MODAMO.putopis: Iva Pažin otkriva 7 zanimljivih lokacija koje trebate posjetiti kad odete u Pariz po prvi put!

Bilo da ste samo maštali, čitali ili ste stvarno posjetili Pariz, svi već znamo toliko o njemu. Stoga, nije pretjerano zanimljivo napisati klasičan vodič o pariškim znamenitostima. Odlučila sam se napisati neku vrstu osobnog vodiča meni najdražih i svakako nezaobilaznih znamenitosti/lokacija koje trebate posjetiti prilikom obilaska Pariza.

Champs Élysées je najpoznatiji bulevar u Parizu, simbol velegradske raskoši u kojem možete vidjeti i, štoviše, ako si to možete priuštiti i istražiti luksuzne trgovine, hotele, restorane, kazališta, muzeje te mnoge raskošne palače.


Nalazi se u blizini Elizejske palače (sjedište francuskog predsjednika), a povezuje dva značajna pariška trga: Trg Charlesa de Gaullea (Place Charles de Gaulle-Étoile) i Trg sloge ( Place de la Concorde). Bez obzira koliko dubok džep imali, bulevarom definitivno vrijedi prošetati jer predstavlja spoj raskoši i urbanosti s kojom se definitivno ne susrećemo svakodnevno.

Na putu Champs Élyséeom svakako se zaustavite u  Häagen-Dazsu i ne propustite pojesti neki od najboljih svjetskih sladoleda, užitak koji ćete platiti više od većine klasičnih deserta, ali ako ste sladokusac poput mene, definitivno nećete požaliti.

Brend je osnovan davne 1961.u Bronxu, New York, započeo je sa 3 osnovna okusa koja su danas prožeta u više od stotinjak vrsta deserata koje možete probati u više od 20 zemalja svijeta.

Shakespeare and Company - dodirna točka anglonskih pisaca i čitatelja, smještena u blizini Notre Damea, točnije  u ulici Bûcherie smještenoj na nultom kilometru, poznatoj točci gdje počinju sve francuske ceste. Knjižara je osnovana 1951. od strane Amerikanca Georgea Whitmana, s namjenom kreiranja prostora za sve ljubitelje knjiga, koji će, svatko na svoj vlastiti način doživjeti njenu apstraktnu unutrašnjost. Svakako ostavite neku osobnu poruku na zidu uspomena za nekog poznanika koji možda i posjeti knjižaru nakon vas.

“I created this bookstore like a man would write a novel, building each room like a chapter, and I like people to open the door the way they open a book, a book that leads into a magic world in their imaginations.” —George Whitman

Montmartre je idiličan brežuljak, ujedno i najviši dio Pariza, (nadmorska visina 127 m), s kojeg se pruža pogled na ostale dijelove grada. U 19. stoljeću razni umjetnici došli su živjeti na Montmartre, no tek krajem stoljeća ovaj je dio Pariza postao važno umjetničko središte grada. Veliki  umjetnici 20. stoljeća na Montmartreu su stvarali svoja djela i crpili inspiraciju, primjerice Vincent van Gogh, Pierre Brissaud, Alfred Jarry, Gen Paul, Jacques Villon i drugi. Ovdje su neko vrijeme  živjeli i Pablo Picasso i Amedeo Modigliani, u zgradi Le Bateau Lavoir.




Na Montmartreu je nastao i boemski kabaret Le Chat Noir (u prijevodu Crni mačak) gdje su se okupljali umjetnici. Kabaret se smatra prvim modernim noćnim klubom u kojem se uživalo u glazbi i alkoholu. Danas  brežuljak slovi kao poznata turistička atrakcija i idealno mjesto za piknik Parižana. U svako doba možete pronaći mnoštvo mladih umjetnika, svirača, pjevača, koji potječu iz raznih dijelova svijeta, no imajte na umu da također ima mnoštvo prevaranata i lopova, stoga vrijedi biti na dodatnom oprezu.

Sacre Coeur ili Bazilika sv. Srca  je rimokatolička crkva i bazilika smještena na brdu Montmartreu. Projektirao ju je Paul Abadie i posvećena je Srcu Isusovom. Izgradnja je započela 1875. Godine, a dovršena je 1914. Ulaz u bazilku je besplatan, no ako se želite popeti  na zvonik, izdvojit ćete manju svotu novca, no ipak neznatnu za nezaboravan pogled kakav će vam podariti. Budući da je Montmartre u prošlosti bio sjedište boema, alkohola i razvrata, Sacre Coeur bazilika je zapravo i sagrađena kao pokušaj da se ublaže glasine o načinu života koji se vodio na brdu.

Eiffelov toranj ( La Tour Eiffel) – sve riječi su suvišne.
No, prije same posjete rekla bih da spada u najtipičniju “kliše” građevinu Pariza, ali nakon što ga vidite uživo definitivno shvatite zašto mami poglede milijune turista tijekom godina. Koliko je danas popularan, dokaz je i više od 20 replika širom svijeta. Visok je 325 metara, uključujući 24 metra visoku antenu na vrhu. Kad se otvorio, bio je ujedno i najviša građevina na svijetu, sve do 1930-ih, kad je izgrađena Chryslerova zgrada u New Yorku, no u Parizu i danas ostaje najviša građevina. Bez obzira na veličinu, stanovnici ga dugo godina nisu odobravali i smatrali su ga ruglom Pariza. Zanimljiva je i činjenica da je slavni francuski književnik Guy de Maupassant gotovo uvijek ručao na vrhu tornja. Kad su ga pitali zašto to čini, rekao je da je to jedino mjesto u gradu gdje ne mora gledati u tu ružnu konstrukciju.

Prva i druga razina dostupne su liftom i stubama, dok je treća dostupna samo liftom. Kada dođete na vrh, pogled na grad je veličanstven, a ako želite, možete se osvježiti pićem ili pojesti nešto u tamošnjim restoranima - Les Buffets, Altitude 95 i Le Jules Verne, no samo ako ste dubljeg džepa. Idealno vrijeme za posjet tornju, po mom savjetu, bi bilo kasno poslijepodne, kad imate priliku vidjeti grad i po dnevnoj svijetlosti, ali i uživati u veličanstvenom pogledu kad se navečer osvijetli cjelokupno područje. U podnožju tornja pronaći ćete prekrasne parkove u kojima se možete rashladiti pićem u svako doba dana ili noći ili pak pogledati aktualne događaje za koje je napravljen TV prijenos na velikom platnu.

Notre Dame - najpoznatija katedrala Pariza koja će vam definitivno privući pozornost svojim neobičnim izgledom, koji više asocira na neku nedovršenu građevinu, nego na umjetničko djelo o kojemu smo svi ponešto čuli. Cjelokupan dojam upotpunio je Victor Hugo sa svojim Quasimodom, koga sam se i sama  potajno nadala sresti prilikom ulaska u katedralu.

Pont Des Arts (Most umjetnosti), jedna od prvih lokacija gdje je započelo ludilo za čuvenim ljubavnim lokotima. Do 2015. postavljeno je više tisuća lokota koji teže više od 45 tona, što je izazvalo veliku zabrinutost Parižana zbog mogućnosti urušavanja mosta. Ovog ljeta započeo je proces njihova uklanjanja. Iako osobno nisam ljubitelj sve te uzbune oko ljubavnih lokota, ipak mogu reći da sam imala sreću biti među zadnjim posjetiteljima ovog mosta, jer ovoliko lokota na jednom mjestu definitivno nećete pronaći…Bar ne u skorije vrijeme, jer se ovo ljubavno ludilo počelo pojavljivati na ostalim mostovima diljem Pariza, pa i na samom Eiffelovom tornju iako su zabrane strogo istaknute.

Za MODAMO.info napisala: Iva Pažin