TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 26.4.2021.
Za svakog knjigoljupca vikend je donio zanimljive novosti i ideje što čitati u narednim danima.
Slaveći neka od najboljih književnih djela današnjice prevedene na engleski jezik iz cijelog svijeta, Međunarodna nagrada Booker objavila je svoj dugoočekivani uži izbor za 2021. godinu.
Nagrada se dodjeljuje svake godine za jednu knjigu prevedenu na engleski jezik objavljenu u Velikoj Britaniji i Irskoj sa ciljem da potaknu što više objavljivanja i čitanja knjiga.
Jedna od presudnih karakteristika ove nagrade je da ona ne samo da nagrađuje prevodioce ovih sjajnih knjiga, već novčana nagrada od 50.000 funti podijelit će se između autora i prevodioca podjednako.
Činjenica da ova književna nagrada nagrađuje autore i njihove prevoditelje je ono što omogućava da ove sjajne priče ispriča, čuje i cijeni cijeli svijet. Iako je pisac taj koji kreira priču, prevoditelj je zaslužan da se njene stranice otvore na različitim govornim područjima. Ovogodišnji uži izbor uključuje pisce i prevoditelje koji dokazuju da su jezičke barijere nešto što ne bi trebalo stati na put dobroj priči.
Knjige u najužem izboru za Međunarodnu nagradu Booker za 2021. godinu su:
‘AT NIGHT ALL BLOOD IS BLACK’ PISAC DAVID DIOP, PREVODILA ANNA MOSCHOVAKIS
Knjiga je prevedena sa francuskog jezika i prati tragediju mladića koji zbog sjećanja i uspomena sve više gubi sposobnost da kontroliše svoj um. Tematizira priču o Senegalcima koji su se tokom Prvog svjetskog rata borili za Francusku na zapadnom frontu. Alfa Ndiaye i Mademba Diop dvojica su od mnogih senegalskih vojnika koji su se borili u Velikom ratu pod francuskom zastavom. Kad god kapetan Armand zazviždi, oni izlaze iz svojih rovova u napad, ali jednog dana Mademba je smrtno ranjen, a bez svog prijatelja, svog brata, Alfa je sam usred rovova, daleko od svega što zna i što mu je drago. Baca se u borbu obnovljenom snagom, ali ubrzo počinje plašiti čak i svoje saborce.
‘THE DANGERS OF SMOKING IN BED’: SPISATELJICA MARIANA ENRÍQUEZ, PREVODILA MEGAN MCDOWELL
Spisateljica Mariana Enriquez je hvaljena autorica zbog svojih nekonvencionalnih i sociopolitičkih priča o jezivom. U ovoj knjizi radnja je smještena u Argentini i bavi se pitanjem buntovnih tinejdžera, vještica, izgubljenih duhova... Priče balansiraju linijom između urbanog realizma i horora, ali sa nevjerojatnom osjetljivošću prema onima koji trpe bol i strah. Koliko god zastrašujuće bile društveno svjesne, priče na svjetlo iznose sve neizrečeno u današnjici - fetiše, bolesti, žensko tijelo, mrak ljudske povijesti.
‘WHEN WE CEASE TO UNDERSTAND THE WORLD’: PISAC BENJAMÍN LABATUT, PREVEO ADRIAN NATHAN WEST
Koristeći trenutke koji definiraju epohu iz historije nauke, knjiga se nalazi na presjeku između historijske knjige i fikcije, napretka i uništenja, genijalnosti i ludila. Albert Einstein otvara pismo s Istočnog fronta tokom Prvog svjetskog rata i unutra pronalazi prvo tačno rješenje za jednadžbe opće relativnosti, nesvjestan da sadrži čudovište koje bi moglo uništiti njegovo životno djelo. Veliki matematičar Alexander Grothendieck tunele je toliko duboko uvukao u apstrakciju da pokušava prerezati sve veze sa svijetom, prestrašen užasom koji bi njegova otkrića mogla izazvati. Erwin Schrödinger i Werner Heisenberg bore se oko srži fizike nakon stvaranja dvije ekvivalentne, ali suprotstavljene verzije kvantne mehanike.
‘THE EMPLOYEES’: SPISATELJICA OLGA RAVN, PREVEO MARTIN AITKEN
Strukturirana kao niz izjava svjedoka koje je sastavila komisija za radna mjesta, "The Employees" prati posadu Six-Thousand broda koju čine ljudi nastali rođenjem i one koji su stvoreni, oni koji će umrijeti i oni koji neće. Kada brod preuzme brojne čudne predmete sa planete New Discovery, posada se zbuni kad se emotivno duboko veže za njih. Ljudi i humanoidi počinju da osjećaju iste emocije i potrebe za toplinom i prisnošću, boluju za voljenima koji više nisu sa njima, osjećaju potrebu za odgojem djece, svakodnevnim obavezama koji su bili dio života na Zemlji, a koji su sada samo u sjećanju.
Postepeno, članovi posade sagledavaju svoj posao u novom svjetlu, a svaki zaposlenik prisiljen je zapitati se može li nastaviti dalje kao i prije - i što znači istinski živjeti. Zamećeni svim vrstama čežnje ispituju šta znači biti čovjek, emocionalno i biološki, istodobno upućujući kasnu kritiku života kojim upravlja rad i logika produktivnosti.
‘IN MEMORY OF MEMORY’: SPISATELJICA MARIA STEPANOVA, PREVELA SASHA DUGDALE
Knjiga govori o tome kako je naizgled obična jevrejska porodica uspjela preživjeti bezbrojne progone i represije iz prošlog vijeka. Nakon smrti svoje tetke, Marija Stepanova gradi priču na izblijedjelim fotografijama, starim razglednicama, pismima, dnevnicima i suvenirima koji su ostavili iza sebe.
U dijalogu sa piscima poput Rolanda Barthesa, W. G. Sebalda, Susan Sontag i Osipa Mandelstama, In Memory of Memory prožeta je rijetkom intelektualnom radoznalošću i poetskim glasom. Uranjajući u različite forme - esej, fantastiku, memoare, putopise i historijske dokumente - Stepanova kreira široku panoramu ideja, likova i nudi potpuno novo istraživanje kulturnog i ličnog pamćenja.
‘THE WAR OF THE POOR’: PISAC ÉRIC VUILLARD, PREVEO MARK POLIZZOTTI
Knjiga kreira priču o brutalnom događaju iz historije, koji nije toliko poznat kao priče o drugim popularnim ustancima, ali zaslužuje da se tematizira.
Radnja je smještena za vrijeme Protestantske reformacija u 16. stoljeću gdje se seljaci i siromašni koji žive u gradovima, kojima se još uvijek obećava da će im se dodijeliti jednakost na nebu, počinju pitati: a zašto ne bi jednakost bila sada i ovdje na zemlji nakon čega slijedi ustanak iz kojeg se pojavljuje lik Thomas Müntzer.
Pregledavajući historiju, Éric Vuillard izdvaja priču o jednom čovjeku čiji strašni i novelski život baca svjetlo na vrijeme u kojem je živio i dovodi u fokus pitanje nejednakosti koji je i danas jedno od tema o kojima se malo priča.
Da li ste do sada pročitali neku od ovih knjiga? Imate li svog favorita?
Dobitnik nagrade Booker za 2021. godinu bit će objavljen 2.06.
***
Naslovna fotografija: @valerie.husemann
Tekst: Ilda Lihić-Isović
TEKST: Ada Ćeremida
Ako ste ikada gledali Wes Anderson film i pomislili „Kako je moguće da neko ovako vidi svijet?“ onda vam je već jasno zašto je ovaj američki režiser dobio svoju prvu veliku, sveobuhvatnu izložbu u Londonu.
A ako ga nikada niste detaljno pratili, možda vam je ime poznato, ali ne znate zašto je upravo on jedan od najutjecajnijih vizualnih autora današnjice. Ukratko: u 56. godini, Anderson je stvorio filmski jezik koji prepoznate iz jednog kadra. To nije slučajnost već spoj arhitekture, dizajna, humora, nostalgije i preciznosti koja graniči s nenormalnom.
Zato je londonski Design Museum otvorio Wes Anderson: The Archives, izložbu koja na jednom mjestu okuplja više od 700 predmeta iz čitave njegove karijere od ranih crteža i bilježnica, do setova, kostima, minijaturnih modela i stop-motion lutaka. Postavka je otvorena do kraja jula 2026. godine, što znači da imate cijelu sezonu da je posjetite prije nego što se ovaj Andersonov svijet spakuje i nestane iz Londona.
Svijet Wesa Andersona: kada film postane arhitektura
U Andersonovim filmovima scenografija nikada nije samo pozadina. Ona je narativ. Gradovi, hoteli, vagoni vozova, podmornice, male sobe i ogromne dvorane sve je komponovano kao arhitektonski crtež koji od početka ima svoju logiku. Na izložbi u Londonu ta se logika vidi još jasnije.
Možete doslovno stajati pred maketom Grand Budapest Hotela i osjetiti onu istu mješavinu nostalgije i bajkovitosti koja je obilježila film. U vitrini nekoliko koraka dalje stoje kostimi koji su određivali karakter prije nego što je glumac izgovorio prvu repliku, a odmah pored njih nalaze se Andersonove bilješke o bojama, potezima kamere i rasporedu elemenata unutar kadra.
Sve to zajedno pokazuje da Anderson ne snima “slučajno” lijepo. Njegove slike su arhitektonski precizne. Njegovi setovi imaju zoniranje. Kadrovi imaju osovinu. Boje imaju funkciju. To je vizualni sistem u kojem svaki detalj postoji s razlogom i upravo zbog toga njegovi filmovi djeluju kao da gledate ilustriranu knjigu koja je oživjela.
Nostalgija kao građevinski materijal: Andersonovo naslijeđe i DNK
Iako kritičari često kažu da Anderson “živi u retro estetici”, izložba pokazuje sasvim suprotnu stvar: on ne imitira prošlost, nego je rekreira kao emocionalni pejzaž. Njegov rad je duboko ukorijenjen u evropsku književnost, francusku kinematografiju 60-ih, američki indie duh 90-ih i estetiku foto-albuma pronađenih na tavanu.
U postavci se vide njegovi rani Polaroidi, skice i stranice scenarija koje otkrivaju koliko Anderson polazi iz ličnog arhiva sjećanja, male opsesije, detalji iz djetinjstva, reference na staru arhitekturu, razglednice, vintage tipografije.
Sve to se pretače u njegovu prepoznatljivu nostalgiju: svijet u kojem prošlost nije dokument nego emocija. Zato Andersonovi filmovi tako lako pogađaju publiku jer djeluju kao sjećanje koje nikada nismo imali, ali bismo voljeli da jesmo.
Izložba u Londonu precizno mapira te utjecaje i pokazuje kako jedan autor uspijeva izgraditi estetiku koja postaje globalna kulturna šifra.
Stop-motion magija: zanat koji je stvorio Fantastic Mr. Fox i Isle of Dogs
Najintimniji dio izložbe je onaj koji se bavi Andersonovim animiranim filmovima. U vitrini se nalaze originalne lutke iz “Fantastic Mr. Fox” i “Isle of Dogs” male, savršeno artikulisane figure koje ste godinama gledali na ekranu, a sada konačno vidite koliko su fizički stvarne.
Njihovi kaputi su ručno šivani, krzno je stilizovano, oči i zglobovi izrađeni s milimetarskom preciznošću. Pored njih stoje dijelovi minijaturnih gradova, ulica i interijera u kojima se odvijaju ključne scene, kao i nacrti koji pokazuju koliko je svaki pokret planiran unaprijed.
Anderson sa 56: Zašto baš sada retrospektiva njegovog života i rada? Kroz protekle dvije decenije Anderson je izgradio nešto rijetko: vizualni jezik koji publika prepoznaje iz jedne slike. Njegovi filmovi prožimaju modu, arhitekturu, fotografiju i čitavu generaciju dizajnera. On je autor čiji se rad proučava na univerzitetima, čije boje završavaju na moodboardima interijera, čiji se kadrovi citiraju kao standard simetrije i kompozicije.
U 56. godini njegova karijera je već dio historije ali i sadašnjosti. Upravo zato retrospektiva djeluje opravdano: Anderson je postao fenomen koji prevazilazi filmsku industriju. Izložba “The Archives” potvrđuje ono što su fanovi odavno znali: Wes Anderson više nije samo ime u špici. On je vizualni pravac. Estetski pokret. Kategorija sama za sebe.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!