TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 28.2.2017.
Iako je jutarnja rutina različita od osobe do osobe, uvijek pronađemo nešto inspirativno i poučno u aktivnostima koje uspješnim i mladim ljudima pomažu da dan počnu motivirani, nasmijani i inspirirani. Zbog toga nam je uvijek drago kad kroz našu #Modamozaviruje rubriku zavirimo u radni raspored bh.menadžerica, fotografkinja ili dizajnerica.
Ukoliko se i vi pitate što biste još trebali napraviti uz pisanje obveza u omiljeni notes i pripreme doručka, kako biste imali ispunjen dan, ovaj vodič kroz jedan radni dan dizajnerice Irme Ibrić bi vam mogao itekako pomoći.
Irma se bh.modnoj industriji predstavila kroz svoj blog, ali i kroz nosivu i funkcionalnu kolekciju koja je bila dio njenog diplomskog rada. Danas je dizajnerica branda Kohel, kojem su nit vodilja komadi različitih struktura, minimalističke forme i grafički detalji.
Kako izgleda njen radni dan, saznajte u nastavku.
***
80% mog vremena je radno tako da ili legnem u 5 ujutru ili ustanem u 5.
Čim se probudim, 5 minuta pregledam na mobu šta me čeka, prelistam emailove koje ću poslije odgovoriti, a nedjeljom je laptop čak u krevetu.
Ustajem pravim čaj, radim jogu, pravim doručak. (Pošto sam vegetarijanac skoro 15 godina, sama kuham i sebi pripremam!)
Chia puding s bademovim mlijekom, kokosom i vanilijom + zaslađeno kokosovim šećerom
Dok pijem čaj odgovaram na emailove, pravim raspored i pripremam se za Skype sastanke koji znaju biti od 1-4 sata. Tako moj dan lagano počinje i zna trajati od 10-18 sati.
Nakon studija dizajna radim kao Dizajn Lead već 3 godine za dvije firme.
Pokrenula sam svoj brend KOHEL® koji sadrži proizvode i odjevne komade koje ja svakodnevno nosim. Još od diplomskog rada spoj materijala i grafike/printa. Minimalistički dizajn i grafičke forme sa notom orijentalnih kultura. Sve je poteklo od treće godine mog života, odakle i jedna od mojih prvih riječi bila KOHEL ( pravila sam haljine za barbike od maramica i stavljala u jedan kofer kojeg sam zvala KOHEL).
Volim da kuham i to za mene predstavlja jestivo oblikovanje i umjetnost. Vegetarijanac sam, volim prirodne organske namirnice, posebno domaće uzgojene u bašti i čajeve.
Njen ručak je krompir, riža, boranija, mrkva, paprika sa suncokretom, lanom i susamom.
Fleksibilnost posla mi dozvoljava da radim sa bilo kojeg mjesta. Tako da često iskoristim da otputujem negdje.
Uvijek nađem vremena da provedem sa prijateljima. I okruženost najbitnijim pozitivnim ljudima daje vam sretan život.
Foto: Irma Ibrić
TEKST: Bonjour.ba
Postoje događaji koji ti daju znanje, a postoje i oni koji te vrate sebi. Akademija by dm drogerie markt i Bonjour.ba bio je upravo takav dan, dan nakon kojeg se kući ne vraćaš ista, nego malo sigurnija, malo odlučnija i nekako povezanija sa svojim putem.
Žene su dolazile jedna po jedna, bez velike pompe, ali sa nečim što se moglo naslutiti u koraku i pogledu, željom da naprave prostor za sebe. 
Nije bilo važno ko je odakle stigao, koliko dugo radi ili u kojoj je fazi biznisa. U tim prvim minutama, dok su skidale kapute, tražile svoja mjesta i razmjenjivale kratke pozdrave, stvarao se osjećaj pripadanja koji se ne može isplanirati.
Kao da se u toj sali konačno spojilo sve ono što su dugo pokušavale držati same.
Kada podrška postane ključni trenutak dana
Upravo tokom umrežavanja, u onom neformalnom dijelu koji se najčešće pokaže najiskrenijim, dogodio se trenutak koji je ostavio trag. Jedna učesnica je, gotovo bez zadrške, rekla rečenicu koja je mnogima zvučala poznato:
"Podrška žena tokom upoznavanja danas… to mi je bio trenutak kada sam prvi put osjetila da mogu više. Kada mi neko kaže: ‘Super ti ide’, ‘Pratim tvoj biznis’, odjednom sve izgleda lakše. Shvatiš da si već dogurala do ovdje, i nekako te pomisao na sljedeći korak više ne plaši."
To je bio onaj tihi, ali snažan trenutak u kojem se samopouzdanje vrati na mjesto, u kojem shvatiš da nisi sama u svojim pokušajima i da ponekad nekoliko rečenica izgovorenih u prolazu može značiti više od cijelog plana.
Mali koraci, velike spoznaje
Kasnije tokom dana, nakon jedne od sesija, u sali se čula misao koja je izazvala prepoznatljive osmijehe i tiha klimanja glavom. Bila je to rečenica koja je zvučala jednostavno, ali je nosila iskustvo koje mnoge žene dijele:
"Danas sam naučila da sam na dobrom putu. Moj poduzetnički put raste, samo svojim tempom. I ono što me posebno umirilo jeste da su i druge žene imale iste strahove, pitale su se gdje dalje, šta je sljedeći korak. Shvatila sam da je ‘small steps, easy going’ univerzalna vodilja i da je sasvim u redu ići sporije, ali sigurno."
Dok je govorila, činilo se kao da se u toj rečenici prepoznaje polovica sale. Bio je to podsjetnik da napredak ne mora izgledati glasno niti dramatično, da ne mora uvijek biti brz i linearan.
Ponekad se najvažniji pomaci dešavaju upravo u malim odlukama, tihim uvidima i prihvatanju ritma koji je samo tvoj.
Rečenica je zazvučala malo dublje jer se nije odnosila samo na biznis. Odnosila se na život, na hrabrost da ne žuriš, na dozvolu da napreduješ svojim tempom i na mir koji dođe kada shvatiš da nisi jedina koja balansira između želja, mogućnosti i strahova.
Odluke koje mijenjaju pogled na vlastiti put
Tokom dana, među svim razgovorima, smijehom i malim otkrićima, isticale su se i one rečenice koje djeluju jednostavno, a zapravo nose promjenu. Jedna učesnica se nasmijala, ali iza tog osmijeha se osjetila iskrena odluka:
"Moj prvi korak nakon akademije bit će marketing plan. Uvijek sam mislila da je to previše kompleksno, pa sam izbjegavala da uopšte pokušam. Danas ste me ohrabrili da dođem kući i da ga počnem pisati odmah."
Dok je govorila, bilo je jasno da ta misao ne ostaje u zraku. Bila je to odluka koja će, već večeras ili sutra ujutro, preći na papir i postati prvi konkretan korak.
Nedugo zatim, sasvim spontano, stigla je i druga rečenica koja je u sebi nosila onu vrstu hrabrosti koja se javi tek kad shvatiš da imaš podršku:
"Danas sam odlučila da sada zaista sjednem, zapišem i započnem. Nema više čekanja savršenog trenutka. Sad je vrijeme."
U te dvije misli stalo je sve ono što je akademija nastojala probuditi: spremnost da se počne, da se prihvati nesavršenost početka, da se prestane čekati idealni uvjeti koji nikada ne dođu.
To su one male rečenice koje djeluju tiho, ali nose ogroman pomak, jer mijenjaju pogled na vlastiti put upravo onoliko koliko je potrebno da se krene.
Misli koje ostaju i nakon što se vrata zatvore
Pred kraj dana, kada se energija u sali već smirila, a bilješke u notesima počele slagati u vlastite male priče, čula se rečenica koja je gotovo neprimjetno, ali snažno zaokružila sve što se dogodilo:
"Za sve koje razmišljaju da se prijave iduće godine, samo se prijavite. Doći ćete kući potpuno novi."
Izgovorena bez patetike, ali s uvjerenjem žene koja je nešto u sebi pomaknula, ta misao je u sali ostavila odobravanje, onaj osjećaj kada znaš da ništa nije pretjerano, jer je istina jednostavnija nego što mislimo.
Nedugo zatim stigla je i druga poruka, nježnija, ali podjednako snažna. Izgovorila ju je učesnica koja svoj brend gradi iz emocije i intuicije:
"Voljela bih da moj brend poručuje emociju, zabavu i energiju… i danas sam prvi put osjetila da to stvarno mogu prenijeti."
U tom trenutku mnoge su se prepoznale. Jer to nije bila samo ambicija, nego potvrda da se ideja može pretvoriti u nešto opipljivo kada joj daš prostor, znanje i podršku.
Ako bi se cijeli dan trebao opisati u nekoliko riječi, onda bi to bila misao koja se tiho provlačila među učesnicama dok su izlazile iz sale: akademija nije završila onog trenutka kada su se vrata zatvorila.
Ostala je u njima kao sigurnost da nisu same, kao hrabrost da počnu i kao nježan podsjetnik da se svaki put gradi, korak po korak, misao po misao, dan po dan.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
