TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 9.8.2017.
Selektorica programa SFF-a, profesorica na Akademiji scenskih umjetnosti, producentica, redateljica i scenaristica, ovo je samo mali uvod u biografiju Elme Tataragić. Žena koja ima posao iz snova i zaljubljena je u život (i film), već 23 godine jedno je od prepoznatljivih lica kinematografije u Bosni i Hercegovini. Obzirom da jedan od najpoznatijih regionalnih festivala u petak ponovno otvara sv
Selektorica programa SFF-a, profesorica na Akademiji scenskih umjetnosti, producentica, redateljica i scenaristica, ovo je samo mali uvod u biografiju Elme Tataragić. Žena koja ima posao iz snova i zaljubljena je u život (i film), već 23 godine jedno je od prepoznatljivih lica kinematografije u Bosni i Hercegovini. Obzirom da jedan od najpoznatijih regionalnih festivala u petak ponovno otvara svoja vrata, sa Elmom smo razgovarali o filmu, kinematografiji, životu i modi.
Kada je i kako počela veza između vas i Sarajevo Film Festivala?
Zapravo je prvo počela veza između mene i Obala Art Centra i to početkom ratne 1994. godine kada sam počela da kao 17-ogodišnja djevojka radim na Obali. Sredinom godine osnovali smo filmski odjel gdje sam radila na programima, a iz takvog jednog programa rodila se ideja o Sarajevo Film Festivalu u januaru 1995. godine. Nakon toga smo počeli festival koji je trebao da bude ljetni, ali te ratne 1995. godine to nije bilo moguće te je festival otvoren tek krajem oktobra. Od tada pa sve da danas radim sa manje-više istim timom ljudi i to je zaista jedna velika privilegija i čast.
Na koji ste trenutak u 23 godine dugoj povijesti SFF-a najviše ponosni?
Na trenutak kada su na crveni tepih stali Angelina Jolie i Brad Pitt. Zaista je bilo veličanstveno. A ostvarenje sna mi je bilo prošlogodišnji dolazak Roberta De Nira. Jako sam sretna što sam sa De Nirom imala nekoliko prelijepih razgovora o životu i filmu.
Koliko ste vi, ali i SFF doprinijeli razvoju kinematografije u regiji?
Nema sumnje u to da je Sarajevo Film Festival svojim opredjeljenjem i fokusiranjem na regiju postao ključna tačka za sve regionalne autore, producente i filmaše općenito. Kada smo 2003. godine i zvanično počeli sa Takmičarskim programom kakav je danas te sa CineLink koprodukcijskim marketom, kinematografije regije nisu bile ni blizu razvijene kao sada. Postojala je jedna praznina koju je Sarajevo Film Festival uspješno popunio te je postao mjesto koje je ponudilo filmašima uvid u to što je kinematografija danas, susret s ključnim ljudima iz svijeta filma i jedan posvećeni fokus na regionalne filmove i projekte. I dalje nastojimo da budemo to mjesto.
Čemu se veselite na ovogodišnjem izdanju SFF-a?
To nije jedan trenutak, ali najviše se veselim tome što ću se sresti sa svojim dragim kolegama iz cijeloga svijeta. Ovaj posao podrazumijeva dosta putovanja i čast mi je što sam ja ovaj put njihov domaćin. Druga stvar koju jedva čeka jeste vidjeti puno Otvoreno kino. To me dovodi do suza.
Kako biste opisali Sarajevo Film Festival osobi koja prvi put dolazi na festival?
Sarajevo Film Festival je neizostavno mjesto za neumorno gledanje nevjerojatnih filmova, za bliske susrete sa onima koji su ih napravili, a sve u vrevi grada koji nikada ne spava.
Što je po vama još potrebno učiniti kako bi Sarajevo Film Festival naredne godine bilježio još bolje rezultate?
Moramo nastaviti s našim fokusom na regiju, sa posebnim osvrtom na ono što je filmska industrija danas. Sa novim platformama posebno sa onim koje pruža internet, uloga Festivala se općenito sve više i više preispituje ali i naglašava jer se tradicionalni oblici distribucije filmova mijenjaju. Moramo i dalje biti mjesto gdje će publika vidjeti ono do čega inače ne može doći.
Uz titulu selektorice Sarajevo Film Festivala i profesorice na sarajevskoj Akademiji scenskih umjetnosti, krasi vas i titula scenaristice filma ' Kada dan nije imao ime'. Kako gledate na ovo iskustvo i koje uspomene nosite iz ovog filmskog poduhvata?
Da, predajem scenarij i cijelu jednu grupu predmeta iz te oblasti na Akademiji i izuzetno uživam u tome. Nakon filma SNIJEG koji sam producirala i radila kao koscenaristica, KADA DAN NIJE IMAO IME je moj drugi igrani film u svojstvu scenariste. To je sve skupa bilo jedno uzbudljivo i prekrasno iskustvo koje je na kraju i krunisano svjetskom premijerom na ovogodišnjem filmskom festivalu u Berlinu. Ne mogu, a ne biti ponosna na ovaj film i na cijelu ekipu koja stoji iza njega. Ono što je još ljepše jeste divna saradnja koju imam sa redateljicom Teonom Strugar Mitevskom i producenticom Labinom Mitevskom i već krajem ove godine ulazimo u snimanje narednog filma BOG POSTOJI I ZOVE SE PETRUNIJA čiji scenarij također potpisujem. Paralelno s tim, moj autorski kratki film SJEĆAM SE nastavlja da putuje po svjetskim festivalima, a trenutno se u Beogradu snima još jedan igrani film koji sam pisala pod nazivom ŠAVOVI koji režira Miša Terzić. Pišem novi scenarij za igrani film za koji se nadam da će biti sniman u Sarajevu.
Preporuka za dobar film za koji vjerojatno ne znamo ni da postoji?
Pa kako da preporučim samo jedan film? Evo, pokušat ću. Film WESTERN iz programa Kinoskop. Jedan od boljih filmova koji sam vidjela ove godine.
Film koji je na vas ostavio najviše utiska u 2017.godini?
To su dva mađarska filma. Jedan je pobjednik Berlina O TIJELU I DUŠI, a drugi sam gledala u Cannesu u konkurenciji, JUPITEROV MJESEC. Oba prikazujemo u programu U fokusu.
Kojem se filmskom festivalu, osim SFF-a posebice radujete?
Jako volim filmske festivale, a posebno se radujem Berlinu i Cannesu. To su zaista dva najveća i najbolja filmska festivala koja pomjeraju granice i kreiraju nove tendencije u svijetu filma i filmske industrije.
Kako počinjete, a kako završavate vaš radni dan?
Prvo što radim jeste provjeravanje maila i odgovaranje na bitne i hitne poruke. Onda otvorim moj notes i idem po planu koji napišem na kraju svakoga dana. Volim raditi i kod mene nema praznog hoda. Nerijetko intenzivno radim i po 16 sati dnevno.
Što vas nasmijava? Što smatrate najvećim uspjehom?
Biti sretan i zadovoljan je najveći uspjeh. Nasmijavaju me dobro društvo, ples i muzika.
Ne možete zamisliti svoj život bez…
Filma i ljubavi za životom.
(Druga) najluđa stvar koju ste napravili u životu je…
Skakanje u bazen u večernjoj haljini jer je (poslovna) zabava dosadna i jedan, ali vrijedan bungee skok su na vrhu spiska, ali najluđa stvar koju sam uradila u životu mora ostati moja tajna.
Otkrijte nam i čije ćete kreacije ove godine birati za crveni tepih Sarajevo Film Festivala?
Još ne znam sve, jer često odabirem odjeću prema raspoloženju. No, nešto već znam, a to je da ću Festival da otvorim u kreaciji studia Kaftan.
Foto: Eugénie Berger, Aida Redžepagić
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Društvene mreže nas uče da stalno budemo prisutni. Da objavimo, provjerimo reakcije, refreshamo, odgovorimo. I dok se sve to čini normalnim, rijetko zastanemo da se zapitamo gdje je granica, koliko dijelimo zato što želimo, a koliko zato što mislimo da trebamo.
U Cedevita Reci tako kako je showu upravo su se takva pitanja prirodno otvorila. Između smijeha, brzih odgovora i opuštene atmosfere, isplivali su i oni momenti koji te malo zaustave i natjeraju da se zapitaš: da li bih ja ovo objavila, da li je ovo još uvijek „ja“ i koliko nam je uopće važno šta će drugi reći.
Ilda Humić bila je jedna od onih osoba koje su na ta pitanja odgovarale bez zadrške glasno, duhovito i iskreno. Nakon showa, nastavili smo razgovor i dotakli se tema koje se tiču svih nas: refresh navike, granica na mrežama, galame koju volimo i onih rijetkih trenutaka kad ipak odlučimo stati.
Ilda Humić
Ilda: Objava i refresh.
„Normalno“, kaže kroz smijeh. Taj mali refleks joj je poznat kao i svima nama, ali bez pretvaranja da je nešto drugo. Društvene mreže su dinamične, a ona ih doživljava upravo takvima kao prostor u kojem si prisutan, ali svjestan onoga što radiš.
Ilda: Nisam nikad neki post, ali jesam nedavno video. U pitanju je viralni trend koji sam snimila s prijateljicama, ali sam shvatila da taj trend ipak nije za mene i da neke stvari i ja moram da razgraničim šta i koliko trebam da objavljujem.
Ilda: Facebook jer je iznimno toksičan. Ja ga svakako godinama ne koristim, moj sadržaj se tamo automatski objavljuje.
Ilda: Jako rijetko, kada je nema ja je obično napravim jer nekako volim i navikla sam da se oko mene dešava život i sretna sam kada je ta neka pozitivna frka i galama.
Ilda: Limun i ananas definitivno, volim taj spoj i generalno sve što je citrusno.
Ilda: Rebeka definitivno, jako mi se dopala njena energija, direktna, odlučna, duhovita i sposobna žena. Josip je također bio jako zabavan, najviše sam se njemu smijala, baš mu je bio dan, mislim da će se raja baš njemu dosta smijati onako od srca.
Ilda sve to kaže prilično jednostavno i bez potrebe da nešto dodatno objašnjava. Galama joj prija, refresh je navika, ali zna i gdje povući crtu. I možda je baš to ono što najviše ostane nakon ovog razgovora: da ne moraš birati između prisutnosti i granica, niti stalno objašnjavati svoje izbore.
Ako ste se u nekom njenom odgovoru prepoznali, vjerovatno ćete se prepoznati i u ostatku Reci tako kako je showa. Neki razgovori vas samo nasmiju, a neki vas, uz smijeh, natjeraju da se malo zamislite. Ovaj je upravo takav. Cedevita Reci tako kako je show možete pogledati na YouTube linku ovdje.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
