Prednost države u kojoj su niskotarifne aviokompanije egzotika, svakako su državni praznici i njima pripadajući neradni dani: 1., 2. i 3. maj ili svibanj. Na vrijeme kupljena karta za Dublin i prikladna odjeća za prevrtljivu vrijemensku prognozu garancija su dobrog provoda za međunarodni praznik rada. Nije bilo graha i prvosvibanjske budnice, ali ne žalim se.

Tih par dana je svakako nedovoljno za vidjeti sve što Dublin nudi, ali od nečega se moralo početi. I s nečim završiti. A veliki dio je odgođen za sljedeći posjet: što zbog usporenog prazničnog tempa, što zbog našeg hedonističkog duha koji je u svemu temeljito uživao, od izležavanja u parku do biranja suvenira.

Upoznavanje Irske je počelo ranojutarnjim busom koji nas je za 50 € odvezao na obalu Atlantskog oceana, na klifove Mohera. U vožnji koja je trajala cca 3,5 sata, (naravno) lijevom stranom autoceste, malo smo spavali a puno uživali u nepreglednim pašnjacima, stadima ovaca i sitnoj, raštrkanoj ruralnoj arhitekturi.

Kamene litice oštro odrezanog zapadnog ruba Irske duge 8 kilometara, a visoke i do 214 metara,  jedni su od najpoznatijih turističkih atrakcija u Irskoj. Vrijeme koje se u Irskoj mijenja iz minute u minutu nama je savršeno poslužilo; imali smo najfotogeničniju kombinaciju neba, oceana i klifova.

Obilazak klifova znači povratak u Dublin u večernjim satima, bilo da računamo po našem vremenu, bilo po irskom, koji je jedan sat iza nas. Logičan nastavak večeri je šetnja uz rijeku Liffey i kretanje prema zoni pubova. Do poznatog kvarta s nepoznatim brojem pubova i vrsta pive vodi pješački most Ha'penny, koji je ime dobio po iznosu mostarine koja se plaćala stotinu godina, a iznosila je pola penija. Liffey bridge, kako je službeni naziv mosta danas ili popularnije Ha'penny bridge, je još jedan u nizu mostova s kojeg su prije nekoliko godina skinuli tzv. ljubavne katance.

Dakle, preko mosta do pubova. Noćni život Dublina je kolumna za sebe. Tematski obučene skupine, lutke na napuhavanje, momačke i djevojačke večeri ili izgubljene oklade,...pubovi kroz 3 etaže, borba i dozivanje konobara na šanku, zastavice, žive svirke i u prijepodnevnim satima... Osnovna mjerna jedinica za pivu je pinta (0,47 L), a cijena iste je oko 6 €.  Piva se toči kroz dvije faze: u prvoj se toči cca 3/4 pinte, nakon toga pivo mora odstajati oko minutu, kako bi se malo sleglo, nakon čega se toči „do vrha“.

Hrana koju smo konzumirali u Dublinu je većinom... životinjskog porijekla. Restorani i pubovi nude sve što ide uz Guinness i ostale pive: kobasice, krilca, rebarca, prženi luk i sl. Irski doručak cca 10 €, irska kava cca 6 €, espresso kava 3 €.

 

U prilog cijenama idu i fotografije dijela jelovnika.

Za kraj naravno desert, opravdanog imena - Death by chocolate. I irska kava.

Punog želudca u obilazak grada. Dublin, kao i većina velikih gradova nudi free tour. To je zgodna prilika za obilazak i informiranje o glavnih turističkim atrakcijama: od Jamesa Joycea do Guinnessa. Mjesto okupljanja za gotovo sve ture je O'Connell Street, točnije tzv. Spire of Dublin, 120 m visok i 126 tona težak obelisk podignut 2002. godine.

Onda slijedi obilazak obaveznih turističkih točaka: O'Connell Bridge, Trinity College, Dublin Castle, katedrala St. Patrika,...

Iz mase pubova i kafića moram izdvojiti - The Church. Dublinski reper, bivša crkva, sagrađena početkom 18. stoljeća danas je i pub i restoran i noćni klub, mjesto gdje zajedno funkcioniraju originalne orgulje, nestvarni vitraži i ogromni šank u centralnom dijelu.

Već drugi dan sam se pomirila s činjenicom da će veliki dio popisa obaveznih obilazaka čekati neke nove neradne dane. Ali ne i most Samuel Beckett. Puna baterija i slobodna kartica na fotoaparatu, plavo nebo i šetnja obalom nizvodno prema luci. Most dug 120 metara, otvoren 2009. godine, nazvan je po jednom od glavnih predstavnika teatra apsurda, dobitniku Nobelovu nagradu za književnost – Samuelu Beckettu. Most je projektirao Santiago Calatrava, španjolski arhitekt, autor još jednog dublinskog mosta nazvanog po Jamesu Joyceu. Čelični most drži 31 kabel, pomičan je - podiže se za 90 stupnjeva, kako bi brodovi prošli, a izgleda poput harfe. Elegantan i moćan. Premoćan!

{gallery}2016/2016_06/dublin3{/gallery}

Google, Facebook, Airbnb i Yahoo su samo neki od brojnih korporacija čija su sjedišta skrivena upravo u Dublinu. Možda iza nekih šarenih vrata, koja su postala zaštitni znak Dublina.

Zaštitni znak su i zelena djetelina i ovčice. Crne i bijele.

Ovaj put sam noćila u hostelu, za cca 18 €/noć. Kako trend migracija raste, izvjesno je da ću uskoro imati osigurano prenoćište u glavnom gradu Irske. :)

Tada ću obići interijer stare biblioteke Trinity koledža, Phoenix park, dokove, i provozati se novom linijom javng prijevoza koja je u izgradnji. Jedva čekam!

{gallery}2016/2016_06/dublin2{/gallery}

 

Foto: Martina Penava 

Ako vam je ostalo još nekoliko dana godišnjeg odmora koje stalno “čuvate za kasnije”, možda je upravo sada trenutak da ih konačno iskoristite.

Proljetni umor, previše vremena pred ekranom i tempo zbog kojeg vikendi prođu brže nego što stignemo odmoriti učinili su da bijeg u prirodu zvuči bolje nego ikad.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by @moonandparis

 

I iskreno, nekad nije potreban veliki plan ni putovanje na drugi kraj svijeta. Dovoljno je nekoliko dana na mjestu gdje jutro počinje tišinom, zrak miriše na borove, a jedina obaveza postane kada ćete popiti čašu vina ili ući u jacuzzi.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by ЭСТЕТИКА ЕДЫ (@foodfotoaestetic)

Upravo takav vibe ima ova A-frame kućica na Blidinju. 

Skrivena među drvećem i okružena prirodom, izgleda kao mjesto na kojem se mozak automatski prebaci na sporiji ritam. Već na prvi pogled djeluje cozy, mirno i dovoljno izolovano da imate osjećaj pravog malog escapea od svakodnevice.






Velike staklene površine i drveni detalji cijelom prostoru daju gotovo filmsku atmosferu, posebno predvečer kada se upale lampice i cijela kućica izgleda još toplije i intimnije. 




Tu je i jacuzzi na otvorenom koji cijelom iskustvu daje dodatni 'treat yourself' moment, posebno nakon duge šetnje ili hladnijeg planinskog dana.






Ono što ovakva mjesta čini posebno privlačnim jeste činjenica da ne morate raditi apsolutno ništa da biste se osjećali bolje. Nekad je dovoljno samo sjediti na terasi, slušati prirodu i konačno imati osjećaj da nigdje ne žurite.






Blidinje je već neko vrijeme među omiljenim destinacijama za kratki reset u prirodi, a ovakve kućice dodatno objašnjavaju zašto sve više ljudi upravo ovdje planira vikend bijeg ili mini godišnji odmor.




Ako vam treba nekoliko dana mira, tišine i mjesta koje izgleda kao potpuni bijeg od gradske svakodnevice, ova kućica na Blidinju vrlo lako može završiti na vašoj listi za naredni getaway.

Foto: @moonandparis