Za određene stvari uistinu klišejski zvuči kada kažemo da su više od hrane, napitka, slastice itd. Za kavu to nije slučaj. Kava nije samo napitak. To je kultura, umjetnost, znanost, strast. Bez obzira pijete li espresso, cappuccino, caffe latte ili pak neku drugu, postoji par činjenica koje sigurno niste znali o ovom čarobnom napitku. Čak iako možda ne pijete kavu nikako (moramo reći da puno pro

#1 Kava je drugi proizvod na svijetu kojim se najviše trguje. Prva je naravno – nafta.

#2 Najskuplja kava na svijetu zove se Kopi Luwak. Glavni faktor u njenoj visokoj cijeni jest način proizvodnje. Proizvodi se od zrnaca kave koji se dobivaju iz probave indonezijske životinje, cibetske mačke. Radi usporedbe, šalica Kopi Luwak kave prosječno stoji od 62 do 180 KM.

#3 Legenda kaže da su pastiri u Etiopiji prvi primijetili utjecaj kofeina kada su vidjeli da su njihove koze puno poletnije i svježije nakon što pojedu zrnca kave.

#4 Na početku, kava se konzumirala kao jelo, a ne kao napitak. Afrička plemena su je miješala s masti. Tako su dobivali „energetske bombe“.

#5 Sva kava na svijetu raste samo u pojasu od 22.5 stupnjeva sjeverne geografske širine do 22.5 stupnjeva južne geografske širine. Hawaii su jedina država u SAD-u gdje se uzgaja kava.

#6 70% svijeta konzumira kavu Arabica – blagu i aromatičnu, dok 30% konzumira kavu Robusta, koja je gorča i sadrži 50% više kofeina.

#7 Kava raste na drveću koje može narasti i do 9 metara. Zrna kave su zapravo sjemenke unutar svijetlo crvene bobice/voćke.

#8 Belgijac George Washington je 1906. godine izumio espresso kavu. Espresso nije posebna vrsta kave, nego samo drugačiji način pripreme.

#9 Na svijetu se svaki dan konzumira oko 2.25 milijardi šalica kave.

#10 Kava ima najbolji utjecaj na organizam ako je popijete između 9:30 i 11:30h.

#11 Prva web kamera je napravljena na Cambridgeu kako bi se snimio rad aparata za kavu.

#12 Starbucks troši više novca na zdravstveno osiguranje svojih radnika nego na kupovinu kave.

#13 Miris kave je drugačiji od okusa jer enzimi u ljudskim ustima poništavaju i do 50% okusa.

#14 Šalica kave s kofeinom znatno poboljšava protok krvi u organizmu.

#15 Postoji caffe shop u Francuskoj u kojemu u koliko ne pozdravite na ulasku i ne zamolite lijepo za kavu, vaša šalica kave će stajati znatno više.

#16 Nizozemska je zemlja s najvećom potrošnjom kave po glavi stanovnika. Točnije, 2.4 šalica dnevno po osobi.

#17 Engleski kralj je 1675. godine zabranio coffe shopove jer je smatrao da se ljudi okupljaju u njima kako bi smišljali teorije zavjere protiv njega.

#18 Kako bi proučio utjecaj kave na zdravlje, švedski kralj Gustav III. poništio je smrtnu kaznu dvojici blizanaca pod zanimljivim uvjetima. Jedan od njih je morao do kraja života piti 3 šalice kave dnevno, a drugi 3 šalice čaja.

#19 Pijući kofein navečer odgađamo otpuštanje melatonina u mozga, što remeti ritam tijela i odgađa san za otprilike 40-ak minuta.

#20 Ako biste vrištali 8 godina, 7 mjeseci i 6 dana, proizveli biste dovoljno energije da zagrijete jednu šalicu kave.

Foto: pinterest.com

Nakon što smo u prvim izdanjima serijala Baščaršija ljeti otkrili mjesta koja lokalci čuvaju za sebe i komade ručnog rada koji mijenjaju interijer, sada vas vodimo na jedno od onih mjesta gdje ne sjedite dugo ali vam ostane u mislima. Mjesto koje nije fancy, nema stolove s platnenim stolnjacima ni tanjire za slikanje. 

Ovdje je glavni detalj: miris. 

I to onaj koji vas vraća nazad.



 

Skrivena niz prolaz u starom dijelu Baščaršije, na adresi Mudželiti veliki 21, pekara Imaret decenijama je opsluživala lokalne stanare, radoznale posjetioce i sve one koji znaju da miris dobarh kiflica ne vara.

Ime “imaret” vuče porijeklo iz osmanskog doba i označava javnu kuhinju koja je pripremala obroke za putnike, siromašne i vjerske škole. Sarajevo je imalo više imareta, a upravo se ovdje, u blizini Sahat-kule, smjestila jedna od najstarijih pekarskih lokacija u gradu.





Nekad je ovdje postojao samo jedan otvor jedan prozorčić iz kojeg ste, bez menija i bez staklenih vitrina, naručivali svoj somun, kiflu, hljeb. I to je bilo dovoljno. Danas, ulaskom kroz isti tunel, dočekuje vas veća ponuda, a ono što nije promijenjeno je osjećaj da ulazite u prostor koji još miriše isto kao prije 10, 20, 30 godina.








Svakako je jedna od rijetkih pekara u centru koju lokalci upisuju u rutinu: stajete po kiflu na putu kući, kupujete somun za ručak, uzimate slatku buhtlu za poslije.





 

I zaista, svako ima svoje “go-to” narudžbe: slana kifla s krupnom soli, buhtla s čokoladom, klasik u obliku perece. Neko će reći to je samo tijesto. Ali nije. 

To je tekstura koju pamtite, slatkoća koja vas vraća na veliki odmor u osnovnoj školi, i toplina koja se osjeti odmah kroz papirnu vrećicu. I nije svaki dan isti, ali ovdje znate da će biti dobar.







Ovdje ne dolazite da ručate satima. Dolazite za trenutak. Za miris koji vas vuče natrag. Za toplinu kiflice u ruci dok stojite na drveni stočić pokraj ulaza. I dok je danas izbor širi, ono što nikad ne posustaje je miris uspomene.





Baščaršija ljeti tek se zahuktava.

Nakon kafića, ateljea i ručno rađenih predmeta, sada stižete do onih mirisa koji su dio identiteta. Naredna izdanja? Čekaju vas mjesta koja ostavljaju trag topline i dopuštaju vam da uđete u priču grada.
 

I… nešto neočekivano.

Produkcija: Bonjour.ba