Srijeda je dan koji je mnogim damama naše zemlje rezerviran za Azra magazin. Dok prelistavate stranice i uživate u novim, domaćim pričama koje ulaze u vaš dom, mi smo odlučili ući u dom osobe koja drži kormilo Azra magazina. Naravno, radi se o glavnoj urednici Elameri Škrgić Mikulić.

Već ovdje mi je neobično tako drago stvorenje nazivati punim imenom, pa ću nastaviti s onim kako ju zovu skoro svi oko nje – Ela.

Ela je osoba s kojom ćete u slobodno vrijeme moći popričati o svemu što vas tišti, podijeliti iskustva, osoba koja će vam na mail poslan u deset sati navečer spremno odgovoriti nakon petnaest minuta, a u poslu – drži se telefona. Uvijek će me nakon maila nazvati i reći nešto u smislu – „Hej Ana, hajde da to odmah dogovorimo telefonski.“ Podržati će svaku vašu dobru ideju i dati sve od sebe da ona i njezin tim kroz Azru ispričaju vašu priču.

Ela je i majka i supruga, što nikada ne zaboravlja. Rado će vas upoznati s mužem Davorom i slatkim klincima – Damirom i Emmom. Emma ima pet i pol godina, a Damir ide u treći razred i ponosni je golman u školi nogometa 'Valter'.

Emma i Damir

Kako izgleda jedan Elin dan s mužem, klincima i kolegama u uredništvu Azre, saznajte ispod kroz njezinu priču.

***

Još dnevno svjetlo ne otjera noć iz stana, kada najprije jedno, a potom drugo dijete dođe iz svoje sobe u naš bračni krevet i krene se gurati i otimati za daljinski. Minimax ili Nickelodeon povod je za prvu sestrinsko-bratsku svađu. Tati Davoru to je siguran znak da stavi vodu za kafu, vrati se da se svi malo pomazimo, poželimo dobro jutro i kreće urnebesno spremanje za školu, vrtić, posao... kako kome već pripada.

O poslu mislim dok se umivam, biram odjeću za djecu, razvozim po gradu... taj sjajni savjet dao nam je jedan profesor na fakultetu. Za bolje razumjevanje, o problemu misli od trenutka kad otvoriš oči. Mozak ima dovoljno vremena da procesuira informacije na mnogo načina i ponudi različita rješenja.

Na posao dolazim oko osam, pola devet ujutro. Kad se prati novina u štampu, svi smo tu do kasno uvečer, ostalim danima je komotnije. Radi se i vikendom, ali takav je novinarski ritam.

Na kolegijima se predlažu teme. Trebaju biti aktualne, zanimljive, tiražne, ekskluzivne... Smještamo ih, kreiramo. Događaji se mogu opisivati na mnogo načina. Ljudi vole priče. Najviše one u kojima se mogu identificirati, a mi smo tu da prikažemo život kakav jeste danas. Iz tih priča vidi se čemu stremimo i gdje se nalazimo. Novinari su hroničari svog vremena. Nekad kliše ipak najbolje opiše.

Dan u redakciji počinje čitanjem. Najprije onog što nudi web, ali ništa bez štiva otisnutog na papir. Dolaze kolege Amela, Lejla, Elvedina, Inidra, Kenan...svako nosi neke nove priče. Neke od njih će se naći u našem novom broju, druge su zapažanja i privatne teme. Ipak, zajedno  provodimo više vremena, nego sa porodicom. Intimizirali smo se do te mjere da nakon nekog telefonskog razgovora, uredno se raspitujemo ko je zvao i šta hoće. Bezobrazno i slatko u isto mah.

Ima dana kad moj telefon ne prestaje zvoniti. To je dio mog posla. Ugovaranje, nagovaranje, pregovaranje... Strpljiva sam i diplomatična. Uglavnom. Nekad, opet, Lejla kaže da sam popila pilulu iskrenosti. To znači, da mi je tolerancija na beskorisno uzimanje mog vremena, vrlo niska.

Volim svoju profesiju jer dani ne liče jedan na drugi. Zato mi je teško provesti vas kroz jedan tipčan. Volim dane kada ne sjedim mnogo u redakciji, kad pravim priče, radim intervjue. Još uvijek se oduševljavam ljudima kao dobrim knjigama.

Poslijepodne se sastajemo u našem domu. Prepričavamo doživljaje, dijelimo zadatke za večer. Ko ide na trening, ko pravi večeru, radi zadaću... Moj dan počinje i završava s mojom porodicom. Stan nam je mali, ali i ne treba veći. Vazda se zguramo u jedan kvadrat i tako nam je najljepše.

Kad sve poljubim za laku noć i pokrijem do vrata, smjestim se za radni stol i pozavršavam radne obaveze. Poslije toga čitam, a ovih jesenskih dana to je „Sajam taštine“, William Makepeace Thackeray.

***

_{Foto: Edvin Kalić}

,, Ako pitate bilo koga iz svijeta marketinga, komunikacija i dizajna koja je najveća nagrada koju mogu osvojiti u karijeri, odgovor je uvijek isti: Kanski lav (Cannes Lions). '' – Amna Džambić Branković, direktorica agencije Via Media  

 

Cannes Lions

Međunarodni festival kreativnosti Cannes Lions održava se još od 1954. godine, a ovog juna obilježeno je njegovo 72. izdanje. Tokom sedmice festivala, francuski Cannes postaje mjesto okupljanja najuticajnijih imena globalne kreativne industrije, od agencija i brendova do dizajnera, marketinških stručnjaka, producenata i komunikacijskih lidera iz cijelog svijeta.

Osvojiti Cannes Lion znači naći se među projektima i timovima koji su obilježili godinu u globalnoj kreativnoj industriji. Zato je ovogodišnje izdanje festivala ostalo posebno zabilježeno i za Bosnu i Hercegovinu. Agencija Via Media osvojila je Bronzanog Lava i time našoj zemlji donijela prvo priznanje u historiji Cannes Lions festivala.  

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Via Media (@via_media)

 

Bronzani Lav agenciji Via Media dodijeljen je za kampanju „IT'S TIME TO STOP!“ realizovanu za Bingo Group, koja je skrenula pažnju na problem nasilja nad ženama kroz snažnu i društveno odgovornu poruku. Kampanja je bila dio šire inicijative koja je doprinijela zakonodavnim promjenama i snažnijoj zaštiti žena koje se suočavaju s nasiljem. Upravo zato ovo priznanje nosi posebnu težinu jer predstavlja mnogo više od profesionalnog uspjeha, potvrdu da kreativnost može pokrenuti stvarne društvene promjene i ostaviti dugoročan utjecaj na zajednicu.

 

Iza kulisa Cannes Lion festivala

Dok se utisci još uvijek slažu, zavirili smo malo iza kulisa Cannesa kroz fotografije i razgovor s Amnom Džambić Branković, direktoricom agencije Via Media, te razgovarali o emocijama, trenucima koje publika nije vidjela i tome šta ovaj uspjeh znači za domaću kreativnu scenu.

Koji je bio prvi trenutak ili emocija koju pamtiš kada je objavljeno da je Via Media osvojila prvog Cannes Lionsa za BiH?

Prvi trenutak je bio miks nevjerice i eksplozije čistog ponosa. Godinama smo iz publike gledali druge i aplaudirali tuđim uspjesima, a sada smo mi ti koji izlaze na stage najvećeg festivala kreativnosti na svijetu.  

 

Za našu industriju, Cannes Lion je doslovno Oskar. Utisci se još uvijek nisu slegli, ali osjećaj je nestvaran. Trenutno slavimo naš trud, tim i činjenicu da smo upisali Bosnu i Hercegovinu na mapu svjetske izvrsnosti.   
 

Šta se iza kulisa dešavalo tih dana u Cannesu i postoji li neki trenutak koji publika nije imala priliku vidjeti?

Cannes koji publika vidi društvenih mreža je čisti glamur, nevjerovatni govornici, ove godine čak i Oprah, CMO-vi najvećih svjetskih brendova, brendovi koji se predstavljaju na što kreativniji način. To je festival inspiracije u svom punom sjaju.  

 

Međutim, u samom bekstejdžu vlada jedna sasvim drugačija energija, iščekivanje i adrenalin. Pravila festivala su izuzetno stroga, čak agencije i brendovi koji redovno osvajaju lavove, svaki put se raduju kao da im je prvi. Niko tu nagradu ne uzima zdravo za gotovo.  

 

Pored tog takmičarskog pritiska, tih dana je intenzivan networking. Koristi se svaka prilika za upoznavanje i sastanke, pa tako u opuštenoj atmosferi, uz kafu na plaži, možete razgovarati s liderima globalne industrije do kojih je u normalnim okolnostima praktično nemoguće doći.  

 

Šta ovaj uspjeh znači za Via Mediju, ali i za cijelu kreativnu industriju u Bosni i Hercegovini i regiji?

Za svakoga ko se bavi ovim poslom, Cannes Lion je ultimativni san. Mi smo također mislili da ćemo taj san još dugo sanjati, ali on sada postao naša stvarnost.

Znamo da je Bosna i Hercegovina svima bila veliko iznenađenje na festivalu, ali ovaj uspjeh je najbolji dokaz da dobra ideja ne poznaje granice. 

Za Via Mediju, ali i za sve naše kolege sa domaće scene, ovo treba biti vjetar u leđa. Dali smo najbolji temelj za sve buduće prijave, dokazali smo da je moguće, probili smo led i sada je put otvoren za sve ostale kreativce, agencije i brendove. 

Amna Džambić Branković, Haris Mujanović, Vesna Beganović

Iza svakog velikog priznanja stoji proces koji se ne vidi na sceni, niz odluka, ideja, testiranja i trenutaka u kojima se vjeruje u ono što još nije potvrđeno. Upravo zato ovakvi uspjesi ostaju važni i dugo nakon što se reflektori ugase.

A ova priča, kako je i sama Amna opisuje, za Via Mediju i cijeli tim tek nastavlja svoj naredni kadar.