Na brojnim portalima koje svako jutro otvaramo uz omiljenu dozu kofeina, redovito čitamo o jutarnjim navikama i ritualima uspješnih ljudi koji im pomažu da ostanu produktivni i fokusirani tijekom dana.

Njihovi savjeti i preporuke potaknuli su nas da saznamo kako izgleda radni dan u životima uspješnih bh.novinara, fotografa, menadžera, vizažista...Kosta Miljković je posljednji gost naše rubrike MODAMO.zaviruje, te nam je dozvolio da zavirimo u njegovu rutinu i saznamo kako izgleda njegova radna svakodnevnica. 

***

Kada bih morao da govorim o konstantnom redoslijedu svojih obaveza ili ustaljenom toku dana, mislim da ne bih mogao. Moji radni dani se dosta razlikuju jedan od drugog, zavisno koje su mi primarne obaveze za taj dan.
Tokom radnih dana, najčešće sam zauzet spremanjem i fotografisanjem editorijala, naročito početkom mjeseca. Čitateljke Ljepote i Zdravlja treba uvijek da su upoznate sa trendovima i moram priznati da sam sretan što na neki način mogu da utičem na njihovu svijest o modi.

Doručak je zaista obrok koji nikada ne preskačem. Jednostavno, ne mogu da funkcionišem ostatak dana, ako nisam obavio taj obrok. Moram biti iskren, pa reći da prvo nahranim Tihu (mog kućnog ljubimca), pa tek onda počnem sa spremanjem obroka za sebe.


Nakon što smo oboje jeli, idemo u jutarnju šetnju po naselju. Tiha se najčešće igra s drugim psima, svojim malim društvom, a ja razmišljam o ostatku obaveza koje imam isplanirane za taj dan.


Iako se bavim modom, nikada unaprijed ne razmišljam sta ću obući. Oblačim se prema osjećaju i raspoloženju. Nekada sam sebe obradujem kada izvučem komade koje nisam dugo nosio. Ukoliko je neki od narednih dana planiran za editorijal, znam da ću cijeli dan provesti po buticima, birajući komade i u studiju, sklapajući kombinacije. Neizostavno je i peglanje te odjeće, da bi na fotografijama sve izgledalo besprijekorno, a sve to zna da traje do kasno u noć.


Također, određen dio dana provedem odgovarajući na poruke i pozive koje dobivam od klijentica koje žele da ih šminkam.

Već od petka, počinjem da se spremam za vikend, koji mi je uvijek radan. Tim danima sam u studiju, gdje dolaze djevojke i žene koje žele da ih sredim za njima bitne prilike. 
Svoje slobodno vrijeme najčešće provodim s prijateljima ili u teretani, jer me te stvari ispunjavaju. Dok provodite vrijeme s prijateljima, napredujete na vašoj socijalnoj i psihološkoj strani, a u teretani radite na svom fizičkom zdravlju i izgledu i idealno je kada su te dve strane izbalansirane.


 

Vjerovatno smo danas nečiji dan učinile lakšim. Samo to nismo zapisale nigdje.

Pomogle smo komšinici da unese kese sa stepenica. 

Otkazale smo sastanak da nazovemo prijateljicu kojoj je dan bio loš. 

Pokupile smo kesu u parku koja nije naša. 
 

Sve smo to već zaboravile do večeri. Neko drugi nije.

Mala djela koja ne objavljujemo i o kojima rijetko pričamo, baš ona najčešće razlikuju neki dan od običnog.

Velika djela su ona koja se vide. 

Volonterski izlasci, donacije, akcije, intervjui. Pored njih postoji cijeli sloj sitnica koje nikome ne padaju na pamet kao priče. 
 

Pridržali smo vrata onome ko je žurio. 

Nazvale smo nanu iako nemamo ništa novo da kažemo. 

Pustile smo nekoga ispred sebe u red, čak i kad smo umorne. 

Predale smo izgubljeni novčanik bez fotografisanja "dobrog djela".

Takve geste obično prolaze neopažene. Radimo ih jer nam se u tom trenutku čini ispravnim, i tu staje sva motivacija.

Najlakše ih je odbaciti uz “nije to ništa”, ali na drugom kraju, neko zna. 

Zna komšinica kojoj smo pomogle. 

Zna prijateljica koja se večeras osjeća manje sama. 

Zna i djevojčica iz komšiluka koja nas je vidjela. 

Znamo i mi, prije nego što smo zaboravile.
 

Mala djela ne mijenjaju svijet odjednom. Skupljaju se polako, neprimjetno. Kada ih dovoljno ljudi radi dovoljno često, neki dijelovi grada i neki životi izgledaju drugačije nego što bi inače.

Ako bismo ih ipak zapisale, izgledale bi otprilike ovako:

Danas sam čuvala djecu prijateljici dva sata i osjećala sam se sjajno zbog toga.

Trknula sam do dm trgovine umjesto komšinice. Danas joj nije bio dan.

Sjela sam s kolegicom u pauzi i samo slušala. Toliko joj je trebalo.

Očistila sam park ispred zgrade, deset minuta, a svi smo disali lakše.

Donijela sam supu komšinici koja živi sama. Nije mi tražila.

Niti jedna od ovih rečenica nije spektakularna. Sve su tačne i sve su nečiji dan učinile boljim.
 

Upravo zato dm već dvadeset godina ulaže u zajednicu, a sada kroz platformu Žar za budućnost otvara prostor da se priče zabilježe. 

One koje obično ne dospiju nigdje, ali možda baš zato i imaju težinu.

Svako može podijeliti svoju priču ovdje. 

Dovoljno je da je istinita.
 

Pored prijava pojedinaca, platforma je otvorena i za udruženja, organizacije i institucije koje već vode konkretne projekte u zajednici. 

Projekte koje dm podrži objavit će na jesen 2026., a prijava se podnosi preko iste stranice.

Ako u našem okruženju postoji inicijativa, udruženje ili projekt koji zaslužuje da bude viđen, prijava traje nekoliko minuta, a nečiji tihi rad može dobiti vidljivost koja mu nedostaje.

Ima dana kada učinimo malo više nego što sebi priznajemo. 

Možda je vrijeme da se to ponekad i zapiše. 

Možda baš zato da nekoga drugog podsjeti da i svoje dane računa drugačije.
 

Ovaj sadržaj je nastao u suradnji sa dm drogerie markt

Bonjour.ba produkcija:  
Voditeljica projekta: Inka Šehić
Autorica & vizualni dizajn članka: Ilda Lihić-Isović