TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 9.10.2015.
Srijeda je dan koji je mnogim damama naše zemlje rezerviran za Azra magazin. Dok prelistavate stranice i uživate u novim, domaćim pričama koje ulaze u vaš dom, mi smo odlučili ući u dom osobe koja drži kormilo Azra magazina. Naravno, radi se o glavnoj urednici Elameri Škrgić Mikulić.
Već ovdje mi je neobično tako drago stvorenje nazivati punim imenom, pa ću nastaviti s onim kako ju zovu skoro svi oko nje – Ela.
Ela je osoba s kojom ćete u slobodno vrijeme moći popričati o svemu što vas tišti, podijeliti iskustva, osoba koja će vam na mail poslan u deset sati navečer spremno odgovoriti nakon petnaest minuta, a u poslu – drži se telefona. Uvijek će me nakon maila nazvati i reći nešto u smislu – „Hej Ana, hajde da to odmah dogovorimo telefonski.“ Podržati će svaku vašu dobru ideju i dati sve od sebe da ona i njezin tim kroz Azru ispričaju vašu priču.
Ela je i majka i supruga, što nikada ne zaboravlja. Rado će vas upoznati s mužem Davorom i slatkim klincima – Damirom i Emmom. Emma ima pet i pol godina, a Damir ide u treći razred i ponosni je golman u školi nogometa 'Valter'.
Emma i Damir
Kako izgleda jedan Elin dan s mužem, klincima i kolegama u uredništvu Azre, saznajte ispod kroz njezinu priču.
***
Još dnevno svjetlo ne otjera noć iz stana, kada najprije jedno, a potom drugo dijete dođe iz svoje sobe u naš bračni krevet i krene se gurati i otimati za daljinski. Minimax ili Nickelodeon povod je za prvu sestrinsko-bratsku svađu. Tati Davoru to je siguran znak da stavi vodu za kafu, vrati se da se svi malo pomazimo, poželimo dobro jutro i kreće urnebesno spremanje za školu, vrtić, posao... kako kome već pripada.
O poslu mislim dok se umivam, biram odjeću za djecu, razvozim po gradu... taj sjajni savjet dao nam je jedan profesor na fakultetu. Za bolje razumjevanje, o problemu misli od trenutka kad otvoriš oči. Mozak ima dovoljno vremena da procesuira informacije na mnogo načina i ponudi različita rješenja.
Na posao dolazim oko osam, pola devet ujutro. Kad se prati novina u štampu, svi smo tu do kasno uvečer, ostalim danima je komotnije. Radi se i vikendom, ali takav je novinarski ritam.
Na kolegijima se predlažu teme. Trebaju biti aktualne, zanimljive, tiražne, ekskluzivne... Smještamo ih, kreiramo. Događaji se mogu opisivati na mnogo načina. Ljudi vole priče. Najviše one u kojima se mogu identificirati, a mi smo tu da prikažemo život kakav jeste danas. Iz tih priča vidi se čemu stremimo i gdje se nalazimo. Novinari su hroničari svog vremena. Nekad kliše ipak najbolje opiše.
Dan u redakciji počinje čitanjem. Najprije onog što nudi web, ali ništa bez štiva otisnutog na papir. Dolaze kolege Amela, Lejla, Elvedina, Inidra, Kenan...svako nosi neke nove priče. Neke od njih će se naći u našem novom broju, druge su zapažanja i privatne teme. Ipak, zajedno provodimo više vremena, nego sa porodicom. Intimizirali smo se do te mjere da nakon nekog telefonskog razgovora, uredno se raspitujemo ko je zvao i šta hoće. Bezobrazno i slatko u isto mah.
Ima dana kad moj telefon ne prestaje zvoniti. To je dio mog posla. Ugovaranje, nagovaranje, pregovaranje... Strpljiva sam i diplomatična. Uglavnom. Nekad, opet, Lejla kaže da sam popila pilulu iskrenosti. To znači, da mi je tolerancija na beskorisno uzimanje mog vremena, vrlo niska.
Volim svoju profesiju jer dani ne liče jedan na drugi. Zato mi je teško provesti vas kroz jedan tipčan. Volim dane kada ne sjedim mnogo u redakciji, kad pravim priče, radim intervjue. Još uvijek se oduševljavam ljudima kao dobrim knjigama.
Poslijepodne se sastajemo u našem domu. Prepričavamo doživljaje, dijelimo zadatke za večer. Ko ide na trening, ko pravi večeru, radi zadaću... Moj dan počinje i završava s mojom porodicom. Stan nam je mali, ali i ne treba veći. Vazda se zguramo u jedan kvadrat i tako nam je najljepše.
Kad sve poljubim za laku noć i pokrijem do vrata, smjestim se za radni stol i pozavršavam radne obaveze. Poslije toga čitam, a ovih jesenskih dana to je „Sajam taštine“, William Makepeace Thackeray.
***
Foto: Edvin Kalić
TEKST: Adelisa Mašić
Ako vam treba promjena ambijenta, ali ne želite žrtvovati fokus i produktivnost, Sarajevo nudi sve više kafića koji prirodno funkcionišu kao produžetak radnog prostora.
Dobra kafa, stabilan internet, dovoljno prostora i atmosfera u kojoj je laptop sasvim očekivan prizor… to su mjesta koja izdvajamo.
U nastavku donosimo kafiće u Sarajevu u kojima se posao, kafa i ugodan ambijent lako spoje u jedno:
Boost Coffee
Svijetao, minimalistički prostor s naglaskom na kvalitetnu specialty kafu. Atmosfera je tiha i fokusirana, što Boost Coffee čini idealnim za jutarnji rad, pisanje i zadatke koji traže koncentraciju. Često ćete vidjeti laptope za stolovima, što dodatno doprinosi radnom vibe-u.
Kawa
Moderan i svjež kafić koji spaja dobru kafu s ugodnim ambijentom bez suvišne formalnosti. Kawa ima relaksiranu energiju urbanog prostora gdje nije čudno vidjeti laptop uz espresso ili flat white.
Caffe Meeting Point
Mjesto, poznato još i kao Trasa, koje je od početka zamišljeno kao spoj rada i druženja. Prostor je funkcionalan, s dovoljno mjesta za laptop, sastanke i kraće radne sesije. Caffe Meeting Point je čest izbor freelancera i manjih timova kojima treba fleksibilno okruženje.
Bistro Zdravo
Ako volite kombinovati posao i laganu, zdravu hranu, Bistro Zdravo nudi mirniji ambijent idealan za fokus. Odličan je za rad tokom prijepodneva ili kao mjesto gdje se produktivnost nastavlja i nakon pauze za obrok.
Fabrika
Fabrika je praktičan izbor za rad iz kafića, a dodatni plus je činjenica da ima više lokacija u Sarajevu, što je čini lako dostupnom tokom dana. Ambijent je ugodan i nenametljiv, pogodan za rad s laptopom ili mirno završavanje obaveza uz kafu, bez osjećaja žurbe.
Ako tražite kafiće u Sarajevu gdje je rad s laptopom dio svakodnevice, ovi kafići su dobar početak: za fokus, promjenu ambijenta ili jednostavno produktivan dan uz dobru kafu.
Foto: @leanneansar
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
