Nije tajna da mi je najdraža tema „zavirivanje“. Gdje god se zavučem, naći ću zanimljiv komad: u radionicu, restoran, privatni stan. Privatne kuće i stanovi imaju najviše priča, onih životnih, koje se kriju iza svake dekoracije ili komada namještaja. Višegodišnji razgovori o nakitu i haljinama bila su inspiracija i ideja u zavirivanje - kod Nade.

Nada je arhitektica iz Mostara. Zelena ulazna vrata svoje kuće otvorila nam je vrelog srpanjskog dana. Na ulazu su  vješalica od kovanog željeza, ormar, lutka s koraljima i biserima oko vrata. Odmah vadim fotoaparat, hodnik je neočekivana scenografija.

„Spremam se već neko vrijeme, kako to mi kažemo u žargonu, refrešati (a to može značiti i arhivirati), haljine, nakit, slike, knjige. Kada se godinama bavite arhitekturom i širim spektrom te struke, urbanizmom i planiranjem, interijerima, kulturnom baštinom, krajobrazima…onda vam život donese fine ljude koji sa sobom nose knjige, slike, skulpture, gastro kulturu...

Dok hodamo po parketu i analiziramo koje komade izdvojiti i kako fotoaparatom uloviti što više, Nada otkriva:

„Jedna Arsenova pjesma, u sasvim slučajnom razgovoru, može pokrenuti proces. Ako ste kreativac. Nešto treba potaknuti proces. Ovaj put, Arsen. Naravno uvijek to dođe poslije nekog odmora i putovanja. Zadnje putovanje kod prijateljice, arhitektice. Vratila sam se s putovanja s Bembelom, bokalom za jabukovo vino, kupljenim na Flomarktu. Sad je trebalo plavi Bembel smjestiti u moj interijer. Plavi Bembel u crveni interijer, moderna umjetnost na zidovima. Naravno da može. Gdje god ga stavim, može, jer je interijer takav. Samo, taj Bokal za vino još plavi, nekako je zaokružio dio jednog procesa, jednog vremena. Nakupila se gomila stvari, a još i Arsen:

„Čistim svoj život, kroz prozor, ormar stari

Čistim svoj prostor od nepotrebnih stvari

Gdje li sam ih kupio?

Gdje sam ih sakupio?“

U cijelom stanu, na svim zidovima, stalno slike. Nada ih sklanja, ja fotografiram, primjećujem da ostavlja suvremene mostarske autore. Ovo što je ostalo izuzetno cijeni. Maja Rubinić i Mrva dominiraju.

„Majin rad izuzetno cijenim, uvijek mislim da sam uspjela dobiti njene najbolje opuse. Nedavno smo se srele sasvim slučajno u gradu i izmaštale jedan zajednički projekt, spoj moga urbanizma i njenih naslikanih zaboravljenih kuća Mostara. Vidjeti ćete, ja već spremam urbanizam, samo čekam da Maja dođe.“

{gallery}2017/2017_07/mar04{/gallery}

„Obožavam akvarel. Njih baš nemam puno ali ovaj koji imam poseban je. Akvarel je lazurna tehnika s vodenim bojama. To je slojevita tehnika slikanja, od svijetlog prema tamnom. Jedna boja ispod druge prosijava se transparentno kroz sljedeći lazurno naneseni sloj boje. Intenzitet tonova postiže se razrjeđivanjem boje bez dodatka crne ili bijele.“

Zavirila sam i u spavaće sobe: gdje se kriju kutije prepune nakita i vješalice ispunjene haljinama. Ako spomenemo haljine, kolumna će dobiti nastavak. Dakle, sobe. Opet umjetničke slike, drvena stolica na ljuljanje i ilustracije. 

„Zidne ilustracije su povezane s trenutnim preokupacijama. Starija kćer Iva je dobila plakat Medical student, za podršku studija, mlađoj Rozi, za željenu fizioterapiju sam uokvirila otisak ruka iz jedne igre iz njihovog djetinjstva“

Primjećujem Istru u interijeru. Od ulaznog hodnika, redom…u svakoj prostoriji.

„Istru je muž donio. Istra je njegova obitelj, ja sam je objeručke prihvatila... Tko je ne bi volio? Sve što kuhamo ima miris Istre, svi naši najljepši trenuci su Istra. Prijatelji nas poznaju po žgvacetu i ulju od tartufa. Ne smijem dalje, to je za posebnu kolumnu. Ja svaki odlazak donesem nešto, bukaleta za Istarsku supu ili vino, kažun, Slika urbanizam Novigrad.

„Staklo ima posebno mjesto u mom životu...Staklo je oduvijek fasciniralo ljude. Nekad se, kao jedan je od prvih trgovačkih proizvoda, smatralo statusnim simbolom. U vrijeme vladavine rimskog cara Augusta otkriveno je i puhanje stakla, a otkrili su ga vjerojatno sirijski zanatlije. Puhanje stakla omogućilo je proizvodnju staklenih posuda s tanjom stijenkom, što je doprinijelo njihovom ljepšem izgledu. Svatko tko je imalo držao do sebe, pio je vino iz staklenog kaleža. Rimljani, zaljubljeni u luksuz, proširili su korištenje vrijednih predmeta od stakla po čitavome carstvu i u mnogim zemljama prenosili znanje o proizvodnji stakla. Oni su pronašli i nove mogućnosti primjene tog prozirnog materijala te uveli staklo u arhitekturu. Ostakljeni prozori smatrani su apsolutnim statusnim simbolom.“

„Staklo u čašama, nakitu. Bio je jedan period nakita od murana...sad su arhivirani. Evo mala kolekcija...“

Tu su i morčići, i pinocchio, i metalne kutije. I još slika, i svijećnjak, i još staklenih čaša, skulptura,...I dok je Nada skidala višak nakita s vrata lutke u hodniku, prošle smo Mostar, Istru, Frankfurt, Rim, Copenhagen,... Dio fotografija je u albumu koji slijedi. Uživajte!  

{gallery}2017/2017_07/mar4{/gallery}

Za MODAMO.info piše: Martina Penava




Foto: MartinaPenavaPrivat

Baš kao što volimo pronaći outfite koji na prvi pogled djeluju neobično, ali u stvarnosti savršeno funkcionišu, isto važi i za interijere.

Ovaj stan u Sarajevu ističe se suptilnom dozom ekscentričnosti koja se ne nameće, već polako otkriva kroz boju, svjetlo i detalje.

Kombinacija svijetlog drveta, toplih tonova i pažljivo doziranih kolor-akcenata stvara prostor koji djeluje prozračno, ali nikako hladno. Posebno je zanimljivo kako elementi koji često znaju izgledati previše “čisto” ovdje dobijaju karakter i toplinu. 

Rezultat je dom koji je istovremeno smiren, živ i izuzetno primjenjiv kao inspiracija za vlastiti prostor.





Kada svijetlo drvo prestaje biti sterilno

Svijetlo drvo često ima reputaciju neutralnog, pa čak i dosadnog materijala, ali u ovom stanu ono je baza koja nosi cijeli interijer. Korišteno na podovima, namještaju i stolariji, stvara kontinuitet i vizuelni mir.

Ključ je u teksturi i kombinaciji s toplim tonovima, zbog čega prostor nikada ne djeluje prazno. Parket u ribljoj kosti dodatno unosi dinamiku i osjećaj zanatske vrijednosti. Upravo ta nenametljiva slojevitost čini da drvo ovdje izgleda savremeno i svježe.

Trpezarija kao srce doma

Trpezarijski prostor je jedan od najjačih aduta ovog stana i pravi primjer kako funkcionalnost može biti estetski privlačna. Umjesto klasičnog seta stolica, klupa uz sto stvara osjećaj zajedništva i otvorenosti. Ona omogućava da se za sto smjesti više ljudi, ali i da se prostor lako prilagodi drugim potrebama. 

Drveni sto jednostavne forme dodatno naglašava toplinu prostora, dok zavjese omekšavaju cijelu kompoziciju i filtriraju svjetlo. Ovo je rješenje koje se lako može primijeniti i u manjim stanovima, koristeći namještaj koji već imamo, ali na pametniji način.
 




Boja kao detalj, a ne dominacija

Najzanimljiviji momenti u stanu dolaze kroz boju, ali uvijek na neočekivanim mjestima. Žuti plafon u jednoj od prostorija i žuti akcenat iza kreveta unose dozu optimizma i razbijaju monotoniju, bez da preuzmu prostor. Zeleni tonovi na sofi i biljkama dodatno balansiraju paletu, stvarajući osjećaj smirenosti. 

Čak i keramičke pločice u svijetlim zonama djeluju kao produžetak ove ideje. Sve je pažljivo odmjereno, zbog čega boja ovdje djeluje kao naglasak, a ne kao glavna tema.






*Interijer je predstavljen na temelju javno dostupnih informacija s Airbnb platforme. Autor projekta nije bio naveden u dostupnim podacima. Ukoliko ste vi radili projekat, rado ćemo dopuniti članak uz odgovarajući kredit.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Airbnb