Na brojnim portalima koje svako jutro otvaramo uz omiljenu dozu kofeina, redovito čitamo o jutarnjim navikama i ritualima uspješnih ljudi koji im pomažu da ostanu produktivni i fokusirani tijekom dana.

Njihovi savjeti i preporuke potaknuli su nas da saznamo kako izgleda radni dan u životima uspješnih bh.novinara, fotografa, menadžera, vizažista...Kosta Miljković je posljednji gost naše rubrike MODAMO.zaviruje, te nam je dozvolio da zavirimo u njegovu rutinu i saznamo kako izgleda njegova radna svakodnevnica. 

***

Kada bih morao da govorim o konstantnom redoslijedu svojih obaveza ili ustaljenom toku dana, mislim da ne bih mogao. Moji radni dani se dosta razlikuju jedan od drugog, zavisno koje su mi primarne obaveze za taj dan.
Tokom radnih dana, najčešće sam zauzet spremanjem i fotografisanjem editorijala, naročito početkom mjeseca. Čitateljke Ljepote i Zdravlja treba uvijek da su upoznate sa trendovima i moram priznati da sam sretan što na neki način mogu da utičem na njihovu svijest o modi.

Doručak je zaista obrok koji nikada ne preskačem. Jednostavno, ne mogu da funkcionišem ostatak dana, ako nisam obavio taj obrok. Moram biti iskren, pa reći da prvo nahranim Tihu (mog kućnog ljubimca), pa tek onda počnem sa spremanjem obroka za sebe.


Nakon što smo oboje jeli, idemo u jutarnju šetnju po naselju. Tiha se najčešće igra s drugim psima, svojim malim društvom, a ja razmišljam o ostatku obaveza koje imam isplanirane za taj dan.


Iako se bavim modom, nikada unaprijed ne razmišljam sta ću obući. Oblačim se prema osjećaju i raspoloženju. Nekada sam sebe obradujem kada izvučem komade koje nisam dugo nosio. Ukoliko je neki od narednih dana planiran za editorijal, znam da ću cijeli dan provesti po buticima, birajući komade i u studiju, sklapajući kombinacije. Neizostavno je i peglanje te odjeće, da bi na fotografijama sve izgledalo besprijekorno, a sve to zna da traje do kasno u noć.


Također, određen dio dana provedem odgovarajući na poruke i pozive koje dobivam od klijentica koje žele da ih šminkam.

Već od petka, počinjem da se spremam za vikend, koji mi je uvijek radan. Tim danima sam u studiju, gdje dolaze djevojke i žene koje žele da ih sredim za njima bitne prilike. 
Svoje slobodno vrijeme najčešće provodim s prijateljima ili u teretani, jer me te stvari ispunjavaju. Dok provodite vrijeme s prijateljima, napredujete na vašoj socijalnoj i psihološkoj strani, a u teretani radite na svom fizičkom zdravlju i izgledu i idealno je kada su te dve strane izbalansirane.


 

Sarajevo Film Festival je još 2014. godine kroz svoju profesionalnu platformu CineLink Industry Days pokrenuo niz inicijativa s ciljem promocije rodne ravnopravnosti, osnaživanja filmskih radnica i borbe protiv sistemskih nejednakosti u regionalnom i europskom filmskom okruženju.

Jedan od simbola te posvećenosti je Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti koju podržava Mastercard, priznanje koje se dodjeljuje redateljici debitantici čiji rad nosi snažan autorski glas i doprinosi rodnoj ravnoteži u kinematografiji. 

Ove godine, o dobitnici nagrade odlučuje tročlani žiri koji čine Anna Croneman, Ivan Marinović i Norika Sefa.



 

Norika Sefa je kosovska redateljica, scenaristica i producentica, koja se proslavila sa debitantskim filmom Tražeći Veneru (2021.), koji je osvojio priznanja širom svijeta i etablirao je kao jedno od najautentičnijih novih imena evropske kinematografije. Upravo sa ovim filmom je postala prva dobitnica Specijalne nagrade za promicanje rodne ravnopravnosti. 

Njeno stvaralaštvo karakteriše hrabro istraživanje forme i emocije: od dokumentarca Desde Arriba, snimljenog u peruanskoj džungli pod mentorstvom Wernera Herzoga, do najnovijeg avangardnog kratkog filma Kao bolesno žuta (2024.).

Osim autorskog rada, Norika aktivno podučava i učestvuje na kulturnim i umjetničkim događajima, a članica je i Europske filmske akademije. U ovom razgovoru govori o iskustvu rada u žiriju, o tome kako vidi proces ocjenjivanja i šta je danas najviše inspiriše u filmskom stvaralaštvu.

Ove godine ste član žirija za Specijalnu nagradu za promicanje rodne ravnopravnosti, koju podržava Mastercard. Kako je biti „s druge strane” slušati, procjenjivati i birati, umjesto biti onaj čiji se rad ocjenjuje? Kako je donijeti odluku koja može oblikovati nečiji put?

Prije svega, presretna sam što sam ponovo u Sarajevu. Do sada sam ovdje dolazila kako bih predstavila film, i to je bio poseban osjećaj. Sada je drugačije, ovaj zadatak nije stvar zanosa ili strasti, nego razmišljanja. Ne doživljavam ovu ulogu kao oblikovanje nečijeg života, svako oblikuje svoj život na način koji je često tajanstven i van domašaja jedne odluke. Procjenjivanje drugoga više otkriva o osobi koja žirira nego o onome koga on ocjenjuje. 

Kao članica žirija osjećam se kao ogledalo, jer svaka odluka odražava moje vrijednosti, moj osjećaj ljepote, moje skrivene pristrasnosti. Potrebno je da vidim ne samo ono što je prikazano, nego i ono što je namjeravano kroz proces stvaranja. Na kraju, ocjenjivanje filma nije samo o filmu, to je tihi dijalog između platna i priče u meni.

U svijetu filma postoje trenuci koje nije moguće izmjeriti brojkama.

Kada pogledate na svoj put od trenutka kada ste dobili nagradu, pa do članstva u žiriju, koji je za vas bio onaj poseban, neprocjenjiv trenutak?

Ne postoji jedan trenutak, već možda osjećaj, koji je nastao kao posljedica mnogih neprocjenjivih trenutaka. Dok sam snimala filmove, postajala sam svjesna svijeta od kojeg sam se udaljavala. To su oni trenuci kada se iluzija na trenutak rasprši i stvari vidite drugačije. To je otvorilo prostor u kojem nisam morala da zauzmem stav, već sam jednostavno mogla biti radoznalija.

Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti daje podstrek rediteljicama na početku njihovog puta. Koliko ovakva podrška može donijeti nove ideje ili dodatnu hrabrost u kreativnom procesu? Iz vlastitog iskustva, možete li podijeliti trenutak kada vas je takva podrška ohrabrila na naredni korak?

Za mene, rad u kinematografiji koja pomjera granice jezika i forme znači i traganje za novim načinima finansiranja i preuzimanje većih kreativnih rizika. Industrija se brzo mijenja i na svakom koraku morate biti spremni da se prilagodite. Žene, posebno iz manjih zajednica poput moje, često odrastaju učeći da budu otporne, da moraju, te im se drugačije usađuje i način kako da prihvate neuspjeh kao dio puta. 

Nagrade poput ove donose posebnu vrstu svijesti. Podsjećaju nas da je rodna ravnopravnost u filmu još uvijek proces u nastajanju. Ova vrsta podrške ne odnosi se na status ili priznanje, nego na njegovanje tog procesa i perspektive. Tako ja to doživljavam i kod sebe. 



 

Podrška ženama u filmu  
 

Kada gledate na vlastiti put, ali i na rad drugih rediteljica, šta vidite kao ključ jačanja ženskih glasova u filmskoj industriji?

Za mene, jačanje ženskih glasova u filmu znači dati sebi dozvolu da preuzmemo rizike i da budemo uključene u svaki dio procesa stvaranja filma. Prečesto se žene usmjeravaju na uloge poput pisanja ili planiranja, dok se tehnička područja, rješavanje problema ili budžetiranje i dalje posmatraju kao  „muški poslovi“. 

Nije stvar samo u pristupu, već u preispitivanju naslijeđenog načina razmišljanja, i vrste obrazovanja koje dijeli poslove po spolu. Srećom, to se mijenja.

Pogled u budućnost  
 

Od osvajanja nagrade do uloge u žiriju – vaš put već povezuje dva važna trenutka. Šta vas danas, u kreativnom smislu, najviše uzbuđuje i inspiriše u onome što dolazi?

Ne razmišljam zaista o prekretnicama, one postaju jasne tek kada se osvrnete unazad. A kada ih ugledate, sve što možete jeste da zastanete i zahvalite na tome. Najvažnije je ostati prisutan. 

Ono što me sada inspiriše jeste napetost između svijeta kakav nam se prikazuje i svijeta kakav zaista jeste. Inspiriše me širina kinematografije, ono što ona može da bude i mogućnosti koje otvara da istražujemo, preispitujemo i zamišljamo.

Foto: PR