Sa sve većom popularizacijom knjiga i filozofija koji favoriziraju konstantni rad, dostupnost i uključenost, moramo se upitati je li to zaista produktivno.

Takozvana 'hustle' kultura naglasak stavlja na to da konstantno radimo i budemo usmjereni na naš posao tijekom gotovo svakog sata koji smo budni. No, ukoliko želimo imati istinski balans između svih stvari koje volimo, važno je i da ne unesemo toksičnost u naš ritam rada i da sve isplaniramo tako da napredujemo, ali i da imamo vremena za sebe i za nama nadraže ljude. Kao i u svemu, i u ovome su jako bitni maleni koraci koji vode ka ultimativnoj produktivnosti radi koje ne trebate ustajati u 5:00h ujutro. Koji su to koraci otkrijte u nastavku.
 

Multitasking nije vaš prijatelj, iako se tako nekad čini

Jedni kažu da ne mogu bez multitaskinga, drugi su uvjereni kako je multitasking samo put do sitnih grešaka. Obavljanje više poslova odjednom ponekad može biti korisno, npr. kada slušate glazbu dok se spremate ujutro. No, kad radite na svom radnom mjestu na nečemu za što je potreban veliki fokus, trošite duplo više energije ako učestalo letite s jedne obveze na drugu. Vjerujemo da je jako izazovno postaviti granice i ostaviti vrijeme za apsolutno sve u danu kako ne bi bilo multitaskinga. Ali, ukoliko unaprijedite ovu vještinu, osjetiti ćete koliku kontrolu imate nad vlastitom produktivnosti.

 

Ozbiljno shvatite pauzu od posla

Balans između posla i privatnog života je teško postići u današnjem modernom ritmu kada smo svi konstantno uključeni i povezani. No, to ne znači da je nemoguće. Vašem tijelu je potrebno da zna razliku između vremena za odmor i vremena za rad. Tako, ako provodite vrijeme na radnom mjestu i tu radite, vaš mozak će se naučiti da je vrijeme za rad kad sjedite za svojim radnim mjestom. Zato se ne preporučuje da svoj ručak na poslu ne jedete za radnim stolom, jer mozak time postaje zbunjen i ne može razlikovati odmor od posla.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Babba C Rivera (@babba)

Ovo je samo jednostavan primjer koji se može primijeniti na mnoštvo navika u vašem danu. Večer prije spavanja rezervirajte za toplo svjetlo i knjigu umjesto blještavila plavog ekrana mobitela kako bi vaš mozak znao da je vrijeme za odmor. Ujutro se istegnite i probudite tijelo uz šetnju, kratko vrijeme na balkonu ili ispred kuće kako bi se tijelo aktiviralo za novi dan umjesto da odmah posežete za mobitelom i provjeravate mailove. Ove malene promjene važne su za produktivnost koliko i vrijeme dok radite.

Fizička aktivnost je važnija nego što mislite

Osim što vježbanje i općenito aktivnost poboljšavaju čovjekovo raspoloženje, oni sudjeluju u poboljšanju zdravlja i fizičke spremnosti. Moderni poslovi nerijetko zahtijevaju često sjedenje i rad za radnim stolom. S obzirom na to, potreba za šetnjom i aktivnosti se neće naći u našem rasporedu ukoliko ju sami ne dodamo u listu obveza. Naravno, to ne mora odmah nužno značiti da se spremate za polumaraton. Mali korak može biti svakodnevna šetnja od pola sata ili čak 15 minuta. Zatim možete pružiti priliku raznim treninzima i pronaći onaj koji vama najviše odgovara. Fizička aktivnost tijekom dana poboljšava noćni san, daje vam više energije za obavljanje svakodnevnih aktivnosti i čini da se generalno osjećate bolje u vezi sebe.

 

***
Naslovna fotografija: Pexels

Sarajevo Film Festival je još 2014. godine kroz svoju profesionalnu platformu CineLink Industry Days pokrenuo niz inicijativa s ciljem promocije rodne ravnopravnosti, osnaživanja filmskih radnica i borbe protiv sistemskih nejednakosti u regionalnom i europskom filmskom okruženju.

Jedan od simbola te posvećenosti je Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti koju podržava Mastercard, priznanje koje se dodjeljuje redateljici debitantici čiji rad nosi snažan autorski glas i doprinosi rodnoj ravnoteži u kinematografiji. 

Ove godine, o dobitnici nagrade odlučuje tročlani žiri koji čine Anna Croneman, Ivan Marinović i Norika Sefa.



 

Norika Sefa je kosovska redateljica, scenaristica i producentica, koja se proslavila sa debitantskim filmom Tražeći Veneru (2021.), koji je osvojio priznanja širom svijeta i etablirao je kao jedno od najautentičnijih novih imena evropske kinematografije. Upravo sa ovim filmom je postala prva dobitnica Specijalne nagrade za promicanje rodne ravnopravnosti. 

Njeno stvaralaštvo karakteriše hrabro istraživanje forme i emocije: od dokumentarca Desde Arriba, snimljenog u peruanskoj džungli pod mentorstvom Wernera Herzoga, do najnovijeg avangardnog kratkog filma Kao bolesno žuta (2024.).

Osim autorskog rada, Norika aktivno podučava i učestvuje na kulturnim i umjetničkim događajima, a članica je i Europske filmske akademije. U ovom razgovoru govori o iskustvu rada u žiriju, o tome kako vidi proces ocjenjivanja i šta je danas najviše inspiriše u filmskom stvaralaštvu.

Ove godine ste član žirija za Specijalnu nagradu za promicanje rodne ravnopravnosti, koju podržava Mastercard. Kako je biti „s druge strane” slušati, procjenjivati i birati, umjesto biti onaj čiji se rad ocjenjuje? Kako je donijeti odluku koja može oblikovati nečiji put?

Prije svega, presretna sam što sam ponovo u Sarajevu. Do sada sam ovdje dolazila kako bih predstavila film, i to je bio poseban osjećaj. Sada je drugačije, ovaj zadatak nije stvar zanosa ili strasti, nego razmišljanja. Ne doživljavam ovu ulogu kao oblikovanje nečijeg života, svako oblikuje svoj život na način koji je često tajanstven i van domašaja jedne odluke. Procjenjivanje drugoga više otkriva o osobi koja žirira nego o onome koga on ocjenjuje. 

Kao članica žirija osjećam se kao ogledalo, jer svaka odluka odražava moje vrijednosti, moj osjećaj ljepote, moje skrivene pristrasnosti. Potrebno je da vidim ne samo ono što je prikazano, nego i ono što je namjeravano kroz proces stvaranja. Na kraju, ocjenjivanje filma nije samo o filmu, to je tihi dijalog između platna i priče u meni.

U svijetu filma postoje trenuci koje nije moguće izmjeriti brojkama.

Kada pogledate na svoj put od trenutka kada ste dobili nagradu, pa do članstva u žiriju, koji je za vas bio onaj poseban, neprocjenjiv trenutak?

Ne postoji jedan trenutak, već možda osjećaj, koji je nastao kao posljedica mnogih neprocjenjivih trenutaka. Dok sam snimala filmove, postajala sam svjesna svijeta od kojeg sam se udaljavala. To su oni trenuci kada se iluzija na trenutak rasprši i stvari vidite drugačije. To je otvorilo prostor u kojem nisam morala da zauzmem stav, već sam jednostavno mogla biti radoznalija.

Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti daje podstrek rediteljicama na početku njihovog puta. Koliko ovakva podrška može donijeti nove ideje ili dodatnu hrabrost u kreativnom procesu? Iz vlastitog iskustva, možete li podijeliti trenutak kada vas je takva podrška ohrabrila na naredni korak?

Za mene, rad u kinematografiji koja pomjera granice jezika i forme znači i traganje za novim načinima finansiranja i preuzimanje većih kreativnih rizika. Industrija se brzo mijenja i na svakom koraku morate biti spremni da se prilagodite. Žene, posebno iz manjih zajednica poput moje, često odrastaju učeći da budu otporne, da moraju, te im se drugačije usađuje i način kako da prihvate neuspjeh kao dio puta. 

Nagrade poput ove donose posebnu vrstu svijesti. Podsjećaju nas da je rodna ravnopravnost u filmu još uvijek proces u nastajanju. Ova vrsta podrške ne odnosi se na status ili priznanje, nego na njegovanje tog procesa i perspektive. Tako ja to doživljavam i kod sebe. 



 

Podrška ženama u filmu  
 

Kada gledate na vlastiti put, ali i na rad drugih rediteljica, šta vidite kao ključ jačanja ženskih glasova u filmskoj industriji?

Za mene, jačanje ženskih glasova u filmu znači dati sebi dozvolu da preuzmemo rizike i da budemo uključene u svaki dio procesa stvaranja filma. Prečesto se žene usmjeravaju na uloge poput pisanja ili planiranja, dok se tehnička područja, rješavanje problema ili budžetiranje i dalje posmatraju kao  „muški poslovi“. 

Nije stvar samo u pristupu, već u preispitivanju naslijeđenog načina razmišljanja, i vrste obrazovanja koje dijeli poslove po spolu. Srećom, to se mijenja.

Pogled u budućnost  
 

Od osvajanja nagrade do uloge u žiriju – vaš put već povezuje dva važna trenutka. Šta vas danas, u kreativnom smislu, najviše uzbuđuje i inspiriše u onome što dolazi?

Ne razmišljam zaista o prekretnicama, one postaju jasne tek kada se osvrnete unazad. A kada ih ugledate, sve što možete jeste da zastanete i zahvalite na tome. Najvažnije je ostati prisutan. 

Ono što me sada inspiriše jeste napetost između svijeta kakav nam se prikazuje i svijeta kakav zaista jeste. Inspiriše me širina kinematografije, ono što ona može da bude i mogućnosti koje otvara da istražujemo, preispitujemo i zamišljamo.

Foto: PR