Iako je jutarnja rutina različita od osobe do osobe, uvijek pronađemo nešto inspirativno i poučno u aktivnostima koje uspješnim i mladim ljudima pomažu da dan počnu motivirani, nasmijani i inspirirani. Zbog toga nam je uvijek drago kad kroz našu #Modamozaviruje rubriku zavirimo u radni raspored bh.menadžerica, fotografkinja ili dizajnerica.

Ukoliko se i vi pitate što biste još trebali napraviti uz pisanje obveza u omiljeni notes i pripreme doručka, kako biste imali ispunjen dan, ovaj vodič kroz jedan radni dan dizajnerice Irme Ibrić bi vam mogao itekako pomoći. 

Irma se bh.modnoj industriji predstavila kroz svoj blog, ali i kroz nosivu i funkcionalnu kolekciju koja je bila dio njenog diplomskog rada. Danas je dizajnerica branda Kohel, kojem su nit vodilja komadi različitih struktura, minimalističke forme i grafički detalji. 
Kako izgleda njen radni dan, saznajte u nastavku.

***

80% mog vremena je radno tako da ili legnem u 5 ujutru ili ustanem u 5.
Čim se probudim, 5 minuta pregledam na mobu šta me čeka, prelistam emailove koje ću poslije odgovoriti, a nedjeljom je laptop čak u krevetu.

Ustajem pravim čaj, radim jogu, pravim doručak. (Pošto sam vegetarijanac skoro 15 godina, sama kuham i sebi pripremam!)

 Chia puding s bademovim mlijekom, kokosom i vanilijom + zaslađeno kokosovim šećerom

Dok pijem čaj odgovaram na emailove, pravim raspored i pripremam se za Skype sastanke koji znaju biti od 1-4 sata. Tako moj dan lagano počinje i zna trajati od 10-18 sati.

Nakon studija dizajna radim kao Dizajn Lead već 3 godine za dvije firme.

Pokrenula sam svoj brend KOHEL® koji sadrži proizvode i odjevne komade koje ja svakodnevno nosim. Još od diplomskog rada spoj materijala i grafike/printa. Minimalistički dizajn i grafičke forme sa notom orijentalnih kultura. Sve je poteklo od treće godine mog života, odakle i jedna od mojih prvih riječi bila KOHEL ( pravila sam haljine za barbike od maramica i stavljala u jedan kofer kojeg sam zvala KOHEL).

Volim da kuham i to za mene predstavlja jestivo oblikovanje i umjetnost. Vegetarijanac sam, volim prirodne organske namirnice, posebno domaće uzgojene u bašti i čajeve.

Njen ručak je krompir, riža, boranija, mrkva, paprika sa suncokretom, lanom i susamom.

Fleksibilnost posla mi dozvoljava da radim sa bilo kojeg mjesta. Tako da često iskoristim da otputujem negdje.

Uvijek nađem vremena da provedem sa prijateljima. I okruženost najbitnijim pozitivnim ljudima daje vam sretan život.

Foto: Irma Ibrić

Vjerovatno smo danas nečiji dan učinile lakšim. Samo to nismo zapisale nigdje.

Pomogle smo komšinici da unese kese sa stepenica. 

Otkazale smo sastanak da nazovemo prijateljicu kojoj je dan bio loš. 

Pokupile smo kesu u parku koja nije naša. 
 

Sve smo to već zaboravile do večeri. Neko drugi nije.

Mala djela koja ne objavljujemo i o kojima rijetko pričamo, baš ona najčešće razlikuju neki dan od običnog.

Velika djela su ona koja se vide. 

Volonterski izlasci, donacije, akcije, intervjui. Pored njih postoji cijeli sloj sitnica koje nikome ne padaju na pamet kao priče. 
 

Pridržali smo vrata onome ko je žurio. 

Nazvale smo nanu iako nemamo ništa novo da kažemo. 

Pustile smo nekoga ispred sebe u red, čak i kad smo umorne. 

Predale smo izgubljeni novčanik bez fotografisanja "dobrog djela".

Takve geste obično prolaze neopažene. Radimo ih jer nam se u tom trenutku čini ispravnim, i tu staje sva motivacija.

Najlakše ih je odbaciti uz “nije to ništa”, ali na drugom kraju, neko zna. 

Zna komšinica kojoj smo pomogle. 

Zna prijateljica koja se večeras osjeća manje sama. 

Zna i djevojčica iz komšiluka koja nas je vidjela. 

Znamo i mi, prije nego što smo zaboravile.
 

Mala djela ne mijenjaju svijet odjednom. Skupljaju se polako, neprimjetno. Kada ih dovoljno ljudi radi dovoljno često, neki dijelovi grada i neki životi izgledaju drugačije nego što bi inače.

Ako bismo ih ipak zapisale, izgledale bi otprilike ovako:

Danas sam čuvala djecu prijateljici dva sata i osjećala sam se sjajno zbog toga.

Trknula sam do dm trgovine umjesto komšinice. Danas joj nije bio dan.

Sjela sam s kolegicom u pauzi i samo slušala. Toliko joj je trebalo.

Očistila sam park ispred zgrade, deset minuta, a svi smo disali lakše.

Donijela sam supu komšinici koja živi sama. Nije mi tražila.

Niti jedna od ovih rečenica nije spektakularna. Sve su tačne i sve su nečiji dan učinile boljim.
 

Upravo zato dm već dvadeset godina ulaže u zajednicu, a sada kroz platformu Žar za budućnost otvara prostor da se priče zabilježe. 

One koje obično ne dospiju nigdje, ali možda baš zato i imaju težinu.

Svako može podijeliti svoju priču ovdje. 

Dovoljno je da je istinita.
 

Pored prijava pojedinaca, platforma je otvorena i za udruženja, organizacije i institucije koje već vode konkretne projekte u zajednici. 

Projekte koje dm podrži objavit će na jesen 2026, a prijava se podnosi preko iste stranice.

Ako u našem okruženju postoji inicijativa, udruženje ili projekt koji zaslužuje da bude viđen, prijava traje nekoliko minuta, a nečiji tihi rad može dobiti vidljivost koja mu nedostaje.

Ima dana kada učinimo malo više nego što sebi priznajemo. 

Možda je vrijeme da se to ponekad i zapiše. 

Možda baš zato da nekoga drugog podsjeti da i svoje dane računa drugačije.
 

Ovaj sadržaj je nastao u suradnji sa dm drogerie markt

Bonjour.ba produkcija:  
Voditeljica projekta: Inka Šehić
Autorica & vizualni dizajn članka: Ilda Lihić-Isović