Nije tajna da mi je najdraža tema „zavirivanje“. Gdje god se zavučem, naći ću zanimljiv komad: u radionicu, restoran, privatni stan. Privatne kuće i stanovi imaju najviše priča, onih životnih, koje se kriju iza svake dekoracije ili komada namještaja. Višegodišnji razgovori o nakitu i haljinama bila su inspiracija i ideja u zavirivanje - kod Nade.

Nada je arhitektica iz Mostara. Zelena ulazna vrata svoje kuće otvorila nam je vrelog srpanjskog dana. Na ulazu su  vješalica od kovanog željeza, ormar, lutka s koraljima i biserima oko vrata. Odmah vadim fotoaparat, hodnik je neočekivana scenografija.

„Spremam se već neko vrijeme, kako to mi kažemo u žargonu, refrešati (a to može značiti i arhivirati), haljine, nakit, slike, knjige. Kada se godinama bavite arhitekturom i širim spektrom te struke, urbanizmom i planiranjem, interijerima, kulturnom baštinom, krajobrazima…onda vam život donese fine ljude koji sa sobom nose knjige, slike, skulpture, gastro kulturu...

Dok hodamo po parketu i analiziramo koje komade izdvojiti i kako fotoaparatom uloviti što više, Nada otkriva:

„Jedna Arsenova pjesma, u sasvim slučajnom razgovoru, može pokrenuti proces. Ako ste kreativac. Nešto treba potaknuti proces. Ovaj put, Arsen. Naravno uvijek to dođe poslije nekog odmora i putovanja. Zadnje putovanje kod prijateljice, arhitektice. Vratila sam se s putovanja s Bembelom, bokalom za jabukovo vino, kupljenim na Flomarktu. Sad je trebalo plavi Bembel smjestiti u moj interijer. Plavi Bembel u crveni interijer, moderna umjetnost na zidovima. Naravno da može. Gdje god ga stavim, može, jer je interijer takav. Samo, taj Bokal za vino još plavi, nekako je zaokružio dio jednog procesa, jednog vremena. Nakupila se gomila stvari, a još i Arsen:

„Čistim svoj život, kroz prozor, ormar stari

Čistim svoj prostor od nepotrebnih stvari

Gdje li sam ih kupio?

Gdje sam ih sakupio?“

U cijelom stanu, na svim zidovima, stalno slike. Nada ih sklanja, ja fotografiram, primjećujem da ostavlja suvremene mostarske autore. Ovo što je ostalo izuzetno cijeni. Maja Rubinić i Mrva dominiraju.

„Majin rad izuzetno cijenim, uvijek mislim da sam uspjela dobiti njene najbolje opuse. Nedavno smo se srele sasvim slučajno u gradu i izmaštale jedan zajednički projekt, spoj moga urbanizma i njenih naslikanih zaboravljenih kuća Mostara. Vidjeti ćete, ja već spremam urbanizam, samo čekam da Maja dođe.“

{gallery}2017/2017_07/mar04{/gallery}

„Obožavam akvarel. Njih baš nemam puno ali ovaj koji imam poseban je. Akvarel je lazurna tehnika s vodenim bojama. To je slojevita tehnika slikanja, od svijetlog prema tamnom. Jedna boja ispod druge prosijava se transparentno kroz sljedeći lazurno naneseni sloj boje. Intenzitet tonova postiže se razrjeđivanjem boje bez dodatka crne ili bijele.“

Zavirila sam i u spavaće sobe: gdje se kriju kutije prepune nakita i vješalice ispunjene haljinama. Ako spomenemo haljine, kolumna će dobiti nastavak. Dakle, sobe. Opet umjetničke slike, drvena stolica na ljuljanje i ilustracije. 

„Zidne ilustracije su povezane s trenutnim preokupacijama. Starija kćer Iva je dobila plakat Medical student, za podršku studija, mlađoj Rozi, za željenu fizioterapiju sam uokvirila otisak ruka iz jedne igre iz njihovog djetinjstva“

Primjećujem Istru u interijeru. Od ulaznog hodnika, redom…u svakoj prostoriji.

„Istru je muž donio. Istra je njegova obitelj, ja sam je objeručke prihvatila... Tko je ne bi volio? Sve što kuhamo ima miris Istre, svi naši najljepši trenuci su Istra. Prijatelji nas poznaju po žgvacetu i ulju od tartufa. Ne smijem dalje, to je za posebnu kolumnu. Ja svaki odlazak donesem nešto, bukaleta za Istarsku supu ili vino, kažun, Slika urbanizam Novigrad.

„Staklo ima posebno mjesto u mom životu...Staklo je oduvijek fasciniralo ljude. Nekad se, kao jedan je od prvih trgovačkih proizvoda, smatralo statusnim simbolom. U vrijeme vladavine rimskog cara Augusta otkriveno je i puhanje stakla, a otkrili su ga vjerojatno sirijski zanatlije. Puhanje stakla omogućilo je proizvodnju staklenih posuda s tanjom stijenkom, što je doprinijelo njihovom ljepšem izgledu. Svatko tko je imalo držao do sebe, pio je vino iz staklenog kaleža. Rimljani, zaljubljeni u luksuz, proširili su korištenje vrijednih predmeta od stakla po čitavome carstvu i u mnogim zemljama prenosili znanje o proizvodnji stakla. Oni su pronašli i nove mogućnosti primjene tog prozirnog materijala te uveli staklo u arhitekturu. Ostakljeni prozori smatrani su apsolutnim statusnim simbolom.“

„Staklo u čašama, nakitu. Bio je jedan period nakita od murana...sad su arhivirani. Evo mala kolekcija...“

Tu su i morčići, i pinocchio, i metalne kutije. I još slika, i svijećnjak, i još staklenih čaša, skulptura,...I dok je Nada skidala višak nakita s vrata lutke u hodniku, prošle smo Mostar, Istru, Frankfurt, Rim, Copenhagen,... Dio fotografija je u albumu koji slijedi. Uživajte!  

{gallery}2017/2017_07/mar4{/gallery}

Za MODAMO.info piše: Martina Penava




Foto: MartinaPenavaPrivat

Pronašli smo garsonjeru koja je studija o tome kako mali prostori postaju veliki kada im date dobru logiku.

U mirnom makovskom naselju Zenice, u blizini Bosanske piramide, smješten je studio stan od svega 40 m² koji postavlja pitanje koje mnogi imaju: “Može li garsonjera izgledati kao pravi stan i ostati funkcionalna?”

Ovaj prostor kaže: apsolutno da. Najveći uspjeh ovog interijera je njegovo nevidljivo zoniranje. Dnevni boravak, spavaći dio, micro-kuhinja i ulazna zona nisu fizički odvojeni, ali djeluju kao cjeline sa svojom funkcijom.

Mali prostori ne trebaju zidove, nego pravilno raspoređene fokuse. Rezultat? Prostor se ne čita kao jedna soba, nego kao mali, fluidni dom.




Dnevni boravak i kuhinja: prostor koji diše zahvaljujući materijalima

Ono što odmah postaje jasno jeste da se ovdje sve oslanja na tople materijale i meke forme. Bouclé sofa i tabure, mali drveni sto i visoke bijele zavjese stvaraju dnevni dio koji izgleda odvojeno iako se fizički naslanja na krevet. 

Kuhinja od drveta i bijelih fronti, sa lampama od ratana i šankom koji služi kao dodatna radna ploha, postaje vizuelni centar stana. I upravo tu se vidi prva lekcija ovog prostora: mali stan ne zahtijeva više namještaja nego više logike. Kada kuhinja i boravak dijele istu toplu paletu, prostor se povezuje, smiruje i djeluje veće nego što jeste.







Krevetni dio: mirna zona u jednoj liniji svjetla

Spavaći dio je pozicioniran uz najveći izvor prirodnog svjetla, čime se krevet “otapa” u prostoru umjesto da dominira njime. Neutralna posteljina, suptilne nijanse bež boje i minimalni detalji održavaju spavaću zonu tihom i laganom. 

Ovo je dio koji pokazuje da se privatnost u garsonjeri ne stvara zidovima nego atmosferom mekim svjetlom, laganim prekrivačima i vizuelnim tišinama koje oko prepoznaje kao odmor. Tako prostor ostaje funkcionalno otvoren, ali emotivno podijeljen.






Odlaganje, rasvjeta i ogledala: mali trikovi koji mijenjaju sve

Najbolji dio ove garsonjere je način na koji je sakrivena funkcija. Veliki bijeli ormar duž zida nestaje jer se spaja sa zidnom površinom, dok tamniji ormar u ulazu preuzima vizuelnu težinu i usmjerava pogled dalje u prostor. 

Tri okrugla ogledala na zidu dodaju dubinu i visinu, reflektirajući svjetlo i stvarajući iluziju još jedne prostorije. Rasvjeta je topla i strateški postavljena: pletene lampe iznad šanka, podna lampa u dnevnom dijelu i difuzno svjetlo kroz zavjese čine da stan djeluje kao da ima više slojeva nego što zapravo ima. 




Tu leži najveća vrijednost ovog interijera on ne pokušava sakriti da je 40 m², nego pokazuje kako se tih 40 m² može koristiti pametno i sa stilom.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Airbnb