Medina Dedajić nam je otkrila najljepše bašte u Sarajevu idealne za malu pauzu i poseban gourmet trenutak

GOURMET
4.7.2020.

Ljeto je idealno za malenu pauzu od užurbanog ritma svakodnevice na omiljenim terasama u gradu. Pomalo skrivene lokacije okružene zelenilom i dovoljno daleke od gradske buke, pretvaraju se u mjesto idealno za odmor.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Naša kolumnistica Medina Dedajić napravila je šetnju kroz najljepše sarajevske terase, koje će vam u ovom periodu pružiti distancu, omogućiti da boravite na svježem zraku i uživate u najukusnijim zalogajima. Neke su vješte skriveno u gradu, a druge vas vode daleko od užurbanih gradskih ulica, u planine...

Tekst se nastavlja ispod oglasa

***

Od zadnje naše kolumne... svijet se promijenio! Prošlo je više od 3 mjeseca, a u međuvremenu se desilo da je sve isto, a više ništa nije isto.
Ono što jeste pak ostalo isto je naša potreba za lijepim, pa čime god; lijepim trenutkom, lijepim ugođajem, lijepim društvom, lijepom uspomenom.
Shodno i kalendarskom trenutku u kojem se nalazimo (za koje se većina nas vjerujem i dobro našali i malo u nevjerici zapisuje obaveze za narednu sedmicu gdje vidimo da je već sredina mjeseca jula u pitanju) i mogućnostima koje nam dozvoljavaju opuštenija ponovna okupljanja te u svakoj nadi da ugrabimo što više priorde, zelenila i ugodnog hlada na dane kada imamo sunca (smijeh), posvećujemo ovu kolumnu mjestima u kojima zaista možemo uživati u tom lijepom trenutku, lijepom ugođaju, uz lijepo društvo naših najbližih i stvarati sebi lijepe uspomene...
Posvećujemo našu prvu post-Corona kolumnu najljepšim sarajevskim baštama.

Odmah na početku da kažem da sam i sama imala „problem“ prilikom razvrstavanja glavnih aktera ovog članka jer mi je odjednom sve što ima tračak vanjskog zraka i do čega dopire zraka sunca u mojoj glavi postalo „bašta“.
Morala sam ući u definiciju bašte. Miješala sam prirodne zelene bašte kao takve, sa unutrašnjim „nadograđenim "look there's a small tree“ baštama, terasama u betonu (ali sa pogledom na zelenilo) i kotama iznad Sarajeva sa prelijepim pogledom na grad.
Nakon zapisivanja shotlistiranih objekata i zadnjih konsultacija sa svojim meraklijama u društvu, došla sam do narednog spiska objekata sa najljepšim baštama koje ću vam predstaviti kroz svoj gastro top choice, tako da ukoliko se odlučite ih posjetiti, dobijete najbolju moguću uspomenu na kompletan doživljaj. *

*Disclaimer I: unaprijed se izvinjavamo svim ljudima i njihovim ukusima o kojima, kažu pametni ljudi, se ne raspravlja, što na spisku eventualno nisu pročitali svoje omiljeno mjesto. Ovo je ipak moja kolumna... Imam pravo na svoj kont. :) 

*Disclaimer II: shodno Disclaimer I, neka prilagođena definicija bašte u kontekstu ove kolumne je: ograđeni kutak prirode i zelenila sa gastro trenutkom u njemu u vidu restorana. U tekstu ćemo imati i usputne dodatne preporuke za mjesta u kojima možete popiti piće u ugodnoj hladovini sa pogledom na zeleniš, a koje ne spadaju u kategoriju bašte iz konteksta ovog teksta.

Da bi nam bilo lakše navigirati se kroz ovo putovanje u oaze mira u Sarajevu, najzgodnije je ići nekim smjerom, s toga, odlučila sam krenuti iz pravca „donjeg dijela grada“ i završiti u starom dijelu Sarajeva.
Ilidža, kao donji dio grada, ima zaista mnogo zelenila i predivnu ponudu hladovine (ne toliko i mira) za vrijeme proljeća i ljeta u koju Sarajlije većinom bježe nakon radnog vremena, a posebice i vikendima. Među cjelokupnom ponudom u ovom dijelu grada izdvajam restoran Rimski most.
Rimski most je hotel i restoran koji pretežno radi veća okupljanja u vidu svadbi i sporadičnih godišnjih sezonskih slavlja poput osmog marta, posebne ponude za Valentinovo, okupljanja proslava i rođendan firmi i sl.
Naziv je dobio zbog toga što se nalazi u neposrednoj blizini prelijepog mosta na koji ima i fantastičan pogled. Sarajevski Rimski most, na rijeci Bosni, jedan je od ljepših sačuvanih mostova u gradu.
Kao što je Kozija ćuprija, u simboličkom smislu, istočna kapija grada Sarajeva, Rimski most je njegova zapadna kapija. Iako nosi naziv Rimski most, njega nisu sagradili Rimljani.
Poznato je da su na ovom području Rimljani, nakon osvajanja Ilirikuma, u prvom stoljeću naše ere, formirali koloniju. Lokalitet Ilidže je lociran u najstarijem području sarajevske regije u kome se nalaze ostaci neolitskih, ilirskih i rimskih naselja, kao i termalna kupališta korištena za vrijeme rimskog, otomanskog i austrougarskog carstva.

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

A post shared by Simović Igor Photography (@simovic.igor) on

Restoran Rimski most ima izuzetnu baštu u kojoj u vrelim danima uživaju većinom porodice sa malom djecom i stariji dio populacije Sarajeva. Gastro ponuda im počiva većinom na dobrim mesnim jelima, sač im je jedna od jačih strana, no za sve one koji bježe od mesa imaju i ne vrlo dobru - ali dobru ponudu riječne pastrmke.
Mjesto koje više kupuje svojom baštom, mirom i hladovinom, nego samom gastro ponudom. 

Nedaleko od Rimskog mosta imamo, blizu početka Velike aleje na Ilidži (atraktivnog gradskog šetališta koji vodi do jednog od najpopularnijih sarajevskih izletišta – Vrela rijeke Bosne) banjski kompleks sačinjen od grupacije Hotela Ilidža, predivnih renoviranih starinskih građevina, koje u u krugu ovog hotelskog kompleksa ima svaka svoju baštu koje su sigurno zanimljiv stop by za piće u vrelim danima.
Sa Ilidže idemo do drugog dijela grada, do Istočnog Sarajeva i dva objekta sa prelijepim baštama i još boljom gastro ponudom. Govorimo o restoranu Kula i Ribnjaku Toplik.
Restoran Kula smješten je na izlazu iz grada na putu prema Bjelašnici, vrlo blizu aerodromske piste i jedna je od najvećih oaza mira u ovome dijelu grada. Ima prekrasan vrt, novoizgrađenu malu pravoslavnu kapelicu u sklopu istog i tri vanjska objekta u sklopu kojih svaki ima zasebnu gastro ponudu. Moj favorit je najstariji objekat sa „old school“ menijem gdje je među glavnim zvijezdama sigurno biftek na srpski način, Karađorđeva šnicla i vrhunske domaće poslastice (jedna od najboljih tufahija i baklava u gradu).


Druga dva objekta imaju nešto moderniji meni baziran na salatama i lakšim kanape zalogajima. Cijene u sva tri objekta su iznenađujuće niske, a kvalitet porcije i namirnice je iznenađujuće visok...
Kako to izvode- ne znam, ali ono što znam je da je hladno „bombica“ Jelen pivo must have u popodnevnim satima u debeloj hladovini ovog prelijepog mjesta.

Ribnjak Toplik je mjesto koje „nije usput“, ali za koje je već odavno potrebna rezervacija i radnim danima preko proljeća i ljeta.
Veličanstvena bašta sa koritom u kojem porodica Jovančić, na čelu sa izvanrednom damom i velikim zaljubljenikom svoga posla, gospođom Zoricom, gaji svoju ribu koju, između mnogih drugih delicija sa menija, služi svojim rastućim vjernim gostima.


Ribnjak Toplik je mjesto sa tradicijom koje konstantno ulaže u inovacije i unapređenje ponude. Boraviti u njihovoj bašti u periodu zalaska sunca i dočekati noć sa upaljenim fenjerima u magično dekorisanom ambijentu u kojem se pažnja posvećuje i najmanjem detalju je prelijepo iskustvo. A da bi iskustvo bilo potpunije, dobar zalogaj svakako da treba pratiti i atmosferu. Moji favoriti su file od dimljene pastrmke, pastrmka u sosu od vina i badema, vrhunski kolač od tri vrste čokolade i nula glutena te odličan izbor domaćih vina i rakija.

Iz Istočnog Sarajeva idemo do Dolac Malte i restorana koje je dobro poznato ovom komšiluku, ali i šire. Idemo do Male Bašte.
Budući da sam i sama sa Malte, znam da je Mala Bašta bila simbol za „zaglavljivanje“ ljeti kada su roditelji u pitanju, a i imali su razloga za ovu odluku.
Mjesto je, iako svega nekoliko metara odmaknuto od prometne ceste, opet toliko zavučeno da ima svoju mikro klimu i mikro tišinu koja popraćena odličnim šankom i vrhunskom „Đulbastijom“ (jelo od mladog bifetka) te ribljom ponudom, je sigurno najmeračkiji izbor za sve meraklije from the hood & beyond.  


Zadržavamo se na Malti uz isticanje usputne preporuke za piće u Pub Malta u prirodnoj hladovini ili čak šetnjom jedne tramvajske stanice do također ugodne bašte za piće i popodnevno opuštanje u Drugoj kući i cafeu Hotela Novotel Sarajevo (bivši Hotel Bristol) sa pogledom na Vilsonovo šetalište.

Vilsonovo šetalište kao najpopularnije gradsko šetalište koje je radnim danima zatvoreno iza 17:00h za automobile, je mjesto koje je svake godine sve punije rekreativaca u opremi za trčanje, na rolama, biciklima, skejtovima te hang out mjesto srednjoškolaca i svih newly moms & dads.
Na Vilsu imamo niz simpatičnih usputnih mjesta za stop by na pićence od Gonul Kahvesi (probajte njihov cheesecake) do Lollipops cafea koji je san svih mama i tata sa malom djecom budući da je novootvoreno IT mjesto prilagođeno mališanima, Aquariu Vils (pub, cafe & snack bar) do starog Cappucina i bara Tito u podnožju Historijskog muzeja u Sarajevu sa pogledom na umjetničke instalacije, na žalost, obrasle u korovu, kao i na čuvenu Ikar konzervu. Pogled na drvored i zelenilo iz ovih objekata nedavno nadopunjuje, razbija i krasi novo šarenilo u kojem sigurno uživaju svi šetaći i prolaznici – prelijepi mural „Zeleni čovjek“ na fasadi Mašinskog fakulteta kao simbol ciklusa novog rasta svakog proljeća.

Od Tite na Vilsu idemo pored Zemaljskog muzeja i „prelazimo ulicu“ do jedne vrhunske kultne bašte u Sarajevu – bašte restorana Regina. Smještena u parku zgrada sa jako puno zelenila, iz ove tačke je sve blizu i sve je lako, na 5 minuta smo bilo gdje i za 5 minuta smo u Regini. Sve je san, osim parkinga, jer njega nema nikada ni u snu.

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

A post shared by Dobrodošli u gastro oazu. (@regina_sarajevo) on

Ko bude dolazio do Regine – noga za nogom, auto zaboravite. Mjesto sa izuzetnom gastro ponudom i odličnim majstorima za kormilom ovog restorana, jedan od najboljih burgera u gradu, odličnih koktela, domaćih soseva s ljubavlju pravljenih za dobar roštilj, dobrih odležanih steak-ova, odlične paste. Točena meračka hladna Stella i burger sa aromatiziranim krompirićima = moja Ahilova...noga, ne peta :D

Selimo se prema centru grada do tri top stop mjesta koja svakako vrijedi posjetiti za hladno piće i bijeg od vreline. Prvo od njih je Hippy Klupa u sklopu Parkuše preko puta BBi centra. Sjesti za stolove koje gledaju u park i popiti kafu bilo kada tokom dana je nešto najbliže meditaciji s obzirom da u potpunosti zanemarite da je glavna i najprometnija gradska ulica, Titova ulica, na 30 metara od vas...
Drveće i zelenilo imaju jaču frekvenciju od buke, vjerovali mi to ili ne. Iz Titove idemo do našeg narednog bisera u centru grada – bašte restorana Lovac.


Mislim da sam već u prijašnjim kolumnama pisala o svojoj ljubavi prema Petrakijinoj ulici, meni, jednoj od najljepših u Sarajevu kako zbog svog položaja, arhitekture tako i zbog samog sadržaja u njoj kojoj se nedavno pridružio (preko puta Muzičke škole) i preseljeni izvanredni restoran Žara sa Duvara koji morate posjetiti ukoliko volite domaću kuhinju na vege način, uz domaće sastojke i začine iz vrta predivne, mlade entuzijastične vlasnice. Na samom vrhu ulice je jedna od najmagičnijih bašta u Sarajevu – bašta restorana Lovac. Ne bih znala odakle da krenem prvo, no evo krenuti ću od njenog ulaza niz hodnik obložen vinovom lozom na čijem kraju nas dočekuje starinska fontana puna vode i svježe otkinutih pupoljaka cvijeća uz shabby chic tablu iscrtanu kredom koja nam želi dobrodošlicu u glavni dio bašte sa zelenom engleskom travom, drvećem, ružama, trešnjama i separeima uz miris lipa. Bašta koja nam fantastičnom intimnom atmosferom u epicentru grada ne da čuti ništa više, ni dalje od jazzy nota sa zvučnika i gdje ne vidimo ništa dalje od te oaze ljepote u sred gradske vreve.


Od ovoga ljeta su spremili i jedan dodatni dio bašte u kojem se zaista osjećate posebno na neki poseban način ako je to moguće uopšte tako artikulisati..., ali ključna riječ je posebno. Mali separe koji gleda na samu Petrakijinu ulicu i tri ljepotice u obliku austrougarskih zgrada sa magičnim, renoviranim fasadama među kojima je i Olimpijski muzej Sarajevo, sa djelićem Sarajeva u pozadini.
 I nije se moralo desiti da ovakva bašta prati također jednako veličanstvenu gastro ponudu – nije. Na svu sreću svih gurmana i štovalaca klasične recepture, Lovac služi jednakom kvalitetom već dugi niz godina jela koja zaslužuju našu i zahvalnost i poštovanje. Specijalizirani su na mesu divljači i veliku pažnju posvećuju „modernizaciji“ klasične recepture uvijek poštujući osnov – a to je najbolja namirnica. Lovac je mjesto u Sarajevu gdje ćete, dok klopate, osjećati se kao da ste u ozbiljnom rustikalnom domaćinskom austrijskom resortu.

Iz Lovca se penjemo kroz sarajevske mahale do Sedrenika i još jednog mjesta koje sam već prethodno sigurno spominjala – Bašča kod Ene. Često me pitaju da li su ljudi/mjesta u mojim kolumnama „naštimani“ (čitajte da li plaćaju da se pojave na vloggu, bloggu, kolumni) – „no comment“ je najgori komentar ikada – evo ja ga ostavljam ovom prilikom ovdje. :)
Dobra mjesta su dobra mjesta, a za vrhunska mjesta je očekivano da se pojavljuju u više „kategorija“ kao što je ovoga puta jedan od vodećih dragulja ponude tradicionalne kuhinje koji osvaja iz godine u godinu srca starih gostiju i pridobiva nove svojim kontinuitetom u kvaliteti i odličnoj usluzi za čijim kormilom stoji veliki čovjek i vlasnik, gospodin Eno.


Ovu rubriku bi bilo pomalo i šega napisati bez da se ne spomene „Bašča kod Ene“. Na početku članka kada sam razmišljala o kategorizaciji objekata pod „bašte sa gastro kutkom u njima“ parametar su bili upravo objekti poput ovog. Restoran koji je krenuo iz vlastite kuće i bašte vlasnika te koji je iz godine u godinu radio na izmjeni prostora i na zakucavanju odličnosti menija, Bašča je ove godine dočekala svoje goste sa moderno, ali opet ambijentalno prilagođenom starom uređenju jedne tradicionalne bosanske kuće (prepune starinskih detalja od gramofona u teget kožnom koferu i jugoton ploča, do stare pegle na žar, sito, gobleni...) sa svojom baščom uz mirisne domaće ruže, hladovinu njegovog i komšijskog drveća sa prelijepim pogledom na Sarajevo u tišini i sa vanzemaljskom gastro ponudom iz koje sigurno nećete pogriješiti ukoliko odaberete, doslovno, bilo šta.
Ja da čitam ovaj članak i da sam upravo nakon ovog uvoda pročitala „nećete pogriješiti ukoliko odaberete bilo šta...“ ugasila bih link i vjerovatno vrištala jer bi poludila na polu informaciju (smijeh). Ukoliko među vama ima meni sličnih gurmana, da ne bi niko skretao tamo gdje ne treba, moje tople preporuke za ovo divno mjesto su: domaći pilav sa sirom pomiješan uz porciju mučkalice koja se servira uz domaći hljeb i koja je sigurno jedna od najboljih u gradu (pomiješajte pilav sa sirom u sosu od mučkalice i obavezno popratite domaćom rakijom po preporuci) mladi biftek na žaru sa satricom salatom (krastavci i mileram) i dobro ljutom svježom parikom, domaća tarhana, ljuta pljeska sa roštilja, klepe koje se raspadaju na dodir kašike, slatki program od kojeg nas i treba boliti glava jer je svaka kila ZASLUŽENA kroz svaki zalogaj šljiva u sosu od vina sa šlagom i orasima, domaće tufahije i hurmadžika. Jedna od prednosti Bašče kod Ene je što je povratak kući nizbrdo. Kotrljanje je uvijek sigurna opcija.

Nekom nepostojećom i vjerovatno malo krivom (mojom) zračnom linijom, preko puta Ene sa druge strane Sarajeva na sličnoj visini nalaze se dva mjesta sa odličnim baštama sa čijim gastro ponudama, uz veliko i dužno poštovanje, nisam na istim talasnim dužinama, a koja su svakako neosporivo lijepa mjesta za posjetiti u sklopu ove rubrike i uživati u zelenilu i pogledu na Sarajevo – govorimo o restoranu Park Prinčeva i Bibanu (domaća kafa uz neki od domaćih sokova okruženi zelenilom drveća bašte objekta sa nevjerovatnim pogledom na grad su sigurni dobitak i dovoljna narudžba za pit stop kod Bibana).

Od Bibana se spuštamo prema Vracama gdje na putu za Trebević imamo Restoran Bob. Inače poznat po svojim svadbenim salonima, ovo je restoran koji ima odličnu i jako posvećenu gastro ponudu, nalazi se na 5 minuta od centra grada i ogromna je oaza zelenila u hladu hrastova i mira u zvuku podnožja planine. Za sve one koji nisu bili u Bobu,  a redovno idu na Trebević, obavezno svratite (mjesto je još i pet friendly).

Za kraj (last but not least) ostaju nam 2 bašte koje su i geografski blizu jedna druge na „gornjem izlazu iz grada“: Zelena Dolina i Stare Vrbe.

Već desetljećima Zelena dolina predstavlja skriveno blago Sarajeva. Cijelu priču, koju su poznati trgovac Radosav Medović i njegova supruga Milica započeli 1929. godine, nastavio je njihov praunuk Miroslav. Miroslav se danas trudi da održi tradiciju svojih predaka i reći ćemo vam da uz naporni rad i disciplinu, on to uspijeva. Poseban segment bašte je i uređeni vrt, s povrćem i začinskim biljem, koje se koristi u kuhinji ovog restorana u pripremi jela. Luk, paprike, paradajz, menta, bosiljak...  jednostavno se osjete arome svježine.

Iz gastro ponude ovog prelijepog restorana izdvajam njihovu poznatu salatu od špinata, gdje zelenu boju razbija bijeli koziji sir, sjeme nara, zelena kiselo-slatka jabuka i poseban hrskavi momenat donose sjemenke bundeve i suncokreta, potom heljdine slane palačinke, jagnjetina u mlijeku kao vrhunski glavni slijed i nova pojačanja u meniju koja stižu kroz maštovitu kolaboraciju između Miroslava i još jednog ekscentričnog sarajevskog smjelog kuhara Adriatika, raji poznatiji kao Tiki (vlasnika nedavno zatvorenog Superfood restorana) koji će, po onome što sam mogla vidjeti kroz sneak peek u dio noviteta u slatkom programu, smjelim kombinacijama ukusa sigurno oduševiti stare i nove goste.

Stare Vrbe kao restoran koje mnoge Sarajke odabiru kao the shaby chic mjesto za svoje svadbe dovoljno govori o tome o kakvoj je bašti ovdje riječ. Uz notu romantičnosti i prekrasne cvijetne detalje u hladovini grana stranih vrba, ova bašta će sigurno odmoriti i najnermirnije energije. Gastro ponuda je zaista odlična i pažnja se obraća na svaki detalj, od vrhunskog maslinovog ulja serviranog uz zanimljivo predjelo od mladog sira sa ćurekotom i domaćim hljebom, kojim domaćin počasti goste prije serviranja glavnog jela, do odličnih namirnica u svim slanim i slatkim sljedovima.

Za sami kraj izdvajamo i baštu Golf terena kao sigurno mirno i ekskluzivno mjesto u koje svi štovatelji eksluzivnosti mogu uživati u privatnosti, zelenilu, zanimljivoj gastro ponudi i cijenama. :)

Slijedeći put se javljamo za mjesec dana i ne pravimo ovoliku pauzu jer... pisati sam očigledno poželila.
Less is more. :) 
Nemojte mi zamjeriti!

***

Za BONJOUR.ba piše: 


 

 

 

GOURMET , 4.7.2020.

Klik i saznajte više o sljedećim pojmovima:

Sviđa ti se članak? Podijeli ga s prijateljima.

Povezani članci

Članci iz rubrike

Tekst by:

BONJOUR.kolumnistica

Foto by:

restaurants Instagram i Facebook page

Podijeli:

Posljednje objavljeno