TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 17.8.2018.
U kreiranju zanimljivih i jedinstvenih reportaža koje će na kreativan način svim našim čitateljima dočarati festivalsku atmosferu i duh koji vlada na ulicama Sarajeva, posebnu ulogu ima i član MODAMO.tima, fotograf Marko Jovančić.
Ne samo da nam jutra počinju uz njegove fotografije sa crvenog tepiha, nego smo vam i uz Markove fotografije otkrili i i drugu stranu Festivala kroz reportaže 'Humans of Sarajevo Film Festival'. Pokazali smo vam i festivalsku čaroliju kroz fotografije snimljene iz zraka, ali i atmosferu koja je vladala na raznim zabavama za vrijeme SFF-a. Tijekom Festivala njegov radni dan ispunjen je brojnim sadržajima i obvezama, zbog čega nismo mogli odoljeti da ga pratimo u njegovim avanturama kroz jedan radni dan...
***
Posebno zadovoljstvo mi čini rad za vrijeme trajanja Sarajevo Film Festivala i to radeći za MODAMO.info portal već tri godine. Divno je kada znate da vaše fotografije prati i gleda veliki broj ljudi. Uz jutarnju kafu provjeravam mejlove, čitam novoobjavljene članke/reportaže na MODAMO.info te se dogovaram s uvijek raspoloženim uredništvom koje su nam naredne obaveze. Nakon toga listam žurnal SFF-a upoznajući se s programom.
Uvijek se pronađe vrijeme na SFF-u za gledanje nekih od najzanimljivijih filmova. Vrijeme između poslovnih obveza koristim za projekcije filmova i uživanje u istima.
U pauzama između festivalskih obaveza volim se prošetati gradom i osjetiti jedinstvenu atmosferu za vrijeme trajanja SFF-a. To je definitivno najljepši dio godine u Sarajevu kada je grad pun građana, turista kao i mnogobrojnih društvenih dešavanja. Tada mobitelom bilježim zanimljive trenutke s terena (poput dešavanja oko festivalskog trga, priprema uoči crvenog tepiha) koje odmah šaljem uredništvu na pregled i objavu.
Iako mi je svaki radni dan na SFF-u ispunjen obavezama trudim se biti adekvatno obučen s obzirom na to da SFF prati i modna domaća i regionalna scena, a ako tome dodamo i to da radim za modni portal, onda biranje odjevnih kombinacija dobiva još veći značaj.
Jedna od ljepših strana SFF-a je sasvim slučajno i potpuno neočekivano upoznavanje novih ljudi. Tokom jedne od kratkih pauza na festivalskom trgu, pažnju mi je privukla osoba koja je svakodnevno pratila događanja na SFF-u. Nela K. je rođena Sarajka koja kaže da se uvijek nanovo, sa istom željom i uzbuđenjem vraća svome gradu, te da osjeća (ma gdje god da se nalazi) da u njoj kuca “Srce Sarajeva”. Kada sam je pitao da prokomentariše dešavanja u Sarajevu ovih dana, rekla mi je: “Sarajevo je moj, tvoj i oduvijek toliko poseban grad, grad velikog srca koji nas uvijek dočeka raširenih ruku, ali moram da priznam da ovih dana blista u svojoj punoj ljepoti i raskoši, prosto je neodoljivo.”
Ove godine film „Uparivanje“ koji sam režirao, snimao i montirao takmiči se u selekciji BH Studentski Film, a pored toga u takmičarskoj selekciji našao se i film „Majkino zlato“ koji sam montirao i koji je osvojio ovogodišnju pobjedu u pomenutoj kategoriji.
Najznačajniji dio SFF-a svakog dana jeste crveni tepih koji je i centralni događaj za sve medije, a posebno za jedan lifestyle portal kao što je MODAMO.info. Trudimo se da naše fotografije takav dojam i ostave – da su najljepše, najreprezentativnije i najzanimljivije.
Osoba koja me uvijek razveseli i bez koje ne mogu zamisliti crveni tepih je fotografkinja Aida Redžepagić. Upoznali smo na mom prvom fotografisanju crvenog tepiha za MODAMO.info prije tri godine, kada smo zajedno dijelili tijesnu press zonu. Od tada je krenula naša poslovna saradnja, ali i jedno iskreno poznanstvo. Kolega bez kojeg ne idem nigdje i koji je uvijek tu za mene, dron operater Ivan Trnčić, bio je dio MODAMO. tima kada smo kreirali reportažu 'Festivalska čarolija kroz fotografije Sarajeva koje smo snimili iz zraka'.
Mnogo je zanimljivih situacija za vrijeme trajanja SFF-a kada ste u svakodnevnoj komunikaciji sa velikim brojem kolega, poslovnih partnera i prijatelja. Najljepše situacije su one spontane, a jedna od njih je, recimo, ta da sam jednu veče kao mali znak pažnje dobio sladoled od strane organizatora za vrijeme pravljenja foto reportaže sa eventa dizajnerice Belme Tvico. Sladoled jedemo svakodnevno, ali kada isti dobijete za vrijeme rada kao znak pažnje za uloženi trud – taj sladoled postane najljepše slatko zadovoljstvo.
Radni dan MODAMO.fotografa završava se naveče, nakon obrade i odabira nastalih fotografija u toku dana, a koje tim uredništva s nestrpljenjem očekuje. Divan je osjećaj dobiti pozitivne kritike na vaš rad od ljudi koje fotografišete. Nadam se da se družimo i naredne godine na SFF-u. Ja jedva čekam!
Tekst i foto: Marko Jovančić
Fotografija Markovog portreta na dnu: Aida Redžepagić
TEKST: Ada Ćeremida
Nekad je za promjenu karijere dovoljno devedeset minuta, sedam odbrana i jedan trenutak emocije koji internet ne pušta. Vozinha, 40-godišnji golman Cape Verdea, nakon utakmice protiv Španije postao je globalna sportska priča koju pratimo i iz karijernog ugla.
Ovo je jedna od onih priča zbog kojih Svjetsko prvenstvo nije samo statistika, tabela i rezultat.
Cape Verde, ili Cabo Verde u svom izvornom nazivu, je u svom prvom nastupu na Mundijalu odigrao 0:0 protiv Španije, a glavni razlog što je mreža ostala netaknuta bio je Josimar José Évora Dias, poznatiji kao Vozinha.
Sa 40 godina, sedam odbrana i Player of the Match priznanjem, postao je lice utakmice, ali i lice onog dijela fudbala koji volimo najviše: kada reprezentacija koju mnogi nisu imali na svom radaru izađe na najveću scenu i pretvori jednu utakmicu u priču koju gleda cijeli svijet.
Foto: @atlchamber
Vozinha nije tip fudbalera čiju karijeru od početka prate reflektori, veliki transferi i headline-i. Rođen je u Mindelu, na otoku São Vicente, a profesionalni put vodio ga je kroz Cape Verde, Angolu, Moldaviju, Portugal, Kipar i Slovačku.
Danas brani za Chaves u portugalskoj drugoj ligi, što cijelu priču čini još snažnijom jer na Mundijal nije stigao iz najvećeg evropskog kluba, već iz karijere koja se gradila daleko od stalnih reflektora.
Njegov put do Svjetskog prvenstva zato nosi posebnu težinu: godine rada, selidbi, čekanja i dokazivanja stale su u tih 90 minuta u kojima je pred cijelim svijetom pokazao zašto je baš on morao biti tamo.
Foto: @fifaworldcup
Protiv Španije, Cape Verde nije samo “izdržao” utakmicu, nego je osvojio historijski bod u svom prvom nastupu na Svjetskom prvenstvu.
Španija je imala veliki pritisak, 27 pokušaja i sedam udaraca u okvir gola, ali svaki put kada je trebalo, Vozinha je bio tu.
U fudbalskom jeziku, ovo je clean sheet; u jeziku interneta, ovo je bio trenutak kada neko odjednom postane svačiji omiljeni igrač.
Njegova partija je bila toliko snažna da se više nije pričalo samo o rezultatu, nego o čovjeku koji ga je sačuvao.
Prije utakmice, Vozinha je imao manje od 20.000 pratitelja na Instagramu, a nakon nje brojke su krenule rasti suludom brzinom.
Neki izvještaji su prvo pisali o prelasku preko milion, zatim o 5, 6 pa i više od 7 miliona pratitelja, dok screenshot njegovog profila sada pokazuje da je već preko 10 miliona.
To nije samo “viralno”, to je onaj rijetki trenutak kada publika ne prati sportistu zato što je najpoznatiji, nego zato što osjeti da je upravo svjedočila nečemu iskrenom.
Nakon utakmice, njegov emotivni slom dodatno je pojačao reakcije jer je govorio o nani i dedi koji su ga odgojili, ponosu i majci koja nije mogla biti tu.
Najljepši dio ove priče nije broj followera, iako je i to fascinantno. Najljepši dio je činjenica da Vozinha sa 40 godina nije “kasno” došao do najveće pozornice, nego je došao tačno onda kada je trebalo. 
Foto: @sportsillustratedfc
U svijetu u kojem se karijere često mjere brzinom, ranim uspjehom i konstantnom vidljivošću, njegova priča podsjeća da se veliki zaokreti nekad dogode nakon godina rada koji niko ne vidi.
Cape Verde je dobio historijski bod, Chaves je odjednom dobio globalnu pažnju, a Vozinha je dobio ono što se ne može isplanirati: trenutak koji te iz lokalne priče prebaci u svjetsku.
Foto: @fr27design
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
