TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 26.4.2021.
Za svakog knjigoljupca vikend je donio zanimljive novosti i ideje što čitati u narednim danima.
Slaveći neka od najboljih književnih djela današnjice prevedene na engleski jezik iz cijelog svijeta, Međunarodna nagrada Booker objavila je svoj dugoočekivani uži izbor za 2021. godinu.
Nagrada se dodjeljuje svake godine za jednu knjigu prevedenu na engleski jezik objavljenu u Velikoj Britaniji i Irskoj sa ciljem da potaknu što više objavljivanja i čitanja knjiga.
Jedna od presudnih karakteristika ove nagrade je da ona ne samo da nagrađuje prevodioce ovih sjajnih knjiga, već novčana nagrada od 50.000 funti podijelit će se između autora i prevodioca podjednako.
Činjenica da ova književna nagrada nagrađuje autore i njihove prevoditelje je ono što omogućava da ove sjajne priče ispriča, čuje i cijeni cijeli svijet. Iako je pisac taj koji kreira priču, prevoditelj je zaslužan da se njene stranice otvore na različitim govornim područjima. Ovogodišnji uži izbor uključuje pisce i prevoditelje koji dokazuju da su jezičke barijere nešto što ne bi trebalo stati na put dobroj priči.
Knjige u najužem izboru za Međunarodnu nagradu Booker za 2021. godinu su:
‘AT NIGHT ALL BLOOD IS BLACK’ PISAC DAVID DIOP, PREVODILA ANNA MOSCHOVAKIS
Knjiga je prevedena sa francuskog jezika i prati tragediju mladića koji zbog sjećanja i uspomena sve više gubi sposobnost da kontroliše svoj um. Tematizira priču o Senegalcima koji su se tokom Prvog svjetskog rata borili za Francusku na zapadnom frontu. Alfa Ndiaye i Mademba Diop dvojica su od mnogih senegalskih vojnika koji su se borili u Velikom ratu pod francuskom zastavom. Kad god kapetan Armand zazviždi, oni izlaze iz svojih rovova u napad, ali jednog dana Mademba je smrtno ranjen, a bez svog prijatelja, svog brata, Alfa je sam usred rovova, daleko od svega što zna i što mu je drago. Baca se u borbu obnovljenom snagom, ali ubrzo počinje plašiti čak i svoje saborce.
‘THE DANGERS OF SMOKING IN BED’: SPISATELJICA MARIANA ENRÍQUEZ, PREVODILA MEGAN MCDOWELL
Spisateljica Mariana Enriquez je hvaljena autorica zbog svojih nekonvencionalnih i sociopolitičkih priča o jezivom. U ovoj knjizi radnja je smještena u Argentini i bavi se pitanjem buntovnih tinejdžera, vještica, izgubljenih duhova... Priče balansiraju linijom između urbanog realizma i horora, ali sa nevjerojatnom osjetljivošću prema onima koji trpe bol i strah. Koliko god zastrašujuće bile društveno svjesne, priče na svjetlo iznose sve neizrečeno u današnjici - fetiše, bolesti, žensko tijelo, mrak ljudske povijesti.
‘WHEN WE CEASE TO UNDERSTAND THE WORLD’: PISAC BENJAMÍN LABATUT, PREVEO ADRIAN NATHAN WEST
Koristeći trenutke koji definiraju epohu iz historije nauke, knjiga se nalazi na presjeku između historijske knjige i fikcije, napretka i uništenja, genijalnosti i ludila. Albert Einstein otvara pismo s Istočnog fronta tokom Prvog svjetskog rata i unutra pronalazi prvo tačno rješenje za jednadžbe opće relativnosti, nesvjestan da sadrži čudovište koje bi moglo uništiti njegovo životno djelo. Veliki matematičar Alexander Grothendieck tunele je toliko duboko uvukao u apstrakciju da pokušava prerezati sve veze sa svijetom, prestrašen užasom koji bi njegova otkrića mogla izazvati. Erwin Schrödinger i Werner Heisenberg bore se oko srži fizike nakon stvaranja dvije ekvivalentne, ali suprotstavljene verzije kvantne mehanike.
‘THE EMPLOYEES’: SPISATELJICA OLGA RAVN, PREVEO MARTIN AITKEN
Strukturirana kao niz izjava svjedoka koje je sastavila komisija za radna mjesta, "The Employees" prati posadu Six-Thousand broda koju čine ljudi nastali rođenjem i one koji su stvoreni, oni koji će umrijeti i oni koji neće. Kada brod preuzme brojne čudne predmete sa planete New Discovery, posada se zbuni kad se emotivno duboko veže za njih. Ljudi i humanoidi počinju da osjećaju iste emocije i potrebe za toplinom i prisnošću, boluju za voljenima koji više nisu sa njima, osjećaju potrebu za odgojem djece, svakodnevnim obavezama koji su bili dio života na Zemlji, a koji su sada samo u sjećanju.
Postepeno, članovi posade sagledavaju svoj posao u novom svjetlu, a svaki zaposlenik prisiljen je zapitati se može li nastaviti dalje kao i prije - i što znači istinski živjeti. Zamećeni svim vrstama čežnje ispituju šta znači biti čovjek, emocionalno i biološki, istodobno upućujući kasnu kritiku života kojim upravlja rad i logika produktivnosti.
‘IN MEMORY OF MEMORY’: SPISATELJICA MARIA STEPANOVA, PREVELA SASHA DUGDALE
Knjiga govori o tome kako je naizgled obična jevrejska porodica uspjela preživjeti bezbrojne progone i represije iz prošlog vijeka. Nakon smrti svoje tetke, Marija Stepanova gradi priču na izblijedjelim fotografijama, starim razglednicama, pismima, dnevnicima i suvenirima koji su ostavili iza sebe.
U dijalogu sa piscima poput Rolanda Barthesa, W. G. Sebalda, Susan Sontag i Osipa Mandelstama, In Memory of Memory prožeta je rijetkom intelektualnom radoznalošću i poetskim glasom. Uranjajući u različite forme - esej, fantastiku, memoare, putopise i historijske dokumente - Stepanova kreira široku panoramu ideja, likova i nudi potpuno novo istraživanje kulturnog i ličnog pamćenja.
‘THE WAR OF THE POOR’: PISAC ÉRIC VUILLARD, PREVEO MARK POLIZZOTTI
Knjiga kreira priču o brutalnom događaju iz historije, koji nije toliko poznat kao priče o drugim popularnim ustancima, ali zaslužuje da se tematizira.
Radnja je smještena za vrijeme Protestantske reformacija u 16. stoljeću gdje se seljaci i siromašni koji žive u gradovima, kojima se još uvijek obećava da će im se dodijeliti jednakost na nebu, počinju pitati: a zašto ne bi jednakost bila sada i ovdje na zemlji nakon čega slijedi ustanak iz kojeg se pojavljuje lik Thomas Müntzer.
Pregledavajući historiju, Éric Vuillard izdvaja priču o jednom čovjeku čiji strašni i novelski život baca svjetlo na vrijeme u kojem je živio i dovodi u fokus pitanje nejednakosti koji je i danas jedno od tema o kojima se malo priča.
Da li ste do sada pročitali neku od ovih knjiga? Imate li svog favorita?
Dobitnik nagrade Booker za 2021. godinu bit će objavljen 2.06.
***
Naslovna fotografija: @valerie.husemann
Tekst: Ilda Lihić-Isović
TEKST: Lamija Muratagić
Tufting je glasan, grub i fizički zahtjevan proces. Ono što iza njega ostaje djeluje potpuno suprotno. Meko, taktilno i umirujuće. Dok smo posmatrali radove izložene u Domu Zanata, upravo je taj kontrast bio jedan od prvih elemenata koji se mogao osjetiti u prostoru.
Samostalna izložba In Between the Threads okuplja tapiserije kroz koje Amila Mujanović-Hodžić istražuje pripadanje, sjećanje i ličnu transformaciju. U razgovoru za Bonjour.ba među izloženim radovima govorila nam je o njihovom nastanku, odnosu prema materijalu i iskustvima koja su oblikovala njen stvaralački proces.
Amila Mujanović-Hodžić, produkt dizajnerica i umjetnica
Foto: Edvin Kalić
Amila vunu oblikuje kroz reljef, volumen i formu, a značenja radova otvaraju se postepeno, zajedno s detaljima njihove izrade i pričama koje stoje iza njih.
Izložbu je posvetila kćerkama Amal i Djuli, koje donedavno nisu ni znale čime se njihova mama bavi.
Amila nam je otkrila da je upravo zbog njih ova postavka za nju mnogo više od predstavljanja novih radova. U njoj je sažela vrijednosti, znanje i odnos prema stvaranju koje želi prenijeti dalje.
Sarajevo i Berlin danas su dvije tačke Amilinog privatnog i stvaralačkog života. Kretanje između njih promijenilo je način na koji razmišlja o pripadanju, ali i o tragovima koje ostavljamo u prostorima kroz koje prolazimo.
Koliko je život između Berlina i Sarajeva promijenio način na koji posmatrate dom?
„Nekada sam dom doživljavala kao mjesto. Danas ga mnogo više doživljavam kao osjećaj. Život između dva grada naučio me da pripadanje nije nužno vezano za jednu adresu, već za ljude, uspomene i male rituale koje nosimo sa sobom. Zanimaju me tragovi koje ostavljamo u prostorima, ali i tragovi koje prostori ostavljaju u nama.“

I naziv studija SELICE proizašao je iz te ideje kretanja i povratka. Amila u pticama selicama prepoznaje sposobnost prilagođavanja novim prostorima uz zadržavanje veze s vlastitim korijenima.
Amilin odnos prema tekstilu nije započeo savremenom popularnošću tuftinga. S tradicionalnim tkanjem susrela se još tokom školovanja u Srednjoj školi primijenjenih umjetnosti, a kasnije je učestvovala u realizaciji radova Šejle Kamerić, tkajući njene ćilime u radionici Amile Smajović-Pozder.
Na projektu Poetika šare razvijala je vlastite predmete na tradicionalnim tkalačkim stanovima. Upravo su joj ta iskustva pokazala koliko su vremena, vještine i koncentracije sadržani u svakom centimetru tekstila.
Tufting je došao kasnije, tokom izrazito teškog životnog perioda. U njemu nije pronašla samo drugačiju tehniku nego mogućnost da emociju prevede u fizički materijal. Sam proces je grub, glasan i repetitivan, dok je njegova završena površina meka i topla. Taj kontrast nije tek zanimljivost zanata, nego emotivna osnova njenog rada.
Koliko dugo u prosjeku nastaje jedna tapiserija i šta taj proces od vas zahtijeva?
„Teško je reći koliko dugo nastaje jedna tapiserija jer svaka ima svoj ritam. Nekada je završim za nekoliko dana, nekada su potrebne sedmice ili čak mjesec dana. Ne mislim samo na vrijeme izrade, već i na sve ono što joj prethodi, promišljanje, istraživanje, skiciranje, odabir materijala i traženje prave forme. Najveći dio procesa zapravo se odvija mnogo prije nego što uzmem tufting alat u ruke.
Takav rad od mene traži strpljenje, potpunu prisutnost i spremnost da usporim. U vremenu u kojem smo navikli da sve nastaje brzo, upravo mi ta sporost daje osjećaj smisla. Mislim da se ona na kraju osjeti i u samim radovima.“

Tapiserije su izrađene od visokokvalitetne novozelandske vune i drugih održivih materijala. Njihove boje, volumen i mekoća neposredno privlače pogled, ali Amili je podjednako važno sve ono što na površini ne možemo odmah pročitati. Porijeklo materijala, ljudsko znanje i vrijeme sadržano u svakom dijelu rada.
Sporost je ovdje sastavni dio stvaralačkog procesa i kvaliteta koji ostaje utkan u konačni rad. Ona je sastavni dio forme. Ukloniti vrijeme iz tog procesa značilo bi ukloniti dio vrijednosti samog rada.
Posebno mjesto u postavci zauzima instalacija od sirove vune pramenke. Njome Amila pogled vraća na početak procesa, mnogo prije umjetničke ideje, dizajnerske skice i galerijskog zida.
Put jedne niti, kaže Amila, počinje mnogo prije tapiserije: od ovce, šišanja i pranja vune, preko češljanja, vunovlačarstva i predenja, do tkanja ili tuftinga. U tom procesu učestvuju brojni ljudi i zanati čiji rad u gotovom predmetu često ostaje nevidljiv.
Posebno skreće pažnju na vunovlačarstvo, zanat koji polako nestaje. S njim ne odlazi samo jedna tehnika, nego i znanje o materijalu, lokalnom podneblju i procesu kojim su generacije sirovu vunu pretvarale u trajne i vrijedne predmete.
„Danas često vidimo samo gotov proizvod, a zaboravljamo koliko rada, vremena i vještine stoji iza njega“, kaže Amila.

Za nju se vrijednost ručnog rada zato ne iscrpljuje u činjenici da je predmet izrađen rukama. Ona se nalazi u pažnji, znanju i malim odstupanjima koja ga čine neponovljivim. U svijetu serijske preciznosti trag ljudske ruke postaje ono što se ne može proizvesti u beskonačnom broju identičnih primjeraka.
Nesavršenost tada nije nedostatak koji treba sakriti, nego dokaz da je proces zaista postojao.
Održivost je jedno od temeljnih polazišta studija SELICE i prisutna je u izboru materijala, ritmu izrade i ideji da predmet treba trajati.
Amila nam je govorila o dizajnu kao načinu oblikovanja svakodnevnih navika. Predmet koji čuvamo, popravljamo i s vremenom prenosimo dalje za nju ima vrijednost koja raste zajedno s odnosom koji prema njemu razvijamo.
Koji kompromis u svom radu nikada ne biste napravili?
„Nikada ne bih pristala da ubrzam proces nauštrb kvaliteta ili da biram materijale koji nisu u skladu s vrijednostima u koje vjerujem. Važno mi je da iza svakog rada mogu potpuno stajati, od prve ideje do posljednje niti. Mislim da se iskren odnos prema materijalu i procesu uvijek osjeti u konačnom rezultatu.“

Dok smo posmatrali postavku, zanimalo nas je koliko se značenje radova mijenja sa svakom osobom koja pred njima zastane.
Šta se nadate da će neko prepoznati o sebi dok stoji pred vašim radovima?
„Ne očekujem da ljudi u mojim radovima vide isto što i ja. Zapravo, volim kada svako pronađe vlastito značenje. Ako se neko pred njima na trenutak zaustavi, prisjeti nekog mjesta, osobe ili osjećaja koji je možda dugo bio zaboravljen, onda mislim da je rad ostvario svoju svrhu. Za mene umjetnost ne mora dati odgovore, ponekad je dovoljno da postavi pitanje koje ostane s nama i nakon što odemo.“



In Between the Threads povezuje porijeklo, zanatsko znanje i savremeni umjetnički izraz, predstavljajući tradiciju kao živi materijal koji se prenosi, razvija i iznova tumači.
Jedna nit tako postaje zapis ljudi, prostora i vremena koji su joj omogućili da nastane, ali i svega što će u njoj prepoznati oni koji pred radom zastanu.

Izložba In Between the Threads realizovana je uz kustosku saradnju Džane Ajanović iz Doma Zanata. Strateški kreativni koncept, vizuelni identitet i komunikacijsku strategiju projekta oblikovala je Selma Obarčanin, ispred SO.. Quantum Growth Agency, dok je fotografkinja Amna Geljo dokumentovala postavku i otvorenje izložbe.
Izložba ostaje otvorena do 29. augusta 2026. godine u Domu Zanata u Sarajevu, na adresi Zelenih beretki 8. Ulaz je besplatan.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Amna Geljo ( @amnassiaa ) / Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!