Svaki grad ima svoju priču koju najbolje znaju ispričati njegovi stanovnici. To je na divan način kroz koncept 'Humans of New York' prije par godina krenuo pričati Brandon Stanton kroz svoj foto blog na kojem je objavljivao zanimljive priče stanovnika ovog grada.

No, jednako kao što priču o gradu najbolje pričaju njegovi stanovnici, tako i priču o nekom događaju najbolje pričaju osobe koje su vezane uz njegovu organizaciju ili na neki način doprinose njegovom održavanju. S željom da pokažemo jednu drugačiju, zanimljivu priču o Sarajevo Film Festivalu, zajedno s našim fotografom Markom Jovančićem smo svaki dan razgovarali s osobama koje smo sreli na lokaciji između Box Officea i Narodnog pozorišta te ih zamolili da s nama podijele svoje dojmove o Sarajevo Film Festivalu.

Prve priče naših junaka koje smo okupili pod naslovom 'Humans of Sarajevo Film Festival' donosimo u nastavku, te se nadamo da se nećete iznenaditi ukoliko naš Marko upravo vas narednih dana festivala zaustavi na ulici i zamoli da s nama podijelite i svoju priču.

#humansofsarajevofilmfestival

„Sarajevo za mene nije samo grad, bukvalno je za mene emocija i energija koju iznova obnovim svakim dolaskom. Imam svoj krug ljudi koji me podsjećaju na ljepotu različitosti, ali i sličnosti koju volimo jedni kod drugih. SFF za mene predstavlja sjajnu platformu koja bi u budućnosti, što skorijoj, mogla imati veliki značaj i za BH modnu scenu. U saradnji sa SFF te ljudima iz modnog svijeta, ovaj događaj bi mogao postati od ekonomskog značaja i za modni svijet. Nadam se da će sujeta prestati da govori iz nas, a djela da nas čine boljima i kvalitetnijima.

{gallery}2017/2017_08/humans_01/marko_gal{/gallery}

MARKO FEHER, modni dizajner

SFF za mene znači puno, prije svega životno iskustvo. Pošto je moj posao muzička umjetnost, po zanimanju sam flautistkinja, trenutno na master studijama na Muzičkoj akademiji u Sarajevu. Svakako mogu povezati svoje stručno mišljenje uz dramsku umjetnost koja je skup svih umjetnosti u jednoj. SFF za sve nas mlade znači mnogo, a pogotovo za mlade umjetnike. Ja sam iz Srbije iz grada Šabac i samo zbog ovog festivala sam ovdje. Točnije zbog volonterskog tima i stručnog žirija mlade publike u takmičarskom dijelu festivala.“

{gallery}2017/2017_08/humans_01/dusica_gal{/gallery}

DUŠICA STAMENKOVIĆ, flautistkinja

„Sarajevo je dio mene, moj „roden kraj“, grad koji me u mnogo čemu određuje već 40 godina, onaj u kojem se osjećam i najsretnijom i najtužnijom, u kojem sam doživjela i najljepše i najmračnije periode života (ratne), kojeg volim i zbog čijih se uspjeha radujem i ponosim, a zbog neuspjeha budem više bijesna nego tužna. Želim ga gledati tokom cijele godine onakvim kakvim ga vidim tokom Sarajevo Film Festivala. Živim, razigranim, prepunim turista.  Lično mi je SFF mnogo više od festivala ... ono mi je simbol prkosa i sarajevskog inata, kao monument koji nas podsjeća gdje pripadamo. Istovremeno je i u profesionalnom smislu veliki dio mene, jer ga proteklih 9 godina radim, nekoliko godina kao izvršna urednica/producentica Festivalske pozornice i voditeljica na crvenom tepihu, a posljednjih godina i kao urednica Festivalskog grada (jutarnjeg programa BHT1). Kao što se nekada sat podešavao po Dnevniku, tako ja godišnji odmor planiram po Sarajevo Film Festivalu.“

{gallery}2017/2017_08/humans_01/lejla_gal{/gallery}

LEJLA ZVIZDIĆ, urednica i voditeljica

„Protekle 4 godine u augustu mjesecu doživljavam sopstveno umjetničko proživljenje zahvaljujući filmovima, programu u Sarajevu na Sarajevo Film Festivalu. Imam 21 godinu i sa zadovoljstvom mogu reći da moj hobi režiranja i fotografisanja sigurno i laganim procesom prelazi u zanimanje i posao. Ne studiram ništa, no to me ne sprječava da radim, razvijam vlastite sposobnosti u polju umjetnosti. Raznolike me stvari zanimaju i svemu želim da posvetim određeni dio vremena. Kasnije ambicije ću uputiti u jedan umjetnički instrument bila to samo režija ili fotografija ili možda nesto sasvim drugo. Ne znam sta me čeka, ali se trudim da bude kvalitetno. Iza mene su tri kratka filma koja su bila prikazivana na domaćim i internacionalnim film festivalima.“

{gallery}2017/2017_08/humans_01/aid_galerija{/gallery}

AID BEŠIĆ, umjetnik

Foto: Marko Jovančić za MODAMO.info

Ova zbirka, protkana ironičnim humorom, svakodnevnim zapažanjima i slojevitim društvenim temama, u međuvremenu je osvojila čitatelje.

Nakon što smo nedavno pisali o knjizi Varijacije uobičajenih zabluda i predložili je kao savršeno štivo za plažu, vrijeme je da se upoznamo i s čovjekom koji ju je napisao - Milenkom Margetom.

U ovom razgovoru, Margeta nas pušta iza kulisa svog procesa pisanja, otkriva neobičnu inspiraciju koja dolazi iz muzike i zamišlja razgovor s likom iz zbirke koji nikada nije imao priliku voditi.







U zbirci Varijacije uobičajenih zabluda progovarate o složenim društvenim temama, često iz ugla "malog čovjeka". Kako birate perspektivu iz koje pričate priču i koliko vam je važno da ona bude emocionalno iskrena, ali i društveno relevantna?  


Nema ni perspektive niti strane koju zauzimam pri pisanju. Samo prazan papir s temom koja se natenane raspisuje, do onog momenta kad ću sam biti zadovoljan i posljednjom točkom.

Emocionalna iskrenost je uvijek strogo subjektivna kategorija, zato se trudim da pišem na način da čitateljima iskrenost priča bude familijarna. Ne želim da im nakon pročitanog ostane upitnik iznad glave i ono tako užasno (školsko) pitanje: „Što je pisac time htio reći?”




 

U pogovoru se spominje da vaši likovi često nose "zrno autobiografskog". Da li je to nešto što svjesno dozvoljavate ili se dogodi mimo vaše kontrole?

„Zrno autobiografskog” je vjerovatno zgodan način mog urednika da opiše realističnost zbirke. Ne, priče nisu autobiografske, i da, vjerujem da je svaka priča realistična u toj mjeri da bi je čitatelji lako mogli pronaći kao nešto što su i sami doživjeli. Samo u drugoj varijaciji.


Kako provodite vikend kad ne pišete? Ima li nešto što vas resetuje jednako kao pisanje?  


Muzika i koncerti, opsesivno slušanje raznih izvođača i albuma, to su utočišta. Dok sam pisao priče, zamišljao sam i soundtrack za svaku. Tako je neraskidivi dio priče „Cvjetna pregača i kuhinjski nož” Zosterova pjesma „Vrijeme će doći”.



 

Kojem svom liku iz zbirke biste voljeli sjesti nasuprot za stol i postaviti pitanje i koje?  

Čini mi se da bi najsvrsishodnije bilo upitati nešto jedinog stvarnog lika iz zbirke, zar ne? Tako bih volio sjesti nasuprot Josipa Broza i upitati ga jesmo li zaista morali proživjeti one „devedesete” ili smo, uz malo više mudrosti i reformi, ,mogli poći sličnim putem kao npr. Kina, pa da danas ne pričamo o izgubljenim desetljećima nego o zlatnim godinama procvata.



 

 Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba     

Foto: Milenko Margeta