajraktarević jer smo nekako došli do tačaka gdje se ponašanje životinja i ljudi spajaju i gdje ne mogu jedno bez drugog - a to su emocije.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by WOOFcast (@woofcast)

Bh. pjevačica Slađana Mandić je u jednoj od ranijih epizoda sa našom publikom podijelila sjajne primjere iz svog privatnog života i koliko je njen ljubimac Simba bio velika pomoć u odgoju sinova, ali i emotivna podrška u teškim trenucima. Imali smo i dvije sjajno, izrazito korisne epizode - sa državnom veterinarskom inspektoricom Ureda za Veterinarstvo BiH, Ingom Dujmović, gdje je taksativno i decidno davala primjere dobre i loše prakse provođenja zakona u BiH te ukazala na važnost odgovornog vlasništva i sa veterinarom Mirkom Ćelićem iz Banjaluke, koji je davao sjajne i praktične savjete i tips-and-tricks za prevenciju i zaštitu od nastanka bolesti kućnih ljubimaca.


Naravno da smo primijetili i novi podcast studio, najvažnije nam je jesu li psi zadovoljni? 

Nova sezona i novi, prekrasan studio savršeno dizajniran, ne samo za naše goste, već i šapice koji su neizostavan dio svake epizode. Uz viziju mog kreativnog KENSHO Communications i FRAME tima te uz podršku našeg patrona, bh. brenda Nostro Furniture, uspjeli smo da napravimo najugodniji mogući ambijent kako bi se svi osjećali sjajno. 

 

Uveliko smo počeli sa snimanjima i moram vam priznati - psi su, definitivno, odobrili studio. 


Da li smatraš da se kultura vlasništva pasa u BiH mijenja, ako da - u kojem pravcu?

Definitivno se vide promjene u kulturi vlasništva pasa u Bosni i Hercegovini, a većina tih promjena idu u pozitivnom pravcu. Sjajna stvar je što su psi sve češće ravnopravni članovi porodica, umjesto da budu tretirani samo kao čuvari dvorišta. Vlasnici sve više ulažu u njihove potrebe, a samim tim u sebe i svoje znanje.

Međutim, moramo priznati da još uvijek ne živimo u društvu koje je potpuno 'pet friendly'. Posebno u urbanim sredinama, poput Sarajeva, gdje, osim što postoji nedostatak infrastrukture, postoji i nedostatak svijesti koja bi olakšala suživot s ljubimcima. To uključuje, na primjer, mogućnost uvođenja pasa u tržne centre, restorane ili javne institucije, uvođenje prilagođenih pravila u javnom prevozu i veću toleranciju prema životinjama u javnim prostorima.

 

Mi stalno napominjemo da odgovornost za ovu promjenu leži na svima nama – ljubiteljima životinja, ali i zajednici u cjelini i baš kroz platforme poput WOOFCAST-a trudimo se da edukujemo ljude, mijenjamo svijest i podstaknemo konkretne aktivnosti koje će doprinijeti stvaranju funkcionalnog prostora za suživot s ljubimcima.


Šta želiš da publika WOOFcast - a i šira javnost nauče o psima?

Naša želja je da publika WOOFCAST-a, možda čak i šira javnost i više, bolje razumije pse kao bića s vlastitim potrebama, emocijama i specifičnostima. Psi nisu samo ljubimci, već naši partneri u svakodnevnom životu i važno je da shvatimo kako pravilna njega i odgovorno vlasništvo direktno utiču na njihov kvalitet života.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Nedim Šuta (@dr.wolf_)

 

Kroz WOOFCAST želimo da ljudi nauče više o značaju adekvatne ishrane, redovnim veterinarskim pregledima, obuci i socijalizaciji, ali želimo podići i svijest o izazovima s kojima se psi suočavaju  poput zanemarivanja, zlostavljanja ili nedostatka pet  -friendly prostora, kako bismo zajednički radili na poboljšanju njihove dobrobiti.


Kako vidiš budućnost WOOFcast - a i svoj doprinos svijetu pasa u narednih nekoliko godina?

Svi koji me poznaju dobro znaju da je ovaj projekat samo jedan od bezbroj mojih doprinosa svijetu pasa u proteklih 15 godina. Naprosto, cijeli svoj privatni i profesionalni život posvetio sam šapama i to je i razlog zašto je Dr. Wolf toliko prepoznat i istaknut brend u globalnom kinološkom svijetu. 

Kada je sam WOOFCAST u pitanju vidim ga kao platformu koja će nastaviti da raste, širi svoju publiku i još snažnije doprinosi edukaciji i povezivanju ljubitelja pasa širom regije. Cilj nam je da postanemo glavni izvor informacija o psima gdje će vlasnici i vlasnice moći pronaći sve – od praktičnih savjeta do inspirativnih priča koje pokazuju koliko su psi važan dio naših života.

 

U planu imamo i neke konkretne inicijative koje će unaprijediti uslove sa psima i za život pasa, primarno u Bosni i Hercegovini, a za te inicijative nam je potrebna podrška. 

Stoga, pozivam sve ljubitelje i ljubiteljice pasa, vlasnike i vlasnice, ali i svu potencijalnu publiku koja uživa u ugodnim i kvalitetnim razgovorima i sadržajima - zapratite nas na našem YouTube kanalu i podržite novu WOOFCAST sezonu. Prva epizoda nove sezone, sa divnom bh. glumicom Nadine Mičić i njenom Dušku je online, a mi se gledamo i slušamo svakog drugog četvrtka od 20:00 sati.
 

* * *
Naslovna fotografija: PR

U idealnom svijetu, svaki dom bi trebao prije svega nuditi zaštitu i sigurnost, no surova realnost ponekad pokazuje drugačije.

Poražavajuća je činjenica da su hiljade žena izložene opasnosti i zlostavljanju. Za mnoge od njih ključ do slobode krije se u Sigurnim kućama. Upravo iz tog razloga smo odlučili razgovarati s menadžericom Sigurne kuće Fondacije lokalne demokratije u Kantonu Sarajevo, Muberom Hodžić – Lemeš. 

 

Mubera Hodžić – Lemeš

Željeli smo bolje razumjeti sveobuhvatnu podršku koju ova institucija pruža ženama, a te ključne informacije prenijeti i vama. Otkrivamo koji su to koraci nakon što su osobe fizički sigurne u kućama, koliko je važna terapija, koji su uslovi za djecu, ali i to kako mi kao individue možemo djelovati ukoliko sumnjamo na nasilje u našoj blizini. 

 

Pored fizičke zaštite i pružanja sigurnosti nudite mnoštvo besplatnih usluga u vašoj organizaciji. Nakon što su osobe fizički sigurne u vašim kućama, koji je naredni korak?

Fondacija lokalne demokratije upravlja Sigurnom kućom u Kantonu Sarajevo od 2000. godine, a pored toga imamo i druge vidove podrške i pomoći ženama žrtvama nasilja u porodici poput našeg Centra za žene, SOS telefona, Edukativnog kutka za mlade.

Kada govorimo o Sigurnoj kući, ona predstavlja jednu od mogućnosti zbrinjavanja žrtava nasilja u momentu kad se nasilje prijavi, kada je ženi potrebna fizička zaštita, sigurnost, ali i kompletan specijalizirani set usluga koje pomažu žrtvama nasilja za izlazak iz nasilničkog odnosa.

Vrste usluga koje se pružaju žrtvama nasilja u porodici u Sigurnoj kući su:

- Fizička zaštita i sigurnost,

- Psihoterapijski tretman (individualni i grupni),

- Radno - okupaciona terapija,

- Socijalno savjetovanje i podrška,

- Pravna pomoć, kroz korištenje usluga Centra za besplatnu pravnu pomoć FLD,

- Medicinska asistencija i rehabilitacija u suradnji sa zdravstvenim ustanovama,

- Terapijski rad sa partnerom/počiniteljem nasilja sa Službama socijalne zaštite Kantona Sarajevo,

- Ekonomsko osamostaljivanje korisnica kroz ekonomsko osnaživanje (uključivanje korisnica u Savjetovalište za žene FLD Sarajevo, suradnja sa Zavodom za zapošljavanje i drugim NVO organizacijama koje implementiraju programe ekonomske podrške žrtava nasilja u porodici),

- Psihoterapijski tretman djece žrtava nasilja (psihološka podrška, pomoć u savladavanju nastavnog plana i programa, rekreativni program s volonterima)

 

Koliko je važan psihoterapijski tretman? 

Ženama koje su doživjele nasilje, a koje se suočavaju sa posljedicama nasilja, uglavnom je potrebna psihoterapijska pomoć. U Sigurnoj kući se žene uključuju u cjelokupni psihosocijalni tretman. Svaki slučaj je individualan i pristupa mu se na takav - individualan način.

Cilj psihološke podrške je:

- Pomoći ženi da vrati dobru sliku o sebi, stekne samopouzdanje i preuzme kontrolu nad svojim životom,

- Pomoći ženi da stekne svijest o svom pravu na izbor, pravu na život bez nasilja te joj omogućiti potpuni oporavak od traume,

- Postići znatno smanjenje simptoma traume, s ciljem njihovog potpunog nestanka.

Centar za žene Fondacije lokalne demokratije koji je smješten u Sarajevu također pruža besplatnu psihološku pomoć i podršku, pravno savjetovanje i socio-ekonomsku podršku za žrtve nasilja u porodici ili partnerskog nasilja, samohranim majkama, ženama na socijalnoj margini ili ženama žrtvama rata. Sve žene koje imaju potrebu mogu zakazati svoj termin na jedan od brojeva telefona: 033 570-560 ili 033 570-561.

 

Kako osiguravate privatnost korisnica usluga?

Imamo obrazac i jasne upute prema kojima objasnimo korisnicama da ne mogu nikome odavati lokaciju na kojoj su smještene. Korisnice naših usluga nikada ne izlažemo javnosti na način da bilo gdje objavljujemo njihova imena ili bilo kakve informacije koje bi na bilo koji način mogle otkriti njihov identitet. Anonimnost je zagarantovana svima, a reagujemo i u slučajevima anonimnih prijava.

 

Kakav je proces ulaska i izlaska iz sigurne kuće? 

U Kantonu Sarajevo su jasno definisane procedure smještaja žrtava nasilja u Sigurnu kuću. Potpisani su protokoli o saradnji sa Kantonalnim centrom za socijalni rad i MUP-om Kantona Sarajevo. Ukoliko žena prijavi nasilje na SOS telefon, policija se uputi na adresu i djeluje u skladu sa svojom nadležnošću. Žena dobije sve informacije o zaštiti, mogućnost da ode u policijsku upravu i podnese krivičnu prijavu, policija po potrebi uključi nadležnu službu socijalne zaštite odnosno dežurnog socijalnog radnika ukoliko je potreban smještaj u Sigurnu kuću koji se odmah može i realizovati.

Na području Kantona Sarajevo rade dežurni socijalni radnici tako da se zbrinjavanje žrtve može realizovati i tokom tokom noći, vikendima, praznicima. odnosno uvijek je moguć smještaj i zaštita žrtava nasilja na području Kantona Sarajevo. Također je i SOS telefon aktivan 24 sata. Dakle, potrebno je da prijavite nasilje nadležnoj policiji, centru za socijalni rad ili nas pozovite na SOS telefon broj 033 222-000. U Sigurnoj kući se može ostati do šest mjeseci, moguće je i duže u odnosu na kompleksnost slučaja, u saradnji sa centrima za socijalni rad.
 

Na koji način se radi sa korisnicama vaših usluga kako bi se osamostalile i nastavile život izvan kuće? 

U Sigurnoj kući u Sarajevu je od 2000. godine zbrinuto 2.314 žrtava nasilja. Razvijali smo i razvijamo dodatne programe podrške u vidu ekonomskog osnaživanja žena, pravne i psihološke podrške kako bi žene žrtve nasilja dobile mogućnost da se osamostale i izađu iz kruga nasilja. Posljednjih godina realizujemo Socijalni program koji je obezbjeđen od strane Ministarstva za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo.

Socijalni program se odnosi na materijalnu podršku žrtvama nasilja u porodici koje se osamostale nakon provedenog terapijskog tretmana u Sigurnoj kući. Za žene je od izuzetne važnosti podrška koju dobiju nakon napuštanja Sigurne kuće. Kroz Socijalni program omogućeno im je plaćanje troškova kirije i režija u trajanju do šest mjeseci.

Foto: Pexels.com   

 

Postoji li plan za postupanje u hitnim situacijama? 

Sigurna kuća pruža pomoć i zaštitu 24 sata dnevno, uvijek su naše usluge dostupne onima kojima su potrebne.

Postoje li procedure za procjenu opasnosti prije izlaska?

Mi imamo jasno definisanu izlaznu strategiju. Nakon smještaja u Sigurnu kuću i stabilizacije psihofizičkog stanja pristupa se izradi individualnog plana zaštite kojeg sačinjava korisnica zajedno sa psihologom nadležne službe socijalne zaštite i socijalnom radnicom Sigurne kuće. U individualnom planu se žena izjašnjava na koji način vidi rješenje svoje situacije. Uključe se potrebne institucije i organizacije koje će učestvovati u realizaciji plana zaštite.

Nakon realizacije većine postavljenih ciljeva, odnosno sticanja uvjeta za izlazak iz Sigurne kuće isto se i realizuje. Svaki slučaj se radi individualno te je i za rješenje istog potrebno različito vrijeme. Npr. ukoliko žena odluči trajni prekid nasilnog odnosa, potrebno je duže vrijeme dok završi postupak posredovanja, pokrene razvod braka, riješi pitanje čuvanja djece, nađe posao i stekne materijalne pretpostavke za samostalan život. Pojedine žene se vraćaju i u porodicu, ali sa drugačijim stavom jer su ohrabrene, pošto znaju da se ponovo mogu obratiti za pomoć ukoliko im bude potrebna. Sve žene koje su boravile u Sigurnoj kući ili prijavljivale nasilje u porodici mogu ponovno dobiti podršku sistema ukoliko je trebaju.

Nasilje u porodici se može prijaviti više puta, žena može biti zaštićena izrečenim zaštitnim mjerama više puta kao što može više puta i boraviti u Sigurnoj kući. Izlazak iz nasilnog odnosa je veoma težak i neke žene trebaju duže vrijeme do konačnog odlaska od počinitelja nasilja. Prema dostupnim svjetskim istraživanjima žena u prosjeku ostane 4 - 7 godina u nasilnom odnosu prije nego što iz njega izađe, a u prosjeku odlazi 7 puta prije konačnog odlaska.   

 

Kakve su usluge dostupne djeci osoba koje su pretrpjele nasilje? 

Imamo osiguran psihoterapijski tretman djece žrtava nasilja (psihološka podrška, pomoć u savladavanju nastavnog plana i programa, rekreativni program s volonterima i slično). Od 2002. godine u okviru Sigurne kuće pokrenut je rad i skloništa za djevojke žrtve seksualnog nasilja, incesta, silovanja, porodičnog nasilja i drugih oblika nasilja. Primarni cilj skloništa je obezbjeđivanje direktne zaštite djevojaka, psihoterapijski tretman u cilju rehabilitacije i resocijalizacije (nastavak školovanja, detraumatizacija i prevazilaženje traumatskih iskustava, ponovno uključivanje u društveni život).

 

Foto: Pexels.com

 

Za kraj nam recite koje su to mjere koje mi kao individue možemo poduzeti ukoliko sumnjamo da se u našoj blizini dešava neki oblik nasilja? 

Nevladine organizacije u „Sigurnoj mreži“ kojima koordinira Fondacija lokalne demokratije su kroz svoja iskustva sa žrtvama nasilja napravile iskorak kako nasilje više ne bi bilo tabu tema u četiri zida, kako bi postalo javno vidljivo i samim time kažnjivo. Nasilju može biti izloženo svako bez obzira na obrazovanje i zaposlenje. Važno je da poručimo iz prakse da je moguće izaći iz kruga nasilja ukoliko se koriste svi resursi i trenutna zakonska rješenja. Svako neprijavljivanje i prikrivanje nasilja stvara pogodno tlo da se nasilje nastavi i postane intenzivnije.

Žrtve nasilja kao i građani/ke koji imaju saznanja da se nasilje dešava mogu pozvati SOS telefon i zatražiti pomoć – 033/222-000, zatim 1265 za FBiH i 1264 za Republiku Srpsku. Žrtve nasilje nisu krive za počinjeno nasilje i svaki oblik nasilja treba prijaviti. Napravite prvi korak, pozovite SOS telefon gdje ćete biti saslušane bez osude, možete nazvati i anonimno i dobit ćete mogućnost da se zaštitite.

* * *   
Foto: Pexels.com