TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 7.11.2014.
Nije nikakva tajna da nas TV nekada natjera da zavolimo likove serija i filmova, poistovjetimo se s njima i navijamo za svog omiljenog 'junaka'. Gledajući neki dan epizodu serije 'Prijatelji' i po tko zna koji put navijajući da Ross poljubi Rachel, rodila se ideja za tekstom u kojem ćemo izdvojiti najdraže nam ljubavne parove malih ekrana.
Sjetite se samo Dylana i Brende za koje smo svi kao klinci navijali. Dylan kao jedan od prvih 'dečko s problemima' u koloru, nas je sve šarmirao i u vječnom pitanju Brandon ili Dylan, većina je išla na ruku ovo tamnokosog ljepotana.
Foto: everettcollection.com
Kada smo već kod navijanja, nitko nije ostao imun na Vivian. Iako se radi o prostitutki, svi smo gledajući film iščekivali trenutak kada će ju kao princezu spasiti uspješni poslovni direktor Edward.
Foto: instyle.com
Naša privrženost Rachel i Rossu je vidljiva već od samog početka teksta, pa iako smo se u jednom dijelu serije zabrinuli da Joey ne bude njezin izbor, nismo se dali pokolebati i do kraja ostati vjerni ovoj 'R&R' kombinaciji.
Foto: buzzfeed.com
Lorelai i Luke. Lijepi i dobri Luke. Luke koji je uvijek tu s toplim objedom i čašom tople kave, spreman da riješi sve probleme ove vatrene mame. Nemoguće je ne voljeti ih.
Foto: Warner Bros
Kada George Clooney u svojim najboljim godinama glumi kirurga imena Doug koji spašava živote, jasno je da ga želimo samo za sebe, no Carol nas je osvojila i u dilemama 'hoće li ili neće završiti zajedno'. Naša tajna želja je bila da završe.
Foto: yahoo.com
Carrie i Faca. Odnosno Carrie i John. Ovdje ćemo samo reći da je Faci trebalo punih šest sezona serije da nas pridobije, a to nije nimalo lagan zadatak kada mu je lik poput Aidana jedan od suparnika.
Foto: HBO
Blair i Chuck. Jedna od rijetkih tinejdžerskih serija koju su pratili svi od 7 do 77. Način kako Blair uspijeva umiriti Chuckovu ženskarošku stranu i kemija koja se osjeti između njih je zaludila mnoge. Priznajemo, i nas je.
Foto: thecut.com
***
Naslovna foto: HBO.com
Tekst: BONJOUR.ba
TEKST: Ada Ćeremida
Na Bonjour.ba već godinama pratimo umjetnički razvoj Hanne Dujmović, od novih slikarskih ciklusa do projekata koji iz izložbe u izložbu pomjeraju granice načina na koji doživljavamo umjetnost. Zato nas nije iznenadilo što je njena nova samostalna izložba "Svijet ispod koraka" otišla korak dalje i galerijski prostor pretvorila u iskustvo koje uključuje dodir, miris, zvuk i kretanje.
Umjesto da budete samo posmatrač, ovdje postajete dio rada. Nakon otvaranja razgovarali smo s Hannom Dujmović o tome kako je nastala ova ideja, zašto je važno pogled spustiti prema zemlji i šta želi da posjetitelji ponesu sa sobom kada izađu iz galerije.
Samostalna izložba "Svijet ispod koraka" predstavlja spoj slikarstva, prostorne instalacije i performansa u kojem publika nije samo posmatrač nego ravnopravan učesnik umjetničkog procesa.
Izložba posjetiocima pruža priliku da dožive jedno od onih umjetničkih iskustava koja se ne pamte samo po onome što smo vidjeli, nego i po onome što smo osjetili.
Kroz simboliku prirode, taktilne elemente, mirise i pažljivo oblikovan ambijent, Hanna Dujmović poziva nas da usporimo i obratimo pažnju na svijet koji se svakodnevno nalazi ispod naših stopala.
Izložba ostaje otvorena do 14. jula, u Galeriji savremenih umjetnosti Aleksić u Kragujevcu. 
Na pitanje šta danas najlakše previdimo u odnosu prema prirodi, Hanna kaže da problem nije samo u tome što zanemarujemo okoliš, nego što zaboravljamo vlastito mjesto unutar njega. Zato i sam naslov izložbe usmjerava pogled prema onome što se nalazi ispod naših stopala, prema nevidljivim mikroekosistemima koje svakodnevno prelazimo ne razmišljajući o njima.
Kako nam Hanna kaže: ‘’Mislim da danas najlakše previdimo činjenicu da smo i sami dio prirode, te koliko smo zapravo mali u odnosu na njenu moć. Ponašamo se kao da stojimo iznad nje, kao da je ona samo kulisa kroz koju prolazimo, a ne sistem koji nas održava u životu.
Pogled nam je stalno usmjeren prema horizontu, ekranima i obavezama, dok gotovo nikada ne spuštamo pogled prema zemlji koja nas nosi. Upravo ispod naših koraka odvijaju se čitavi svjetovi, sitni organizmi, biljke i procesi bez kojih ne bismo mogli postojati. Kada izgubimo svijest o tome, gubimo i dio svijesti o sebi.
Inspiracija za ovu izložbu nastala je zapravo tokom jedne od mnogih vožnji na relaciji Sarajevo - Beograd, gdje je moj pogled umjesto asfalta i ustaljenih prizora, krenuo da fokusira predivne promjene i buđenje prirode u rano proljeće. Ti trenuci su me doveli do pitanja, a šta ako vrlo skoro sođe vrijeme u kojem više nema prirode kakvu danas poznajemo…
Tu su se otvorili dijalozi između mene i slikarskih platana koja su pored priča koje nose i zapisi prirode nama znane u ovom vremenu.''
Jedan od najzanimljivijih trenutaka otvaranja bio je poziv posjetiteljima da kroz postavku prođu bosonogi.
Hanna objašnjava da to nije bio performans radi efekta, nego način da se priroda doživi cijelim tijelom:
‘’Željela sam da tijelo zapamti ono što um često zaboravlja. Hodanje bosim stopalima kroz zemlju, mahovinu, kamenje i prirodne materijale nije bilo zamišljeno kao performans, nego kao podsjetnik. Kada osjetimo različite teksture pod stopalima, usporimo i postanemo prisutni. U tom trenutku prirodu više ne posmatramo samo očima, nego je doživljavamo cijelim bićem. Voljela bih da su posjetitelji iz galerije ponijeli upravo taj osjećaj povezanosti osjećaj da pripadamo zemlji jednako koliko ona pripada nama.
Pored osjećaja pod stoplima, cijela galerija je mirisala na svježu poljsku lavandu što je vjerujem upotpunilo dojam. Želim da moje izložbe budu iskustva koja će živjeti u nekome, barem neko vrijeme.''
Hanna smatra da savremena umjetnost može ostaviti snažniji trag kada angažuje više čula odjednom. Njene slike, kaže, oduvijek traže aktivnog posmatrača, a ovaj projekat bio je prilika da taj odnos dodatno produbi kroz zvuk, miris, dodir i prostor. 
Priznaje da realizacija nije bila jednostavna, posebno zato što je od publike zahtijevala izlazak iz zone komfora i potpuno prepuštanje konceptu.
‘’Moje slike su pune simbola i uvijek traže aktivnog posmatrača. Iz izložbe u izložbu, kako moj izražaj sazrijeva, želim otići korak dalje i omogućiti da se izložba ne doživljava samo pogledom.
Smatram da umjetnost ostavlja mnogo dublji trag kada aktivira više osjetila istovremeno. Mirisi, zvukovi, dodir i prostor mogu probuditi uspomene i emocije koje slika sama ponekad ne može, pogotovo kod novih generacija koje su navikle na intenzivne istovremene podražaje.
Sama ideja je bila jako teška za realizaciju, pogotovo zbog činjenice da su mnogi poajetitelji/ke morali izaći iz svoje zone komfora i prepustiti se konceptu da ih uvuče u doživljaj.
Svakako ništa od ovog ne bi bilo moguće bez stručnog i profesionalnog tima galerije Aleksić koji predvodi galerista i jedan od najvećih kolekcionara savremene umjetnosti Dejan Aleksić, koji uvijek ispune moje vizije i nadmaše očekivanja.''
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
