Kada govorimo o gastro ponudi grada Sarajeva, ne možemo, a da ne krenemo od restorana 4 sobe gospođe Safije. Restoran je to koji priča mnoge priče, većinom o ljubavi. Bilo o zabranjenoj ljubavi kakve se sjeća gospođa Safija, bilo o ljubavi prema hrani. Ljubavne priče koje su se pričale pod krovom kroz 4 sobe, ostavljamo da poslušate u dragom društvu, uz vino na adresi Čekaluša 61, a mi smo pronašl

Njegovo ime je Emir Parovac, 38-godišnjih kuhar koji svakodnevno kreira jelovnik u 4 Sobe gospođe Safije. Kada smo pitali Emira da nam kaže nešto o karakteristikama koje ga krase, rekao je kako ne voli pričati o sebi i kako će prepustiti drugima da kažu nešto o njemu. Stoga, pozivamo vas da ga upoznate kroz naš razgovor uz čašu vina.

Emir Parovac

Nećemo pretjerati kada kažemo da restoran 4 sobe gospođe Safije uistinu oduševljava, kako interijerom i ambijentom, tako i hranom. Recite nam kada ste i kako došli na poziciju chefa kuhinje u ovom restoranu?

U 4 sobe gospođe Safije sam počeo raditi u oktobru 2008., dakle prije nešto više od 6 godina. Želio sam iskusiti nešto novo i drugačije, a u tom trenutku je to bio jedini restoran koji se usudio zaplivati vodama gastro fuzije.

{gallery}2015/2015_05/4sgs_interijer{/gallery}

Restoran 4 sobe gospođe Safije

Što mislite o meniju restorana prije nego ste došli na poziciju chefa kuhinje?

Bilo je dosta davno, tako da se i ne sjećam tadašnjeg menija. Jedino što znam je da sam prepoznao gastronomski smjer, a to je kulinarska fuzija, koja me najviše inspiriše i podgrijava želju da se bavim ovim poslom.

Kako biste opisali gastro ponudu restorana 4sgs danas?

Ponuda restorana 4 sgs se mijenja i napreduje svakodnevno, kao i samo ugostiteljstvo - bilo gdje u svijetu. Moraju se pratiti svjetski trendovi što je, priznat ćete, na našem tržištu veliki izazov. Jelovnik je koncipiran iz više dijelova. Safijin jelovnik podrazumjeva bosanske specijalitete s dodirom modernog pristupa, a Johanov jelovnik je kulinarska fuzija svih okusa svijeta. Nedavno smo započeli projekat nedjeljnog bruncha koji je prepoznatljiv po, za naše podneblje, drugačijoj ponudi – jela se uglavnom prave od svježih, neprocesiranih i zdravih namirnica. Ipak, čak i kada niste zainteresovani za konkretan objed, dobrodošli ste prezalogajiti neki od specijaliteta sa tapas & mezza ponude uz čašu vina ili koktel.

Koliko često mijenjate meni i odakle najčešće nabavljate namirnice?

Jelovnik osvježavamo jelima napravljenim od sezonskih namirnica. Trudimo se da uvijek ponudimo nešto novo tako da, pored redovnih jela, postoje dnevni specijaliteti koji su rezultat inspiracije koju osjetim u datom momentu ili je u našu korpu 'zalutala' namirnica koju ne možemo naći u svakodnevnoj ponudi, pa prema njoj 'krojim' meni.

Pored namirnica, u čemu leži inspiracija pri kreiranju novog jela?

Inspiracija za kreiranje novih jela dolazi i od samog raspoloženja, nekih novih namirnica, egzotičnih začina kojih je na BiH tržištu sve više. Često pokušavam da isprobam nešto novo, nešto što će osvježiti ponudu, razmišljam o tome šta bi ja volio naručiti u restoranu i to mi daje inspiraciju.

Kako uopće počinje jedan dan chefa kuhinje? U koliko sati? Kakvim ritualima?

Moj posao je poprilično dinamičan i ne karakterizira ga svakodnevna rutina koju bih mogao ukratko opisati. Postoji određeni ritual obaveza koje obavljam svaki dan, poput popisivanja robe, pripreme osnova za rad, raspoređivanja dužnosti kolegama i slično. Uglavnom se svaki dan razlikuje od prethodnog, jer svakom zahtjevu gosta pristupam individualno, pokušavajući ispuniti sva njegova očekivanja po pitanju odabira jela. Recimo, danas pripremam buffet ručak za proslavu vjenčanja, a već sutra ćemo raditi Wine & Dine eksluzivnu večeru, koja se servira u šest slijedova jela sparenih sa šest različitih vina. To je uistinu izazov.

Sigurni smo da je u gradu koji je u turističkom smislu veoma definiran tradicionalnom kuhinjom, bilo teško 'nametnuti' modernu kuhinju, sastojke, kombinacije i način serviranja. Kako ste to uspjeli?

Mislim da još nismo u potpunosti uspjeli nametnuti 'modernu kuhinju', iako se vremenom probudila zainteresovanost kod naših ljudi da probaju neke nove okuse. Mi izrazito poštujemo tradicionalnu kuhinju i autohtone namirnice, te nam je stoga krajnji cilj da ljudima predstavimo jela spravljena od lokalnih proizvoda prezentirana na moderan i drugačiji način. Sudeći po sve većem broju rezervacija u restoranu iz dana u dan – čini se da smo na dobrom putu.

Možete li nam otkriti koje je jelo u 4sgs najtraženije?

Definitivno biftek na način chefa kuhinje, tj. Cafe de Paris.

 Biftek na način chefa kuhinje - Cafe de Paris

A koje biste opisali kao najneobičnije?

Bilo ih je mnogo, ali evo recimo jagode sa zelenim biberom i acceto redukcijom.

Postoji li neka interna anegdota iz kuhinje koju biste podijelili s našim čitateljima?

Postoji ih dosta, ali želio bih da ipak ostanu unutar kuće. Mi smo vam, po diskreciji i etici, slični liječnicima. What happens in kitchen, stays in kitchen.

Naravno, ne možemo odoljeti, a da ne pitamo koji biste objed preporučili osobi koja prvi put posjećuje 4sgs?

Moja preporuka bi definitivno bila biftek Cafe de Paris ili recimo, odrezak od tune u sipinoj kori. Meni osobno je teško odoljeti i ponudi koja je na švedskom stolu nedjeljnog bruncha: tu nemam niti jednu zadršku, iskreno – stavio bih na tanjur baš sve što se poslužuje. Predlažem MODAMO čitateljima da nas posjete, pa da uživo razmijenimo utiske o hrani. :)

_{Foto: 4 sobe gospođe Safije PR}

Ova zbirka, protkana ironičnim humorom, svakodnevnim zapažanjima i slojevitim društvenim temama, u međuvremenu je osvojila čitatelje.

Nakon što smo nedavno pisali o knjizi Varijacije uobičajenih zabluda i predložili je kao savršeno štivo za plažu, vrijeme je da se upoznamo i s čovjekom koji ju je napisao - Milenkom Margetom.

U ovom razgovoru, Margeta nas pušta iza kulisa svog procesa pisanja, otkriva neobičnu inspiraciju koja dolazi iz muzike i zamišlja razgovor s likom iz zbirke koji nikada nije imao priliku voditi.







U zbirci Varijacije uobičajenih zabluda progovarate o složenim društvenim temama, često iz ugla "malog čovjeka". Kako birate perspektivu iz koje pričate priču i koliko vam je važno da ona bude emocionalno iskrena, ali i društveno relevantna?  


Nema ni perspektive niti strane koju zauzimam pri pisanju. Samo prazan papir s temom koja se natenane raspisuje, do onog momenta kad ću sam biti zadovoljan i posljednjom točkom.

Emocionalna iskrenost je uvijek strogo subjektivna kategorija, zato se trudim da pišem na način da čitateljima iskrenost priča bude familijarna. Ne želim da im nakon pročitanog ostane upitnik iznad glave i ono tako užasno (školsko) pitanje: „Što je pisac time htio reći?”




 

U pogovoru se spominje da vaši likovi često nose "zrno autobiografskog". Da li je to nešto što svjesno dozvoljavate ili se dogodi mimo vaše kontrole?

„Zrno autobiografskog” je vjerovatno zgodan način mog urednika da opiše realističnost zbirke. Ne, priče nisu autobiografske, i da, vjerujem da je svaka priča realistična u toj mjeri da bi je čitatelji lako mogli pronaći kao nešto što su i sami doživjeli. Samo u drugoj varijaciji.


Kako provodite vikend kad ne pišete? Ima li nešto što vas resetuje jednako kao pisanje?  


Muzika i koncerti, opsesivno slušanje raznih izvođača i albuma, to su utočišta. Dok sam pisao priče, zamišljao sam i soundtrack za svaku. Tako je neraskidivi dio priče „Cvjetna pregača i kuhinjski nož” Zosterova pjesma „Vrijeme će doći”.



 

Kojem svom liku iz zbirke biste voljeli sjesti nasuprot za stol i postaviti pitanje i koje?  

Čini mi se da bi najsvrsishodnije bilo upitati nešto jedinog stvarnog lika iz zbirke, zar ne? Tako bih volio sjesti nasuprot Josipa Broza i upitati ga jesmo li zaista morali proživjeti one „devedesete” ili smo, uz malo više mudrosti i reformi, ,mogli poći sličnim putem kao npr. Kina, pa da danas ne pričamo o izgubljenim desetljećima nego o zlatnim godinama procvata.



 

 Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba     

Foto: Milenko Margeta