U kreiranju zanimljivih i jedinstvenih reportaža koje će na kreativan način svim našim čitateljima dočarati festivalsku atmosferu i duh koji vlada na ulicama Sarajeva, posebnu ulogu ima i član MODAMO.tima, fotograf Marko Jovančić.

Ne samo da nam jutra počinju uz njegove fotografije sa crvenog tepiha, nego smo vam i uz Markove fotografije otkrili i i drugu stranu Festivala kroz reportaže 'Humans of Sarajevo Film Festival'. Pokazali smo vam i festivalsku čaroliju kroz fotografije snimljene iz zraka, ali i atmosferu koja je vladala na raznim zabavama za vrijeme SFF-a. Tijekom Festivala njegov radni dan ispunjen je brojnim sadržajima i obvezama, zbog čega nismo mogli odoljeti da ga pratimo u njegovim avanturama kroz jedan radni dan...
 

***

Posebno zadovoljstvo mi čini rad za vrijeme trajanja Sarajevo Film Festivala i to radeći za MODAMO.info portal već tri godine. Divno je kada znate da vaše fotografije prati i gleda veliki broj ljudi. Uz jutarnju kafu provjeravam mejlove, čitam novoobjavljene članke/reportaže na MODAMO.info te se dogovaram s uvijek raspoloženim uredništvom koje su nam naredne obaveze. Nakon toga listam žurnal SFF-a upoznajući se s programom.

Uvijek se pronađe vrijeme na SFF-u za gledanje nekih od najzanimljivijih filmova. Vrijeme između poslovnih obveza koristim za projekcije filmova i uživanje u istima.

U pauzama između festivalskih obaveza volim se prošetati gradom i osjetiti jedinstvenu atmosferu za vrijeme trajanja SFF-a. To je definitivno najljepši dio godine u Sarajevu kada je grad pun građana, turista kao i mnogobrojnih društvenih dešavanja. Tada mobitelom bilježim zanimljive trenutke s terena (poput dešavanja oko festivalskog trga, priprema uoči crvenog tepiha) koje odmah šaljem uredništvu na pregled i objavu.

Iako mi je svaki radni dan na SFF-u ispunjen obavezama trudim se biti adekvatno obučen s obzirom na to da SFF prati i modna domaća i regionalna scena, a ako tome dodamo i to da radim za modni portal, onda biranje odjevnih kombinacija dobiva još veći značaj.

Jedna od ljepših strana SFF-a je sasvim slučajno i potpuno neočekivano upoznavanje novih ljudi. Tokom jedne od kratkih pauza na festivalskom trgu, pažnju mi je privukla osoba koja je svakodnevno pratila događanja na SFF-u. Nela K. je rođena Sarajka koja kaže da se uvijek nanovo, sa istom željom i uzbuđenjem vraća svome gradu, te da osjeća (ma gdje god da se nalazi) da u njoj kuca “Srce Sarajeva”. Kada sam je pitao da prokomentariše dešavanja u Sarajevu ovih dana, rekla mi je: “Sarajevo je moj, tvoj i oduvijek toliko poseban grad, grad velikog srca koji nas uvijek dočeka raširenih ruku, ali moram da priznam da ovih dana blista u svojoj punoj ljepoti i raskoši, prosto je neodoljivo.”

Ove godine film „Uparivanje“ koji sam režirao, snimao i montirao takmiči se u selekciji BH Studentski Film, a pored toga u takmičarskoj selekciji našao se i film „Majkino zlato“ koji sam montirao i koji je osvojio ovogodišnju pobjedu u pomenutoj kategoriji.

Najznačajniji dio SFF-a svakog dana jeste crveni tepih koji je i centralni događaj za sve medije, a posebno za jedan lifestyle portal kao što je MODAMO.info. Trudimo se da naše fotografije takav dojam i ostave – da su najljepše, najreprezentativnije i najzanimljivije.

Osoba koja me uvijek razveseli i bez koje ne mogu zamisliti crveni tepih je fotografkinja Aida Redžepagić. Upoznali smo na mom prvom fotografisanju crvenog tepiha za MODAMO.info prije tri godine, kada smo zajedno dijelili tijesnu press zonu. Od tada je krenula naša poslovna saradnja, ali i jedno iskreno poznanstvo. Kolega bez kojeg ne idem nigdje i koji je uvijek tu za mene, dron operater Ivan Trnčić, bio je dio MODAMO. tima kada smo kreirali reportažu 'Festivalska čarolija kroz fotografije Sarajeva koje smo snimili iz zraka'.

Mnogo je zanimljivih situacija za vrijeme trajanja SFF-a kada ste u svakodnevnoj komunikaciji sa velikim brojem kolega, poslovnih partnera i prijatelja. Najljepše situacije su one spontane, a jedna od njih je, recimo, ta da sam jednu veče kao mali znak pažnje dobio sladoled od strane organizatora za vrijeme pravljenja foto reportaže sa eventa dizajnerice Belme Tvico. Sladoled jedemo svakodnevno, ali kada isti dobijete za vrijeme rada kao znak pažnje za uloženi trud – taj sladoled postane najljepše slatko zadovoljstvo.

Radni dan MODAMO.fotografa završava se naveče, nakon obrade i odabira nastalih fotografija u toku dana, a koje tim uredništva s nestrpljenjem očekuje. Divan je osjećaj dobiti pozitivne kritike na vaš rad od ljudi koje fotografišete. Nadam se da se družimo i naredne godine na SFF-u. Ja jedva čekam!

 

 

_{Tekst i foto: Marko Jovančić
Fotografija Markovog portreta na dnu: Aida Redžepagić}

 

 

 

Šta ostaje važno kada profesionalna priznanja i rezultati prestanu biti jedino mjerilo uspjeha? Povodom osvajanja Rising Star nagrade, koju dodjeljuje Woman.Comm Club, s Nadinom Muminović razgovarale smo o karijeri u dm-u, društvenoj odgovornosti i lekcijama koje su oblikovale njen odnos prema uspjehu.

Nadina Muminović osvojila je Rising Star priznanje. Razgovarale smo o uspjehu iza nagrade. 

Nadina Muminović, voditeljica PR i CSR tima u kompaniji dm, ovogodišnja je dobitnica priznanja Rising Star na dodjeli nagrada Woman.Comm of the Year 2026. Riječ je o priznanju koje ističe novu generaciju profesionalaca u komunikacijskoj industriji, a Nadini je pripalo nakon gotovo deset godina rada u kompaniji dm.

Nagrade su dodijeljene 14. oktobra u sarajevskoj Vijećnici, gdje su predstavljene žene čiji rad doprinosi razvoju komunikacijske industrije u Bosni i Hercegovini i regiji. 



 

No, kako deset godina profesionalnog razvoja izgleda iz perspektive osobe koja je upravo dobila takvo priznanje? Šta ostaje važno kada prođu čestitke i kada se vratimo svakodnevnim obavezama?

S Nadinom smo razgovarale o lekcijama koje se ne uče iz poslovnih rezultata, odlukama koje su oblikovale njen profesionalni put i onome što joj danas znači više od same nagrade. A neki od njenih odgovora posebno su nas potaknuli da razmislimo o tome koliko smo stroge prema vlastitim postignućima.

Gotovo deset godina gradite karijeru u dm-u, a nedavno ste dobili priznanje Rising Star. Kada biste iz svih tih godina morali izdvojiti jedan trenutak koji Vam danas znači više od same nagrade, gdje biste nas vratili?

Nadina Muminović: U deset godina stane mnogo divnih trenutaka, onih zbog kojih znate da se na kraju svaki trud isplati. No, ono što bih izdvojila jeste upravo ta prekretnica kada me je njemački jezik odveo u jednom potpuno neočekivanom smjeru i doveo me u svijet marketinga.

Mogućnosti koje sam tada spoznala i perspektive koje sam počela otkrivati zapravo su mi omogućile da se nastavim razvijati onako kako sam to uvijek željela, uz jedan uzbudljiv ritam i trenutke koji su mi omogućili da spoznam i prepoznam sebe.

Koji ste profesionalni savjet s vremenom prestali slijediti, iako ste na početku karijere vjerovali da je potpuno ispravan?

Nadina Muminović: Da mora sve sada i odmah, i to besprijekorno.

To možda čak i nije bio izrečeni savjet koji sam dobila, već intuitivni, koji sam stekla tokom obrazovanja, a i poslije njega. Naravno, pridodajem to i svom karakteru (smijeh).

Naučila sam da sebi dam ono vrijeme i razumijevanje koje rado poklanjam drugima. I da je uredu da nekad nešto i nije uredu. Sve su to situacije koje jedan profesionalni, ali i privatni put čine uzbudljivim.

Iza dm-ovih društveno odgovornih projekata stoje i ljudi čije priče ne stanu uvijek u završne izvještaje. Voljeli bismo čuti za jedan susret koji Vam je posebno ostao u sjećanju, možda čak i promijenio način na koji gledate svoj posao.

Nadina Muminović: Izdvojila bih dva susreta koja su me, svaki na svoj način, potakla na razmišljanje, posebno kada je u pitanju društvena odgovornost.

Prvi je bio 2023. godine, kada smo u saradnji s bh. umjetnicima oslikavali dm trgovine. Taj susret me je, s jedne strane, podsjetio koliko je važna umjetnost, ali i razvoj svijesti kod ljudi kada je umjetnost u pitanju. S druge strane, osvijestila sam koliko izazova, pored svih predivnih benefita, nosi rad u toj sferi djelovanja.

Društvo u cjelini, rekla bih, još uvijek nije spremno na kreativne izričaje i poruke koje oni nose, iako možda mislimo da jesmo. Naivno bih željela da živimo u svijetu u kojem većina prepoznaje ljepotu koju umjetnost donosi.

Drugi susret bio je s predstavnicima udruženja u Bosni i Hercegovini koja rade s djecom, posebno onom koja odrastaju u uvjetima socioekonomske deprivacije.

Jednostavno rečeno, to su moji heroji.

Kao pojedinci zaboravimo šta sve jedan život sa sobom nosi i koji prtljag vuče za sobom. U životu sam imala sreću da me upravo razgovori s djecom koja odrastaju u takvim okolnostima nauče najvrednijim lekcijama i da me njihove mudre riječi podignu i onda kada sam najviše sumnjala u sebe.

Saradnja s takvim udruženjima naučila me da se vratim na fabričke postavke. U našim životima uvijek mora i treba postojati prostor i vrijeme za one kojima je podrška najpotrebnija.

U poslu se uspjeh često mjeri rezultatima i brojkama. Postoji li trenutak iz neke kampanje koji Vam je značio više od svih tih pokazatelja?

Nadina Muminović: Dugo sam radila i radim na realizaciji društveno odgovornih kampanja u dm-u.

Zauvijek će mi najveći, odnosno najdraži pokazatelj našeg uspjeha biti telefonski razgovori s predstavnicima udruženja i njihovo oduševljenje što smo u mogućnosti zajedno pružiti pomoć onima kojima je ona najpotrebnija.

To osjetno zadovoljstvo neposredno izaziva toliko sreće. Tada znam da smo na pravom tragu.

Da danas sjednete na kafu sa sobom iz ranih dvadesetih, oko čega biste se najviše razišle kada je riječ o uspjehu?

Nadina Muminović: Mislim da smo uvijek imale slična razmišljanja o uspjehu, jer smo uspjeh mjerile emocijom koju taj uspjeh izazove.

Obje bismo mnogo toga mogle naučiti jedna od druge, ali smo suštinski ostale srodne, posebno kada su u pitanju one bitne stvari.

Nedavno ste pisali o važnosti toga da žene prepoznaju i vrednuju uspjehe drugih žena. Ipak, podrška se najviše vidi u svakodnevnim situacijama. Koji biste gest voljeli češće viđati među ženama u poslovnom svijetu?

Nadina Muminović: Čak i kada je u pitanju svakodnevica, rekla bih da to prepoznavanje nedostaje. Štaviše, žena samu sebe ne prepoznaje i ne priznaje sebi vlastite uspjehe i postignuća.

Žena se sebi podrazumijeva.

Naučila je da može i da treba, da je čarobnjak, heroj i inspiracija, a da pritom sama sebi ne kaže i ne ukaže na to da je čarobnjak, heroj ili inspiracija.

Voljela bih da svaka žena za sebe odvoji vrijeme u danu, da udahne i izdahne, sebi uputi motivirajuće riječi, naglas izgovori sve što napravi i da vjeruje u sebe, čak i onda kada sumnja u smisao.

A onda to isto prenijeti i u poslovni svijet. Drugoj ženi pokloniti osmijeh, obradovati se njenom uspjehu i reći joj: „Možeš ti to!“

Profesionalno samopouzdanje često se razvija mnogo tiše nego što zamišljamo. Postoji li nešto što danas na poslu radite s lakoćom, a za šta Vam je nekada trebalo mnogo hrabrosti?

Nadina Muminović: Po prirodi sam perfekcionista, a to i nije uvijek vrlina, posebno u poslu.

Zapravo sam tek posljednjih godina osvijestila koliko sam nesvjesno počela otpuštati omču perfekcionizma, a istovremeno jačati samopouzdanje i vjeru u ono što uradim i napravim.

Naravno, i dalje volim raditi temeljito, ali znam da tražiti savršenstvo nije rješenje.

Za kraj, pogledajmo malo dalje od narednog profesionalnog koraka. Ako ponovo budemo razgovarli za deset godina, šta biste voljeli da u Vašem odnosu prema poslu ostane potpuno isto?

Nadina Muminović: Želim osjećati isti žar i ponos koji osjećam u trenucima kada projekt privedem kraju.

Intenzivni rast dehumanizacije i gubitka empatije navode me često na razmišljanje i preispitivanje smisla svega što radim, bilo profesionalno ili privatno.

Voljela bih da znam da ću se s istim intenzitetom boriti za profesionalna, ali i privatna uvjerenja i da ću biti tu za one kojima je to najpotrebnije.

I za deset godina želim osjećati žar za budućnost. Zbog toga ovogodišnja društveno odgovorna kampanja dm-a kod mene zauzima posebno mjesto.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba 
Foto: Privatna arhiva - Nadina Muminović / @womancomm.club