Srijeda je dan koji je mnogim damama naše zemlje rezerviran za Azra magazin. Dok prelistavate stranice i uživate u novim, domaćim pričama koje ulaze u vaš dom, mi smo odlučili ući u dom osobe koja drži kormilo Azra magazina. Naravno, radi se o glavnoj urednici Elameri Škrgić Mikulić.

Već ovdje mi je neobično tako drago stvorenje nazivati punim imenom, pa ću nastaviti s onim kako ju zovu skoro svi oko nje – Ela.

Ela je osoba s kojom ćete u slobodno vrijeme moći popričati o svemu što vas tišti, podijeliti iskustva, osoba koja će vam na mail poslan u deset sati navečer spremno odgovoriti nakon petnaest minuta, a u poslu – drži se telefona. Uvijek će me nakon maila nazvati i reći nešto u smislu – „Hej Ana, hajde da to odmah dogovorimo telefonski.“ Podržati će svaku vašu dobru ideju i dati sve od sebe da ona i njezin tim kroz Azru ispričaju vašu priču.

Ela je i majka i supruga, što nikada ne zaboravlja. Rado će vas upoznati s mužem Davorom i slatkim klincima – Damirom i Emmom. Emma ima pet i pol godina, a Damir ide u treći razred i ponosni je golman u školi nogometa 'Valter'.

Emma i Damir

Kako izgleda jedan Elin dan s mužem, klincima i kolegama u uredništvu Azre, saznajte ispod kroz njezinu priču.

***

Još dnevno svjetlo ne otjera noć iz stana, kada najprije jedno, a potom drugo dijete dođe iz svoje sobe u naš bračni krevet i krene se gurati i otimati za daljinski. Minimax ili Nickelodeon povod je za prvu sestrinsko-bratsku svađu. Tati Davoru to je siguran znak da stavi vodu za kafu, vrati se da se svi malo pomazimo, poželimo dobro jutro i kreće urnebesno spremanje za školu, vrtić, posao... kako kome već pripada.

O poslu mislim dok se umivam, biram odjeću za djecu, razvozim po gradu... taj sjajni savjet dao nam je jedan profesor na fakultetu. Za bolje razumjevanje, o problemu misli od trenutka kad otvoriš oči. Mozak ima dovoljno vremena da procesuira informacije na mnogo načina i ponudi različita rješenja.

Na posao dolazim oko osam, pola devet ujutro. Kad se prati novina u štampu, svi smo tu do kasno uvečer, ostalim danima je komotnije. Radi se i vikendom, ali takav je novinarski ritam.

Na kolegijima se predlažu teme. Trebaju biti aktualne, zanimljive, tiražne, ekskluzivne... Smještamo ih, kreiramo. Događaji se mogu opisivati na mnogo načina. Ljudi vole priče. Najviše one u kojima se mogu identificirati, a mi smo tu da prikažemo život kakav jeste danas. Iz tih priča vidi se čemu stremimo i gdje se nalazimo. Novinari su hroničari svog vremena. Nekad kliše ipak najbolje opiše.

Dan u redakciji počinje čitanjem. Najprije onog što nudi web, ali ništa bez štiva otisnutog na papir. Dolaze kolege Amela, Lejla, Elvedina, Inidra, Kenan...svako nosi neke nove priče. Neke od njih će se naći u našem novom broju, druge su zapažanja i privatne teme. Ipak, zajedno  provodimo više vremena, nego sa porodicom. Intimizirali smo se do te mjere da nakon nekog telefonskog razgovora, uredno se raspitujemo ko je zvao i šta hoće. Bezobrazno i slatko u isto mah.

Ima dana kad moj telefon ne prestaje zvoniti. To je dio mog posla. Ugovaranje, nagovaranje, pregovaranje... Strpljiva sam i diplomatična. Uglavnom. Nekad, opet, Lejla kaže da sam popila pilulu iskrenosti. To znači, da mi je tolerancija na beskorisno uzimanje mog vremena, vrlo niska.

Volim svoju profesiju jer dani ne liče jedan na drugi. Zato mi je teško provesti vas kroz jedan tipčan. Volim dane kada ne sjedim mnogo u redakciji, kad pravim priče, radim intervjue. Još uvijek se oduševljavam ljudima kao dobrim knjigama.

Poslijepodne se sastajemo u našem domu. Prepričavamo doživljaje, dijelimo zadatke za večer. Ko ide na trening, ko pravi večeru, radi zadaću... Moj dan počinje i završava s mojom porodicom. Stan nam je mali, ali i ne treba veći. Vazda se zguramo u jedan kvadrat i tako nam je najljepše.

Kad sve poljubim za laku noć i pokrijem do vrata, smjestim se za radni stol i pozavršavam radne obaveze. Poslije toga čitam, a ovih jesenskih dana to je „Sajam taštine“, William Makepeace Thackeray.

***

_{Foto: Edvin Kalić}

U poslovnom svijetu često se od žena liderica očekuje mnogo: da budu odlučne, ali ne preoštre, empatične, ali ne preemotivne, uspješne na poslu, ali i prisutne kod kuće. U toj tišini između očekivanja i stvarnosti, upravo njihove priče postaju najvrijedniji izvor znanja i inspiracije.

Bonjour.ba, zajedno s ASA Bankom, kroz serijal razgovora sa ženama koje vode važne sektore unutar banke, želi približiti stvarno lice bankarstva… ono koje ne oblikuju samo brojke, već i ljudi.
 

Alma Tahunić, direktorica Sektora za podršku i razvoj proizvoda za fizička lica i poduzetnike ASA Banke  
 

U središtu priče nalaze se liderice koje svojim znanjem, iskustvom i posvećenošću kreiraju konkretna rješenja za klijente i timove. Kroz njihove uvide, otvaramo teme koje su dugo ostajale po strani: kako izgleda razvoj proizvoda u savremenom bankarstvu, šta znači biti liderica te kako balansirati strateške ciljeve i stvarne potrebe ljudi.
 

5 lekcija koje smo naučili iz razgovora s Almom Tahunić

U trećem razgovoru, predstavljamo Almu Tahunić, direktoricu Sektora za podršku i razvoj proizvoda za fizička lica i poduzetnike. Kroz konkretna pitanja i njene odgovore, donosimo 5 lekcija koje vrijede i za one koje vode timove i za one koje tek traže svoj put.
 

Neće uvijek biti lako. I to je u redu.

Da Vas danas pita mlađa kolegica iz poslovnice "kako do Vaše pozicije" šta biste joj rekli bez filtera?

Almin odgovor počinje iskrenošću: “Zasigurno bih joj rekla da će biti puno teških trenutaka i da neće uvijek biti lako. Treba da bude spremna na puno rada, ali i na to da ne dobije uvijek i odmah zasluženo priznanje koje joj pripada.”
 

Alma Tahunić na fotografiji nosi odjeću Gema   

Ona dalje ističe da će biti trenutaka u kojima će biti nesigurna i sumnjati u sebe, ali baš u takvim situacijama treba da skupi posebnu hrabrost i snagu da nastavi dalje. 

A kad govori o karijeri, ne zaboravlja ono što često ostane neizrečeno: "Nije samo znanje i rad ono što vas vodi do uspjeha, nego i vaš stav i odnos prema ljudima, ali isto tako, što je vrlo važno, i prema sebi samima."

Dobar proizvod ne nastaje u Excel tabeli već u slušanju klijenata

Šta je najvažnije kod razvoja novog bankarskog proizvoda ili ponude za klijente?

Kao neko ko svakodnevno balansira između inovacije i realnih potreba tržišta, Alma nas podsjeća na suštinu: „Najvažnije je da razumijete stvarne potrebe klijenata. Mi u ASA Banci ne pravimo proizvode tek toliko da bismo imali nešto novo, nego da bismo ponudili konkretna rješenja našim klijentima."
 

Inovacija, kaže, ne mora biti neka tehnološka revolucija. Nekad je to promjena koja daje osjećaj sigurnosti, kako ona ističe “pojednostavljenje koje će našim klijentima uštediti vrijeme, resurse i stvoriti veći osjećaj sigurnosti. Naš cilj je da klijenti ASA Banke prepoznaju proizvod kao proizvod koji je osmišljen za njih vrlo jednostavno, jasno i korisno.”
 

Stručnjakinja zna posao. Liderica zna ljude.

Šta razlikuje dobru stručnjakinju od liderice koja za sobom povuče tim?

"Dobra stručnjakinja zna svoj posao. Ona ima znanje, vještine i kompetencije i ljudi je, po pravilu, cijene i vjeruju joj kada je u pitanju njena struka.” objašnjava Alma.

Ključna razlika, ističe, događa se u trenutku kada prelazimo iz ‘ja to znam najbolje’ u ‘mi znamo i možemo’: “Liderica ipak ide korak dalje, ona zna da podijeli svoje znanje, inspiriše i motiviše svoj tim, posebno u trenucima kada stvari ne idu nekim željenim tokom ili kako je to zamišljeno.”

I upravo tu leži najveća lekcija: liderica ne gradi autoritet kontrolom, nego zajedništvom.
 

Od liderice se tiho očekuje sve.

Šta se od žene liderice tiho očekuje, ali joj se nikad ne kaže direktno?

“Danas se od žena liderica nesumnjivo očekuje jako mnogo,” započinje Alma. "Ja bih rekla da postoje neka standardna očekivanja kao što su odgovornost, profesionalizam, vještine, upravljanje timovima i upravljanje u nekim nesvakidašnjim situacijama. I to su ona očekivanja koja se vrlo transparentno komuniciraju, da li kroz ugovore, opise radnih zadataka, organizacionu kulturu i slično. 

No, dodaje, postoje i ona mnogo suptilnija, tiha očekivanja i upravo ona mogu biti najopasnija: “Ta očekivanja očekuju od žene liderice da bude odlučna, ali ne preoštra, da bude empatična, ali ne preemotivna i da uspješno balansira svoj privatni i poslovni život bez ikakvih problema ili barem da ne prikazuje izazove sa kojima se susreće u tom dijelu. Iako joj to danas niko glasno i jasno ne kaže, od žene liderce se očekuje da bude besprijekorna na više frontova istovremeno.”
 

Ne postoje prečice. Samo verzije nas koje ne odustaju.

Ako biste danas počinjali karijeru ispočetka, šta biste radili isto, bez dileme?

“Bez dileme bih zadržala svoj odnos prema poslu i ljudima,” kaže Alma. “Vjerujem da bih bila jednako hrabra, požrtvovana i radna. Možda bih u nekim trenucima bila manje emotivna, više racionalna, ali to govorim sada iz ove današnje perspektive.”

Dodaje da bi, i da može sve ispočetka, zadržala istu vjeru da trud ima smisla. Njen put, kaže, nikada nije bio linija ni prečica, češće duži, strmiji i zahtjevniji, ali uvijek njen. Upravo ti trenuci, oni kada je bilo najlakše odustati, a ona nije, oblikovali su je kao lidericu kakva je danas.

I upravo u toj rečenici završavamo razgovor jer bolje zaključne misli od te nema.

Ove priče ne mijenjaju samo percepciju bankarstva. One pokazuju da je liderstvo danas dostupno ženama koje se ne boje biti svoje.

Upravo takve žene mijenjaju sistem iznutra i o njima vrijedi pisati. U nastavku serijala, donosimo priče drugih žena, liderica ASA Banke. Pratite nas jer liderstvo, kada je stvarno, zaslužuje da se vidi.

Ovaj sadržaj je nastao u suradnji sa ASA Bankom

Bonjour.ba produkcija  
Foto i video za Bonjour.ba: Marko Jovančić