TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 26.4.2021.
Za svakog knjigoljupca vikend je donio zanimljive novosti i ideje što čitati u narednim danima.
Slaveći neka od najboljih književnih djela današnjice prevedene na engleski jezik iz cijelog svijeta, Međunarodna nagrada Booker objavila je svoj dugoočekivani uži izbor za 2021. godinu.
Nagrada se dodjeljuje svake godine za jednu knjigu prevedenu na engleski jezik objavljenu u Velikoj Britaniji i Irskoj sa ciljem da potaknu što više objavljivanja i čitanja knjiga.
Jedna od presudnih karakteristika ove nagrade je da ona ne samo da nagrađuje prevodioce ovih sjajnih knjiga, već novčana nagrada od 50.000 funti podijelit će se između autora i prevodioca podjednako.
Činjenica da ova književna nagrada nagrađuje autore i njihove prevoditelje je ono što omogućava da ove sjajne priče ispriča, čuje i cijeni cijeli svijet. Iako je pisac taj koji kreira priču, prevoditelj je zaslužan da se njene stranice otvore na različitim govornim područjima. Ovogodišnji uži izbor uključuje pisce i prevoditelje koji dokazuju da su jezičke barijere nešto što ne bi trebalo stati na put dobroj priči.
Knjige u najužem izboru za Međunarodnu nagradu Booker za 2021. godinu su:
‘AT NIGHT ALL BLOOD IS BLACK’ PISAC DAVID DIOP, PREVODILA ANNA MOSCHOVAKIS
Knjiga je prevedena sa francuskog jezika i prati tragediju mladića koji zbog sjećanja i uspomena sve više gubi sposobnost da kontroliše svoj um. Tematizira priču o Senegalcima koji su se tokom Prvog svjetskog rata borili za Francusku na zapadnom frontu. Alfa Ndiaye i Mademba Diop dvojica su od mnogih senegalskih vojnika koji su se borili u Velikom ratu pod francuskom zastavom. Kad god kapetan Armand zazviždi, oni izlaze iz svojih rovova u napad, ali jednog dana Mademba je smrtno ranjen, a bez svog prijatelja, svog brata, Alfa je sam usred rovova, daleko od svega što zna i što mu je drago. Baca se u borbu obnovljenom snagom, ali ubrzo počinje plašiti čak i svoje saborce.
‘THE DANGERS OF SMOKING IN BED’: SPISATELJICA MARIANA ENRÍQUEZ, PREVODILA MEGAN MCDOWELL
Spisateljica Mariana Enriquez je hvaljena autorica zbog svojih nekonvencionalnih i sociopolitičkih priča o jezivom. U ovoj knjizi radnja je smještena u Argentini i bavi se pitanjem buntovnih tinejdžera, vještica, izgubljenih duhova... Priče balansiraju linijom između urbanog realizma i horora, ali sa nevjerojatnom osjetljivošću prema onima koji trpe bol i strah. Koliko god zastrašujuće bile društveno svjesne, priče na svjetlo iznose sve neizrečeno u današnjici - fetiše, bolesti, žensko tijelo, mrak ljudske povijesti.
‘WHEN WE CEASE TO UNDERSTAND THE WORLD’: PISAC BENJAMÍN LABATUT, PREVEO ADRIAN NATHAN WEST
Koristeći trenutke koji definiraju epohu iz historije nauke, knjiga se nalazi na presjeku između historijske knjige i fikcije, napretka i uništenja, genijalnosti i ludila. Albert Einstein otvara pismo s Istočnog fronta tokom Prvog svjetskog rata i unutra pronalazi prvo tačno rješenje za jednadžbe opće relativnosti, nesvjestan da sadrži čudovište koje bi moglo uništiti njegovo životno djelo. Veliki matematičar Alexander Grothendieck tunele je toliko duboko uvukao u apstrakciju da pokušava prerezati sve veze sa svijetom, prestrašen užasom koji bi njegova otkrića mogla izazvati. Erwin Schrödinger i Werner Heisenberg bore se oko srži fizike nakon stvaranja dvije ekvivalentne, ali suprotstavljene verzije kvantne mehanike.
‘THE EMPLOYEES’: SPISATELJICA OLGA RAVN, PREVEO MARTIN AITKEN
Strukturirana kao niz izjava svjedoka koje je sastavila komisija za radna mjesta, "The Employees" prati posadu Six-Thousand broda koju čine ljudi nastali rođenjem i one koji su stvoreni, oni koji će umrijeti i oni koji neće. Kada brod preuzme brojne čudne predmete sa planete New Discovery, posada se zbuni kad se emotivno duboko veže za njih. Ljudi i humanoidi počinju da osjećaju iste emocije i potrebe za toplinom i prisnošću, boluju za voljenima koji više nisu sa njima, osjećaju potrebu za odgojem djece, svakodnevnim obavezama koji su bili dio života na Zemlji, a koji su sada samo u sjećanju.
Postepeno, članovi posade sagledavaju svoj posao u novom svjetlu, a svaki zaposlenik prisiljen je zapitati se može li nastaviti dalje kao i prije - i što znači istinski živjeti. Zamećeni svim vrstama čežnje ispituju šta znači biti čovjek, emocionalno i biološki, istodobno upućujući kasnu kritiku života kojim upravlja rad i logika produktivnosti.
‘IN MEMORY OF MEMORY’: SPISATELJICA MARIA STEPANOVA, PREVELA SASHA DUGDALE
Knjiga govori o tome kako je naizgled obična jevrejska porodica uspjela preživjeti bezbrojne progone i represije iz prošlog vijeka. Nakon smrti svoje tetke, Marija Stepanova gradi priču na izblijedjelim fotografijama, starim razglednicama, pismima, dnevnicima i suvenirima koji su ostavili iza sebe.
U dijalogu sa piscima poput Rolanda Barthesa, W. G. Sebalda, Susan Sontag i Osipa Mandelstama, In Memory of Memory prožeta je rijetkom intelektualnom radoznalošću i poetskim glasom. Uranjajući u različite forme - esej, fantastiku, memoare, putopise i historijske dokumente - Stepanova kreira široku panoramu ideja, likova i nudi potpuno novo istraživanje kulturnog i ličnog pamćenja.
‘THE WAR OF THE POOR’: PISAC ÉRIC VUILLARD, PREVEO MARK POLIZZOTTI
Knjiga kreira priču o brutalnom događaju iz historije, koji nije toliko poznat kao priče o drugim popularnim ustancima, ali zaslužuje da se tematizira.
Radnja je smještena za vrijeme Protestantske reformacija u 16. stoljeću gdje se seljaci i siromašni koji žive u gradovima, kojima se još uvijek obećava da će im se dodijeliti jednakost na nebu, počinju pitati: a zašto ne bi jednakost bila sada i ovdje na zemlji nakon čega slijedi ustanak iz kojeg se pojavljuje lik Thomas Müntzer.
Pregledavajući historiju, Éric Vuillard izdvaja priču o jednom čovjeku čiji strašni i novelski život baca svjetlo na vrijeme u kojem je živio i dovodi u fokus pitanje nejednakosti koji je i danas jedno od tema o kojima se malo priča.
Da li ste do sada pročitali neku od ovih knjiga? Imate li svog favorita?
Dobitnik nagrade Booker za 2021. godinu bit će objavljen 2.06.
***
Naslovna fotografija: @valerie.husemann
Tekst: Ilda Lihić-Isović
TEKST: Ada Ćeremida
U Historijskom muzeju, umjetnost je na trenutak vratila mirise i boje koje smo mislili da smo prerasli.
U večeri prvog sarajevskog snijega onog tihog, usporenog, što grad na tren pretvori u vlastitu nostalgiju zakoračili smo u Crnu sobu i ušli u svijet Hanne Dujmović. Sve je djelovalo poznato, ali drugačije kao da su uspomene samo čekale da ih neko pozove nazad.
U galeriji ispunjenom ljudima, bojama i tihim uzdasima prepoznavanja, Hanna Dujmović je otvorila svoju novu izložbu „Nostalgija djetinjstva“, a za sve koji nisu stigli na otvaranje, postavka ostaje otvorena do 29. novembra.
Umjesto klasičnog otvaranja, publika je dobila scensku večer: figure iz Hanninog imaginarnog svijeta kretale su se kroz prostor, VR projekcije otvarale skrivene slojeve slika, a fasada muzeja postala svjetlosna pozornica. Sve je djelovalo kao da je neko na trenutak spojio umjetnost, performans i animaciju u jedan polifoni doživljaj.

I baš tu, u toj pažljivo režiranoj mješavini umjetnosti i intime, počinje priča o ciklusu koji ne prikazuje samo djetinjstvo nego osjećaj povratka sebi.
Prije nego što se prepustimo bojama, simbolima i malim ritualima koji čine ovaj ciklus, razgovarali smo s Hannom o tome šta je „Nostalgija djetinjstva“ zaista otključala u njoj i zašto se činilo da je sinoć cijela galerija disala tim istim osjećajem.
Nostalgija djetinjstva“ je naziv koji odmah otvara vrata u vrlo intiman, gotovo scenski prostor.
Šta taj pojam znači za vas i kakvu ste ideju željeli da publika ponese iz ovog ciklusa?
Naziv “Nostalgija djetinjstva” došao je vrlo prirodno, gotovo spontano, dok sam radila na ovim formatima i vraćala se prizorima koji su godinama bili potisnuti negdje u tišini mog sjećanja.
Djetinjstvo je za mene bilo razigrano, puno topline, bezbrižnosti i maštovitih svjetova koje sam tada smatrala stvarnim. Ovaj ciklus je zapravo moj pokušaj da ponovo dotaknem te fragmente, da ih izvučem na svjetlo i dam im novu formu.

Naziv nosi sa sobom i određenu nježnost, ali i blagu tugu, tugu za vremenom koje ne možemo vratiti, ali koje i dalje živi u nama kroz mirise, predmete i osjećaje koji se iznenada jave.
Željela bih da publika, bez obzira na to odakle dolazi, kroz ove slike pronađe svoje uspomene: kroz neki predmet iz kuće svojih roditelja, zvuk iz ulice, igru koju su davno zaboravili.
Ako publika izađe iz prostora izložbe s toplinom u grudima, s osmijehom i možda nekom malom uspomenom koja im se iznenada vratila onda je ciklus ispunio svoj zadatak.
Svaka izložba ima onaj jedan trenutak koji vas “zaključa” u temu, kada sve što je do tada bilo rasuto odjednom dobije jasnu putanju.
Sjećate li se šta je kod ove postavke bila ta iskra onaj emocionalni impuls od kojeg je sve krenulo?
Rekla bih da oduvijek u sebi nosim određenu dozu čežnje za nekim prošlim vremenima kao stara duša koja putuje modernim svijetom koji se ubrzano razvija.
U ovom ciklusu sam misli i emocije spojila u jedan impuls koji je doveo do realizacije na platnima. Vjerujem da ću ovaj ciklus kroz vrijeme nastaviti razvijati, jer smatram da ima perspektivu da potakne kolektivnu emociju i da održi vizuelni, fizički prikaz fragmenata koje polako zaboravljamo.

Vaše slike već godinama vode dijalog sa snovima, mitovima, sjećanjima kao da se više glasova prepliće u jednom kadru.
Koje ste nove glasove pozvali u ovaj ciklus i zašto mislite da su se pojavili baš sada?
Tako je. Pored simbolike, tema mojih slika navodi me da se mnogo bavim introspekcijom, a tako dolazim do novih odaja unutar svog bića i preplićem ih s onim što stvaram.
Kao što sam rekla ranije ubrzano i površno doba u kojem živimo potiče me da se vraćam starim vrijednostima, koje kroz ovaj ciklus želim sačuvati i veličati.
Ženska figura je u vašem radu dugo bila nositeljica energije, simbolike i unutrašnje dinamike.
Kako se ženska figura pojavljuje u ovoj postavci kao lik, kao energija, kao arhetip ili nešto treće?
Ženska figura je u većini mojih slika nositeljica kompozicije. Na taj način odajem poštovanje ženama, koje su mnogo više od fizičke pojave što vrlo često zaboravljamo.
U ovom ciklusu fokus na žensku figuru je nešto manji, više odlazim u intimu prostora i razradu dječjih figura, obzirom da je koncept ciklusa to zahtijevao.
Kada se približimo vašim platnima, uvijek postoji jedan detalj koji nas emocionalno uhvati.
Ako biste morali izdvojiti jedan kadar iz nove postavke koji najtačnije govori o vašem trenutnom unutarnjem pejzažu, šta bi to bilo?
Svaka od slika nosi mnoštvo simbolike, a kako smo svi individue za sebe, tako i isti motivi bude različite emocije kod različitih ljudi.
Konkretno iz ovog ciklusa, za mene posebnu emotivnu težinu nosi simbol Kinderlada zdjelice, posude iz koje sam tokom djetinjstva jela Čokolino i gledala crtane filmove.
Danas se tom ritualu vraćam kroz sjećanje, kao trenutku u kojem sam istinski osjećala nešto što nam je danas tako strano: mir.

Foto: Monika Andrić
Šta vas, u ovom trenutku, najviše zaokuplja kao umjetnicu pitanje, ideja ili osjećaj kojem se stalno vraćate dok razmišljate o svojim narednim radovima?
Publika gleda završni rezultat bez jasnog uvida u to kako je do njega došlo i koje su se unutrašnje faze odvile. Kako sve moje slike nastaju bez prethodnih skica, često se desi da određeni detalji nisu dovedeni do savršenstva, ali upravo u tome leži autentičnost rukopisa kojim se koristim.
U ovom trenutku, kao i tokom rada na ovom ciklusu, emocija koja me najviše prožimala bila je upravo: nostalgija.

Foto: Amna Geljo
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!