Nije tajna da mi je najdraža tema „zavirivanje“. Gdje god se zavučem, naći ću zanimljiv komad: u radionicu, restoran, privatni stan. Privatne kuće i stanovi imaju najviše priča, onih životnih, koje se kriju iza svake dekoracije ili komada namještaja. Višegodišnji razgovori o nakitu i haljinama bila su inspiracija i ideja u zavirivanje - kod Nade.

Nada je arhitektica iz Mostara. Zelena ulazna vrata svoje kuće otvorila nam je vrelog srpanjskog dana. Na ulazu su  vješalica od kovanog željeza, ormar, lutka s koraljima i biserima oko vrata. Odmah vadim fotoaparat, hodnik je neočekivana scenografija.

„Spremam se već neko vrijeme, kako to mi kažemo u žargonu, refrešati (a to može značiti i arhivirati), haljine, nakit, slike, knjige. Kada se godinama bavite arhitekturom i širim spektrom te struke, urbanizmom i planiranjem, interijerima, kulturnom baštinom, krajobrazima…onda vam život donese fine ljude koji sa sobom nose knjige, slike, skulpture, gastro kulturu...

Dok hodamo po parketu i analiziramo koje komade izdvojiti i kako fotoaparatom uloviti što više, Nada otkriva:

„Jedna Arsenova pjesma, u sasvim slučajnom razgovoru, može pokrenuti proces. Ako ste kreativac. Nešto treba potaknuti proces. Ovaj put, Arsen. Naravno uvijek to dođe poslije nekog odmora i putovanja. Zadnje putovanje kod prijateljice, arhitektice. Vratila sam se s putovanja s Bembelom, bokalom za jabukovo vino, kupljenim na Flomarktu. Sad je trebalo plavi Bembel smjestiti u moj interijer. Plavi Bembel u crveni interijer, moderna umjetnost na zidovima. Naravno da može. Gdje god ga stavim, može, jer je interijer takav. Samo, taj Bokal za vino još plavi, nekako je zaokružio dio jednog procesa, jednog vremena. Nakupila se gomila stvari, a još i Arsen:

„Čistim svoj život, kroz prozor, ormar stari

Čistim svoj prostor od nepotrebnih stvari

Gdje li sam ih kupio?

Gdje sam ih sakupio?“

U cijelom stanu, na svim zidovima, stalno slike. Nada ih sklanja, ja fotografiram, primjećujem da ostavlja suvremene mostarske autore. Ovo što je ostalo izuzetno cijeni. Maja Rubinić i Mrva dominiraju.

„Majin rad izuzetno cijenim, uvijek mislim da sam uspjela dobiti njene najbolje opuse. Nedavno smo se srele sasvim slučajno u gradu i izmaštale jedan zajednički projekt, spoj moga urbanizma i njenih naslikanih zaboravljenih kuća Mostara. Vidjeti ćete, ja već spremam urbanizam, samo čekam da Maja dođe.“

{gallery}2017/2017_07/mar04{/gallery}

„Obožavam akvarel. Njih baš nemam puno ali ovaj koji imam poseban je. Akvarel je lazurna tehnika s vodenim bojama. To je slojevita tehnika slikanja, od svijetlog prema tamnom. Jedna boja ispod druge prosijava se transparentno kroz sljedeći lazurno naneseni sloj boje. Intenzitet tonova postiže se razrjeđivanjem boje bez dodatka crne ili bijele.“

Zavirila sam i u spavaće sobe: gdje se kriju kutije prepune nakita i vješalice ispunjene haljinama. Ako spomenemo haljine, kolumna će dobiti nastavak. Dakle, sobe. Opet umjetničke slike, drvena stolica na ljuljanje i ilustracije. 

„Zidne ilustracije su povezane s trenutnim preokupacijama. Starija kćer Iva je dobila plakat Medical student, za podršku studija, mlađoj Rozi, za željenu fizioterapiju sam uokvirila otisak ruka iz jedne igre iz njihovog djetinjstva“

Primjećujem Istru u interijeru. Od ulaznog hodnika, redom…u svakoj prostoriji.

„Istru je muž donio. Istra je njegova obitelj, ja sam je objeručke prihvatila... Tko je ne bi volio? Sve što kuhamo ima miris Istre, svi naši najljepši trenuci su Istra. Prijatelji nas poznaju po žgvacetu i ulju od tartufa. Ne smijem dalje, to je za posebnu kolumnu. Ja svaki odlazak donesem nešto, bukaleta za Istarsku supu ili vino, kažun, Slika urbanizam Novigrad.

„Staklo ima posebno mjesto u mom životu...Staklo je oduvijek fasciniralo ljude. Nekad se, kao jedan je od prvih trgovačkih proizvoda, smatralo statusnim simbolom. U vrijeme vladavine rimskog cara Augusta otkriveno je i puhanje stakla, a otkrili su ga vjerojatno sirijski zanatlije. Puhanje stakla omogućilo je proizvodnju staklenih posuda s tanjom stijenkom, što je doprinijelo njihovom ljepšem izgledu. Svatko tko je imalo držao do sebe, pio je vino iz staklenog kaleža. Rimljani, zaljubljeni u luksuz, proširili su korištenje vrijednih predmeta od stakla po čitavome carstvu i u mnogim zemljama prenosili znanje o proizvodnji stakla. Oni su pronašli i nove mogućnosti primjene tog prozirnog materijala te uveli staklo u arhitekturu. Ostakljeni prozori smatrani su apsolutnim statusnim simbolom.“

„Staklo u čašama, nakitu. Bio je jedan period nakita od murana...sad su arhivirani. Evo mala kolekcija...“

Tu su i morčići, i pinocchio, i metalne kutije. I još slika, i svijećnjak, i još staklenih čaša, skulptura,...I dok je Nada skidala višak nakita s vrata lutke u hodniku, prošle smo Mostar, Istru, Frankfurt, Rim, Copenhagen,... Dio fotografija je u albumu koji slijedi. Uživajte!  

{gallery}2017/2017_07/mar4{/gallery}

Za MODAMO.info piše: Martina Penava




Foto: MartinaPenavaPrivat

Postoje domovi u kojima ukrašavanje jelke nikad nije samo početak blagdanske sezone.

To je mali porodični ritual, trenutak u kojem se vraćamo onim dragim navikama koje smo ponijeli iz djetinjstva: biranje kuglica, slaganje lampica, potraga za 'onim jednim ukrasom' bez kojeg jelka nije potpuna.




To je i trenutak u kojem dom na kratko zastane. Lampice zamijene dnevnu svjetlost, prostor postane topliji, a oni tihi razgovori i smijeh stvaraju atmosferu zbog koje sve izgleda nježnije nego inače.




Možda baš zato, iz godine u godinu, mnogi od nas traže mjesto koje može probuditi tu istu emocionalnu iskru. Prostor u kojem počinje sezona ideja, inspiracije i onog poznatog blagdanskog uzbuđenja.

Ove godine, ta priča dobila je novo poglavlje. Oli Living, novootvoreni odjel prodajnog centra Oli koji se nalazi na adresi Vukovarska 68 u Posušju, okuplja sve što dom čini domom: od predmeta koje svakodnevno koristimo do detalja koji mijenjaju atmosferu prostora.






Kako je mala ideja postala početak blagdanske sezone  

Prije nego što je Oli Living dobio svoje ime i prostor, postojala je mala porodična trgovina u kojoj je svako ukrašavanje polica donosilo isto ono iskreno uzbuđenje koje i danas osjećamo u blagdanskom periodu. 

Ivana Begić, kreativna direktorica Oli Living tima

Nekoliko pažljivo odabranih dekoracija, puno mašte i želja da se ljudima donese komadić topline bili su temelj ove priče.

Godinama kasnije, iza ideje i koncepta uređenja stoji Ivanina vizija, koju je cijeli tim pretvorio u ono što danas vidimo. Putovanja na evropske sajmove, istraživanje trendova i biranje kolekcija u showroomima oblikovali su današnji asortiman: spoj nordijske jednostavnosti, londonskog šarma i topline juga. 

Ivana Begić, kreativna direktorica Oli Living tima

Zato se u Oli Living ne ulazi samo radi kupovine, nego radi osjećaja. Upravo tu počinje božićni dio priče, onaj zbog kojeg se svake godine vraćamo.

Osam priča, jedna sezona: Kako izgleda Božić u Oli Livingu?  

Blagdanske dekoracije u ovom prostoru nisu samo izložene, već pretvorene u osam tematskih svjetova, od kojih svaki ima svoju boju, atmosferu i emociju. Posjetitelji gotovo uvijek prepoznaju 'svoju temu' čim zakorače u prostor.

Među njima je i Ralphie’s, cozy estetika koja je ove godine osvojila internet: topli tonovi, meke teksture i doza nostalgije koja podsjeća na filmske praznike kakve pamtimo iz djetinjstva.

Tu je i novi koncept 50/50: jedna polovina jelke uređena je u stilu snježne šume, s bijelim i srebrnim tonovima, dok druga donosi toplu, klasičnu blagdansku atmosferu doma. 

Dva jasno različita stila spojena su u jednu jelku, tako da posjetitelji mogu vidjeti kako obje estetike funkcionišu u praksi.




Kako bi ove priče doživjeli svi, uvedeno je i novo pravilo: ukrašene jelke i dekoracije na njima nisu na prodaju. 

Godinama su upravo one prve nestajale, često prije nego što ih je većina posjetitelja uopće stigla vidjeti. Ove sezone, želja je bila jednostavna, da svako ko zakorači u Oli Living može doživjeti cijelu čaroliju, bez žurbe i straha da je zakasnio.




Kada se tihi rad pretvorio u blagdanski prizor  

Blagdanski izlog u Oliju otvoren je 15. novembra, i već prvih sati bilo je jasno da to nije samo još jedno otvaranje. Ljudi nisu prolazili, vraćali su se. Neki da bolje pogledaju, drugi da zastanu još malo, treći da povedu nekoga kome žele pokazati ono što su upravo doživjeli.

U stvaranju ovogodišnjeg izloga učestvovali su svi koji godinama grade ovu priču: porodica, tim zaposlenih i ljudi koji stoje iza svakog detalja. Birali su lampice, usklađivali boje, slagali ukras po ukras, i upravo je taj zajednički rad dao prostoru posebnu toplinu.




Svako je donio dio sebe, i možda je baš zbog toga ovogodišnji izlog toliko topao. Ne topao svjetlom, nego osjećajem.

Prvog dana, posjetitelji su se zadržavali satima. Šetali su polako, gledali detalje, fotografisali, a najviše vremena provodili su pred jaslicama koje su ove godine dobile središnje mjesto. 




Vidljive još s glavne ceste, jaslice su postale mali magnet za sve generacije: djeca su prilazila širokih očiju, odrasli s tihim smiješkom, kao da se u njima probudi zaboravljena uspomena.



 

U vrijeme otvaranja, saksofon Borisa Bomoštara ispunio je prostor božićnim klasicima. Tonovi su se spojili s toplinom svjetla, stvarajući atmosferu koja je djelovala gotovo filmski, kao prizor koji bismo najradije zaustavili na trenutak duže.




Među jelkama, dvije su odmah pronašle svoju publiku: bordo, duboka i sofisticirana, i klasična crvena, ona bez koje blagdani jednostavno nisu potpuni. Različite po tonu, a iste po emociji koju bude.

A priča još nije završena. Tek nas čeka glavni detalj: raskošna jelka u Ralph stilu, koja će zaokružiti cijeli izlog i označiti trenutak kada blagdanska sezona u Oliju zvanično počinje. 

Ako je suditi po prvom danu, ova sezona će trajati malo duže, izgledati još toplije i ostaviti utisak koji se pamti.
 

Ovaj sadržaj je nastao u suradnji sa Oli d.o.o. Prodajni Centar Posušje.

Foto: Ivan Gudić