Srijeda je dan koji je mnogim damama naše zemlje rezerviran za Azra magazin. Dok prelistavate stranice i uživate u novim, domaćim pričama koje ulaze u vaš dom, mi smo odlučili ući u dom osobe koja drži kormilo Azra magazina. Naravno, radi se o glavnoj urednici Elameri Škrgić Mikulić.

Već ovdje mi je neobično tako drago stvorenje nazivati punim imenom, pa ću nastaviti s onim kako ju zovu skoro svi oko nje – Ela.

Ela je osoba s kojom ćete u slobodno vrijeme moći popričati o svemu što vas tišti, podijeliti iskustva, osoba koja će vam na mail poslan u deset sati navečer spremno odgovoriti nakon petnaest minuta, a u poslu – drži se telefona. Uvijek će me nakon maila nazvati i reći nešto u smislu – „Hej Ana, hajde da to odmah dogovorimo telefonski.“ Podržati će svaku vašu dobru ideju i dati sve od sebe da ona i njezin tim kroz Azru ispričaju vašu priču.

Ela je i majka i supruga, što nikada ne zaboravlja. Rado će vas upoznati s mužem Davorom i slatkim klincima – Damirom i Emmom. Emma ima pet i pol godina, a Damir ide u treći razred i ponosni je golman u školi nogometa 'Valter'.

Emma i Damir

Kako izgleda jedan Elin dan s mužem, klincima i kolegama u uredništvu Azre, saznajte ispod kroz njezinu priču.

***

Još dnevno svjetlo ne otjera noć iz stana, kada najprije jedno, a potom drugo dijete dođe iz svoje sobe u naš bračni krevet i krene se gurati i otimati za daljinski. Minimax ili Nickelodeon povod je za prvu sestrinsko-bratsku svađu. Tati Davoru to je siguran znak da stavi vodu za kafu, vrati se da se svi malo pomazimo, poželimo dobro jutro i kreće urnebesno spremanje za školu, vrtić, posao... kako kome već pripada.

O poslu mislim dok se umivam, biram odjeću za djecu, razvozim po gradu... taj sjajni savjet dao nam je jedan profesor na fakultetu. Za bolje razumjevanje, o problemu misli od trenutka kad otvoriš oči. Mozak ima dovoljno vremena da procesuira informacije na mnogo načina i ponudi različita rješenja.

Na posao dolazim oko osam, pola devet ujutro. Kad se prati novina u štampu, svi smo tu do kasno uvečer, ostalim danima je komotnije. Radi se i vikendom, ali takav je novinarski ritam.

Na kolegijima se predlažu teme. Trebaju biti aktualne, zanimljive, tiražne, ekskluzivne... Smještamo ih, kreiramo. Događaji se mogu opisivati na mnogo načina. Ljudi vole priče. Najviše one u kojima se mogu identificirati, a mi smo tu da prikažemo život kakav jeste danas. Iz tih priča vidi se čemu stremimo i gdje se nalazimo. Novinari su hroničari svog vremena. Nekad kliše ipak najbolje opiše.

Dan u redakciji počinje čitanjem. Najprije onog što nudi web, ali ništa bez štiva otisnutog na papir. Dolaze kolege Amela, Lejla, Elvedina, Inidra, Kenan...svako nosi neke nove priče. Neke od njih će se naći u našem novom broju, druge su zapažanja i privatne teme. Ipak, zajedno  provodimo više vremena, nego sa porodicom. Intimizirali smo se do te mjere da nakon nekog telefonskog razgovora, uredno se raspitujemo ko je zvao i šta hoće. Bezobrazno i slatko u isto mah.

Ima dana kad moj telefon ne prestaje zvoniti. To je dio mog posla. Ugovaranje, nagovaranje, pregovaranje... Strpljiva sam i diplomatična. Uglavnom. Nekad, opet, Lejla kaže da sam popila pilulu iskrenosti. To znači, da mi je tolerancija na beskorisno uzimanje mog vremena, vrlo niska.

Volim svoju profesiju jer dani ne liče jedan na drugi. Zato mi je teško provesti vas kroz jedan tipčan. Volim dane kada ne sjedim mnogo u redakciji, kad pravim priče, radim intervjue. Još uvijek se oduševljavam ljudima kao dobrim knjigama.

Poslijepodne se sastajemo u našem domu. Prepričavamo doživljaje, dijelimo zadatke za večer. Ko ide na trening, ko pravi večeru, radi zadaću... Moj dan počinje i završava s mojom porodicom. Stan nam je mali, ali i ne treba veći. Vazda se zguramo u jedan kvadrat i tako nam je najljepše.

Kad sve poljubim za laku noć i pokrijem do vrata, smjestim se za radni stol i pozavršavam radne obaveze. Poslije toga čitam, a ovih jesenskih dana to je „Sajam taštine“, William Makepeace Thackeray.

***

_{Foto: Edvin Kalić}

Pobjedničko rješenje iz kategorije Digital otvara pitanje kako kreativnost može konkretno utjecati na percepciju žena kao lidera i političkih aktera.

Deveto izdanje takmičenja Young Lions BiH ove godine nije bilo fokusirano na formu, nego na odgovornost ideje. U saradnji sa UN Women Bosna i Hercegovina, pred devet timova postavljen je brief koji je tražio više od komunikacijskog rješenja, tražio je jasan stav prema društvenom problemu.  

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Branding Conference (@brandingconf)

Zadatak je bio precizan: osmisliti kampanju koja će doprinijeti većem prepoznavanju žena kao lidera i motivisati birače da svoj glas daju kandidatkinjama na predstojećim izborima. Riječ je o temi koja ne trpi površnost, što se reflektiralo i na pristup timova i na kriterije ocjenjivanja.

Najuvjerljiviji odgovor ponudili su Anisa Omeragić i Amar Rahić iz agencije Via Media, čiji je rad u kategoriji Digital osvojio prvo mjesto, a zatim i Grand Prix kao najbolje rješenje ukupnog takmičenja.   




Njihov koncept izdvojio se po jasnoći  ideje i sposobnosti da kompleksan društveni izazov prevede u komunikaciju koja ima potencijal za stvarni utjecaj.  

Ova pobjeda znači i odlazak na Cannes Lions, gdje će u junu predstavljati Bosnu i Hercegovinu na globalnoj sceni kreativne industrije.  




U kategoriji Design pobjedu su odnijeli Anja Trbojević i Slaven Stajić, čiji rad dodatno potvrđuje da je ovogodišnji brief zahtijevao visoku razinu strateške i kreativne preciznosti. Istovremeno, odluka žirija da u kategoriji PR ne dodijeli nagradu jasno signalizira standarde koje ovakve teme zahtijevaju, bez prostora za kompromis u kvalitetu i relevantnosti rješenja.

Pobjedničkom timu je, kao i prethodnih godina, osigurano učešće na Cannes Lions festivalu, uključujući kotizaciju, smještaj i putne troškove, čime se domaćim talentima otvara direktan pristup globalnom kontekstu industrije.

Foto: PR