Ovih dana ste sigurno čuli za jednu od ove dvije knjige: Zbirka poezije Megan Fox i autobiografija Britney Spears.

Vjerovatno ste već stigli formirati i svoje mišljenje o istim i prodiskutovovati o njima s prijateljima. U slučaju da nije tako ili želite imati više informacija prije nego što odlučite je li ovo štivo za vas, otkrivamo vam malo više detalja o ovim književnim djelima.

Na ovoj listi knjiga se našla i srodna po svojoj popularnosti i krugu iz kojeg dolazi autorica - autobiografija Julie Fox.


Lijepi momci su otrovni

"Pretty Boys are Poisonous" je zbirka poezije Megan Fox sadrži preko 70 pjesama koje je glumica napisala s ciljem da se "izbori s osjećajima koji su proizašli iz njenog šutanja" - navela je Megan na stražnjim koricama knjige.

"Ovdje živi moja sloboda, a nadam se da će moje riječi potaći druge da pronađu svoju sreću i identitet, koristeći svoj glas da osvijetle ono što je duboko zakopano, ali nezaboravljeno, u tami." - dodala je Megan.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Megan Fox (@meganfox)

Megan već dvije decenije privlači pažnju svakim pojavljivanjem u javnosti, interesantnim i značajnim filmskim ulogama, a trenutno su ona i Machine Gun Kelly zbog svoje veze pod lupom online svijeta.

Sigurno je da upravo ovaj momenat privlači publiku i kada je knjiga u pitanju, a na nama ostaje da je pročitamo i razvijemo teorije o tome da li je baš ovaj stih posvećen njemu: "Ti si ovisnost koju nijedna molitva nikada neće izliječiti".


Žena u meni

"The Woman in Me" je autobiografija Britney Spears koju jedva čekamo imati u svojim rukama. Čini se da je količina pažnje koju smo pružili Britney Spears u protekle dvije godine jednaka obimu pažnje koju je dobijala kroz godine u kojim je bila na vrhuncu svoje karijere.

Malo je onih koji nisu upoznati sa skandalima za koje se Britney veže još od svojih 20 - ih, od druženja s Paris Hilton pa sve do dramatičnih i tužnih trenutaka.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Aon ?✈ (@hey.aon)

Do sada smo odrasli s njom i naučili da je ona mnogo više od trenutaka slabosti i promjena kroz koje je prošla. Kroz ovu knjigu nas u potpunosti pušta iza paravana, u backstage svog života i upoznaje s Britney koja je majka, prijateljica, hrabrija nego ikada ranije i puna nade.


Niz odvod

Kao i obično, Julia Fox zahtijeva da joj ne sudimo na prvu pa i da se malo više zamislimo oko svakog njenog postupka. Tako je i s nazivom njene knjige "Down the Drain" - u engleskom jeziku ovaj izraz često opisuje situaciju ili postupak u kojem nešto propada ili gubi vrijednost, bilo da je riječ o doslovnom ili prenesenom značenju.

Na primjer, možete reći da nešto ide "niz odvod" ako se gubi ili propada na način koji se ne može vratiti.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Julia Fox (@juliafox)

Iako je iza nje karijera o kojoj se može govoriti mnogo više, najviše pažnje je privukla dramatičnim pojavljivanjem na crvenom tepihu s lookom koji je izazivao brojne komentare, ali i vezom s Kanye Westom. Ostavljamo vam da detalje njenog dramatičnog i nimalo jednostavnog djetinjstva, odrastanja i karijernog puta upoznate kroz ono što ona ima za reći.

* * *
Naslovna fotografija: @theststyle

U Historijskom muzeju, umjetnost je na trenutak vratila mirise i boje koje smo mislili da smo prerasli.

U večeri prvog sarajevskog snijega onog tihog, usporenog, što grad na tren pretvori u vlastitu nostalgiju zakoračili smo u Crnu sobu i ušli u svijet Hanne Dujmović. Sve je djelovalo poznato, ali drugačije kao da su uspomene samo čekale da ih neko pozove nazad.

U galeriji ispunjenom ljudima, bojama i tihim uzdasima prepoznavanja, Hanna Dujmović je otvorila  svoju novu izložbu „Nostalgija djetinjstva“, a za sve koji nisu stigli na otvaranje, postavka ostaje otvorena do 29. novembra.

Umjesto klasičnog otvaranja, publika je dobila scensku večer: figure iz Hanninog imaginarnog svijeta kretale su se kroz prostor, VR projekcije otvarale skrivene slojeve slika, a fasada muzeja postala svjetlosna pozornica. Sve je djelovalo kao da je neko na trenutak spojio umjetnost, performans i animaciju u jedan polifoni doživljaj.




I baš tu, u toj pažljivo režiranoj mješavini umjetnosti i intime, počinje priča o ciklusu koji ne prikazuje samo djetinjstvo nego osjećaj povratka sebi.

Prije nego što se prepustimo bojama, simbolima i malim ritualima koji čine ovaj ciklus, razgovarali smo s Hannom o tome šta je „Nostalgija djetinjstva“ zaista otključala u njoj i zašto se činilo da je sinoć cijela galerija disala tim istim osjećajem.



Nostalgija djetinjstva“ je naziv koji odmah otvara vrata u vrlo intiman, gotovo scenski prostor.   

Šta taj pojam znači za vas i kakvu ste ideju željeli da publika ponese iz ovog ciklusa?  

Naziv “Nostalgija djetinjstva” došao je vrlo prirodno, gotovo spontano, dok sam radila na ovim formatima i vraćala se prizorima koji su godinama bili potisnuti negdje u tišini mog sjećanja. 

Djetinjstvo je za mene bilo razigrano, puno topline, bezbrižnosti i maštovitih svjetova koje sam tada smatrala stvarnim. Ovaj ciklus je zapravo moj pokušaj da ponovo dotaknem te fragmente, da ih izvučem na svjetlo i dam im novu formu.



 

Naziv nosi sa sobom i određenu nježnost, ali i blagu tugu, tugu za vremenom koje ne možemo vratiti, ali koje i dalje živi u nama kroz mirise, predmete i osjećaje koji se iznenada jave. 

Željela bih da publika, bez obzira na to odakle dolazi, kroz ove slike pronađe svoje uspomene: kroz neki predmet iz kuće svojih roditelja, zvuk iz ulice, igru koju su davno zaboravili.

Ako publika izađe iz prostora izložbe s toplinom u grudima, s osmijehom i možda nekom malom uspomenom koja im se iznenada vratila onda je ciklus ispunio svoj zadatak.



Svaka izložba ima onaj jedan trenutak koji vas “zaključa” u temu, kada sve što je do tada bilo rasuto odjednom dobije jasnu putanju.

Sjećate li se šta je kod ove postavke bila ta iskra onaj emocionalni impuls od kojeg je sve krenulo?    

Rekla bih da oduvijek u sebi nosim određenu dozu čežnje za nekim prošlim vremenima kao stara duša koja putuje modernim svijetom koji se ubrzano razvija. 

U ovom ciklusu sam misli i emocije spojila u jedan impuls koji je doveo do realizacije na platnima. Vjerujem da ću ovaj ciklus kroz vrijeme nastaviti razvijati, jer smatram da ima perspektivu da potakne kolektivnu emociju i da održi vizuelni, fizički prikaz fragmenata koje polako zaboravljamo.




Vaše slike već godinama vode dijalog sa snovima, mitovima, sjećanjima kao da se više glasova prepliće u jednom kadru.

Koje ste nove glasove pozvali u ovaj ciklus i zašto mislite da su se pojavili baš sada?  

Tako je. Pored simbolike, tema mojih slika navodi me da se mnogo bavim introspekcijom, a tako dolazim do novih odaja unutar svog bića i preplićem ih s onim što stvaram. 

Kao što sam rekla ranije ubrzano i površno doba u kojem živimo potiče me da se vraćam starim vrijednostima, koje kroz ovaj ciklus želim sačuvati i veličati.



Ženska figura je u vašem radu dugo bila nositeljica energije, simbolike i unutrašnje dinamike.  

Kako se ženska figura pojavljuje u ovoj postavci kao lik, kao energija, kao arhetip ili nešto treće?  

Ženska figura je u većini mojih slika nositeljica kompozicije. Na taj način odajem poštovanje ženama, koje su mnogo više od fizičke pojave što vrlo često zaboravljamo.

U ovom ciklusu fokus na žensku figuru je nešto manji, više odlazim u intimu prostora i razradu dječjih figura, obzirom da je koncept ciklusa to zahtijevao.



Kada se približimo vašim platnima, uvijek postoji jedan detalj koji nas emocionalno uhvati.

Ako biste morali izdvojiti jedan kadar iz nove postavke koji najtačnije govori o vašem trenutnom unutarnjem pejzažu, šta bi to bilo?  

Svaka od slika nosi mnoštvo simbolike, a kako smo svi individue za sebe, tako i isti motivi bude različite emocije kod različitih ljudi.
Konkretno iz ovog ciklusa, za mene posebnu emotivnu težinu nosi simbol Kinderlada zdjelice, posude iz koje sam tokom djetinjstva jela Čokolino i gledala crtane filmove. 

Danas se tom ritualu vraćam kroz sjećanje, kao trenutku u kojem sam istinski osjećala nešto što nam je danas tako strano: mir.

Foto: Monika Andrić

Šta vas, u ovom trenutku, najviše zaokuplja kao umjetnicu pitanje, ideja ili osjećaj kojem se stalno vraćate dok razmišljate o svojim narednim radovima?  

Publika gleda završni rezultat bez jasnog uvida u to kako je do njega došlo i koje su se unutrašnje faze odvile. Kako sve moje slike nastaju bez prethodnih skica, često se desi da određeni detalji nisu dovedeni do savršenstva, ali upravo u tome leži autentičnost rukopisa kojim se koristim.

U ovom trenutku, kao i tokom rada na ovom ciklusu, emocija koja me najviše prožimala bila je upravo: nostalgija.

Foto: Amna Geljo  
 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Monika Andrić, Amna Geljo