TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 29.9.2016.
Na brojnim portalima koje svako jutro otvaramo uz omiljenu dozu kofeina, redovito čitamo o jutarnjim navikama i ritualima uspješnih ljudi koji im pomažu da ostanu produktivni i fokusirani tijekom dana.
Njihovi savjeti i preporuke potaknuli su nas da saznamo kako izgleda radni dan u životima uspješnih bh.novinara, fotografa, menadžera, vizažista...Kosta Miljković je posljednji gost naše rubrike MODAMO.zaviruje, te nam je dozvolio da zavirimo u njegovu rutinu i saznamo kako izgleda njegova radna svakodnevnica.
***
Kada bih morao da govorim o konstantnom redoslijedu svojih obaveza ili ustaljenom toku dana, mislim da ne bih mogao. Moji radni dani se dosta razlikuju jedan od drugog, zavisno koje su mi primarne obaveze za taj dan.
Tokom radnih dana, najčešće sam zauzet spremanjem i fotografisanjem editorijala, naročito početkom mjeseca. Čitateljke Ljepote i Zdravlja treba uvijek da su upoznate sa trendovima i moram priznati da sam sretan što na neki način mogu da utičem na njihovu svijest o modi.

Doručak je zaista obrok koji nikada ne preskačem. Jednostavno, ne mogu da funkcionišem ostatak dana, ako nisam obavio taj obrok. Moram biti iskren, pa reći da prvo nahranim Tihu (mog kućnog ljubimca), pa tek onda počnem sa spremanjem obroka za sebe.

Nakon što smo oboje jeli, idemo u jutarnju šetnju po naselju. Tiha se najčešće igra s drugim psima, svojim malim društvom, a ja razmišljam o ostatku obaveza koje imam isplanirane za taj dan.

Iako se bavim modom, nikada unaprijed ne razmišljam sta ću obući. Oblačim se prema osjećaju i raspoloženju. Nekada sam sebe obradujem kada izvučem komade koje nisam dugo nosio. Ukoliko je neki od narednih dana planiran za editorijal, znam da ću cijeli dan provesti po buticima, birajući komade i u studiju, sklapajući kombinacije. Neizostavno je i peglanje te odjeće, da bi na fotografijama sve izgledalo besprijekorno, a sve to zna da traje do kasno u noć.

Također, određen dio dana provedem odgovarajući na poruke i pozive koje dobivam od klijentica koje žele da ih šminkam.
Već od petka, počinjem da se spremam za vikend, koji mi je uvijek radan. Tim danima sam u studiju, gdje dolaze djevojke i žene koje žele da ih sredim za njima bitne prilike.
Svoje slobodno vrijeme najčešće provodim s prijateljima ili u teretani, jer me te stvari ispunjavaju. Dok provodite vrijeme s prijateljima, napredujete na vašoj socijalnoj i psihološkoj strani, a u teretani radite na svom fizičkom zdravlju i izgledu i idealno je kada su te dve strane izbalansirane.

TEKST: Adelisa Mašić
Neke priče ne počinju velikim planom, već osjećajem da nešto ne štima.
Iz tog osjećaja krenula je priča Goce i Danke, psihološkinja i psihoterapeutkinja iz Banja Luke koje su odlučile da mentalno zdravlje prestane biti tema rezervisana za 'četiri zida' i stručne termine.
Njihov rad ne pokušava biti 'lak za konzumiranje'. Nije tu da vam bude ugodno u svakom trenutku, nego da vas zadrži dovoljno dugo da se desi nešto stvarno i to se osjeti već u načinu na koji govore o svojim počecima.
‘Narativ je nastao iz čistog bunta prema površnosti’, kažu, prisjećajući se trenutka kada su shvatile da mnogi ljudi nakon edukacija odlaze sa još većim osjećajem nedovoljnosti nego prije. Umjesto stvarne promjene, ostajala bi samo kratkotrajna inspiracija koja se izgubi čim se vratimo u realnost.
‘Inspiracija je jeftina droga’, dodaju, bez potrebe da ublaže poruku, jer njihov fokus nikada nije bio na tome kako da se osjećamo bolje na kratko, nego kako da izdržimo ono što stvarno jesmo, bez uljepšavanja.

Kad psihoterapija prestane biti privatna stvar
Ono što Gordanu i Danku izdvaja nije samo znanje, nego način na koji ga dijele. Umjesto da ostane u okviru individualnog rada, psihoterapiju su odlučile iznijeti među ljude, u prostor gdje se lične teme ne skrivaju nego prepoznaju.
I tu dolazi do zanimljivog pomaka. Kada sjedite u sali i slušate tuđe priče, shvatite da ono što ste smatrali isključivo svojim nije ni rijetko ni neobično.
‘Vidjeti tuđu ranjivost uživo, bez filtera, je najbrži način da prestaneš mrziti sopstvenu’, objašnjavaju. U toj rečenici je možda najpreciznije objašnjeno zašto njihov pristup funkcioniše.
Ponekad nije dovoljno razumjeti sebe. Nekad je potrebno vidjeti sebe u drugima da bi stvari konačno sjele na svoje mjesto.
Odnosi nisu problem nego ogledalo
Ako postoji tema kojoj se uvijek vraćaju, to su odnosi. Ne kao nešto što treba ‘popraviti’, nego kao prostor u kojem se najjasnije vidi ko smo zapravo.
Partnerstvo, roditeljstvo, porodica… sve su to situacije u kojima izlazi na površinu ono što inače uspijevamo sakriti i tu nastaje ona poznata iscrpljenost.
Ne zato što su odnosi sami po sebi teški, nego zato što u njih unosimo sve ono što ne želimo nositi sami.
Kako kažu, ‘ne učimo kako da više voliš, nego kako da prestaneš koristiti druge da bi pobjegla od sopstvene praznine’. Nije najugodnija rečenica koju ćete čuti, ali je vjerovatno jedna od onih koje ostanu.
‘U trenutku kada prestanemo očekivati da nas drugi ‘spase’ od nas samih, odnosi počinju izgledati drugačije’, dodale su Gordana i Danka.
Onaj osjećaj da si ‘previše’
Ako postoji nešto što gotovo svi prepoznajemo, to je osjećaj da tražimo previše. Previše pažnje, previše razumijevanja, previše sigurnosti.
Goca i Danka taj osjećaj ne vide kao problem, nego kao posljedicu načina na koji smo naučeni da funkcionišemo. U svijetu u kojem se cijeni prilagodljivost, biti ‘lagan’ postaje ideal, a sve što odstupa od toga počinje izgledati kao višak.
Zato njihov pristup ide u potpuno drugom smjeru. ‘Ne učimo kako da tražiš manje da bi te lakše voljeli, nego kako da podneseš to što si nekome previše', kažu.
Ta promjena perspektive možda nije najlakša, ali nosi jedno tiho olakšanje, jer u trenutku kada prestanete smanjivati sebe, prestaje i potreba da stalno tražite potvrdu izvana.
Narativ kao logičan nastavak njihove priče
Iz svega što rade kroz svoj Terapeutov kutak, prostor u kojem godinama otvaraju teške, ali važne teme, prirodno je nastao i Narativ. Ne kao izdvojen projekat, nego kao produžetak njihovog rada, samo u formatu koji se doživljava uživo, među ljudima.
Narativ danas funkcioniše kao jednodnevno iskustvo koje okuplja učesnike oko tema koje svi živimo, ali ih rijetko izgovaramo naglas. Kako i same najavljuju, riječ je o ‘događaju koji mijenja odnose’ i ove godine održava se 16. maja u Banja Luci, a karte možete kupiti na njihovoj stranici.
Kroz predavanja, panel diskusije i pažljivo oblikovan prostor za razmjenu, Narativ ne nudi gotove odgovore, nego otvara pitanja koja ostaju i nakon što se dan završi.
Ne doživljava se kao klasičan event, nego kao prostor u kojem se razgovori o odnosima nastavljaju, ovaj put u prostoriji punoj ljudi spremnih da ga čuju i da se u njemu prepoznaju.
Foto: @terapeutov.kutak
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!