Video: Miran Stambol nam je otkrio kako je inspirisao mnoge da daju podršku djeci oboljeloj od celijakije

Čim smo vidjeli video koji je Miran Stambol podijelio na svom Instagramu, a vezan je za podršku djeci oboljeloj od celijakije, znali smo da bismo tu priču podijelili i na Bonjour.ba te rado podržali Mirana u akciji trčanja Sarajevskog polumaratonu za te mališane.

Upravo ova priča je inspirisala i nas da razgovaramo sa Miranom i saznamo više detalja o samom događaju i akciji.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Miki Stambol (@miki_stambol)

Naime, svi mi imamo male ili velike prijatelje koji zauzimaju posebno mjesto u našim životima, a bore se sa celijakijom, odnosno gastroenterološkom bolesti koju obilježava trajna nepodnošljivost glutena, bjelančevine pšenice, ječma i raži, a kod nekih slučajeva i zobi. 

S ovom akcijom Miran želi podstaknuti sve da saznaju što više o ovoj bolesti, koliko je izazovno, posebice sa djecom oboljelom od ove bolesti i pružiti podršku upravo njima i roditeljima. 

U razgovoru za Bonjour.ba otkrio nam je kako se rodila motivacija za ovako posebnu akciju, zašto je važna simbolika trčanja sa dodatnim teretom od 10 kg i kako teku pripreme za trku.

***

Miran Stambol

Šta vas je motiviralo da se priključite 19.09. Sarajevskom polumaratonu i trkom donirate novac udruženju „No gluten“?

Već dugo se rekreativno bavim sportom, između ostalog i trčanjem od kojeg je i krenula moja ljubav prema sportu. Do sada sam imao priliku učestvovati na utrkama organizovanim u našoj regiji kao i na nekoliko europskih maratona. Sarajevski polumaraton trčim već četvrtu godinu jer je to grad u kojem sam i zavolio trčanje. Za Sarajevo i cijelu BiH to predstavlja veliki događaj te jedan od najvećih praznika rekreativnog sporta gdje imamo priliku vidjeti trkače iz naše zemlje, regije ali i svijeta.

Već ranije sam imao priliku trkama dati i humanitarni karakter i mislim da je to sjajan način da podignemo svijest o nekom problemu, ali i prikupimo novac koji je nephodan. Nažalost, u našoj državi je mnogo udruženja koji se bore svim silama da obezbijede svojim članovima barem dio onoga što im je neophodno i koji opstaju samo od donacija ljudi.

Udruženje „No gluten“ je udruženje osoba oboljelih od celijakije. O samom oboljenju se zna jako malo, a dio članova udruženja su i djeca koja se od rane dobi suočavaju sa ovim oboljenjem. Da bi se postavila dijagnoza celijakije potrebno je i do nekoliko godina, a do tada se oboljeli suočavaju sa teškim simptomima koje ovo oboljenje nosi sa sobom. Moja želja je da ove godine, uz nesebičnu pomoć dobrih ljudi otvorenog srca kao i kompanija koje žele da uzmu učešće, prikupimo novac koji ćemo donirati udruženju, a koji će oni usmjeriti ka djeci kojoj je svaki vid pomoći neophodan. Ali ono što je najvažnije, želim da se mi svi upoznamo sa ovim oboljenjem i dobijemo što više informacija.

Već po samoj objavi poziva na društvenim mrežama javilo mi se jako mnogo ljudi koji imaju celijakiju ili pak koji imaju djecu sa ovim oboljenjem i koji su željeli podijeliti svoje iskustvo i zahvaliti se što se o ovom problemu govori. Ja sam siguran da svako ko ima želju – može pomoći. Da li finansijski, nekim korisnim informacijama, receptima bez glutena, donacijom proizvoda bez glutena... gdje ima želje ima i načina, a ja sam siguran u uspjeh jer svako od nas u sebi ima mnogo toga dobroga.

Svi koji žele mogu uplate izvršiti putem računa koji je otvoren u Sberbank na ime Miran Stambol TR 1401 0550 0013 7407.

Iznos nije važan – odvojite za ovu djecu onoliko koliko možete! Oni će vam biti zahvalni.

Možete li nam detaljnije pojasniti zašto ste odlučili trčati sa dodatnim teretom od 10 kg?

U svom užem krugu prijatelja imam dvije djevojčice za koje sam posebno vezan, a koje se od rođenja „bore“ sa celijakijom. Znam koliko je meni teško kada one gledaju čokoladu ili smoki kod moje djece, a ja ne smijem da im dam. Znam i sa kojim se sve problemima suočavaju u svom odrastanju. Kroz njihovo odrastanje sam mnogo i naučio o ovom oboljenju. Godine prođu dok se dijagnoza ne postavi, a samo 3% oboljelih od celijakije se pravilno liječi.

Jako je važno da se društvo upozna sa svim rizicima. Da i sami roditelji čuju i prepoznaju simptome kod svog djeteta, da mogu reagovati na vrijeme. Ali i da državne institucije kao i društvo obezbijedi uslove života za njih kao i za drugu djecu.

Ova djeca nose teret celijakije, kao i njihovi roditelji i porodica, cijeli život.

Ja sam simbolično odlučio taj dan da na svoje tijelo stavim dodatni teret od 10 kg i da sa njim trčim. Trčanje je zahtjevno, a trčanje sa teretom još zahtjevnije. Baš kao i celijakija.

Da li postoje neke posebne pripreme kroz koje trenutno prolazite i općenito kako se pripremate za polumaraton?

Već nekoliko sedmica redovno trčim sa prsukom koji ima integrisane dvije čelične ploče, a koje se inače koriste za pripreme vrhunskih sportaša. Trenutnu svoju fizičku spremnost ću prilagoditi dodatnom teretu i pobrinuti se da ne dođe do povrede jer svako dodatno opterećenje donosi i rizike.

Želim se zahvaliti timu Crossfit Sarajevo na ustupljenom prsluku i njihovoj podršci.

***

Naslovna fotografija: @miki_stambol
Tekst: Ilda Lihić-Isović