TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 28.2.2017.
Iako je jutarnja rutina različita od osobe do osobe, uvijek pronađemo nešto inspirativno i poučno u aktivnostima koje uspješnim i mladim ljudima pomažu da dan počnu motivirani, nasmijani i inspirirani. Zbog toga nam je uvijek drago kad kroz našu #Modamozaviruje rubriku zavirimo u radni raspored bh.menadžerica, fotografkinja ili dizajnerica.
Ukoliko se i vi pitate što biste još trebali napraviti uz pisanje obveza u omiljeni notes i pripreme doručka, kako biste imali ispunjen dan, ovaj vodič kroz jedan radni dan dizajnerice Irme Ibrić bi vam mogao itekako pomoći.
Irma se bh.modnoj industriji predstavila kroz svoj blog, ali i kroz nosivu i funkcionalnu kolekciju koja je bila dio njenog diplomskog rada. Danas je dizajnerica branda Kohel, kojem su nit vodilja komadi različitih struktura, minimalističke forme i grafički detalji.
Kako izgleda njen radni dan, saznajte u nastavku.
***
80% mog vremena je radno tako da ili legnem u 5 ujutru ili ustanem u 5.
Čim se probudim, 5 minuta pregledam na mobu šta me čeka, prelistam emailove koje ću poslije odgovoriti, a nedjeljom je laptop čak u krevetu.
Ustajem pravim čaj, radim jogu, pravim doručak. (Pošto sam vegetarijanac skoro 15 godina, sama kuham i sebi pripremam!)
Chia puding s bademovim mlijekom, kokosom i vanilijom + zaslađeno kokosovim šećerom
Dok pijem čaj odgovaram na emailove, pravim raspored i pripremam se za Skype sastanke koji znaju biti od 1-4 sata. Tako moj dan lagano počinje i zna trajati od 10-18 sati.
Nakon studija dizajna radim kao Dizajn Lead već 3 godine za dvije firme.
Pokrenula sam svoj brend KOHEL® koji sadrži proizvode i odjevne komade koje ja svakodnevno nosim. Još od diplomskog rada spoj materijala i grafike/printa. Minimalistički dizajn i grafičke forme sa notom orijentalnih kultura. Sve je poteklo od treće godine mog života, odakle i jedna od mojih prvih riječi bila KOHEL ( pravila sam haljine za barbike od maramica i stavljala u jedan kofer kojeg sam zvala KOHEL).
Volim da kuham i to za mene predstavlja jestivo oblikovanje i umjetnost. Vegetarijanac sam, volim prirodne organske namirnice, posebno domaće uzgojene u bašti i čajeve.
Njen ručak je krompir, riža, boranija, mrkva, paprika sa suncokretom, lanom i susamom.
Fleksibilnost posla mi dozvoljava da radim sa bilo kojeg mjesta. Tako da često iskoristim da otputujem negdje.
Uvijek nađem vremena da provedem sa prijateljima. I okruženost najbitnijim pozitivnim ljudima daje vam sretan život.
Foto: Irma Ibrić
TEKST: Adelisa Mašić
Neke priče ne počinju velikim planom, već osjećajem da nešto ne štima.
Iz tog osjećaja krenula je priča Goce i Danke, psihološkinja i psihoterapeutkinja iz Banja Luke koje su odlučile da mentalno zdravlje prestane biti tema rezervisana za 'četiri zida' i stručne termine.
Njihov rad ne pokušava biti 'lak za konzumiranje'. Nije tu da vam bude ugodno u svakom trenutku, nego da vas zadrži dovoljno dugo da se desi nešto stvarno i to se osjeti već u načinu na koji govore o svojim počecima.
‘Narativ je nastao iz čistog bunta prema površnosti’, kažu, prisjećajući se trenutka kada su shvatile da mnogi ljudi nakon edukacija odlaze sa još većim osjećajem nedovoljnosti nego prije. Umjesto stvarne promjene, ostajala bi samo kratkotrajna inspiracija koja se izgubi čim se vratimo u realnost.
‘Inspiracija je jeftina droga’, dodaju, bez potrebe da ublaže poruku, jer njihov fokus nikada nije bio na tome kako da se osjećamo bolje na kratko, nego kako da izdržimo ono što stvarno jesmo, bez uljepšavanja.
Kad psihoterapija prestane biti privatna stvar
Ono što Gordanu i Danku izdvaja nije samo znanje, nego način na koji ga dijele. Umjesto da ostane u okviru individualnog rada, psihoterapiju su odlučile iznijeti među ljude, u prostor gdje se lične teme ne skrivaju nego prepoznaju.
I tu dolazi do zanimljivog pomaka. Kada sjedite u sali i slušate tuđe priče, shvatite da ono što ste smatrali isključivo svojim nije ni rijetko ni neobično.
‘Vidjeti tuđu ranjivost uživo, bez filtera, je najbrži način da prestaneš mrziti sopstvenu’, objašnjavaju. U toj rečenici je možda najpreciznije objašnjeno zašto njihov pristup funkcioniše.
Ponekad nije dovoljno razumjeti sebe. Nekad je potrebno vidjeti sebe u drugima da bi stvari konačno sjele na svoje mjesto.
Odnosi nisu problem nego ogledalo
Ako postoji tema kojoj se uvijek vraćaju, to su odnosi. Ne kao nešto što treba ‘popraviti’, nego kao prostor u kojem se najjasnije vidi ko smo zapravo.
Partnerstvo, roditeljstvo, porodica… sve su to situacije u kojima izlazi na površinu ono što inače uspijevamo sakriti i tu nastaje ona poznata iscrpljenost.
Ne zato što su odnosi sami po sebi teški, nego zato što u njih unosimo sve ono što ne želimo nositi sami.
Kako kažu, ‘ne učimo kako da više voliš, nego kako da prestaneš koristiti druge da bi pobjegla od sopstvene praznine’. Nije najugodnija rečenica koju ćete čuti, ali je vjerovatno jedna od onih koje ostanu.
‘U trenutku kada prestanemo očekivati da nas drugi ‘spase’ od nas samih, odnosi počinju izgledati drugačije’, dodale su Gordana i Danka.
Onaj osjećaj da si ‘previše’
Ako postoji nešto što gotovo svi prepoznajemo, to je osjećaj da tražimo previše. Previše pažnje, previše razumijevanja, previše sigurnosti.
Goca i Danka taj osjećaj ne vide kao problem, nego kao posljedicu načina na koji smo naučeni da funkcionišemo. U svijetu u kojem se cijeni prilagodljivost, biti ‘lagan’ postaje ideal, a sve što odstupa od toga počinje izgledati kao višak.
Zato njihov pristup ide u potpuno drugom smjeru. ‘Ne učimo kako da tražiš manje da bi te lakše voljeli, nego kako da podneseš to što si nekome previše', kažu.
Ta promjena perspektive možda nije najlakša, ali nosi jedno tiho olakšanje, jer u trenutku kada prestanete smanjivati sebe, prestaje i potreba da stalno tražite potvrdu izvana.
Narativ kao logičan nastavak njihove priče
Iz svega što rade kroz svoj Terapeutov kutak, prostor u kojem godinama otvaraju teške, ali važne teme, prirodno je nastao i Narativ. Ne kao izdvojen projekat, nego kao produžetak njihovog rada, samo u formatu koji se doživljava uživo, među ljudima.
Narativ danas funkcioniše kao jednodnevno iskustvo koje okuplja učesnike oko tema koje svi živimo, ali ih rijetko izgovaramo naglas. Kako i same najavljuju, riječ je o ‘događaju koji mijenja odnose’ i ove godine održava se 16. maja u Banja Luci, a karte možete kupiti na njihovoj stranici.
Kroz predavanja, panel diskusije i pažljivo oblikovan prostor za razmjenu, Narativ ne nudi gotove odgovore, nego otvara pitanja koja ostaju i nakon što se dan završi.
Ne doživljava se kao klasičan event, nego kao prostor u kojem se razgovori o odnosima nastavljaju, ovaj put u prostoriji punoj ljudi spremnih da ga čuju i da se u njemu prepoznaju.
Foto: @terapeutov.kutak
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
