Znate ona putovanja sa ekipom koja planirate 100 godina, pregovarate o destinaciji, prijevoznom sredstvu, slobodnim danima koje morate uzeti na poslu itd.? E pa, ovo nije jedna takva priča. Destinacija je bila poznata od početka, točnije, država. Italija. Grad – bilo koji. Doslovce.

Naravno, ponuda turističkih agencija je ograničavajuća, budžet također, tako da su fotografije mjesta i cijena bile ono što je presudilo. To i odlučnost jedne od prijateljica koja je samo poslala 4 ponude i rekla da odaberemo (nije loše imati ni Whats app/Viber grupu za pregovore.:)) Drugačije se nećete odvažiti. Pogotovo kad se za put spremaju djevojke koje ne žive u istim gradovima, nemaju godišnje odmore u isto vrijeme itd. Ali moguće je. Mi smo otišle.

Plan putovanja je bio sljedeći: automobilom do Zagreba, onda autobusom do prvog odredišta. Prvi dan: Mantova i Parma. Drugi dan – Cinque Terre. Treći dan – Genova i povratak.

Mantova i Parma. Sjeverna Italija, pokrajina Lombardija.

Mantova je stari grad koji su izgradili Etruščani u 6.st. na otočnom naselju. Više stoljeća njom je vladala obitelj Gonzaga, koja je bila zaslužna za kulturu i umjetnost, te renesansno uređenje grada. No, ono što nećete naći na Wikipediji, pronaći ćete hodajući ulicama toga grada. Parkove, šetnice, palače, muzeje. Ljude koji na štandovima režu pršut i kruh i dijele slučajnim prolaznicima uz čašicu vina, dok na drugom dijelu grada čujete bubnjeve metal benda koji svira na otvorenom. Dok prelazite iz jednog dijela u drugi naići ćete na fontane, male birceve s kariranim stoljnjacima, štandove s talijanskim gelatom, tržnice s rukotvorinama.

Pokušajte pronaći umjetnički šablon grada. I nećete uspjeti. Jer je to mjesto gdje se stapa mezopotamska umjetnost, renesansa i barok. I izgleda dobro. Čak štoviše, izgleda kao mjesto gdje poželite ostati. Energija koju Talijani posjeduju je nevjerojatna. Na licima tih ljudi ne vidiš brigu, vidiš sreću. Sretni su jer slave život. I to je dovoljno.

Parma – parmigiano, zvuči poznato? Domovina parmezana, tjestenine Barilla i pršuta. Idealna destinacija za sve gurmane. A za one koji to nisu, odmah pored trgovine koja ima veći broj pršuta u ponudi nego što ste vjerovali da postoji, naletjet ćete na trgovinu s izborom svakog voća koje vam može pasti na pamet. A kad se osvježite, produžite na Verdijev koncert, jer je upravo tu, preko puta voćarnice. Nakon koncerta prošetajte dalje i upoznajte jedno od najstarijih sveučilišta na svijetu, Università degli Studi di Parma. Baš tu, pored zidina Sveučilišta, popijte kavu na otvorenom pod suncobranima. Con te, ogni giorno – piše na njihovoj kavi. S tobom, svakog dana. I poželiš to. Baš tako.

{gallery}2015/2015_07/italija_andrea{/gallery}

Cinque terre: Monterosso al Mare, Vernazza, Corniglia, Manarola i Riomaggiore.

Samo ih izgovorite naglas. Jel' i vama već zvuči kao nešto lijepo? Nije lijepo. Nestvarno je. Riječ lijepo dobiva novo značenje kada posjetite ova mjesta. Zvuči klišejski. Ali nije. Kada pogledate fotografije, puno toga će vam postati jasnije. 5 sela koja liče jedna na drugo toliko da nakon što ih sve posjetite niste sigurni što ste u kojem vidjeli. Ali koja su opet toliko različita da u svakom možete pronaći nešto zbog čega bi se poželjeli vratiti. Obala s otvorenim morem, obronci i stijene na kojima su ljudi napravili svoje domove (sve u različitim bojama), balkoni s cvijećem u šarenim tonovima (ponegdje u kombinaciji s okačenim rubljem), trgovine s domaćim proizvodima. Uličice koje su odavno odlučile reći ne modernizmu te vam svoje čari dozvoljavaju vidjeti samo ako ih prošetate. Automobilima ne možete prići ni izvana ovih sela. Možete samo preći iz jednog u drugo vlakom. Nakon toga samo slijedite ulicu, hridi, obronke i odjednom ste na terasi s pogledom na čitavo selo i otvoreno more.

Kada poželite odmoriti noge sjednite u jedan od restorana i pojedite domaću pastu s pestom. Cijene paste se kreću otprilike oko 10 eura, što je sasvim ok za cjelokupan ugođaj koji uz to dobijete. Pizze čine dio standardne ponude gotovo svakog restorana, stoga se nemojte libiti birati onu koju dosada nikada niste kušali. Poslije toga se zasladite domaćim sladoledom- gelatom. Nigdje nije ukusan kao u Italiji, naravno.





Ako poželite kasnije pauzirati s kavom, sjetite se da Talijani imaju jako velik izbor kava, pogotovo onih u kombinaciji s alkoholom. Zato, ukoliko ne volite eksperimentirati, a volite popiti dobru bijelu kavu, samo caffe latte će biti dovoljno. Zapravo ne. Morate isprobati i tiramisu. Onda je dovoljno. :) Ukoliko vodič u programu nema zapisano da vas vodi u svih 5 sela, odvojite se od grupe. I pogledajte sami. Ne možete doći tamo, a ne obići sve, ili barem „sve u mjeri kojoj vam vrijeme dozvoljava“. Kad budete poslije pregledavali fotografije, znat ćete zašto.

{gallery}2015/2015_07/italija_andrea1{/gallery}

Naš hotel je bio smješten u malom mjestu Marina de San Pietra Santa. U naselju s privatnim kućama i pješčanim plažama. S restoranom koji je ujedno trgovina mješovite robe, mjesto gdje se uživo svira glazba i mjesto u kojem svaki stol ima drugačiji cvjetni aranžman.



A pored kojega će jedna obitelj svoju trgovinu otvoriti navečer u 22h jer vidi da 4 djevojke stoje ispred. 

{gallery}2015/2015_07/andrea_italija5{/gallery}

Genova.

Na povratku nazad posjetili smo Genovu, najveću talijansku luku, industrijsko središte s prometnim kaosom koji čini dio svakodnevice. Vidjeli smo Costu Concordiu ili barem ono što su od nje izvukli. Vidjeli smo grad u kojem su granice modernog i romanskog vidljive i opipljive. Stare građevine poput crkve sv. Lovra, Duždeve palače i velikog središnjeg trga odaju dojam kao da se nalazite u Rimu. A ukoliko prošetate stotinjak metara s jedne strane ulice naići ćete na Zaru, H&M, Mango.. dok s druge strane imate pogled na ogromnu luku i usidrene gigantske brodove. U cetru ćete pronaći i glavnu atrakciju za slikanje turista, a to je kuća za koju se smatra da se u njoj rodio Kristofer Columbo, oko koje se Talijani i Španjolci nikada nisu dokraja usuglasili. Genova sigurno ima mnogo sadržaja za ponuditi, imale smo samo par sati za obići ju, ali je bila čisti kontrast onomu što smo vidjele u prethodna dva dana. I nama se više svidjela skromnost i jednostavnost prethodnog.

{gallery}2015/2015_07/italija_andrea2{/gallery}

Za vožnju autobusom i dvije noći u hotelu s doručkom u Italiji izdvojit ćete novca isto kao i za dvodnevni izlet bilo gdje da se zaputite s ekipom na more. Ako imate „talenta“ za pratiti povoljne letove iz Splita i Zadra i možete zaobići autobus, tim bolje. U svakom slučaju, jedna od prijateljica u šali je rekla: „Ovo vidjeti pa umrijeti“. Ja bih nadodala, ovdje živjeti i postojati. Vivere e esistere. Na talijanski način. Nadam se da ćete i vi pokušati. Pa makar i na 3 dana. Za uspomene koje traju cijeli život.



_{Foto: MODAMO.info}

U samom srcu Sarajeva, gdje koraci odzvanjaju ritmom grada, smješten je Atelje 71, adresa koju modne entuzijastice već dugo znaju napamet.

Tu, među policama ispunjenim pažljivo biranim komadima, svakodnevnica Irme Saljević Krvavac poprima jedan poseban ton.

Bonjour je zavirio iza kulisa ovog prostora i otkrio šta stoji iza njene kreativnosti, ali i kako sitni rituali poput kockice Dorine u pravom trenutku čine dan ugodnijim.







Jutra nisu uvijek savršena. Neka počnu smireno, uz svjetlo kroz prozor, a neka uz zvuk alarma koji zvoni pet minuta prekasno. Irma ne vjeruje u jedno idealno jutro, ali vjeruje u male rituale koji joj olakšaju početak dana.

Dorina čokolada u torbi je obavezan detalj, neovisno o planu. Nema scenarija koji ne podnosi da se dan započne slatko.

Irma nam je otkrila da njeno idealno jutro počinje tek kada djeca odu u školu, a ona pripremi svoju prvu kafu. Uz novu epizodu omiljenog podcasta i prelistavanje modnih časopisa, dan lagano dobija svoj ritam, onaj koji je vodi ka timu, idejama i poslu koji iskreno voli.





Na putu prema Atelje 71, jednoj od najposebnijih shopping adresa u Sarajevu, Irma kroz ritam grada nosi i ritam svojih misli koje dijeli sa nama. Otkriva male trenutke predaha koje krade u sredini radnog dana.

Kada smo je pitali šta joj daje snagu da započne dan, Irma je bez razmišljanja rekla da je to dobra organizacija. Upravo se taj balans reflektuje u njenom radu, preciznosti u planiranju, ali i kreativnoj slobodi u dizajnu.





Dan u Ateljeu ne počinje na istovjetan način, nekad su to mirna jutra, nekad ubrzane pripreme za nove isporuke, a često i susreti s kupcima koji traže nešto posebno.

Irma nas vodi kroz prostor gdje stoje torbe njenog brenda Freya.

Inspiracija ne dolazi uvijek kada je zovemo, ali Irma nam je priznala da je ono što je najviše pokreće ideja. Kada jednom postavi koncept i podijeli ga sa svojim razvojnim timom, osjeti se energija, onaj prepoznatljiv trenutak kad svi znaju da su na pravom putu.

Irma Krvavac, osnivačica i kreativna direktorica brenda Freya i Emina Smaka, glavna urednica Bonjour.ba

Njeno obrazovanje na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, gdje je završila odsjek za slikarstvo i danas se osjeti u svakom potezu. Njena želja je prenijeti umjetnost u svakodnevni život, u predmete koje ljudi nose, koriste, žive s njima.

Svaka torba nosi trag njenog umjetničkog senzibiliteta, ali i razumijevanja života žena koje ih nose: praktične i posebne, nježne, ali snažne.









Na pitanje o samom početku kreativnog procesa, Irma je rekla da sve kreće kao slaganje puzzli. Okupi sve elemente koji je inspirišu: oblike, boje, funkcionalnost, reference omiljenih dizajnera i zatim ih pretače u vision board. Tek tada, kako kaže, pusti mašti na volju i prepusti se igri baš poput djeteta.

„Ponekad to izgleda kao od trnja do zvijezda,“ kroz smijeh nam je rekla Irma. Sve počinje idejom, a zatim slijedi razrada, izrada šablona, biranje materijala i niz prototipova.

Izrada šablona, kako nam je objasnila, često je najveći izazov u cijelom procesu. Nekada je potrebno više verzija da bi se stiglo do onog modela zbog kojeg „zaigra srce“.













Za Irmu svaki novi dizajn je prilika da se ispriča nova priča, a priče ne nastaju na silu. Potrebni su trenuci mira, predaha, poneki slatki zalogaj, baš kad se misao razbistri.

Zato Dorina kao mali, ali važan dio dana, često bude prisutna u tim behind the scenes trenucima kreativnog procesa.

Poseban odnos s kupcima nešto je što se ne može dizajnirati nego se iskreno gradi. Irma nam je rekla da joj najviše znači rečenica koju često čuje: „Ovo je savršeno, kao da ste je dizajnirali baš za mene.“ 

Upravo te riječi su potvrda da dizajn ima svoj dom u nečijoj svakodnevici.









Na pitanje kako izgleda njen savršeni trenutak odmora, Irma nije dugo razmišljala. Rekla je da je to potpuni mir, trenutak tišine bez buke i ljudi. Slijedi zagrljaj njene djece i prepričavanje njihovih malih dogodovština onih sitnica koje čine život i koje ne biste mijenjali ni za šta.

Dorina je za… onda kad žuriš započeti svoj dan pa zgrabiš par kockica na izlazu iz stana. Tu je kao predah nakon napornog dana, kao ono nešto slatko u gorkom trenutku.

Može i da bude mali znak pažnje, za velika i mala okupljanja, za minute potpunog mira, za dodatnu dozu veselja u danu.





Sve te situacije čine kockice života koje pamtimo. Neke su smiješne, neke lijepe i zabavne, a neke tužne ili neugodne, ali naše su. Upravo u takvim trenucima Dorina je tu da je podijelimo s dragim ljudima i da svaki događaj pretvori u malo slađe sjećanje.

Dorina je čokolada za svaku priliku, za svaki dan…  Ma za uvijek!



 


Irmin dan nije strogo isplaniran, ali je ispunjen. Dok se kreira, smije, odmara ili planira nešto novo, Dorina je tu kao mali zalogaj koji u običnom trenutku donese slatku dozu inspiracije.