TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 17.8.2018.
U kreiranju zanimljivih i jedinstvenih reportaža koje će na kreativan način svim našim čitateljima dočarati festivalsku atmosferu i duh koji vlada na ulicama Sarajeva, posebnu ulogu ima i član MODAMO.tima, fotograf Marko Jovančić.
Ne samo da nam jutra počinju uz njegove fotografije sa crvenog tepiha, nego smo vam i uz Markove fotografije otkrili i i drugu stranu Festivala kroz reportaže 'Humans of Sarajevo Film Festival'. Pokazali smo vam i festivalsku čaroliju kroz fotografije snimljene iz zraka, ali i atmosferu koja je vladala na raznim zabavama za vrijeme SFF-a. Tijekom Festivala njegov radni dan ispunjen je brojnim sadržajima i obvezama, zbog čega nismo mogli odoljeti da ga pratimo u njegovim avanturama kroz jedan radni dan...
***
Posebno zadovoljstvo mi čini rad za vrijeme trajanja Sarajevo Film Festivala i to radeći za MODAMO.info portal već tri godine. Divno je kada znate da vaše fotografije prati i gleda veliki broj ljudi. Uz jutarnju kafu provjeravam mejlove, čitam novoobjavljene članke/reportaže na MODAMO.info te se dogovaram s uvijek raspoloženim uredništvom koje su nam naredne obaveze. Nakon toga listam žurnal SFF-a upoznajući se s programom.
Uvijek se pronađe vrijeme na SFF-u za gledanje nekih od najzanimljivijih filmova. Vrijeme između poslovnih obveza koristim za projekcije filmova i uživanje u istima.
U pauzama između festivalskih obaveza volim se prošetati gradom i osjetiti jedinstvenu atmosferu za vrijeme trajanja SFF-a. To je definitivno najljepši dio godine u Sarajevu kada je grad pun građana, turista kao i mnogobrojnih društvenih dešavanja. Tada mobitelom bilježim zanimljive trenutke s terena (poput dešavanja oko festivalskog trga, priprema uoči crvenog tepiha) koje odmah šaljem uredništvu na pregled i objavu.
Iako mi je svaki radni dan na SFF-u ispunjen obavezama trudim se biti adekvatno obučen s obzirom na to da SFF prati i modna domaća i regionalna scena, a ako tome dodamo i to da radim za modni portal, onda biranje odjevnih kombinacija dobiva još veći značaj.
Jedna od ljepših strana SFF-a je sasvim slučajno i potpuno neočekivano upoznavanje novih ljudi. Tokom jedne od kratkih pauza na festivalskom trgu, pažnju mi je privukla osoba koja je svakodnevno pratila događanja na SFF-u. Nela K. je rođena Sarajka koja kaže da se uvijek nanovo, sa istom željom i uzbuđenjem vraća svome gradu, te da osjeća (ma gdje god da se nalazi) da u njoj kuca “Srce Sarajeva”. Kada sam je pitao da prokomentariše dešavanja u Sarajevu ovih dana, rekla mi je: “Sarajevo je moj, tvoj i oduvijek toliko poseban grad, grad velikog srca koji nas uvijek dočeka raširenih ruku, ali moram da priznam da ovih dana blista u svojoj punoj ljepoti i raskoši, prosto je neodoljivo.”
Ove godine film „Uparivanje“ koji sam režirao, snimao i montirao takmiči se u selekciji BH Studentski Film, a pored toga u takmičarskoj selekciji našao se i film „Majkino zlato“ koji sam montirao i koji je osvojio ovogodišnju pobjedu u pomenutoj kategoriji.
Najznačajniji dio SFF-a svakog dana jeste crveni tepih koji je i centralni događaj za sve medije, a posebno za jedan lifestyle portal kao što je MODAMO.info. Trudimo se da naše fotografije takav dojam i ostave – da su najljepše, najreprezentativnije i najzanimljivije.
Osoba koja me uvijek razveseli i bez koje ne mogu zamisliti crveni tepih je fotografkinja Aida Redžepagić. Upoznali smo na mom prvom fotografisanju crvenog tepiha za MODAMO.info prije tri godine, kada smo zajedno dijelili tijesnu press zonu. Od tada je krenula naša poslovna saradnja, ali i jedno iskreno poznanstvo. Kolega bez kojeg ne idem nigdje i koji je uvijek tu za mene, dron operater Ivan Trnčić, bio je dio MODAMO. tima kada smo kreirali reportažu 'Festivalska čarolija kroz fotografije Sarajeva koje smo snimili iz zraka'.
Mnogo je zanimljivih situacija za vrijeme trajanja SFF-a kada ste u svakodnevnoj komunikaciji sa velikim brojem kolega, poslovnih partnera i prijatelja. Najljepše situacije su one spontane, a jedna od njih je, recimo, ta da sam jednu veče kao mali znak pažnje dobio sladoled od strane organizatora za vrijeme pravljenja foto reportaže sa eventa dizajnerice Belme Tvico. Sladoled jedemo svakodnevno, ali kada isti dobijete za vrijeme rada kao znak pažnje za uloženi trud – taj sladoled postane najljepše slatko zadovoljstvo.
Radni dan MODAMO.fotografa završava se naveče, nakon obrade i odabira nastalih fotografija u toku dana, a koje tim uredništva s nestrpljenjem očekuje. Divan je osjećaj dobiti pozitivne kritike na vaš rad od ljudi koje fotografišete. Nadam se da se družimo i naredne godine na SFF-u. Ja jedva čekam!
Tekst i foto: Marko Jovančić
Fotografija Markovog portreta na dnu: Aida Redžepagić
TEKST: Adelisa Mašić
Neke priče ne počinju velikim planom, već osjećajem da nešto ne štima.
Iz tog osjećaja krenula je priča Goce i Danke, psihološkinja i psihoterapeutkinja iz Banja Luke koje su odlučile da mentalno zdravlje prestane biti tema rezervisana za 'četiri zida' i stručne termine.
Njihov rad ne pokušava biti 'lak za konzumiranje'. Nije tu da vam bude ugodno u svakom trenutku, nego da vas zadrži dovoljno dugo da se desi nešto stvarno i to se osjeti već u načinu na koji govore o svojim počecima.
‘Narativ je nastao iz čistog bunta prema površnosti’, kažu, prisjećajući se trenutka kada su shvatile da mnogi ljudi nakon edukacija odlaze sa još većim osjećajem nedovoljnosti nego prije. Umjesto stvarne promjene, ostajala bi samo kratkotrajna inspiracija koja se izgubi čim se vratimo u realnost.
‘Inspiracija je jeftina droga’, dodaju, bez potrebe da ublaže poruku, jer njihov fokus nikada nije bio na tome kako da se osjećamo bolje na kratko, nego kako da izdržimo ono što stvarno jesmo, bez uljepšavanja.
Kad psihoterapija prestane biti privatna stvar
Ono što Gordanu i Danku izdvaja nije samo znanje, nego način na koji ga dijele. Umjesto da ostane u okviru individualnog rada, psihoterapiju su odlučile iznijeti među ljude, u prostor gdje se lične teme ne skrivaju nego prepoznaju.
I tu dolazi do zanimljivog pomaka. Kada sjedite u sali i slušate tuđe priče, shvatite da ono što ste smatrali isključivo svojim nije ni rijetko ni neobično.
‘Vidjeti tuđu ranjivost uživo, bez filtera, je najbrži način da prestaneš mrziti sopstvenu’, objašnjavaju. U toj rečenici je možda najpreciznije objašnjeno zašto njihov pristup funkcioniše.
Ponekad nije dovoljno razumjeti sebe. Nekad je potrebno vidjeti sebe u drugima da bi stvari konačno sjele na svoje mjesto.
Odnosi nisu problem nego ogledalo
Ako postoji tema kojoj se uvijek vraćaju, to su odnosi. Ne kao nešto što treba ‘popraviti’, nego kao prostor u kojem se najjasnije vidi ko smo zapravo.
Partnerstvo, roditeljstvo, porodica… sve su to situacije u kojima izlazi na površinu ono što inače uspijevamo sakriti i tu nastaje ona poznata iscrpljenost.
Ne zato što su odnosi sami po sebi teški, nego zato što u njih unosimo sve ono što ne želimo nositi sami.
Kako kažu, ‘ne učimo kako da više voliš, nego kako da prestaneš koristiti druge da bi pobjegla od sopstvene praznine’. Nije najugodnija rečenica koju ćete čuti, ali je vjerovatno jedna od onih koje ostanu.
‘U trenutku kada prestanemo očekivati da nas drugi ‘spase’ od nas samih, odnosi počinju izgledati drugačije’, dodale su Gordana i Danka.
Onaj osjećaj da si ‘previše’
Ako postoji nešto što gotovo svi prepoznajemo, to je osjećaj da tražimo previše. Previše pažnje, previše razumijevanja, previše sigurnosti.
Goca i Danka taj osjećaj ne vide kao problem, nego kao posljedicu načina na koji smo naučeni da funkcionišemo. U svijetu u kojem se cijeni prilagodljivost, biti ‘lagan’ postaje ideal, a sve što odstupa od toga počinje izgledati kao višak.
Zato njihov pristup ide u potpuno drugom smjeru. ‘Ne učimo kako da tražiš manje da bi te lakše voljeli, nego kako da podneseš to što si nekome previše', kažu.
Ta promjena perspektive možda nije najlakša, ali nosi jedno tiho olakšanje, jer u trenutku kada prestanete smanjivati sebe, prestaje i potreba da stalno tražite potvrdu izvana.
Narativ kao logičan nastavak njihove priče
Iz svega što rade kroz svoj Terapeutov kutak, prostor u kojem godinama otvaraju teške, ali važne teme, prirodno je nastao i Narativ. Ne kao izdvojen projekat, nego kao produžetak njihovog rada, samo u formatu koji se doživljava uživo, među ljudima.
Narativ danas funkcioniše kao jednodnevno iskustvo koje okuplja učesnike oko tema koje svi živimo, ali ih rijetko izgovaramo naglas. Kako i same najavljuju, riječ je o ‘događaju koji mijenja odnose’ i ove godine održava se 16. maja u Banja Luci, a karte možete kupiti na njihovoj stranici.
Kroz predavanja, panel diskusije i pažljivo oblikovan prostor za razmjenu, Narativ ne nudi gotove odgovore, nego otvara pitanja koja ostaju i nakon što se dan završi.
Ne doživljava se kao klasičan event, nego kao prostor u kojem se razgovori o odnosima nastavljaju, ovaj put u prostoriji punoj ljudi spremnih da ga čuju i da se u njemu prepoznaju.
Foto: @terapeutov.kutak
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
