U kreiranju zanimljivih i jedinstvenih reportaža koje će na kreativan način svim našim čitateljima dočarati festivalsku atmosferu i duh koji vlada na ulicama Sarajeva, posebnu ulogu ima i član MODAMO.tima, fotograf Marko Jovančić.

Ne samo da nam jutra počinju uz njegove fotografije sa crvenog tepiha, nego smo vam i uz Markove fotografije otkrili i i drugu stranu Festivala kroz reportaže 'Humans of Sarajevo Film Festival'. Pokazali smo vam i festivalsku čaroliju kroz fotografije snimljene iz zraka, ali i atmosferu koja je vladala na raznim zabavama za vrijeme SFF-a. Tijekom Festivala njegov radni dan ispunjen je brojnim sadržajima i obvezama, zbog čega nismo mogli odoljeti da ga pratimo u njegovim avanturama kroz jedan radni dan...
 

***

Posebno zadovoljstvo mi čini rad za vrijeme trajanja Sarajevo Film Festivala i to radeći za MODAMO.info portal već tri godine. Divno je kada znate da vaše fotografije prati i gleda veliki broj ljudi. Uz jutarnju kafu provjeravam mejlove, čitam novoobjavljene članke/reportaže na MODAMO.info te se dogovaram s uvijek raspoloženim uredništvom koje su nam naredne obaveze. Nakon toga listam žurnal SFF-a upoznajući se s programom.

Uvijek se pronađe vrijeme na SFF-u za gledanje nekih od najzanimljivijih filmova. Vrijeme između poslovnih obveza koristim za projekcije filmova i uživanje u istima.

U pauzama između festivalskih obaveza volim se prošetati gradom i osjetiti jedinstvenu atmosferu za vrijeme trajanja SFF-a. To je definitivno najljepši dio godine u Sarajevu kada je grad pun građana, turista kao i mnogobrojnih društvenih dešavanja. Tada mobitelom bilježim zanimljive trenutke s terena (poput dešavanja oko festivalskog trga, priprema uoči crvenog tepiha) koje odmah šaljem uredništvu na pregled i objavu.

Iako mi je svaki radni dan na SFF-u ispunjen obavezama trudim se biti adekvatno obučen s obzirom na to da SFF prati i modna domaća i regionalna scena, a ako tome dodamo i to da radim za modni portal, onda biranje odjevnih kombinacija dobiva još veći značaj.

Jedna od ljepših strana SFF-a je sasvim slučajno i potpuno neočekivano upoznavanje novih ljudi. Tokom jedne od kratkih pauza na festivalskom trgu, pažnju mi je privukla osoba koja je svakodnevno pratila događanja na SFF-u. Nela K. je rođena Sarajka koja kaže da se uvijek nanovo, sa istom željom i uzbuđenjem vraća svome gradu, te da osjeća (ma gdje god da se nalazi) da u njoj kuca “Srce Sarajeva”. Kada sam je pitao da prokomentariše dešavanja u Sarajevu ovih dana, rekla mi je: “Sarajevo je moj, tvoj i oduvijek toliko poseban grad, grad velikog srca koji nas uvijek dočeka raširenih ruku, ali moram da priznam da ovih dana blista u svojoj punoj ljepoti i raskoši, prosto je neodoljivo.”

Ove godine film „Uparivanje“ koji sam režirao, snimao i montirao takmiči se u selekciji BH Studentski Film, a pored toga u takmičarskoj selekciji našao se i film „Majkino zlato“ koji sam montirao i koji je osvojio ovogodišnju pobjedu u pomenutoj kategoriji.

Najznačajniji dio SFF-a svakog dana jeste crveni tepih koji je i centralni događaj za sve medije, a posebno za jedan lifestyle portal kao što je MODAMO.info. Trudimo se da naše fotografije takav dojam i ostave – da su najljepše, najreprezentativnije i najzanimljivije.

Osoba koja me uvijek razveseli i bez koje ne mogu zamisliti crveni tepih je fotografkinja Aida Redžepagić. Upoznali smo na mom prvom fotografisanju crvenog tepiha za MODAMO.info prije tri godine, kada smo zajedno dijelili tijesnu press zonu. Od tada je krenula naša poslovna saradnja, ali i jedno iskreno poznanstvo. Kolega bez kojeg ne idem nigdje i koji je uvijek tu za mene, dron operater Ivan Trnčić, bio je dio MODAMO. tima kada smo kreirali reportažu 'Festivalska čarolija kroz fotografije Sarajeva koje smo snimili iz zraka'.

Mnogo je zanimljivih situacija za vrijeme trajanja SFF-a kada ste u svakodnevnoj komunikaciji sa velikim brojem kolega, poslovnih partnera i prijatelja. Najljepše situacije su one spontane, a jedna od njih je, recimo, ta da sam jednu veče kao mali znak pažnje dobio sladoled od strane organizatora za vrijeme pravljenja foto reportaže sa eventa dizajnerice Belme Tvico. Sladoled jedemo svakodnevno, ali kada isti dobijete za vrijeme rada kao znak pažnje za uloženi trud – taj sladoled postane najljepše slatko zadovoljstvo.

Radni dan MODAMO.fotografa završava se naveče, nakon obrade i odabira nastalih fotografija u toku dana, a koje tim uredništva s nestrpljenjem očekuje. Divan je osjećaj dobiti pozitivne kritike na vaš rad od ljudi koje fotografišete. Nadam se da se družimo i naredne godine na SFF-u. Ja jedva čekam!

 

 

_{Tekst i foto: Marko Jovančić
Fotografija Markovog portreta na dnu: Aida Redžepagić}

 

 

 

Sarajevo Film Festival je još 2014. godine kroz svoju profesionalnu platformu CineLink Industry Days pokrenuo niz inicijativa s ciljem promocije rodne ravnopravnosti, osnaživanja filmskih radnica i borbe protiv sistemskih nejednakosti u regionalnom i europskom filmskom okruženju.

Jedan od simbola te posvećenosti je Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti koju podržava Mastercard, priznanje koje se dodjeljuje redateljici debitantici čiji rad nosi snažan autorski glas i doprinosi rodnoj ravnoteži u kinematografiji. 

Ove godine, o dobitnici nagrade odlučuje tročlani žiri koji čine Anna Croneman, Ivan Marinović i Norika Sefa.



 

Norika Sefa je kosovska redateljica, scenaristica i producentica, koja se proslavila sa debitantskim filmom Tražeći Veneru (2021.), koji je osvojio priznanja širom svijeta i etablirao je kao jedno od najautentičnijih novih imena evropske kinematografije. Upravo sa ovim filmom je postala prva dobitnica Specijalne nagrade za promicanje rodne ravnopravnosti. 

Njeno stvaralaštvo karakteriše hrabro istraživanje forme i emocije: od dokumentarca Desde Arriba, snimljenog u peruanskoj džungli pod mentorstvom Wernera Herzoga, do najnovijeg avangardnog kratkog filma Kao bolesno žuta (2024.).

 

Osim autorskog rada, Norika aktivno podučava i učestvuje na kulturnim i umjetničkim događajima, a članica je i Europske filmske akademije. U ovom razgovoru govori o iskustvu rada u žiriju, o tome kako vidi proces ocjenjivanja i šta je danas najviše inspiriše u filmskom stvaralaštvu.

 

Ove godine ste član žirija za Specijalnu nagradu za promicanje rodne ravnopravnosti, koju podržava Mastercard. Kako je biti „s druge strane” slušati, procjenjivati i birati, umjesto biti onaj čiji se rad ocjenjuje? Kako je donijeti odluku koja može oblikovati nečiji put?

 

Prije svega, presretna sam što sam ponovo u Sarajevu. Do sada sam ovdje dolazila kako bih predstavila film, i to je bio poseban osjećaj. Sada je drugačije, ovaj zadatak nije stvar zanosa ili strasti, nego razmišljanja. Ne doživljavam ovu ulogu kao oblikovanje nečijeg života, svako oblikuje svoj život na način koji je često tajanstven i van domašaja jedne odluke. Procjenjivanje drugoga više otkriva o osobi koja žirira nego o onome koga on ocjenjuje. 

Kao članica žirija osjećam se kao ogledalo, jer svaka odluka odražava moje vrijednosti, moj osjećaj ljepote, moje skrivene pristrasnosti. Potrebno je da vidim ne samo ono što je prikazano, nego i ono što je namjeravano kroz proces stvaranja. Na kraju, ocjenjivanje filma nije samo o filmu, to je tihi dijalog između platna i priče u meni.

U svijetu filma postoje trenuci koje nije moguće izmjeriti brojkama.

Kada pogledate na svoj put od trenutka kada ste dobili nagradu, pa do članstva u žiriju, koji je za vas bio onaj poseban, neprocjenjiv trenutak?

 

Ne postoji jedan trenutak, već možda osjećaj, koji je nastao kao posljedica mnogih neprocjenjivih trenutaka. Dok sam snimala filmove, postajala sam svjesna svijeta od kojeg sam se udaljavala. To su oni trenuci kada se iluzija na trenutak rasprši i stvari vidite drugačije. To je otvorilo prostor u kojem nisam morala da zauzmem stav, već sam jednostavno mogla biti radoznalija.

 

Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti daje podstrek rediteljicama na početku njihovog puta. Koliko ovakva podrška može donijeti nove ideje ili dodatnu hrabrost u kreativnom procesu? Iz vlastitog iskustva, možete li podijeliti trenutak kada vas je takva podrška ohrabrila na naredni korak?

 

Za mene, rad u kinematografiji koja pomjera granice jezika i forme znači i traganje za novim načinima finansiranja i preuzimanje većih kreativnih rizika. Industrija se brzo mijenja i na svakom koraku morate biti spremni da se prilagodite. Žene, posebno iz manjih zajednica poput moje, često odrastaju učeći da budu otporne, da moraju, te im se drugačije usađuje i način kako da prihvate neuspjeh kao dio puta. 

Nagrade poput ove donose posebnu vrstu svijesti. Podsjećaju nas da je rodna ravnopravnost u filmu još uvijek proces u nastajanju. Ova vrsta podrške ne odnosi se na status ili priznanje, nego na njegovanje tog procesa i perspektive. Tako ja to doživljavam i kod sebe. 



 

 

Podrška ženama u filmu  
 

Kada gledate na vlastiti put, ali i na rad drugih rediteljica, šta vidite kao ključ jačanja ženskih glasova u filmskoj industriji?

 

Za mene, jačanje ženskih glasova u filmu znači dati sebi dozvolu da preuzmemo rizike i da budemo uključene u svaki dio procesa stvaranja filma. Prečesto se žene usmjeravaju na uloge poput pisanja ili planiranja, dok se tehnička područja, rješavanje problema ili budžetiranje i dalje posmatraju kao  „muški poslovi“. 

Nije stvar samo u pristupu, već u preispitivanju naslijeđenog načina razmišljanja, i vrste obrazovanja koje dijeli poslove po spolu. Srećom, to se mijenja.

 

Pogled u budućnost  
 

Od osvajanja nagrade do uloge u žiriju – vaš put već povezuje dva važna trenutka. Šta vas danas, u kreativnom smislu, najviše uzbuđuje i inspiriše u onome što dolazi?

 

Ne razmišljam zaista o prekretnicama, one postaju jasne tek kada se osvrnete unazad. A kada ih ugledate, sve što možete jeste da zastanete i zahvalite na tome. Najvažnije je ostati prisutan. 

Ono što me sada inspiriše jeste napetost između svijeta kakav nam se prikazuje i svijeta kakav zaista jeste. Inspiriše me širina kinematografije, ono što ona može da bude i mogućnosti koje otvara da istražujemo, preispitujemo i zamišljamo.

 

Foto: PR