U kreiranju zanimljivih i jedinstvenih reportaža koje će na kreativan način svim našim čitateljima dočarati festivalsku atmosferu i duh koji vlada na ulicama Sarajeva, posebnu ulogu ima i član MODAMO.tima, fotograf Marko Jovančić.

Ne samo da nam jutra počinju uz njegove fotografije sa crvenog tepiha, nego smo vam i uz Markove fotografije otkrili i i drugu stranu Festivala kroz reportaže 'Humans of Sarajevo Film Festival'. Pokazali smo vam i festivalsku čaroliju kroz fotografije snimljene iz zraka, ali i atmosferu koja je vladala na raznim zabavama za vrijeme SFF-a. Tijekom Festivala njegov radni dan ispunjen je brojnim sadržajima i obvezama, zbog čega nismo mogli odoljeti da ga pratimo u njegovim avanturama kroz jedan radni dan...
 

***

Posebno zadovoljstvo mi čini rad za vrijeme trajanja Sarajevo Film Festivala i to radeći za MODAMO.info portal već tri godine. Divno je kada znate da vaše fotografije prati i gleda veliki broj ljudi. Uz jutarnju kafu provjeravam mejlove, čitam novoobjavljene članke/reportaže na MODAMO.info te se dogovaram s uvijek raspoloženim uredništvom koje su nam naredne obaveze. Nakon toga listam žurnal SFF-a upoznajući se s programom.

Uvijek se pronađe vrijeme na SFF-u za gledanje nekih od najzanimljivijih filmova. Vrijeme između poslovnih obveza koristim za projekcije filmova i uživanje u istima.

U pauzama između festivalskih obaveza volim se prošetati gradom i osjetiti jedinstvenu atmosferu za vrijeme trajanja SFF-a. To je definitivno najljepši dio godine u Sarajevu kada je grad pun građana, turista kao i mnogobrojnih društvenih dešavanja. Tada mobitelom bilježim zanimljive trenutke s terena (poput dešavanja oko festivalskog trga, priprema uoči crvenog tepiha) koje odmah šaljem uredništvu na pregled i objavu.

Iako mi je svaki radni dan na SFF-u ispunjen obavezama trudim se biti adekvatno obučen s obzirom na to da SFF prati i modna domaća i regionalna scena, a ako tome dodamo i to da radim za modni portal, onda biranje odjevnih kombinacija dobiva još veći značaj.

Jedna od ljepših strana SFF-a je sasvim slučajno i potpuno neočekivano upoznavanje novih ljudi. Tokom jedne od kratkih pauza na festivalskom trgu, pažnju mi je privukla osoba koja je svakodnevno pratila događanja na SFF-u. Nela K. je rođena Sarajka koja kaže da se uvijek nanovo, sa istom željom i uzbuđenjem vraća svome gradu, te da osjeća (ma gdje god da se nalazi) da u njoj kuca “Srce Sarajeva”. Kada sam je pitao da prokomentariše dešavanja u Sarajevu ovih dana, rekla mi je: “Sarajevo je moj, tvoj i oduvijek toliko poseban grad, grad velikog srca koji nas uvijek dočeka raširenih ruku, ali moram da priznam da ovih dana blista u svojoj punoj ljepoti i raskoši, prosto je neodoljivo.”

Ove godine film „Uparivanje“ koji sam režirao, snimao i montirao takmiči se u selekciji BH Studentski Film, a pored toga u takmičarskoj selekciji našao se i film „Majkino zlato“ koji sam montirao i koji je osvojio ovogodišnju pobjedu u pomenutoj kategoriji.

Najznačajniji dio SFF-a svakog dana jeste crveni tepih koji je i centralni događaj za sve medije, a posebno za jedan lifestyle portal kao što je MODAMO.info. Trudimo se da naše fotografije takav dojam i ostave – da su najljepše, najreprezentativnije i najzanimljivije.

Osoba koja me uvijek razveseli i bez koje ne mogu zamisliti crveni tepih je fotografkinja Aida Redžepagić. Upoznali smo na mom prvom fotografisanju crvenog tepiha za MODAMO.info prije tri godine, kada smo zajedno dijelili tijesnu press zonu. Od tada je krenula naša poslovna saradnja, ali i jedno iskreno poznanstvo. Kolega bez kojeg ne idem nigdje i koji je uvijek tu za mene, dron operater Ivan Trnčić, bio je dio MODAMO. tima kada smo kreirali reportažu 'Festivalska čarolija kroz fotografije Sarajeva koje smo snimili iz zraka'.

Mnogo je zanimljivih situacija za vrijeme trajanja SFF-a kada ste u svakodnevnoj komunikaciji sa velikim brojem kolega, poslovnih partnera i prijatelja. Najljepše situacije su one spontane, a jedna od njih je, recimo, ta da sam jednu veče kao mali znak pažnje dobio sladoled od strane organizatora za vrijeme pravljenja foto reportaže sa eventa dizajnerice Belme Tvico. Sladoled jedemo svakodnevno, ali kada isti dobijete za vrijeme rada kao znak pažnje za uloženi trud – taj sladoled postane najljepše slatko zadovoljstvo.

Radni dan MODAMO.fotografa završava se naveče, nakon obrade i odabira nastalih fotografija u toku dana, a koje tim uredništva s nestrpljenjem očekuje. Divan je osjećaj dobiti pozitivne kritike na vaš rad od ljudi koje fotografišete. Nadam se da se družimo i naredne godine na SFF-u. Ja jedva čekam!

 

 

_{Tekst i foto: Marko Jovančić
Fotografija Markovog portreta na dnu: Aida Redžepagić}

 

 

 

Vjerovatno smo danas nečiji dan učinile lakšim. Samo to nismo zapisale nigdje.

Pomogle smo komšinici da unese kese sa stepenica. 

Otkazale smo sastanak da nazovemo prijateljicu kojoj je dan bio loš. 

Pokupile smo kesu u parku koja nije naša. 
 

Sve smo to već zaboravile do večeri. Neko drugi nije.

Mala djela koja ne objavljujemo i o kojima rijetko pričamo, baš ona najčešće razlikuju neki dan od običnog.

Velika djela su ona koja se vide. 

Volonterski izlasci, donacije, akcije, intervjui. Pored njih postoji cijeli sloj sitnica koje nikome ne padaju na pamet kao priče. 
 

Pridržali smo vrata onome ko je žurio. 

Nazvale smo nanu iako nemamo ništa novo da kažemo. 

Pustile smo nekoga ispred sebe u red, čak i kad smo umorne. 

Predale smo izgubljeni novčanik bez fotografisanja "dobrog djela".

Takve geste obično prolaze neopažene. Radimo ih jer nam se u tom trenutku čini ispravnim, i tu staje sva motivacija.

Najlakše ih je odbaciti uz “nije to ništa”, ali na drugom kraju, neko zna. 

Zna komšinica kojoj smo pomogle. 

Zna prijateljica koja se večeras osjeća manje sama. 

Zna i djevojčica iz komšiluka koja nas je vidjela. 

Znamo i mi, prije nego što smo zaboravile.
 

Mala djela ne mijenjaju svijet odjednom. Skupljaju se polako, neprimjetno. Kada ih dovoljno ljudi radi dovoljno često, neki dijelovi grada i neki životi izgledaju drugačije nego što bi inače.

Ako bismo ih ipak zapisale, izgledale bi otprilike ovako:

Danas sam čuvala djecu prijateljici dva sata i osjećala sam se sjajno zbog toga.

Trknula sam do dm trgovine umjesto komšinice. Danas joj nije bio dan.

Sjela sam s kolegicom u pauzi i samo slušala. Toliko joj je trebalo.

Očistila sam park ispred zgrade, deset minuta, a svi smo disali lakše.

Donijela sam supu komšinici koja živi sama. Nije mi tražila.

Niti jedna od ovih rečenica nije spektakularna. Sve su tačne i sve su nečiji dan učinile boljim.
 

Upravo zato dm već dvadeset godina ulaže u zajednicu, a sada kroz platformu Žar za budućnost otvara prostor da se priče zabilježe. 

One koje obično ne dospiju nigdje, ali možda baš zato i imaju težinu.

Svako može podijeliti svoju priču ovdje. 

Dovoljno je da je istinita.
 

Pored prijava pojedinaca, platforma je otvorena i za udruženja, organizacije i institucije koje već vode konkretne projekte u zajednici. 

Projekte koje dm podrži objavit će na jesen 2026., a prijava se podnosi preko iste stranice.

Ako u našem okruženju postoji inicijativa, udruženje ili projekt koji zaslužuje da bude viđen, prijava traje nekoliko minuta, a nečiji tihi rad može dobiti vidljivost koja mu nedostaje.

Ima dana kada učinimo malo više nego što sebi priznajemo. 

Možda je vrijeme da se to ponekad i zapiše. 

Možda baš zato da nekoga drugog podsjeti da i svoje dane računa drugačije.
 

Ovaj sadržaj je nastao u suradnji sa dm drogerie markt

Bonjour.ba produkcija:  
Voditeljica projekta: Inka Šehić
Autorica & vizualni dizajn članka: Ilda Lihić-Isović