Srijeda je dan koji je mnogim damama naše zemlje rezerviran za Azra magazin. Dok prelistavate stranice i uživate u novim, domaćim pričama koje ulaze u vaš dom, mi smo odlučili ući u dom osobe koja drži kormilo Azra magazina. Naravno, radi se o glavnoj urednici Elameri Škrgić Mikulić.

Već ovdje mi je neobično tako drago stvorenje nazivati punim imenom, pa ću nastaviti s onim kako ju zovu skoro svi oko nje – Ela.

Ela je osoba s kojom ćete u slobodno vrijeme moći popričati o svemu što vas tišti, podijeliti iskustva, osoba koja će vam na mail poslan u deset sati navečer spremno odgovoriti nakon petnaest minuta, a u poslu – drži se telefona. Uvijek će me nakon maila nazvati i reći nešto u smislu – „Hej Ana, hajde da to odmah dogovorimo telefonski.“ Podržati će svaku vašu dobru ideju i dati sve od sebe da ona i njezin tim kroz Azru ispričaju vašu priču.

Ela je i majka i supruga, što nikada ne zaboravlja. Rado će vas upoznati s mužem Davorom i slatkim klincima – Damirom i Emmom. Emma ima pet i pol godina, a Damir ide u treći razred i ponosni je golman u školi nogometa 'Valter'.

Emma i Damir

Kako izgleda jedan Elin dan s mužem, klincima i kolegama u uredništvu Azre, saznajte ispod kroz njezinu priču.

***

Još dnevno svjetlo ne otjera noć iz stana, kada najprije jedno, a potom drugo dijete dođe iz svoje sobe u naš bračni krevet i krene se gurati i otimati za daljinski. Minimax ili Nickelodeon povod je za prvu sestrinsko-bratsku svađu. Tati Davoru to je siguran znak da stavi vodu za kafu, vrati se da se svi malo pomazimo, poželimo dobro jutro i kreće urnebesno spremanje za školu, vrtić, posao... kako kome već pripada.

O poslu mislim dok se umivam, biram odjeću za djecu, razvozim po gradu... taj sjajni savjet dao nam je jedan profesor na fakultetu. Za bolje razumjevanje, o problemu misli od trenutka kad otvoriš oči. Mozak ima dovoljno vremena da procesuira informacije na mnogo načina i ponudi različita rješenja.

Na posao dolazim oko osam, pola devet ujutro. Kad se prati novina u štampu, svi smo tu do kasno uvečer, ostalim danima je komotnije. Radi se i vikendom, ali takav je novinarski ritam.

Na kolegijima se predlažu teme. Trebaju biti aktualne, zanimljive, tiražne, ekskluzivne... Smještamo ih, kreiramo. Događaji se mogu opisivati na mnogo načina. Ljudi vole priče. Najviše one u kojima se mogu identificirati, a mi smo tu da prikažemo život kakav jeste danas. Iz tih priča vidi se čemu stremimo i gdje se nalazimo. Novinari su hroničari svog vremena. Nekad kliše ipak najbolje opiše.

Dan u redakciji počinje čitanjem. Najprije onog što nudi web, ali ništa bez štiva otisnutog na papir. Dolaze kolege Amela, Lejla, Elvedina, Inidra, Kenan...svako nosi neke nove priče. Neke od njih će se naći u našem novom broju, druge su zapažanja i privatne teme. Ipak, zajedno  provodimo više vremena, nego sa porodicom. Intimizirali smo se do te mjere da nakon nekog telefonskog razgovora, uredno se raspitujemo ko je zvao i šta hoće. Bezobrazno i slatko u isto mah.

Ima dana kad moj telefon ne prestaje zvoniti. To je dio mog posla. Ugovaranje, nagovaranje, pregovaranje... Strpljiva sam i diplomatična. Uglavnom. Nekad, opet, Lejla kaže da sam popila pilulu iskrenosti. To znači, da mi je tolerancija na beskorisno uzimanje mog vremena, vrlo niska.

Volim svoju profesiju jer dani ne liče jedan na drugi. Zato mi je teško provesti vas kroz jedan tipčan. Volim dane kada ne sjedim mnogo u redakciji, kad pravim priče, radim intervjue. Još uvijek se oduševljavam ljudima kao dobrim knjigama.

Poslijepodne se sastajemo u našem domu. Prepričavamo doživljaje, dijelimo zadatke za večer. Ko ide na trening, ko pravi večeru, radi zadaću... Moj dan počinje i završava s mojom porodicom. Stan nam je mali, ali i ne treba veći. Vazda se zguramo u jedan kvadrat i tako nam je najljepše.

Kad sve poljubim za laku noć i pokrijem do vrata, smjestim se za radni stol i pozavršavam radne obaveze. Poslije toga čitam, a ovih jesenskih dana to je „Sajam taštine“, William Makepeace Thackeray.

***

_{Foto: Edvin Kalić}

Postoje trenuci kada prisustvo žene u liderskoj ulozi nije samo odgovor na sistemsku promjenu nego osjećaj sigurnosti, jasnoće i smisla u prostoru u kojem se donose odluke. Ti trenuci nemaju efekt eksplozije.

Više nalikuju tihoj snazi kada neko zna da sluša, da osjeti dinamiku tima, da pogleda ispod površine brojki i kreira okruženje u kojem ljudi ne ostaju jer moraju, već jer žele.

U okviru kampanje ASA Banke kojom otvaramo prostor za stvarne priče žena koje oblikuju bankarski sektor, razgovarali smo s Aidom Mušić, lidericom koja vodi tim od preko 300 ljudi i 61 poslovnicu. 

Aida Mušić, Direktorica Sektora za poslovanje sa fizičkim licima i poduzetnicima u ASA Banci

5 pravila tima koji „diše zajedno“

Njen pristup poslu i ljudima ruši predrasude o bankarstvu, ali i podsjeća da autoritet ne dolazi iz kontrole, već iz povjerenja.

Lojalnost nije ostajanje. Lojalnost je trud dok si tu.

Šta znači lojalnost tima u današnjem poslovnom okruženju?

Za Aidu Mušić, lojalnost nije pitanje dužine staža, već prisutnosti i truda koji pojedinac ulaže dok je dio tima. “Smatram da lojalnost tima ne znači ostati, znači biti najbolji dok si u timu”, ističe Aida i dodaje da je zadatak lidera da stvori okruženje u kojem ljudi ostaju ne zato što moraju, nego zato što to žele.

Dobar tim “diše” kad se ljudi ne boje misliti drugačije

300 ljudi i 61 poslovnica. Kako znate da sistem “diše kako treba”?

U velikim sistemima poput ASA Banke nije moguće biti svuda prisutan. Aida naglašava: “Ja se oslanjam na ljude. Ako su ljudi slobodni, dolaze sa problemima i sa idejama i onda znam da dišemo zajedno.”

Osim formalnih kontrola, izvještaja i analiza zadovoljstva klijenata, Aida osluškuje ono između redova: raspoloženje i energiju svojih kolega.

Odlučnost lidera ne isključuje tim, nego ga osnažuje

Kada lider treba prestati slušati tim i donijeti odluku sam?

U izazovnim trenucima, kada mišljenja unutar tima ostaju podijeljena, lider mora preuzeti odgovornost.

„Dešavaju se i takve situacije kada se mora presjeći i donijeti odluka“, kaže Aida, naglašavajući da se ni tada tim ne isključuje. „Bitno je da lider stoji iza te odluke. Isto tako je bitno da se odluke donose na osnovu prethodnih iskustava zajednički sa timom.“
 

U bankarstvu je brzina precijenjena. Strpljenje je ono što gradi povjerenje

Šta najčešće govorite mladim kolegama, ali Vas ipak ne poslušaju?

Entuzijazam mladih kolega Aida vidi kao snagu, ali ih uči da uspjeh u bankarstvu ne dolazi preko noći. „Mladi ljudi žele brzo napredovanje, žele sve jako, jako brzo“, objašnjava Aida. 

Kako kaže, bankarstvo se ipak gradi drugačije: „To je profesija u kojoj je zaista bitno strpljenje. Bankarstvo se gradi kroz iskustvo, kroz pouzdanost, kroz istrajnost.“ I dok priznaje da često ne poslušaju odmah, poručuje im: „Moraju osjetiti teren, naučiti procedure, sisteme i najvažnije… razumjeti klijenta.“

Bankarstvo su ljudi, ne brojke

Koja je najveća zabluda koju ljudi imaju o bankama?

Aida smatra da je pogrešno misliti kako banke funkcionišu isključivo po principu profita. „Mislim da je najveća zabluda o ljudima u bankama upravo da se sve gleda kroz profit, ali ustvari to su ljudi.“ U svom dugogodišnjem radu, svjedočila je mnogim važnim životnim trenucima svojih klijenata. „Bitno je da klijent osjeti da nije sam, da ima neko ko ga vodi kroz taj proces.“ Upravo u toj relaciji – klijent i savjetnik – krije se pravi smisao bankarstva koje ona živi.

U njenom pristupu nema mjesta za pretvaranje da emocije nisu važne, da brojke govore sve ili da je dovoljno biti prisutan samo na papiru. Upravo suprotno, prisutnost, slušanje, empatija i odgovornost čine temelj njenog vođenja.

U vremenu u kojem se često traže brzi rezultati, Aida nas podsjeća da istinske promjene dolaze iznutra – iz povjerenja koje gradimo s ljudima s kojima radimo i za koje radimo.

Ove žene svakodnevno grade ASA Banku. Tiho, posvećeno, sa stavom koji se ne mjeri volumenom glasa, nego uticajem koji ostavljaju.

Ovaj sadržaj je nastao u suradnji sa ASA Bankom

Bonjour.ba produkcija  
Foto i video za Bonjour.ba: Marko Jovančić