Iako je jutarnja rutina različita od osobe do osobe, uvijek pronađemo nešto inspirativno i poučno u aktivnostima koje uspješnim i mladim ljudima pomažu da dan počnu motivirani, nasmijani i inspirirani. Zbog toga nam je uvijek drago kad kroz našu #Modamozaviruje rubriku zavirimo u radni raspored bh.menadžerica, fotografkinja ili dizajnerica.

Ukoliko se i vi pitate što biste još trebali napraviti uz pisanje obveza u omiljeni notes i pripreme doručka, kako biste imali ispunjen dan, ovaj vodič kroz jedan radni dan dizajnerice Irme Ibrić bi vam mogao itekako pomoći. 

Irma se bh.modnoj industriji predstavila kroz svoj blog, ali i kroz nosivu i funkcionalnu kolekciju koja je bila dio njenog diplomskog rada. Danas je dizajnerica branda Kohel, kojem su nit vodilja komadi različitih struktura, minimalističke forme i grafički detalji. 
Kako izgleda njen radni dan, saznajte u nastavku.

***

80% mog vremena je radno tako da ili legnem u 5 ujutru ili ustanem u 5.
Čim se probudim, 5 minuta pregledam na mobu šta me čeka, prelistam emailove koje ću poslije odgovoriti, a nedjeljom je laptop čak u krevetu.

Ustajem pravim čaj, radim jogu, pravim doručak. (Pošto sam vegetarijanac skoro 15 godina, sama kuham i sebi pripremam!)

 Chia puding s bademovim mlijekom, kokosom i vanilijom + zaslađeno kokosovim šećerom

Dok pijem čaj odgovaram na emailove, pravim raspored i pripremam se za Skype sastanke koji znaju biti od 1-4 sata. Tako moj dan lagano počinje i zna trajati od 10-18 sati.

Nakon studija dizajna radim kao Dizajn Lead već 3 godine za dvije firme.

Pokrenula sam svoj brend KOHEL® koji sadrži proizvode i odjevne komade koje ja svakodnevno nosim. Još od diplomskog rada spoj materijala i grafike/printa. Minimalistički dizajn i grafičke forme sa notom orijentalnih kultura. Sve je poteklo od treće godine mog života, odakle i jedna od mojih prvih riječi bila KOHEL ( pravila sam haljine za barbike od maramica i stavljala u jedan kofer kojeg sam zvala KOHEL).

Volim da kuham i to za mene predstavlja jestivo oblikovanje i umjetnost. Vegetarijanac sam, volim prirodne organske namirnice, posebno domaće uzgojene u bašti i čajeve.

Njen ručak je krompir, riža, boranija, mrkva, paprika sa suncokretom, lanom i susamom.

Fleksibilnost posla mi dozvoljava da radim sa bilo kojeg mjesta. Tako da često iskoristim da otputujem negdje.

Uvijek nađem vremena da provedem sa prijateljima. I okruženost najbitnijim pozitivnim ljudima daje vam sretan život.

Foto: Irma Ibrić

Sarajevo Film Festival je još 2014. godine kroz svoju profesionalnu platformu CineLink Industry Days pokrenuo niz inicijativa s ciljem promocije rodne ravnopravnosti, osnaživanja filmskih radnica i borbe protiv sistemskih nejednakosti u regionalnom i europskom filmskom okruženju.

Jedan od simbola te posvećenosti je Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti koju podržava Mastercard, priznanje koje se dodjeljuje redateljici debitantici čiji rad nosi snažan autorski glas i doprinosi rodnoj ravnoteži u kinematografiji. 

Ove godine, o dobitnici nagrade odlučuje tročlani žiri koji čine Anna Croneman, Ivan Marinović i Norika Sefa.



 

Norika Sefa je kosovska redateljica, scenaristica i producentica, koja se proslavila sa debitantskim filmom Tražeći Veneru (2021.), koji je osvojio priznanja širom svijeta i etablirao je kao jedno od najautentičnijih novih imena evropske kinematografije. Upravo sa ovim filmom je postala prva dobitnica Specijalne nagrade za promicanje rodne ravnopravnosti. 

Njeno stvaralaštvo karakteriše hrabro istraživanje forme i emocije: od dokumentarca Desde Arriba, snimljenog u peruanskoj džungli pod mentorstvom Wernera Herzoga, do najnovijeg avangardnog kratkog filma Kao bolesno žuta (2024.).

Osim autorskog rada, Norika aktivno podučava i učestvuje na kulturnim i umjetničkim događajima, a članica je i Europske filmske akademije. U ovom razgovoru govori o iskustvu rada u žiriju, o tome kako vidi proces ocjenjivanja i šta je danas najviše inspiriše u filmskom stvaralaštvu.

Ove godine ste član žirija za Specijalnu nagradu za promicanje rodne ravnopravnosti, koju podržava Mastercard. Kako je biti „s druge strane” slušati, procjenjivati i birati, umjesto biti onaj čiji se rad ocjenjuje? Kako je donijeti odluku koja može oblikovati nečiji put?

Prije svega, presretna sam što sam ponovo u Sarajevu. Do sada sam ovdje dolazila kako bih predstavila film, i to je bio poseban osjećaj. Sada je drugačije, ovaj zadatak nije stvar zanosa ili strasti, nego razmišljanja. Ne doživljavam ovu ulogu kao oblikovanje nečijeg života, svako oblikuje svoj život na način koji je često tajanstven i van domašaja jedne odluke. Procjenjivanje drugoga više otkriva o osobi koja žirira nego o onome koga on ocjenjuje. 

Kao članica žirija osjećam se kao ogledalo, jer svaka odluka odražava moje vrijednosti, moj osjećaj ljepote, moje skrivene pristrasnosti. Potrebno je da vidim ne samo ono što je prikazano, nego i ono što je namjeravano kroz proces stvaranja. Na kraju, ocjenjivanje filma nije samo o filmu, to je tihi dijalog između platna i priče u meni.

U svijetu filma postoje trenuci koje nije moguće izmjeriti brojkama.

Kada pogledate na svoj put od trenutka kada ste dobili nagradu, pa do članstva u žiriju, koji je za vas bio onaj poseban, neprocjenjiv trenutak?

Ne postoji jedan trenutak, već možda osjećaj, koji je nastao kao posljedica mnogih neprocjenjivih trenutaka. Dok sam snimala filmove, postajala sam svjesna svijeta od kojeg sam se udaljavala. To su oni trenuci kada se iluzija na trenutak rasprši i stvari vidite drugačije. To je otvorilo prostor u kojem nisam morala da zauzmem stav, već sam jednostavno mogla biti radoznalija.

Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti daje podstrek rediteljicama na početku njihovog puta. Koliko ovakva podrška može donijeti nove ideje ili dodatnu hrabrost u kreativnom procesu? Iz vlastitog iskustva, možete li podijeliti trenutak kada vas je takva podrška ohrabrila na naredni korak?

Za mene, rad u kinematografiji koja pomjera granice jezika i forme znači i traganje za novim načinima finansiranja i preuzimanje većih kreativnih rizika. Industrija se brzo mijenja i na svakom koraku morate biti spremni da se prilagodite. Žene, posebno iz manjih zajednica poput moje, često odrastaju učeći da budu otporne, da moraju, te im se drugačije usađuje i način kako da prihvate neuspjeh kao dio puta. 

Nagrade poput ove donose posebnu vrstu svijesti. Podsjećaju nas da je rodna ravnopravnost u filmu još uvijek proces u nastajanju. Ova vrsta podrške ne odnosi se na status ili priznanje, nego na njegovanje tog procesa i perspektive. Tako ja to doživljavam i kod sebe. 



 

Podrška ženama u filmu  
 

Kada gledate na vlastiti put, ali i na rad drugih rediteljica, šta vidite kao ključ jačanja ženskih glasova u filmskoj industriji?

Za mene, jačanje ženskih glasova u filmu znači dati sebi dozvolu da preuzmemo rizike i da budemo uključene u svaki dio procesa stvaranja filma. Prečesto se žene usmjeravaju na uloge poput pisanja ili planiranja, dok se tehnička područja, rješavanje problema ili budžetiranje i dalje posmatraju kao  „muški poslovi“. 

Nije stvar samo u pristupu, već u preispitivanju naslijeđenog načina razmišljanja, i vrste obrazovanja koje dijeli poslove po spolu. Srećom, to se mijenja.

Pogled u budućnost  
 

Od osvajanja nagrade do uloge u žiriju – vaš put već povezuje dva važna trenutka. Šta vas danas, u kreativnom smislu, najviše uzbuđuje i inspiriše u onome što dolazi?

Ne razmišljam zaista o prekretnicama, one postaju jasne tek kada se osvrnete unazad. A kada ih ugledate, sve što možete jeste da zastanete i zahvalite na tome. Najvažnije je ostati prisutan. 

Ono što me sada inspiriše jeste napetost između svijeta kakav nam se prikazuje i svijeta kakav zaista jeste. Inspiriše me širina kinematografije, ono što ona može da bude i mogućnosti koje otvara da istražujemo, preispitujemo i zamišljamo.

Foto: PR