Često volimo zaviriti u kuharicu Jamiea Olivera. Kreativan i itekako predan poslu, naše simpatije je kupio davno. A sa svakim novim receptom, simpatije rastu.

Posljednji recept koji nam je izmamio osmijeha na lice i potakao nas na traženje kuhače, jeste njegov recept za ukusan voćni smoothie koji možete pretvoriti u ukusan sladoled.
Više detalja u nastavku.


POTREBNI SASTOJCI:

Za smothie sa šumskim voćem potrebno vam je:

• 1 šalica smrznutog bobičastog voća (200 g)
• 1 šalica bademovog mlijeka (300ml)
• 6 žlica prirodnog jogurta
• 1 banana
• 1 žlica zobi (35g)
• 1 žlica mješovitih sjemenki (lan, suncokret...)

Foto: jamieoliver.com

Za smoothie s mangom potrebno vam je:

• 1 šalica komadića manga (150g)
• 1 šalica bademovog mlijeka (300ml)
• 6 žlica prirodnog jogurta
• 1 banana
• 1 žlica zobi (35g)
• 1 žlica mješovitih sjemenki (lan, suncokret...)
• 3 grančice svježe metvice
   

PRIPREMA:
Sve sastojke izmiksajte zajedno.
Ulijte u čaše, a zatim poslužite. Svoj smoothie možete presuti i u kalupe za lizalice i od ovih ukusnih napitaka napraviti i domaći ukusan sladoled po vašoj mjeri.

Foto: jamieoliver.com

Mali dodatni savjet: Vanilija će se odlično složiti sa smoothie od šumskog voća, a malo đumbira će mango smoothie dati sasvim novi okus!

***

Naslovna fotografija: jamieoliver.com
Tekst: BONJOUR.ba

Nakon što smo u prvim izdanjima serijala Baščaršija ljeti otkrili mjesta koja lokalci čuvaju za sebe i komade ručnog rada koji mijenjaju interijer, sada vas vodimo na jedno od onih mjesta gdje ne sjedite dugo ali vam ostane u mislima. Mjesto koje nije fancy, nema stolove s platnenim stolnjacima ni tanjire za slikanje. 

Ovdje je glavni detalj: miris. 

I to onaj koji vas vraća nazad.



 

Skrivena niz prolaz u starom dijelu Baščaršije, na adresi Mudželiti veliki 21, pekara Imaret decenijama je opsluživala lokalne stanare, radoznale posjetioce i sve one koji znaju da miris dobarh kiflica ne vara.

Ime “imaret” vuče porijeklo iz osmanskog doba i označava javnu kuhinju koja je pripremala obroke za putnike, siromašne i vjerske škole. Sarajevo je imalo više imareta, a upravo se ovdje, u blizini Sahat-kule, smjestila jedna od najstarijih pekarskih lokacija u gradu.





Nekad je ovdje postojao samo jedan otvor jedan prozorčić iz kojeg ste, bez menija i bez staklenih vitrina, naručivali svoj somun, kiflu, hljeb. I to je bilo dovoljno. Danas, ulaskom kroz isti tunel, dočekuje vas veća ponuda, a ono što nije promijenjeno je osjećaj da ulazite u prostor koji još miriše isto kao prije 10, 20, 30 godina.








Svakako je jedna od rijetkih pekara u centru koju lokalci upisuju u rutinu: stajete po kiflu na putu kući, kupujete somun za ručak, uzimate slatku buhtlu za poslije.





 

I zaista, svako ima svoje “go-to” narudžbe: slana kifla s krupnom soli, buhtla s čokoladom, klasik u obliku perece. Neko će reći to je samo tijesto. Ali nije. 

To je tekstura koju pamtite, slatkoća koja vas vraća na veliki odmor u osnovnoj školi, i toplina koja se osjeti odmah kroz papirnu vrećicu. I nije svaki dan isti, ali ovdje znate da će biti dobar.







Ovdje ne dolazite da ručate satima. Dolazite za trenutak. Za miris koji vas vuče natrag. Za toplinu kiflice u ruci dok stojite na drveni stočić pokraj ulaza. I dok je danas izbor širi, ono što nikad ne posustaje je miris uspomene.





Baščaršija ljeti tek se zahuktava.

Nakon kafića, ateljea i ručno rađenih predmeta, sada stižete do onih mirisa koji su dio identiteta. Naredna izdanja? Čekaju vas mjesta koja ostavljaju trag topline i dopuštaju vam da uđete u priču grada.
 

I… nešto neočekivano.

Produkcija: Bonjour.ba