TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 28.1.2015.
Martinu smo upoznali slučajno, u jednom zajedničkom povratku iz Sarajeva u Mostar. Zajedno smo se vraćali sa Sarajevo Film Festivala i pričala nam je kako ubrzo ide s prijateljicom obići Italiju vlakom i neko se vrijeme zadržati na Siciliji. U međuvremenu smo saznali da završava studij arhitekture nakon čega se veoma brzo zaposlila u jednom arhitektonskom uredu u Mostaru.
Skoro su i naša druženja postala učestalija, a svaka nas je zajednička kava inspirirala na nova putovanja, nove umjetnike, štednju za dizajnerski komad namještaja i kupovinu nove avionske karte. Nije trebalo dugo da joj predložimo da svoju inspiraciju podijeli s MODAMO.čitateljima kroz kolumnu. Već par mjeseci redovno piše o bh.dizajnerima namještaja, o svojim putovanjima i donosi razgovore s legendama dizajna poput Karima Rashida.
Na jednom od dogovora Martini smo priznali da smo super znatiželjni vidjeti kako je uredila svoj stan i kako uopće izgleda životni prostor jedne bh. arhitektice. Željna novih iskustava kao i uvijek, Martina nas je pozvala u svoj dom, a mi smo napunili baterije od fotoaparata i rezervirali jedno subotnje poslijepodne za druženje.
Već dolaskom na adresu jasno je bilo da je Martina jedan od onih sretnika koji imaju kuću u centru grada, spretno smještenu u naselju gdje dominiraju visoke zgrade. Kuća je ograđena ogradom od žice i kamena preko koje ljeti pada zelena vinova loza. Oaza odmora za oči.
Otvorila nam je vrata i pustila nas u hodnik u kojem dominira bijela boja i gdje se gosti za odlaganje stvari mogu poslužiti malim ljestvama kojima nikada cijena nije došla na sniženje, priznaje nam Martina.
Ulazak u životni prostor je kroz blagavonicu koja je povezana s dnevnim boravkom, a ono što odmah primijetite jeste čistoća bijele boje i prirodno svjetlo kojeg u prostoru nimalo ne nedostaje.
Uz kriške različitih vrsta sira i domaće bijelo vino, započeli smo razgovor o uređenju prostora. Tada nam je Martina otkrila i s kojom se definicijom arhitekture poistovjećuje - „To create architecture is to put in order. Put what in order? Function and objects.” – Le Corbusier, te nam je uz zvuk nazdravljanja kristalnim čašama rekla – Dobrodošli!
„Da sve ne bi bilo (pre)sterilno, pored bijelih zidova, bijelih otvora, svijetlog poda, čistih linija i bijelog namještaja, pobrinuli su se detalji, čiji se izgled i položaj mijenjaju gotovo svakodnevno.“, pojasnila nam je kada smo pitali zašto u domu prevladavaju bijele nijanse. „Interijer je udomio, osim petero stalnih ukućana, i jednog kućnog ljubimca, i to direktno u dnevnom boravku. Ljubitelji životinja ne brinite, krava je svakodnevno voljena & pažena!“
Dok sjedite i pijete vino s Martinom, ne možete si pomoći da vam pogled 'ne bježi' prema štafelaju i slikama koje su na uredno neuredan način prislonjene uz zid pored televizora. „Dok si ne budem mogla priuštiti slike priznatih i poznatih rukopisa kakav je Josipa Maras, kistovima, platnom i bojama se sama igram. Jedna je uvijek na omiljenom štafelaju, za sad tek pokoja visi na zidu, dok ih većina stoji poredana na podu i naslonjena na zid i to redoslijedom koji se mijenja sa svakim usisavanjem i brisanjem poda.“
Nismo mogli ne primjetiti i neobičnu korpu ispod štafelaja, na što nam je Martina odmah pojasnila: „Naime, ova old school korpa iz samoposluge nekada je služila za časopise, dok kapacitetom nije prestala zadovoljavati potrebe i modnih i onih stručnih. Trenutno uspješno čuva boje i kistove za prethodno spomenuto igranje po platnu. Jesam spomenula da je korpa dugo željeni predmet sa mog popisa želja, popularne wish liste?!
Svježinu domu svakako da daju i biljke poput onih u nejednakim vaznama pored televizije, ali i limuna čiji miris dopire s drveta zasađenog u kanti.
Posebnu čar i pomalo eklektično uređenje prostor zahvaljuje crnom i bijelom lusteru koji simetrično osvjetljavaju prostor iznad malog stola u dnevnom boravku i velikog stola za ručavanje u blagavaonici.
Kuhinja, također izrađena u bijeloj boji odaje dojam čistog prostora koji nimalo ne postaje dosadan zahvaljujući pomno biranim detaljima koji ju krase.
Martina nam je priznala kako joj je osobno kuhinja bila još zanimljivija dok su vrata hladnjaka bila ukrašena magnetima, no kad su zbog količine i težine magneti počeli spadati sa vrata hladnjaka, preseljeni su na ploču dimenzija 80x60, gdje su sigurni i spremni da prime još mnoge magnetiće iz svih krajeva svijeta.
"Osim omiljenog suvenira u vidu magneta, tu je i hrpa razglednica, ali i svileni šalovi iz Indije, drveni vlakić iz Španjolske, sari sa Šri Lanke, babuška iz Rusije, keramička pločica iz Bilbaoa, venecijanska maska,…Neke sam sama donijela, a većinu dobila od prijatelja koji (sram ih bilo!) neke destinacije posjete i bez mene!"
Na zidu suprotnom od ploče s magnetima nalazi se naoko tek par uokvirenih sličica i ogledalo, no kada tu 'instalaciju' pobliže pogledate vidjeti ćete kako svaki dio priča svoju priču. Tu su kazaljke od sata, Martina fotografija iz djetinjstva, ploča s blagdanskim željama koju je ispisala njena mala nećakinja, staro ogledalo i uokviren recept za bakalar. Naime, recept je to prema kojem njena mama već dugi niz godina sprema (sjajan) bakalar, no pošto je vrijeme već 'nagrizlo' papir na kojem je recept ispisan, ukućani su ga uokvirili i osigurali si još puno porcija ukusnog bakalara.
Mjesto iznenađenja je stepenište, zapravo pogled prema sedam neočekivanih lustera različitih dimenzija, ili prema 'Oku', koje vas gleda dok silazite niz stepenice :)
„Krojačka lutka, šivaća mašina i sahara su multifunkcionalni predmeti koji čuvaju božićne ukrase, ponosno drže nakit, šalove i sve što u datom trenutku nema svoje mjesto. Nažalost, ponekad je i prašina dio vesele družine.“
„Pokloni su zapravo većina izloženih detalja koji spontano nađu svoje mjesto.
Biserne vješalice: prvih par sam dobila od prijateljica prije par godina. Nisu željele otkriti gdje ih nabavljaju, ali su, na moje oduševljenje ustrajale u poklanjanju istih još dugo.
Kako na spomenutim vješalicama, tako i u skrivenom dijelu ormara vlada koloristička monotonija. Naravno da se nađu i kojekakve boje, ali monokromatski komadi vode glavnu riječ i najčešće se druže sa biserima."
P.S. Obratite pažnju na sijalice s lijeve strane štendera koje su formirane u hand made lampu, drag Martinin poklon.
Martina nam je ranije otkrila kako je veliki fan Apple proizvoda, stoga je očekivati bilo da ćemo upravo Mac naći na njenom radnom stolu, a kada smo vidjeli dobro sakriven sadržaj polica, tražili smo da nam kaže što se sve nalazi u crnim Ikea kutijama.
„Ove police kriju svašta, posebno misteriozni zatvoreni crni dijelovi. Knjige, časopisi, razgledice, rijetko izrađene fotografije, istrgnute inspirativne stranice... Putovnica, mali novčanik sa sitnim krunama, eurima, dinarima i denarima te jastuk na napuhavanje uvijek su pripravni i spremni za novo putovanje. Kutije su udomile i tehnološka pomagala: kablove, punjače, slušalice, usb-ove, hard diskove. Dalje, dio kolekcije lakova za nokte. Nakit. I rokovnik/dnevnik koji je nastao kao priprema, a onda prerastao u podsjetnik tijekom putovanja vlakom do Barcelone; prepun je korisnih informacija, napomena, odličnih komentara, skica i zapažanja... da je samo malo manje „internih upadica“ vlasnica & putnica, davno bi bio objavljen. Ovako miruje na polici, ali svako toliko posluži za razbijanje svakodnevnice i podsjećanje na 6-ogodišnjaka iz vlaka na relaciji Bern-Geneve koji nas je rukama i nogama spasio od neznanja francuskog i fulanja odredišta. Ili na okus pečene piletine s ananasom kupljene na tržnici u Barceloneti prije rentanja bicikla i vožnje po obali..."
Razgledavši prostor, vratili smo se vinu i siru u dnevnom boravku te zamolili Martinu da nam u jednoj rečenici pokuša opisati prostor u koji smo upravo zavirili: „Prostor je jednostavan; prvenstveno funkcionalan, a onda i estetski dopadljiv nama koji dobar dio slobodnog vremena provedemo u traganju za inspiracijom na ovim (i njima sličnim) linkovima: fantasticfrank.se, stylizimo.com, firma-arh.com, em.elledecoration.se... Moram priznati da mi je i samoj bilo zanimljivo s MODAMO zavirivati u njegove prostorije."
Foto: MODAMO.info, Martina Penava Private
TEKST: Ada Ćeremida
Ako studirate dizajn, vizualne komunikacije ili primijenjene umjetnosti, ovaj poziv je jedan od onih koje ne treba ostaviti za “poslije”. ULUPUBiH je otvorio vrata studentima i mladim autorima kroz program koji spaja izložbe, mentorstvo i direktan ulazak u profesionalnu zajednicu.
Dizajn, vizualne komunikacije i primijenjene umjetnosti u Bosni i Hercegovini trebaju novu energiju, a ona često dolazi baš od generacije koja tek ulazi u profesionalni svijet.
Zato je novi program ULUPUBiH-a važan, jer mladim autorima ne nudi samo još jednu prijavu u nizu, nego prostor u kojem njihov rad može izaći iz foldera, učionice i portfolija pred ljude iz struke.
Young ULUPUBiH kreiran je kao platforma za buduće profesionalce koji žele zakoračiti na scenu kroz udruženje sa tradicijom dužom od 70 godina.
Ideja je jednostavna, ali jako potrebna: otvoriti prostor studentima i mladim autorima koji su svoje obrazovanje usmjerili ka primijenjenim umjetnostima i dizajnu.
U nastavku donosimo ko se može prijaviti, šta članstvo donosi, koja dokumentacija je potrebna i do kada su prijave otvorene.
Dakle, ako imate portfolio, radove koje želite pokazati i osjećaj da je vrijeme za sljedeći korak, ovo je poziv koji vrijedi pažljivo pročitati.
Poziv je otvoren za studente završnih godina BA i MA studija akademija likovnih i umjetničkih umjetnosti, sa odsjeka za primijenjenu umjetnost i dizajn. Prijaviti se mogu i diplomirani autori do navršenih 28 godina života.
Ovo nije poziv koji traži “savršenu” biografiju, nego autorski potencijal, ozbiljan pristup radu i želju za profesionalnim razvojem.
Drugim riječima, ako gradite svoj vizualni jezik, imate radove iza kojih stojite i želite ući u prostor gdje vas struka može vidjeti, ovo je jedna od onih prilika koje mogu promijeniti dinamiku vašeg početka.
Članstvo u programu mladim autorima omogućava da svoje radove predstave na zajedničkoj godišnjoj izložbi mladih u Galeriji ULUPUBiH. Pored toga, otvara se mogućnost učešća i na drugim selektivnim izložbama Udruženja, uključujući i godišnju izložbu “Collegium Artisticum”.
To znači da radovi ne ostaju samo dio studentskih prezentacija ili privatnog portfolija, nego dobijaju priliku da budu prikazani u profesionalnom kontekstu. Za mlade autore to je važan trenutak, jer izlaganje često znači i prvi susret sa publikom, kustosima, kolegama i potencijalnim saradnicima.
Pored izlagačkog dijela, program donosi i mogućnost direktne saradnje sa iskusnim i etabliranim autorima. Kroz mentorstvo, mladi članovi mogu dobiti konkretne savjete, smjernice i uvid u to kako izgleda profesionalni razvoj nakon akademije.
Članstvo uključuje i pravo učešća u specijalizovanim projektima, radionicama i edukativnim programima zatvorenog tipa. To je posebno važno jer se u kreativnim profesijama znanje ne gradi samo kroz radove, nego i kroz razgovore, procese, kritike, saradnje i prilike da učite od onih koji su već prošli put koji tek gradite.
Za prijavu je potrebno priložiti portfolio sa minimalno pet radova, a studentski projekti su dobrodošli. Uz portfolio se šalje i kratka biografija, odnosno CV, kao i potvrda o studiranju ili kopija diplome.
Portfolio ne mora biti “konačna verzija vas kao autora”, ali treba pokazati pravac, interesovanja i način na koji razmišljate kroz vizualni rad. Sve detaljne informacije o načinu prijave dostupne su u zvaničnom dokumentu poziva, kao i na web stranici Udruženja.
Prijave za Young ULUPUBiH otvorene su do 31.7.2026. godine. To znači da imate dovoljno vremena da pregledate radove, složite portfolio, sredite CV i pripremite dokumentaciju, ali ne toliko vremena da ovaj poziv zauvijek ostane u tabovima browsera.
ULUPUBiH ovim programom želi podržati razvoj nove generacije bosanskohercegovačkih umjetnika i dizajnera.
Za mlade kreativce, ovo je prilika da uđu u profesionalnu zajednicu, pokažu svoj rad i povežu se sa ljudima koji razumiju koliko je važan prvi ozbiljan prostor za rast.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
