Kao dio jutarnjeg programa O kanala ponovo se vraća emisija 'Sunčano jutro' gdje će se Amini Zornić ispred malenih ekrana u voditeljskoj ulozi pridružiti i Minja Tufo.

Upravo smo s Minjom, koja se vraća s porodiljnog, razgovarali o povratku na TV i saznali nekoliko detalja o pripremama, organizaciji, ali i izazovima u njenoj voditeljskoj ulozi, kao i majčinstvu.

Minja je s nama podijelila kako se priprema za emisiju i što nam sve donosi jutarnji program, kao i kojih tema će se doticati tijekom 90-minutog emitiranja.

Otkrila nam je i nešto više o svojoj novoj rutini, kao i najvećim izazovima, strahovima, ali i uspomenama koje su pojavile nakon rođenja njenog sina Orhana. Podijelila je s nama i kako teku pripreme za emitiranje u backstageu emisije, a otkrila nam je i kako se nosi s tremom prije početka vođenja emisije.

Njene odgovore otkrijte u nastavku.

Koja je prva stvar koju napraviš ujutro?

Zahvalim se na svemu što imam, ali i na onome što nemam – na nedaćama koje su me zaobišle.  

Foto: Almir Durgut - Photo ADvertise

Kako sada izgleda tvoja dnevna rutina?

Neću puno pogriješiti ako kažem da rutina više ne postoji u mom životu. Još uvijek je sve prilagođeno „malom šefu“ koji diktira i noćnu (smijeh) i dnevnu rutinu.
Povratak radnim obavezama nakon porodiljnog odsustva sa sobom je donio i nove izazove, a početak jutarnjeg programa uveliko će promijeniti stil života ove velike spavalice.

Što nas očekuje u jutarnjem programu Sunčano jutro? Koje teme će biti u fokusu programa?

Priče „običnih“ ljudi ono su što nedostaje na malim ekranima. Upravo te priče su u fokusu „Sunčanog jutra“.
Potrudit ćemo se da gledateljima ponudimo sadržaj koji bismo i same pratile uz prvu jutarnju  kafu.
90 minuta programa uživo ćemo nastojati do posljednje minute ispuniti kvalitetnim sadržajem.

Koji je tvoj ritual prije početka emisije koji nikada ne preskačeš?

Volim ući u studio ranije, kako bih na miru mogla još jednom preći sva pitanja i „košuljicu“ emisije.
Tih par minuta „zatišja pred buru“ mi mnogo znače.

Foto: Almir Durgut - Photo ADvertise

Priprema za emisiju podrazumijeva i dosta organizacije. Koji koraci tebi pripomažu da ostaneš motivirana i fokusirana na zadatke?

Mnogo puta sam se uvjerila da je dobra priprema zaista i više od pola posla.
Volim preciznost i  organizovanost, pa tako goste dogovaram danima unaprijed kako bih imala dovoljno vremena za detaljnu pripremu i istraživanje teme o kojoj ćemo razgovarati. Naravno, često se dese i nepredviđene situacije kada gost otkaže u posljednjem trenutku i zato je važno uvijek imati „backup plan“.
Iz tog razloga uvijek imam pripremljenih par dodatnih priloga, ali i „fingers crossed“ da će ipak sve ići po planu.

Voditeljski posao te vjerujem naučio i brojnim beauty trikovima. Omiljeni 'beauty hack' sa seta?

„Manje je više“.
Previše šminke lice čini umornim i starijim, a bore izraženijim.
Nisam ljubitelj „teške šminke“ i raduje me da je ponovo „in“ prirodni izgled.

Kako se nosiš s tremom? Što ti pomaže da ostaneš samopouzdana tijekom snimanja?

Pozitivna trema je uvijek prisutna, a ona se danas, nakon dugogodišnjeg rada u medijima, manifestuje kroz odgovornost prema gledateljima, ali i kolektivu koji mi je ukazao povjerenje i dao potpunu uredničku slobodu.
U studio uvijek ulazim dobro pripremljena, što uveliko utiče na samopouzdanje, a tu je i sjajna ekipa u studiju i režiji koja je zaslužna za dobru energiju.
Uz njih je posao zaista pravi užitak.

Foto: Almir Durgut - Photo ADvertise

Što se uvijek krije u tvojoj torbici?

Mobitel, olovka za usne, labelo, krema za ruke, ključevi i novčanik.

Mama si znatiželjnog dječaka Orhana. Koji su najveći strahovi, izazovi, najslađe uspomene s kojima si se susrela?

Kada sam zatrudnila, dosta vremena sam provela čitajući o roditeljstvu i odgoju djece.
Tada sam negdje pročitala citat koji sam shvatila tek kad sam postala majka: “Donijeti odluku da rodiš dijete je presudna. To znači odlučiti da će do kraja života tvoje srce hodati van tvog tijela."

Foto: Almir Durgut - Photo ADvertise

Iza nas je 13 najljepših mjeseci, ispunjenih smijehom, radošću, ali i brigom i neizvjesnošću. Danas kada razmišljam o tom periodu, svi ti izazovi I strahovi se čine smiješnim i bezazlenim, ali su u tom trenutku bili veliki kao planina. Kad samo pomislim koliko puta u toku noći bih se probudila samo da osluškujem da li diše (smijeh).

Jedan njegov osmijeh momentalno izbriše svaku brigu, tugu, umor.
Roditeljstvo me naučilo strpljenju. Naučilo me da budem zahvalna na svakom trenutku i na svakom novom danu koji provedemo zajedno.

Postoji li neka tema/događaj/emocija o kojoj bi voljela da se više priča među mamama?

Da, postoje mnoge teme o kojima bih voljela da se više i glasnije priča. Ne samo među mamama.
Te teme će se zasigurno naći i u jutarnjem programu, jer, koliko god nekada bilo teško govoriti o njima - moramo pričati.

Ponavljam, što glasnije i češće, jer nismo same. Naša priča, iskustvo i savjet sutra će pomoći i olakšati drugoj mami. Zatrpane smo neralnim prikazima majčinstva, porodice, odgoja djece, previše toga je stavljeno na teret novopečenim majkama.
Potrebno je prikazati realan život, koji je jednako divan i čaroban u svom tom haosu i ne tako instagramičnom okruženju.

Foto: Almir Durgut - Photo ADvertise

Koji su tvoji mali rituali za opuštanje i punjenje baterija?

Duge šetnje i razgovori sa suprugom. Odlazak u prirodu. Igra sa Orhanom. Vrijeme provedeno sa porodicom i prijateljima moj su najveći pokretač.

***

Foto: Almir Durgut - Photo ADvertise
Tekst: Bonjour.ba

U idealnom svijetu, svaki dom bi trebao prije svega nuditi zaštitu i sigurnost, no surova realnost ponekad pokazuje drugačije.

Poražavajuća je činjenica da su hiljade žena izložene opasnosti i zlostavljanju. Za mnoge od njih ključ do slobode krije se u Sigurnim kućama. Upravo iz tog razloga smo odlučili razgovarati s menadžericom Sigurne kuće Fondacije lokalne demokratije u Kantonu Sarajevo, Muberom Hodžić – Lemeš. 

 

Mubera Hodžić – Lemeš

Željeli smo bolje razumjeti sveobuhvatnu podršku koju ova institucija pruža ženama, a te ključne informacije prenijeti i vama. Otkrivamo koji su to koraci nakon što su osobe fizički sigurne u kućama, koliko je važna terapija, koji su uslovi za djecu, ali i to kako mi kao individue možemo djelovati ukoliko sumnjamo na nasilje u našoj blizini. 

 

Pored fizičke zaštite i pružanja sigurnosti nudite mnoštvo besplatnih usluga u vašoj organizaciji. Nakon što su osobe fizički sigurne u vašim kućama, koji je naredni korak?

Fondacija lokalne demokratije upravlja Sigurnom kućom u Kantonu Sarajevo od 2000. godine, a pored toga imamo i druge vidove podrške i pomoći ženama žrtvama nasilja u porodici poput našeg Centra za žene, SOS telefona, Edukativnog kutka za mlade.

Kada govorimo o Sigurnoj kući, ona predstavlja jednu od mogućnosti zbrinjavanja žrtava nasilja u momentu kad se nasilje prijavi, kada je ženi potrebna fizička zaštita, sigurnost, ali i kompletan specijalizirani set usluga koje pomažu žrtvama nasilja za izlazak iz nasilničkog odnosa.

Vrste usluga koje se pružaju žrtvama nasilja u porodici u Sigurnoj kući su:

- Fizička zaštita i sigurnost,

- Psihoterapijski tretman (individualni i grupni),

- Radno - okupaciona terapija,

- Socijalno savjetovanje i podrška,

- Pravna pomoć, kroz korištenje usluga Centra za besplatnu pravnu pomoć FLD,

- Medicinska asistencija i rehabilitacija u suradnji sa zdravstvenim ustanovama,

- Terapijski rad sa partnerom/počiniteljem nasilja sa Službama socijalne zaštite Kantona Sarajevo,

- Ekonomsko osamostaljivanje korisnica kroz ekonomsko osnaživanje (uključivanje korisnica u Savjetovalište za žene FLD Sarajevo, suradnja sa Zavodom za zapošljavanje i drugim NVO organizacijama koje implementiraju programe ekonomske podrške žrtava nasilja u porodici),

- Psihoterapijski tretman djece žrtava nasilja (psihološka podrška, pomoć u savladavanju nastavnog plana i programa, rekreativni program s volonterima)

 

Koliko je važan psihoterapijski tretman? 

Ženama koje su doživjele nasilje, a koje se suočavaju sa posljedicama nasilja, uglavnom je potrebna psihoterapijska pomoć. U Sigurnoj kući se žene uključuju u cjelokupni psihosocijalni tretman. Svaki slučaj je individualan i pristupa mu se na takav - individualan način.

Cilj psihološke podrške je:

- Pomoći ženi da vrati dobru sliku o sebi, stekne samopouzdanje i preuzme kontrolu nad svojim životom,

- Pomoći ženi da stekne svijest o svom pravu na izbor, pravu na život bez nasilja te joj omogućiti potpuni oporavak od traume,

- Postići znatno smanjenje simptoma traume, s ciljem njihovog potpunog nestanka.

Centar za žene Fondacije lokalne demokratije koji je smješten u Sarajevu također pruža besplatnu psihološku pomoć i podršku, pravno savjetovanje i socio-ekonomsku podršku za žrtve nasilja u porodici ili partnerskog nasilja, samohranim majkama, ženama na socijalnoj margini ili ženama žrtvama rata. Sve žene koje imaju potrebu mogu zakazati svoj termin na jedan od brojeva telefona: 033 570-560 ili 033 570-561.

 

Kako osiguravate privatnost korisnica usluga?

Imamo obrazac i jasne upute prema kojima objasnimo korisnicama da ne mogu nikome odavati lokaciju na kojoj su smještene. Korisnice naših usluga nikada ne izlažemo javnosti na način da bilo gdje objavljujemo njihova imena ili bilo kakve informacije koje bi na bilo koji način mogle otkriti njihov identitet. Anonimnost je zagarantovana svima, a reagujemo i u slučajevima anonimnih prijava.

 

Kakav je proces ulaska i izlaska iz sigurne kuće? 

U Kantonu Sarajevo su jasno definisane procedure smještaja žrtava nasilja u Sigurnu kuću. Potpisani su protokoli o saradnji sa Kantonalnim centrom za socijalni rad i MUP-om Kantona Sarajevo. Ukoliko žena prijavi nasilje na SOS telefon, policija se uputi na adresu i djeluje u skladu sa svojom nadležnošću. Žena dobije sve informacije o zaštiti, mogućnost da ode u policijsku upravu i podnese krivičnu prijavu, policija po potrebi uključi nadležnu službu socijalne zaštite odnosno dežurnog socijalnog radnika ukoliko je potreban smještaj u Sigurnu kuću koji se odmah može i realizovati.

Na području Kantona Sarajevo rade dežurni socijalni radnici tako da se zbrinjavanje žrtve može realizovati i tokom tokom noći, vikendima, praznicima. odnosno uvijek je moguć smještaj i zaštita žrtava nasilja na području Kantona Sarajevo. Također je i SOS telefon aktivan 24 sata. Dakle, potrebno je da prijavite nasilje nadležnoj policiji, centru za socijalni rad ili nas pozovite na SOS telefon broj 033 222-000. U Sigurnoj kući se može ostati do šest mjeseci, moguće je i duže u odnosu na kompleksnost slučaja, u saradnji sa centrima za socijalni rad.
 

Na koji način se radi sa korisnicama vaših usluga kako bi se osamostalile i nastavile život izvan kuće? 

U Sigurnoj kući u Sarajevu je od 2000. godine zbrinuto 2.314 žrtava nasilja. Razvijali smo i razvijamo dodatne programe podrške u vidu ekonomskog osnaživanja žena, pravne i psihološke podrške kako bi žene žrtve nasilja dobile mogućnost da se osamostale i izađu iz kruga nasilja. Posljednjih godina realizujemo Socijalni program koji je obezbjeđen od strane Ministarstva za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo.

Socijalni program se odnosi na materijalnu podršku žrtvama nasilja u porodici koje se osamostale nakon provedenog terapijskog tretmana u Sigurnoj kući. Za žene je od izuzetne važnosti podrška koju dobiju nakon napuštanja Sigurne kuće. Kroz Socijalni program omogućeno im je plaćanje troškova kirije i režija u trajanju do šest mjeseci.

Foto: Pexels.com   

 

Postoji li plan za postupanje u hitnim situacijama? 

Sigurna kuća pruža pomoć i zaštitu 24 sata dnevno, uvijek su naše usluge dostupne onima kojima su potrebne.

Postoje li procedure za procjenu opasnosti prije izlaska?

Mi imamo jasno definisanu izlaznu strategiju. Nakon smještaja u Sigurnu kuću i stabilizacije psihofizičkog stanja pristupa se izradi individualnog plana zaštite kojeg sačinjava korisnica zajedno sa psihologom nadležne službe socijalne zaštite i socijalnom radnicom Sigurne kuće. U individualnom planu se žena izjašnjava na koji način vidi rješenje svoje situacije. Uključe se potrebne institucije i organizacije koje će učestvovati u realizaciji plana zaštite.

Nakon realizacije većine postavljenih ciljeva, odnosno sticanja uvjeta za izlazak iz Sigurne kuće isto se i realizuje. Svaki slučaj se radi individualno te je i za rješenje istog potrebno različito vrijeme. Npr. ukoliko žena odluči trajni prekid nasilnog odnosa, potrebno je duže vrijeme dok završi postupak posredovanja, pokrene razvod braka, riješi pitanje čuvanja djece, nađe posao i stekne materijalne pretpostavke za samostalan život. Pojedine žene se vraćaju i u porodicu, ali sa drugačijim stavom jer su ohrabrene, pošto znaju da se ponovo mogu obratiti za pomoć ukoliko im bude potrebna. Sve žene koje su boravile u Sigurnoj kući ili prijavljivale nasilje u porodici mogu ponovno dobiti podršku sistema ukoliko je trebaju.

Nasilje u porodici se može prijaviti više puta, žena može biti zaštićena izrečenim zaštitnim mjerama više puta kao što može više puta i boraviti u Sigurnoj kući. Izlazak iz nasilnog odnosa je veoma težak i neke žene trebaju duže vrijeme do konačnog odlaska od počinitelja nasilja. Prema dostupnim svjetskim istraživanjima žena u prosjeku ostane 4 - 7 godina u nasilnom odnosu prije nego što iz njega izađe, a u prosjeku odlazi 7 puta prije konačnog odlaska.   

 

Kakve su usluge dostupne djeci osoba koje su pretrpjele nasilje? 

Imamo osiguran psihoterapijski tretman djece žrtava nasilja (psihološka podrška, pomoć u savladavanju nastavnog plana i programa, rekreativni program s volonterima i slično). Od 2002. godine u okviru Sigurne kuće pokrenut je rad i skloništa za djevojke žrtve seksualnog nasilja, incesta, silovanja, porodičnog nasilja i drugih oblika nasilja. Primarni cilj skloništa je obezbjeđivanje direktne zaštite djevojaka, psihoterapijski tretman u cilju rehabilitacije i resocijalizacije (nastavak školovanja, detraumatizacija i prevazilaženje traumatskih iskustava, ponovno uključivanje u društveni život).

 

Foto: Pexels.com

 

Za kraj nam recite koje su to mjere koje mi kao individue možemo poduzeti ukoliko sumnjamo da se u našoj blizini dešava neki oblik nasilja? 

Nevladine organizacije u „Sigurnoj mreži“ kojima koordinira Fondacija lokalne demokratije su kroz svoja iskustva sa žrtvama nasilja napravile iskorak kako nasilje više ne bi bilo tabu tema u četiri zida, kako bi postalo javno vidljivo i samim time kažnjivo. Nasilju može biti izloženo svako bez obzira na obrazovanje i zaposlenje. Važno je da poručimo iz prakse da je moguće izaći iz kruga nasilja ukoliko se koriste svi resursi i trenutna zakonska rješenja. Svako neprijavljivanje i prikrivanje nasilja stvara pogodno tlo da se nasilje nastavi i postane intenzivnije.

Žrtve nasilja kao i građani/ke koji imaju saznanja da se nasilje dešava mogu pozvati SOS telefon i zatražiti pomoć – 033/222-000, zatim 1265 za FBiH i 1264 za Republiku Srpsku. Žrtve nasilje nisu krive za počinjeno nasilje i svaki oblik nasilja treba prijaviti. Napravite prvi korak, pozovite SOS telefon gdje ćete biti saslušane bez osude, možete nazvati i anonimno i dobit ćete mogućnost da se zaštitite.

* * *   
Foto: Pexels.com