TEKST: Bonjour.ba

DATUM OBJAVE: 9.8.2017.

Selektorica programa SFF-a, profesorica na Akademiji scenskih umjetnosti, producentica, redateljica i scenaristica, ovo je samo mali uvod u biografiju Elme Tataragić. Žena koja ima posao iz snova i zaljubljena je u život (i film), već 23 godine jedno je od prepoznatljivih lica kinematografije u Bosni i Hercegovini. Obzirom da jedan od najpoznatijih regionalnih festivala u petak ponovno otvara sv

Selektorica programa SFF-a, profesorica na Akademiji scenskih umjetnosti, producentica, redateljica i scenaristica, ovo je samo mali uvod u biografiju Elme Tataragić. Žena koja ima posao iz snova i zaljubljena je u život (i film), već 23 godine jedno je od prepoznatljivih lica kinematografije u Bosni i Hercegovini. Obzirom da jedan od najpoznatijih regionalnih festivala u petak ponovno otvara svoja vrata, sa Elmom smo razgovarali o filmu, kinematografiji, životu i modi.

Kada je i kako počela veza između vas i Sarajevo Film Festivala?

Zapravo je prvo počela veza između mene i Obala Art Centra i to početkom ratne 1994. godine kada sam počela da kao 17-ogodišnja djevojka radim na Obali. Sredinom godine osnovali smo filmski odjel gdje sam radila na programima, a iz takvog jednog programa rodila se ideja o Sarajevo Film Festivalu u januaru 1995. godine. Nakon toga smo počeli festival koji je trebao da bude ljetni, ali te ratne 1995. godine to nije bilo moguće te je festival otvoren tek krajem oktobra. Od tada pa sve da danas radim sa manje-više istim timom ljudi i to je zaista jedna velika privilegija i čast.

elmatataragic modamo 1


Na koji ste trenutak u 23 godine dugoj povijesti SFF-a najviše ponosni?

Na trenutak kada su na crveni tepih stali Angelina Jolie i Brad Pitt. Zaista je bilo veličanstveno. A ostvarenje sna mi je bilo prošlogodišnji dolazak Roberta De Nira. Jako sam sretna što sam sa De Nirom imala nekoliko prelijepih razgovora o životu i filmu.


Koliko ste vi, ali i SFF doprinijeli razvoju kinematografije u regiji?

Nema sumnje u to da je Sarajevo Film Festival svojim opredjeljenjem i fokusiranjem na regiju postao ključna tačka za sve regionalne autore, producente i filmaše općenito. Kada smo 2003. godine i zvanično počeli sa Takmičarskim programom kakav je danas te sa CineLink koprodukcijskim marketom, kinematografije regije nisu bile ni blizu razvijene kao sada. Postojala je jedna praznina koju je Sarajevo Film Festival uspješno popunio te je postao mjesto koje je ponudilo filmašima uvid u to što je kinematografija danas, susret s ključnim ljudima iz svijeta filma i jedan posvećeni fokus na regionalne filmove i projekte. I dalje nastojimo da budemo to mjesto.


Čemu se veselite na ovogodišnjem izdanju SFF-a?

To nije jedan trenutak, ali najviše se veselim tome što ću se sresti sa svojim dragim kolegama iz cijeloga svijeta. Ovaj posao podrazumijeva dosta putovanja i čast mi je što sam ja ovaj put njihov domaćin. Druga stvar koju jedva čeka jeste vidjeti puno Otvoreno kino. To me dovodi do suza.


Kako biste opisali Sarajevo Film Festival osobi koja prvi put dolazi na festival?

Sarajevo Film Festival je neizostavno mjesto za neumorno gledanje nevjerojatnih filmova, za bliske susrete sa onima koji su ih napravili, a sve u vrevi grada koji nikada ne spava.


Što je po vama još potrebno učiniti kako bi Sarajevo Film Festival naredne godine bilježio još bolje rezultate?

Moramo nastaviti s našim fokusom na regiju, sa posebnim osvrtom na ono što je filmska industrija danas. Sa novim platformama posebno sa onim koje pruža internet, uloga Festivala se općenito sve više i više preispituje ali i naglašava jer se tradicionalni oblici distribucije filmova mijenjaju. Moramo i dalje biti mjesto gdje će publika vidjeti ono do čega inače ne može doći.


Uz titulu selektorice Sarajevo Film Festivala i profesorice na sarajevskoj Akademiji scenskih umjetnosti, krasi vas i titula scenaristice filma ' Kada dan nije imao ime'. Kako gledate na ovo iskustvo i koje uspomene nosite iz ovog filmskog poduhvata?

Da, predajem scenarij i cijelu jednu grupu predmeta iz te oblasti na Akademiji i izuzetno uživam u tome. Nakon filma SNIJEG koji sam producirala i radila kao koscenaristica, KADA DAN NIJE IMAO IME je moj drugi igrani film u svojstvu scenariste. To je sve skupa bilo jedno uzbudljivo i prekrasno iskustvo koje je na kraju i krunisano svjetskom premijerom na ovogodišnjem filmskom festivalu u Berlinu. Ne mogu, a ne biti ponosna na ovaj film i na cijelu ekipu koja stoji iza njega. Ono što je još ljepše jeste divna saradnja koju imam sa redateljicom Teonom Strugar Mitevskom i producenticom Labinom Mitevskom i već krajem ove godine ulazimo u snimanje narednog filma BOG POSTOJI I ZOVE SE PETRUNIJA čiji scenarij također potpisujem. Paralelno s tim, moj autorski kratki film SJEĆAM SE nastavlja da putuje po svjetskim festivalima, a trenutno se u Beogradu snima još jedan igrani film koji sam pisala pod nazivom ŠAVOVI koji režira Miša Terzić. Pišem novi scenarij za igrani film za koji se nadam da će biti sniman u Sarajevu.

Preporuka za dobar film za koji vjerojatno ne znamo ni da postoji?

Pa kako da preporučim samo jedan film? Evo, pokušat ću. Film WESTERN iz programa Kinoskop. Jedan od boljih filmova koji sam vidjela ove godine.

Film koji je na vas ostavio najviše utiska u 2017.godini?

To su dva mađarska filma. Jedan je pobjednik Berlina O TIJELU I DUŠI, a drugi sam gledala u Cannesu u konkurenciji, JUPITEROV MJESEC. Oba prikazujemo u programu U fokusu.

Kojem se filmskom festivalu, osim SFF-a posebice radujete?

Jako volim filmske festivale, a posebno se radujem Berlinu i Cannesu. To su zaista dva najveća i najbolja filmska festivala koja pomjeraju granice i kreiraju nove tendencije u svijetu filma i filmske industrije.

Kako počinjete, a kako završavate vaš radni dan?

Prvo što radim jeste provjeravanje maila i odgovaranje na bitne i hitne poruke. Onda otvorim moj notes i idem po planu koji napišem na kraju svakoga dana. Volim raditi i kod mene nema praznog hoda. Nerijetko intenzivno radim i po 16 sati dnevno.

Što vas nasmijava? Što smatrate najvećim uspjehom?

Biti sretan i zadovoljan je najveći uspjeh. Nasmijavaju me dobro društvo, ples i muzika.

elmatataragic modamo 2

Ne možete  zamisliti svoj život bez…

Filma i ljubavi za životom.

(Druga) najluđa stvar koju ste napravili u životu je…

Skakanje u bazen u večernjoj haljini jer je (poslovna) zabava dosadna i jedan, ali vrijedan bungee skok su na vrhu spiska, ali najluđa stvar koju sam uradila u životu mora ostati moja tajna.

Otkrijte nam i čije ćete kreacije ove godine birati za crveni tepih Sarajevo Film Festivala?

Još ne znam sve, jer često odabirem odjeću prema raspoloženju. No, nešto već znam, a to je da ću Festival da otvorim u kreaciji studia Kaftan.

ElmaTataragic kaftanstudio 1

Foto: Eugénie Berger, Aida Redžepagić


Bonjour

Sigurne kuće u BiH: sve što trebate znati o zaštiti i podršci ženama

TEKST: Emina Smaka

Sigurne kuće u BiH: sve što trebate znati o zaštiti i podršci ženama Sigurne kuće u BiH: sve što trebate znati o zaštiti i podršci ženama

U idealnom svijetu, svaki dom bi trebao prije svega nuditi zaštitu i sigurnost, no surova realnost ponekad pokazuje drugačije.

Poražavajuća je činjenica da su hiljade žena izložene opasnosti i zlostavljanju. Za mnoge od njih ključ do slobode krije se u Sigurnim kućama. Upravo iz tog razloga smo odlučili razgovarati s menadžericom Sigurne kuće Fondacije lokalne demokratije u Kantonu Sarajevo, Muberom Hodžić – Lemeš

 

Mubera Hodžić – Lemeš


Željeli smo bolje razumjeti sveobuhvatnu podršku koju ova institucija pruža ženama, a te ključne informacije prenijeti i vama. Otkrivamo koji su to koraci nakon što su osobe fizički sigurne u kućama, koliko je važna terapija, koji su uslovi za djecu, ali i to kako mi kao individue možemo djelovati ukoliko sumnjamo na nasilje u našoj blizini. 

 

Pored fizičke zaštite i pružanja sigurnosti nudite mnoštvo besplatnih usluga u vašoj organizaciji. Nakon što su osobe fizički sigurne u vašim kućama, koji je naredni korak?


Fondacija lokalne demokratije upravlja Sigurnom kućom u Kantonu Sarajevo od 2000. godine, a pored toga imamo i druge vidove podrške i pomoći ženama žrtvama nasilja u porodici poput našeg Centra za žene, SOS telefona, Edukativnog kutka za mlade.

Kada govorimo o Sigurnoj kući, ona predstavlja jednu od mogućnosti zbrinjavanja žrtava nasilja u momentu kad se nasilje prijavi, kada je ženi potrebna fizička zaštita, sigurnost, ali i kompletan specijalizirani set usluga koje pomažu žrtvama nasilja za izlazak iz nasilničkog odnosa.

Vrste usluga koje se pružaju žrtvama nasilja u porodici u Sigurnoj kući su:

- Fizička zaštita i sigurnost,

- Psihoterapijski tretman (individualni i grupni),

- Radno - okupaciona terapija,

- Socijalno savjetovanje i podrška,

- Pravna pomoć, kroz korištenje usluga Centra za besplatnu pravnu pomoć FLD,

- Medicinska asistencija i rehabilitacija u suradnji sa zdravstvenim ustanovama,

- Terapijski rad sa partnerom/počiniteljem nasilja sa Službama socijalne zaštite Kantona Sarajevo,

- Ekonomsko osamostaljivanje korisnica kroz ekonomsko osnaživanje (uključivanje korisnica u Savjetovalište za žene FLD Sarajevo, suradnja sa Zavodom za zapošljavanje i drugim NVO organizacijama koje implementiraju programe ekonomske podrške žrtava nasilja u porodici),

- Psihoterapijski tretman djece žrtava nasilja (psihološka podrška, pomoć u savladavanju nastavnog plana i programa, rekreativni program s volonterima)

 

Koliko je važan psihoterapijski tretman? 


Ženama koje su doživjele nasilje, a koje se suočavaju sa posljedicama nasilja, uglavnom je potrebna psihoterapijska pomoć. U Sigurnoj kući se žene uključuju u cjelokupni psihosocijalni tretman. Svaki slučaj je individualan i pristupa mu se na takav - individualan način.

Cilj psihološke podrške je:

- Pomoći ženi da vrati dobru sliku o sebi, stekne samopouzdanje i preuzme kontrolu nad svojim životom,

- Pomoći ženi da stekne svijest o svom pravu na izbor, pravu na život bez nasilja te joj omogućiti potpuni oporavak od traume,

- Postići znatno smanjenje simptoma traume, s ciljem njihovog potpunog nestanka.


Centar za žene Fondacije lokalne demokratije koji je smješten u Sarajevu također pruža besplatnu psihološku pomoć i podršku, pravno savjetovanje i socio-ekonomsku podršku za žrtve nasilja u porodici ili partnerskog nasilja, samohranim majkama, ženama na socijalnoj margini ili ženama žrtvama rata. Sve žene koje imaju potrebu mogu zakazati svoj termin na jedan od brojeva telefona: 033 570-560 ili 033 570-561.

 

Kako osiguravate privatnost korisnica usluga?


Imamo obrazac i jasne upute prema kojima objasnimo korisnicama da ne mogu nikome odavati lokaciju na kojoj su smještene. Korisnice naših usluga nikada ne izlažemo javnosti na način da bilo gdje objavljujemo njihova imena ili bilo kakve informacije koje bi na bilo koji način mogle otkriti njihov identitet. Anonimnost je zagarantovana svima, a reagujemo i u slučajevima anonimnih prijava.

 

Kakav je proces ulaska i izlaska iz sigurne kuće? 


U Kantonu Sarajevo su jasno definisane procedure smještaja žrtava nasilja u Sigurnu kuću. Potpisani su protokoli o saradnji sa Kantonalnim centrom za socijalni rad i MUP-om Kantona Sarajevo. Ukoliko žena prijavi nasilje na SOS telefon, policija se uputi na adresu i djeluje u skladu sa svojom nadležnošću. Žena dobije sve informacije o zaštiti, mogućnost da ode u policijsku upravu i podnese krivičnu prijavu, policija po potrebi uključi nadležnu službu socijalne zaštite odnosno dežurnog socijalnog radnika ukoliko je potreban smještaj u Sigurnu kuću koji se odmah može i realizovati.

Na području Kantona Sarajevo rade dežurni socijalni radnici tako da se zbrinjavanje žrtve može realizovati i tokom tokom noći, vikendima, praznicima. odnosno uvijek je moguć smještaj i zaštita žrtava nasilja na području Kantona Sarajevo. Također je i SOS telefon aktivan 24 sata. Dakle, potrebno je da prijavite nasilje nadležnoj policiji, centru za socijalni rad ili nas pozovite na SOS telefon broj 033 222-000. U Sigurnoj kući se može ostati do šest mjeseci, moguće je i duže u odnosu na kompleksnost slučaja, u saradnji sa centrima za socijalni rad.
 

Na koji način se radi sa korisnicama vaših usluga kako bi se osamostalile i nastavile život izvan kuće? 


U Sigurnoj kući u Sarajevu je od 2000. godine zbrinuto 2.314 žrtava nasilja. Razvijali smo i razvijamo dodatne programe podrške u vidu ekonomskog osnaživanja žena, pravne i psihološke podrške kako bi žene žrtve nasilja dobile mogućnost da se osamostale i izađu iz kruga nasilja. Posljednjih godina realizujemo Socijalni program koji je obezbjeđen od strane Ministarstva za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo.

Socijalni program se odnosi na materijalnu podršku žrtvama nasilja u porodici koje se osamostale nakon provedenog terapijskog tretmana u Sigurnoj kući. Za žene je od izuzetne važnosti podrška koju dobiju nakon napuštanja Sigurne kuće. Kroz Socijalni program omogućeno im je plaćanje troškova kirije i režija u trajanju do šest mjeseci.


Foto: Pexels.com   

 

Postoji li plan za postupanje u hitnim situacijama? 

Sigurna kuća pruža pomoć i zaštitu 24 sata dnevno, uvijek su naše usluge dostupne onima kojima su potrebne.


Postoje li procedure za procjenu opasnosti prije izlaska?

Mi imamo jasno definisanu izlaznu strategiju. Nakon smještaja u Sigurnu kuću i stabilizacije psihofizičkog stanja pristupa se izradi individualnog plana zaštite kojeg sačinjava korisnica zajedno sa psihologom nadležne službe socijalne zaštite i socijalnom radnicom Sigurne kuće. U individualnom planu se žena izjašnjava na koji način vidi rješenje svoje situacije. Uključe se potrebne institucije i organizacije koje će učestvovati u realizaciji plana zaštite.

Nakon realizacije većine postavljenih ciljeva, odnosno sticanja uvjeta za izlazak iz Sigurne kuće isto se i realizuje. Svaki slučaj se radi individualno te je i za rješenje istog potrebno različito vrijeme. Npr. ukoliko žena odluči trajni prekid nasilnog odnosa, potrebno je duže vrijeme dok završi postupak posredovanja, pokrene razvod braka, riješi pitanje čuvanja djece, nađe posao i stekne materijalne pretpostavke za samostalan život. Pojedine žene se vraćaju i u porodicu, ali sa drugačijim stavom jer su ohrabrene, pošto znaju da se ponovo mogu obratiti za pomoć ukoliko im bude potrebna. Sve žene koje su boravile u Sigurnoj kući ili prijavljivale nasilje u porodici mogu ponovno dobiti podršku sistema ukoliko je trebaju.

Nasilje u porodici se može prijaviti više puta, žena može biti zaštićena izrečenim zaštitnim mjerama više puta kao što može više puta i boraviti u Sigurnoj kući. Izlazak iz nasilnog odnosa je veoma težak i neke žene trebaju duže vrijeme do konačnog odlaska od počinitelja nasilja. Prema dostupnim svjetskim istraživanjima žena u prosjeku ostane 4 - 7 godina u nasilnom odnosu prije nego što iz njega izađe, a u prosjeku odlazi 7 puta prije konačnog odlaska.   

 

Kakve su usluge dostupne djeci osoba koje su pretrpjele nasilje? 


Imamo osiguran psihoterapijski tretman djece žrtava nasilja (psihološka podrška, pomoć u savladavanju nastavnog plana i programa, rekreativni program s volonterima i slično). Od 2002. godine u okviru Sigurne kuće pokrenut je rad i skloništa za djevojke žrtve seksualnog nasilja, incesta, silovanja, porodičnog nasilja i drugih oblika nasilja. Primarni cilj skloništa je obezbjeđivanje direktne zaštite djevojaka, psihoterapijski tretman u cilju rehabilitacije i resocijalizacije (nastavak školovanja, detraumatizacija i prevazilaženje traumatskih iskustava, ponovno uključivanje u društveni život).

 

Foto: Pexels.com

 


Za kraj nam recite koje su to mjere koje mi kao individue možemo poduzeti ukoliko sumnjamo da se u našoj blizini dešava neki oblik nasilja? 


Nevladine organizacije u „Sigurnoj mreži“ kojima koordinira Fondacija lokalne demokratije su kroz svoja iskustva sa žrtvama nasilja napravile iskorak kako nasilje više ne bi bilo tabu tema u četiri zida, kako bi postalo javno vidljivo i samim time kažnjivo. Nasilju može biti izloženo svako bez obzira na obrazovanje i zaposlenje. Važno je da poručimo iz prakse da je moguće izaći iz kruga nasilja ukoliko se koriste svi resursi i trenutna zakonska rješenja. Svako neprijavljivanje i prikrivanje nasilja stvara pogodno tlo da se nasilje nastavi i postane intenzivnije.

Žrtve nasilja kao i građani/ke koji imaju saznanja da se nasilje dešava mogu pozvati SOS telefon i zatražiti pomoć – 033/222-000, zatim 1265 za FBiH i 1264 za Republiku Srpsku. Žrtve nasilje nisu krive za počinjeno nasilje i svaki oblik nasilja treba prijaviti. Napravite prvi korak, pozovite SOS telefon gdje ćete biti saslušane bez osude, možete nazvati i anonimno i dobit ćete mogućnost da se zaštitite.

* * *   
Foto: Pexels.com


Bonjour

Bonjour.club član!

Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!