TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 16.6.2016.
Prednost države u kojoj su niskotarifne aviokompanije egzotika, svakako su državni praznici i njima pripadajući neradni dani: 1., 2. i 3. maj ili svibanj. Na vrijeme kupljena karta za Dublin i prikladna odjeća za prevrtljivu vrijemensku prognozu garancija su dobrog provoda za međunarodni praznik rada. Nije bilo graha i prvosvibanjske budnice, ali ne žalim se.
Tih par dana je svakako nedovoljno za vidjeti sve što Dublin nudi, ali od nečega se moralo početi. I s nečim završiti. A veliki dio je odgođen za sljedeći posjet: što zbog usporenog prazničnog tempa, što zbog našeg hedonističkog duha koji je u svemu temeljito uživao, od izležavanja u parku do biranja suvenira.
Upoznavanje Irske je počelo ranojutarnjim busom koji nas je za 50 € odvezao na obalu Atlantskog oceana, na klifove Mohera. U vožnji koja je trajala cca 3,5 sata, (naravno) lijevom stranom autoceste, malo smo spavali a puno uživali u nepreglednim pašnjacima, stadima ovaca i sitnoj, raštrkanoj ruralnoj arhitekturi.
Kamene litice oštro odrezanog zapadnog ruba Irske duge 8 kilometara, a visoke i do 214 metara, jedni su od najpoznatijih turističkih atrakcija u Irskoj. Vrijeme koje se u Irskoj mijenja iz minute u minutu nama je savršeno poslužilo; imali smo najfotogeničniju kombinaciju neba, oceana i klifova.
Obilazak klifova znači povratak u Dublin u večernjim satima, bilo da računamo po našem vremenu, bilo po irskom, koji je jedan sat iza nas. Logičan nastavak večeri je šetnja uz rijeku Liffey i kretanje prema zoni pubova. Do poznatog kvarta s nepoznatim brojem pubova i vrsta pive vodi pješački most Ha'penny, koji je ime dobio po iznosu mostarine koja se plaćala stotinu godina, a iznosila je pola penija. Liffey bridge, kako je službeni naziv mosta danas ili popularnije Ha'penny bridge, je još jedan u nizu mostova s kojeg su prije nekoliko godina skinuli tzv. ljubavne katance.
Dakle, preko mosta do pubova. Noćni život Dublina je kolumna za sebe. Tematski obučene skupine, lutke na napuhavanje, momačke i djevojačke večeri ili izgubljene oklade,...pubovi kroz 3 etaže, borba i dozivanje konobara na šanku, zastavice, žive svirke i u prijepodnevnim satima... Osnovna mjerna jedinica za pivu je pinta (0,47 L), a cijena iste je oko 6 €. Piva se toči kroz dvije faze: u prvoj se toči cca 3/4 pinte, nakon toga pivo mora odstajati oko minutu, kako bi se malo sleglo, nakon čega se toči „do vrha“.
Hrana koju smo konzumirali u Dublinu je većinom... životinjskog porijekla. Restorani i pubovi nude sve što ide uz Guinness i ostale pive: kobasice, krilca, rebarca, prženi luk i sl. Irski doručak cca 10 €, irska kava cca 6 €, espresso kava 3 €.
U prilog cijenama idu i fotografije dijela jelovnika.
Za kraj naravno desert, opravdanog imena - Death by chocolate. I irska kava.
Punog želudca u obilazak grada. Dublin, kao i većina velikih gradova nudi free tour. To je zgodna prilika za obilazak i informiranje o glavnih turističkim atrakcijama: od Jamesa Joycea do Guinnessa. Mjesto okupljanja za gotovo sve ture je O'Connell Street, točnije tzv. Spire of Dublin, 120 m visok i 126 tona težak obelisk podignut 2002. godine.
Onda slijedi obilazak obaveznih turističkih točaka: O'Connell Bridge, Trinity College, Dublin Castle, katedrala St. Patrika,...
Iz mase pubova i kafića moram izdvojiti - The Church. Dublinski reper, bivša crkva, sagrađena početkom 18. stoljeća danas je i pub i restoran i noćni klub, mjesto gdje zajedno funkcioniraju originalne orgulje, nestvarni vitraži i ogromni šank u centralnom dijelu.
Već drugi dan sam se pomirila s činjenicom da će veliki dio popisa obaveznih obilazaka čekati neke nove neradne dane. Ali ne i most Samuel Beckett. Puna baterija i slobodna kartica na fotoaparatu, plavo nebo i šetnja obalom nizvodno prema luci. Most dug 120 metara, otvoren 2009. godine, nazvan je po jednom od glavnih predstavnika teatra apsurda, dobitniku Nobelovu nagradu za književnost – Samuelu Beckettu. Most je projektirao Santiago Calatrava, španjolski arhitekt, autor još jednog dublinskog mosta nazvanog po Jamesu Joyceu. Čelični most drži 31 kabel, pomičan je - podiže se za 90 stupnjeva, kako bi brodovi prošli, a izgleda poput harfe. Elegantan i moćan. Premoćan!
{gallery}2016/2016_06/dublin3{/gallery}
Google, Facebook, Airbnb i Yahoo su samo neki od brojnih korporacija čija su sjedišta skrivena upravo u Dublinu. Možda iza nekih šarenih vrata, koja su postala zaštitni znak Dublina.
Zaštitni znak su i zelena djetelina i ovčice. Crne i bijele.
Ovaj put sam noćila u hostelu, za cca 18 €/noć. Kako trend migracija raste, izvjesno je da ću uskoro imati osigurano prenoćište u glavnom gradu Irske. :)
Tada ću obići interijer stare biblioteke Trinity koledža, Phoenix park, dokove, i provozati se novom linijom javng prijevoza koja je u izgradnji. Jedva čekam!
{gallery}2016/2016_06/dublin2{/gallery}
Foto: Martina Penava
TEKST: Adelisa Mašić
Skrivene među tirolskim planinama, kuće sa cvijećem na balkonima i livade koje u septembru još uvijek imaju onaj zlatni sjaj čine da Alpbach izgleda kao da je izašao iz bajke.
Nije slučajno što je ovo selo proglašeno jednim od najljepših u Austriji, a kasnije i najljepšim cvjetnim selom Evrope, njegova ljepota leži u jednostavnosti i autentičnosti koja se čuva već generacijama.
Šetnja kroz Alpbach znači prolazak pored drvenih kuća u tradicionalnom stilu, uskih ulica koje vode prema crkvi i pogled na planine koje okružuju cijelo mjesto.
Septembar je posebno zahvalan mjesec za posjetu: priroda se mijenja, dani su još uvijek ugodno topli, a gužve tipične za ljeto polako nestaju. Upravo tada selo otkriva svoj mirniji ritam i poziva da ga doživite u njegovom najljepšem izdanju.
Jedan od najposebnijih trenutaka u septembru je tradicionalno spuštanje stoke s planinskih pašnjaka u dolinu. Krave su ukrašene cvjetnim vijencima i zvonima, a cijelo selo pretvara događaj u autentično iskustvo. To je prilika da se osjeti prava tirolska tradicija i da se doživi Alpbach u njegovom istinskom duhu.
Osim što je prizor sam po sebi dovoljan razlog za dolazak, Alpbach je i polazište za brojne planinarske staze, biciklističke rute i izlete koji vode do alpskih pašnjaka.
Nakon šetnje, uvijek je tu neki od lokalnih restorana gdje možete probati tradicionalna jela regije i uživati u gostoljubivosti zbog koje je selo poznato.
Alpbach je mjesto gdje se spajaju priroda, arhitektura i kultura, te razlog zašto je proglašeno najljepšim cvjetnim selom u Evropi. Ako planirate posjetu u septembru, očekuje vas iskustvo koje izgleda kao razglednica u kojoj ste sami glavni lik.
Foto: @destinationalps
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled backstage priče!
