Nije nikakva tajna da nas TV nekada natjera da zavolimo likove serija i filmova, poistovjetimo se s njima i navijamo za svog omiljenog 'junaka'. Gledajući neki dan epizodu serije 'Prijatelji' i po tko zna koji put navijajući da Ross poljubi Rachel, rodila se ideja za tekstom u kojem ćemo izdvojiti najdraže nam ljubavne parove malih ekrana.

Sjetite se samo Dylana i Brende za koje smo svi kao klinci navijali. Dylan kao jedan od prvih 'dečko s problemima' u koloru, nas je sve šarmirao i u vječnom pitanju Brandon ili Dylan, većina je išla na ruku ovo tamnokosog ljepotana.

Foto: everettcollection.com

Kada smo već kod navijanja, nitko nije ostao imun na Vivian. Iako se radi o prostitutki, svi smo gledajući film iščekivali trenutak kada će ju kao princezu spasiti uspješni poslovni direktor Edward.

Foto: instyle.com

Naša privrženost Rachel i Rossu je vidljiva već od samog početka teksta, pa iako smo se u jednom dijelu serije zabrinuli da Joey ne bude njezin izbor, nismo se dali pokolebati i do kraja ostati vjerni ovoj 'R&R' kombinaciji.

Foto: buzzfeed.com

Lorelai i Luke. Lijepi i dobri Luke. Luke koji je uvijek tu s toplim objedom i čašom tople kave, spreman da riješi sve probleme ove vatrene mame. Nemoguće je ne voljeti ih.

Foto: Warner Bros

Kada George Clooney u svojim najboljim godinama glumi kirurga imena Doug koji spašava živote, jasno je da ga želimo samo za sebe, no Carol nas je osvojila i u dilemama 'hoće li ili neće završiti zajedno'. Naša tajna želja je bila da završe.

Foto: yahoo.com

Carrie i Faca. Odnosno Carrie i John. Ovdje ćemo samo reći da je Faci trebalo punih šest sezona serije da nas pridobije, a to nije nimalo lagan zadatak kada mu je lik poput Aidana jedan od suparnika.

Foto: HBO

Blair i Chuck. Jedna od rijetkih tinejdžerskih serija koju su pratili svi od 7 do 77. Način kako Blair uspijeva umiriti Chuckovu ženskarošku stranu  i kemija koja se osjeti između njih je zaludila mnoge. Priznajemo, i nas je. 

Foto: thecut.com

***
Naslovna foto: HBO.com
Tekst: BONJOUR.ba 
 

Dok mi bježimo iz grada, Baščaršija radi punom parom. Iza izloga koji ne mame sniženjima ni trendi neonkama, kriju se majstori koji cijelo ljeto ostaju ovdje: pletu srebro, tope bakar, ušivaju uzorke stare stotinama godina.   

Zanati koji su stvorili ovaj grad idalje žive, tiho i uporno, ali sve rijeđe ućeni, sve rjeđe prepoznati. Zato vam ovog ljeta donosimo priču o onima koji idu na more tek kada sezona završi (a možda ni tada), jer njihove ruke ne poznaju sezonu.

Kazandžije: Gdje bakar još odzvanja  

U sokaku Oprkanj, u ulici Kazandžiluk, dok turisti traže hlad, čulo sluha vas može dovesti do male radionice gdje čekić idalje udara u ritmu od prije pet stoljeća.   

Kazandžijski zanat, oblikovanje i ukrašavanje bakra, ovdje se radi kao nekad, s pećima koje tope i oblikuju, s kalupima, s džezvama koje ne izgledaju kao poklon paketi, nego kao naslijeđe.  







Nekad ih je bilo preko 150, danas ih možete nabrojati na prste. Ipak, kada uđete u ovu radnju, miris metala i crni tragovi na rukama majstora podsjetit će vas da ste u prostoru koji čuva Sarajevo bolje od mnogih muzeja.  
 

Četkar: Zanat koji ne može nestati (ali skoro jeste)  

U jednoj od manjih radnji, naizgled bez posebne oznake, pronašli smo radionicu četkara. Prava četka, za obuću, za pčelare, za pekare, za molere, idalje se pravi ručno. Konjska dlaka, drvo, žica. Svaka četka ima funkciju, oblik i svrhu. A najvažnije: ima porijeklo.   





 

Zanat koji je nekad imao desetine radionica danas je skoro izbrisan. No, taj jedan preostali majstor još radi i ne prodaje samo proizvod, već znanje, tišinu i poštovanje prema onome što traje.   



 

Isfahan: Tepisi koji nose priče pod nogama  

U hladu Morića hana, kroz vrata iza kojih često ne uđemo misleći da nemamo razloga, nalazi se Isfahan, prostor u kojem svaki ćilim ima vlastitu biografiju. Rukotvorine iz Irana, tepisi rađeni od prirodnih boja i vune, komadi koji se ne mijenjaju sezonski nego traju generacijama.   





 

 

Vlasnik ovog prostora ne prodaje stvari, već nudi kontekst. Svaka šara, svaki rub, boja i tkanje imaju značenje. Nisu tu da ih gledamo s vrata, već da uđemo, pitamo, naučimo. Jer kao što tepih nosi prostor, tako i ovaj zanat nosi kulturu.  





 

Ovi ljudi ne očekuju ni lajkove, ni reklamu. Njima je dovoljan kupac koji pita: "Ko je ovo pravio?" . Ako ovog ljeta uđete u jednu takvu radnju, znajte: niste kupili stvarčicu, kupili ste trag.

Zanati čine ovaj grad. Ne dozvolimo da čine prošlost.

A za kraj prvog serijala Baščaršija ljeti, donosimo vam i razglednicu kao malu uspomenu koju možete sačuvati ili poslati nekome koga volite, baš kao podsjetnik da najljepše priče Sarajeva još uvijek nastaju rukama.
 

Bonjour.ba produkcija