TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 10.3.2016.
Na adresi Skenderpašina 1 nalazi se centar koji je idealno mjesto za sve one koji žele razviti poslovanje i karijeru, Networks.
Nit vodilja mladim i ambicioznim ljudima koji stoje iza ovog projekta jeste stvaranje unikatnog i suvremenog poduzetničkog centra koji bi mladim, ambicioznim i inovativnim bh.damama i muškarcima dao vjetar u leđa na putu ka pretvaranju njihovih briljantnih ideja u konkretne proizvode, te tako ponuditi i nova radna mjesta, potpomoći bh. ekonomiju i promovirati pozitivne vrijednosti. Vizija Networksa je da na kraju ove godine iz njihovog prostora izađe 1500 direktno educiranih bh.dama i muškaraca, 55 radnih mjesta i 15 startupa. Minimalno. Networks trenutno ima 65 stanara i taj broj se konstantno povećava obzirom da se bh. javnost sve više počinje zanimati za koncept zajedničkog radnog prostora, ali i zbog jedinstvenog dizajna i suvremenog izgleda ovog inovativnog centra koji se prostire na 1300 m2 i to u centru grada. Ono što je našu pozornost privuklo jeste moderno i kreativno poslovno uređenje Networksa. Kroz razgovor sa ovom sjajnom mladom poduzetničkim ekipom, odlučili smo saznati više o samom interijeru i uređenju prostora.
Networks, iako ne jedini prostor slične namjene u gradu, odmak je od već etabliranog koncepta Googlea gdje se šarenilom boja i materijala pokušava stvoriti iluzija kreativnosti i raznolikosti. U ovom prostoru, naglasak je stavljen na međusobnu suradnju i povezivanje, odnosno stvaranje multidisciplinarnih i interdisplinarnih platformi, te zajednice kreativaca i mladih poduzetnika.
Objekt je prvo projektiran kao stambeno-poslovna zgrada s garažom u suterenu, poslovnim prostorima u prizemlju i na galeriji, te stanovima na gornje tri etaže. Projektant je sarajevski arhitektonski ured Seadesign d.o.o., koji je zamislio objekt kao interpolaciju u postojeće urbano tkivo. Korišteni su materijali visoke kvalitete i objekt ispunjava standarde energetske efikasnosti. Vlasnik zgrade je, nakon završenih grubih građevinskih radova, odlučio promijeniti namjenu objekta, odnosno bolje iskoristiti potencijal lokacije te ga prenamijeniti u poslovni objekt, gdje se i rodila ideja o pravljenju 'co-working' prostora.
„Interijer je osmislio arhitektonski duo 81AD – architecture&design, koga čine Nina Imamović i Armin Šepić. Iako prijatelji još od prvih dana studija 2000. godine na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu, zajedno su počeli raditi 2012. godine i to u svoje slobodno vrijeme, poslije redovnih poslova. Njihov rad nije isključivo vezan za interijere, Nina ima certifikat za energetske preglede i certificiranje malih objekata, a sarađivala je i na interdisciplinarnim projektima kao npr. Smart Living Challenge u saradnji sa Švedskim Institutom i Eco-smart rješenja za osobe treće dobi u saradnji s Widerom. Armin se, u međuvremenu, profesionalno usavršavao u Saveznom uredu za građenje i prostorno uređenje u Berlinu (SR Njemačka) po pitanju održive gradnje i na Seminaru o planiranju i građenju infrastrukture u zemljama u razvoju u Šangaju (NR Kina). Pored toga, dio je stručnog tima koji radi na sanaciji objekata u kojima su smještene institucije BiH, s posebnim akcentom na objekte pod zaštitom i interijere u tim objektima. U njihovim stvaralačkim opusima dosad se nalaze projekat Spomen soba Srebrenica – Potočari, interijeri Administrativnog centra Istočno Sarajevo, Edukativnog centra „Sovice“, projekat ozelenjavanja krovova, niz interijera ugostiteljskih i stambenih objekata i sl., zatim rad na nizu projekata s drugim biroima kao saradnici, kao i redovno učestvovanje na međunarodnim arhitektonskim i dizajnerskim konkursima. Dosad su njihovi zajednički ili pojedinačni radovi bili na izložbama u Collegium Artisticumu i Umjetničkoj galeriji BiH u Sarajevu, City Accupuncture u Splitu i Balkanology u Architekturzentrumu u Beču.
Iako interijer Networksa u njihovoj dotadašnjoj karijeri nije bio najveći i najkompleksniji zadatak, ozbiljno su shvatili izazov, ne samo po pitanju postojećeg objekta, nego i želje osnivača Networksa za inspirativnom, ali i fotogeničnom radnom sredinom. Kao što je već rečeno, prije početka projektovanja interijera, arhitekte iz 81AD su zatekli postojeći objekat u tzv. 'roh bau' stanju, tj. unutrašnjost je bila potpuno prazna s definiranim konstruktivnim visinama, konstrukcijom, vanjskim otvorima i stepeništem.
Prostor je, dakle bio tabula rasa, ali s dva bitna ograničenja: stropna visina, koja je projektovana za stambeni objekt, dakle niža od standardne visine za radne prostore, kao i nepovoljna orijentacija većine vanjskih otvora prema sjeveru, nedovoljne distance od susjednih objekata i izostanak vizura.
Zbog toga je koncept interijera izvrnut, tj. glavni pogled iz prostora nije ka vani, već je fokus na podužnim punim zidovima, ukrašenim muralima, dok je kolorit interijera, zbog deficita prirodnog osvjetljenja, potpuno svijetao s bijelim epoxy podom, koji reflektira svjetlost i ujedno stvara optičku iluziju veće visine stropa. Plavom bojom su obojeni zidovi servisnih prostorija (toaleti i sl.) kao i stubište, radi jednostavnijeg snalaženja u prostoru.
S obzirom da se radi o 'co-working' prostoru, tj. otvorenom planu radnih mjesta, sve barijere između vertikalnih komunikacija, konferencijskih sala i radnog prostora su staklene stijene, radi maksimalizacije ulaska prirodne svjetlosti i stvaranja osjećaja transparentnosti i međusobne otvorenosti. Ipak, osjećaj privatnosti stvaraju ormarići visine 120 cm, koji u sjedećem položaju imaju funkciju vizuelne barijere, a u stojećem služe kao pult za one koji posao obavljaju stojeći ili za kratku razmjenu mišljenja. Postojeći balkoni su ustakljeni i pretvoreni u sobe za manje neformalne sastanke ili brainstorming i za razliku od ostatka prostora, potpuno su obojeni, kao dodatni twist.
U suterenu i prizemlju nalaze se javni prostori, zamišljeni kao prostori za evente, zbog čega su posebno dizajnirane tribine sa skrivenim pretincima za torbe ili jakne, a u suterenu se nalazi i zona za odmor i igru sa stonim tenisom, fudbalom i playstation-om.
Sav namještaj u objektu, izuzev stolica i fotelja, domaći je proizvod. Arhitekte iz 81AD su dizajnirali sve radne, konferencijske i klub stolove, kao i pregradne ormariće, tribine i klupe, koje je izradio lokalni stolar. Korišteni su prirodni materijali, te tako bojom i teksturom čine skladan kontrast sa svjetlinom podova i zidova. Posebno izdvajamo modularne trapezoidne stolove u suterenu, prizemlju i galeriji, koji svojom mobilnošću (noge su sa točkićima) i oblikom daju bezbroj mogućnosti za raspored i spajanje, tako da grupnom radu daje veliku fleksibilnost.
Izuzetan dodatak interijeru su unikatne podne lampe i lusteri u prizemlju od arhitektonsko – dizajnerskog dua OSA (Office for Spatial Affairs) čiji su članovi Zulejha i Asmir Šabić, koji prostoru čistih i pravih linija daju osjećaj topline i melankolije.
Na zidovima imate zanimljive murale...Zašto ste se odlučili tako ukrasiti zidove?
Zbog izvrnutog koncepta i fokusa u prostoru na pune podužne zidove, od samog početka je bilo jasno da su oni savršeno ‘’platno’’ za murale, koji pored svoje dekorativne funkcije imaju i motivacijsku ulogu. Tako su odabrani slogani 'Innovate' i 'Life is short, work somewhere awesome'. Autor murala je grafički dizanjer SandinMeđedović, poznatiji po svom modnom brendu Molimao.On je uradio i mural s Vučkom u prizemlju, koji je, čest motiv u Sandinovim radovima,kao simbol društvenog progresa Sarajeva i BiH tokom 80-ih godina.
Kako se mogu javiti oni koji imaju dobru ideju, no, ne znaju kako ju kapitalizirati?
Svi oni koji imaju ideju i istinski vjeruju u nju mogu da dođu u Networks ili se obrate bilo kome od članova našeg mladog I ambicioznog tima. Osim toga mogu da se prijave na naš program START UP ACCELERATOR putem linka ovdje. Na taj način bi dobili priliku da putem mentorstva I drugih oblika podrške njihove ideje pretvorimo u stvarnost. Projekt podrške i mentorstva starup-a i novih I kreativnih ideja podržan je kroz velikodušnu pomoć Phillip Morris Internationala.
Foto: Networks
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Prije godinu dana njihov put tek je počinjao. Jedna u Mostaru, druga u Sarajevu, treća u Banjoj Luci. Različite priče, ali ista odluka da se krene. Danas su to žene koje u BiH grade vlastite brendove, korak po korak.
Iako su im putevi različiti, povezuje ih jedna važna tačka: akademija koju su zajednički organizovali dm drogerie markt Bosna i Hercegovina i Bonjour.ba. Upravo tu je nastala razlika između ideje koja ostane na papiru i brenda koji polako, ali sigurno, raste.
Jer često ne nedostaje ni znanje ni ideja, nego onaj dodatni poticaj da se prestane odgađati ono što već znamo da treba uraditi. Akademija je bila prostor u kojem žene jačaju žene, gdje podrška dolazi iz zajedništva, a govornice bez uljepšavanja dijele iskustva, greške i vrlo konkretne smjernice za naredne korake.
Za Martinu Djordjevski, koja u Mostaru gradi brend tegla, edukacija je bila ključna u fazi kada je imala ideju, ali i mnogo nepoznanica. Učenje o osnovama poslovanja pomoglo joj je da sagleda širu sliku i da svoju ideju pretvori u nešto opipljivo.
“Na početku puta značajno mi je bilo to što sam prolazila kroz različite programe i akademije gdje sam učila o pisanju biznis plana i šta, zapravo, znači pokretati biznis. To mi je bilo značajno da razvijem ideju, razvijem biznis plan i da čujem od profesionalaca kako se to radi.”
Maja Topčagić danas svoj poslovni put razvija u Sarajevu i da, njen put je imao faze u koojima je sve djelovalo preteško. Došao je trenutak kada je odustajanje izgledalo kao najlogičnija opcija. Upravo tada donijela je odluku koja je promijenila smjer.
“Mislim da je to bio dan kad sam htjela da odustanem jer je bilo suviše teško, međutim rekla sam: ideš glavom kroz zid bez straha, jer strah je samo dodatni faktor koji te čini jačom. Tako sam prije par godina odlučila da pokrenem svoj studio: nešto drugačije, autentično i jednostavno ja.”
Poduzetničke vrline često se ne vide u uspjehu, nego u trenucima kada je najteže nastaviti.
Dragana Rauš svoj profesionalni put započela je u Banjoj Luci s marketinškom agencijom raush.ba. Razvijala se kroz iskustvo i spremnost da isproba, pogriješi i nauči. Umjesto čekanja idealnih uslova, birala je praksu kao najbolju školu.
“Moj savjet ženama jeste da na svaku priliku kažu ‘da’. Jer ako ne kažeš da, ne možeš znati da li ti se nešto sviđa ili ne. Dovodite se u razne situacije, eksperimentišite sa svojim sposobnostima i mogućnostima jer ne postoji drugi način da se nauči nego iz prakse.”
U njenom slučaju, rast nije bio linearan, ali je bio stvaran i održiv.
Iako dolaze iz različitih sredina i imaju različite profesionalne puteve, Martinu, Maju i Draganu povezuje jedan važan trenutak. Ne kao početak njihovih ideja, nego kao tačka u kojoj su te ideje dobile potvrdu, strukturu i dodatni zamah.
Akademija je bila prostor u kojem su znanje, iskustva i razmjena s drugim ženama prvi put sjeli na svoje mjesto kao jasan signal da ono što rade ima smisla, da su pitanja koja postavljaju legitimna i da put kojim idu nije usamljen.
Upravo taj spoj edukacije, razgovora i stvarnih primjera dao je dodatni poticaj da se krene ozbiljnije, odlučnije i s više povjerenja u vlastite odluke.
Iz „jednog dana ću“ u „krećem sada“!
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
