TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 7.11.2014.
Nije nikakva tajna da nas TV nekada natjera da zavolimo likove serija i filmova, poistovjetimo se s njima i navijamo za svog omiljenog 'junaka'. Gledajući neki dan epizodu serije 'Prijatelji' i po tko zna koji put navijajući da Ross poljubi Rachel, rodila se ideja za tekstom u kojem ćemo izdvojiti najdraže nam ljubavne parove malih ekrana.
Sjetite se samo Dylana i Brende za koje smo svi kao klinci navijali. Dylan kao jedan od prvih 'dečko s problemima' u koloru, nas je sve šarmirao i u vječnom pitanju Brandon ili Dylan, većina je išla na ruku ovo tamnokosog ljepotana.

Foto: everettcollection.com
Kada smo već kod navijanja, nitko nije ostao imun na Vivian. Iako se radi o prostitutki, svi smo gledajući film iščekivali trenutak kada će ju kao princezu spasiti uspješni poslovni direktor Edward.

Foto: instyle.com
Naša privrženost Rachel i Rossu je vidljiva već od samog početka teksta, pa iako smo se u jednom dijelu serije zabrinuli da Joey ne bude njezin izbor, nismo se dali pokolebati i do kraja ostati vjerni ovoj 'R&R' kombinaciji.

Foto: buzzfeed.com
Lorelai i Luke. Lijepi i dobri Luke. Luke koji je uvijek tu s toplim objedom i čašom tople kave, spreman da riješi sve probleme ove vatrene mame. Nemoguće je ne voljeti ih.

Foto: Warner Bros
Kada George Clooney u svojim najboljim godinama glumi kirurga imena Doug koji spašava živote, jasno je da ga želimo samo za sebe, no Carol nas je osvojila i u dilemama 'hoće li ili neće završiti zajedno'. Naša tajna želja je bila da završe.

Foto: yahoo.com
Carrie i Faca. Odnosno Carrie i John. Ovdje ćemo samo reći da je Faci trebalo punih šest sezona serije da nas pridobije, a to nije nimalo lagan zadatak kada mu je lik poput Aidana jedan od suparnika.

Foto: HBO
Blair i Chuck. Jedna od rijetkih tinejdžerskih serija koju su pratili svi od 7 do 77. Način kako Blair uspijeva umiriti Chuckovu ženskarošku stranu i kemija koja se osjeti između njih je zaludila mnoge. Priznajemo, i nas je.

Foto: thecut.com
***
Naslovna foto: HBO.com
Tekst: BONJOUR.ba
TEKST: Ada Ćeremida
Treće izdanje Industry Day u Visokom još jednom je otvorilo pitanje dizajna kao sistema, onog koji povezuje ideju, proizvodnju i odgovornost.
Kroz ovogodišnji fokus na „Green Deal“, razgovor se pomjera dalje od estetike i ulazi u prostor odluka, procesa i uticaja koji dizajn ima na društvo.
U tom kontekstu, razgovarali smo sa Slavimirom Futrom, jednim od najuticajnijih dizajnera i vizualnih komunikatora u regionu, čiji rad već godinama pomjera granice između forme, poruke i sistema.
Njegov pristup dizajnu ne počinje izgledom, nego pitanjem smisla, što se jasno reflektovalo i kroz njegovu ulogu na Alma Ras Industry Day. Dizajn, kako ga on vidi, nije dekoracija, nego rezultat jasno postavljene ideje i razumijevanja onoga što treba da komunicira.
Zato njegov pogled na savremeni dizajn pomjera fokus sa onoga što vidimo na ono što osjećamo i razumijemo već u prvim sekundama susreta s vizualom.
Razgovor sa Slavimirom Futrom otvara pitanja koja su danas ključna za razumijevanje dizajna. Umjesto forme, fokus stavlja na istinu, inteligenciju i osjećaj koji dizajn ostavlja.
Njegovi odgovori pomjeraju granicu između lijepog i smislenog, između trenda i onoga što traje.
Kada gledate jedan dizajn, šta vam prvo govori da li ima identitet ili ne?
Pa, prije svega, kod tih stvari je najvažnije da budu istinite. To se jednostavno nekako osjeti. Mi živimo danas u vremenu kada svi mogu da naprave nešto lijepo i atraktivno, a jako malo ljudi mogu da naprave nešto pametno. I to je ono što nas odvaja od umjetne inteligencije, ali i od “umjetničke” u tom smislu.
Tako da se odmah vidi, stvarno na prvi pogled, da li je nešto vještačko ili je organsko, prirodno, pametno i lijepo. To je sveti gral komunikacije.
Koja je najčešća greška mladih dizajnera danas?
Mislim da mladi dizajneri upravo tu problematiku forme usvajaju brže nego problematiku istine, odnosno inteligencije. Zato što je lakše doći do forme nego do istine, ljudi to rade preko ljepote.
Lako se iskopira nešto što je trend, nešto što se svima sviđa, i onda se na taj način svrstate u jednu armiju istomišljenika estetskih i time sebi obezbijedite neku poziciju u tom mikro društvu kojem pripadate.
Ali ono što preživljava decenije, da ne kažem vijekove, uvijek je ta suštinska istina. Uvijek treba tražiti više u inteligenciji nego u ljepoti.
Kako znate da je projekat završen? Postoji li ta tačka gdje treba stati?
Projekat se završava onda kada se osjeti da će uraditi svoj posao. Ipak je grafički dizajn dio industrije u kojoj ste vi direktno vezani za potrebe klijenta.
To se osjeti kad je dovoljno, kada nema potrebe da se zatrpava dodatnim informacijama ili dodatnim estetikama koje služe da uljepšaju stvar.
Čim vidite da neko ukrašava, znači da pokušava da nadoknadi neku rupu u konceptu ili opet u toj istoj inteligenciji.
Jedna riječ koja danas najviše nedostaje dizajnu?
Ljubav.
To je ono što se osjeća duboko. Empatija i međuljudski odnosi postali su nešto što se podrazumijeva, a zaboravili smo koliki je njihov potencijal i intenzitet. Ono što je duboko u nama skriveno, što je naša priroda, mi smo usmjereni jedni na druge.
A u novim okolnostima tehnoloških revolucija mi smo se, zapravo, okrenuli više sebi. I onda iz te pozicije gledamo svijet, a svijet nije nigdje van nas, on je u nama.
Onaj ko je shvatio da je čitav svijet u njemu, čitav univerzum i život, ta osoba privlači druge ljude. I to je ono što mladi nikako da shvate.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!