TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 16.6.2016.
Prednost države u kojoj su niskotarifne aviokompanije egzotika, svakako su državni praznici i njima pripadajući neradni dani: 1., 2. i 3. maj ili svibanj. Na vrijeme kupljena karta za Dublin i prikladna odjeća za prevrtljivu vrijemensku prognozu garancija su dobrog provoda za međunarodni praznik rada. Nije bilo graha i prvosvibanjske budnice, ali ne žalim se.
Tih par dana je svakako nedovoljno za vidjeti sve što Dublin nudi, ali od nečega se moralo početi. I s nečim završiti. A veliki dio je odgođen za sljedeći posjet: što zbog usporenog prazničnog tempa, što zbog našeg hedonističkog duha koji je u svemu temeljito uživao, od izležavanja u parku do biranja suvenira.
Upoznavanje Irske je počelo ranojutarnjim busom koji nas je za 50 € odvezao na obalu Atlantskog oceana, na klifove Mohera. U vožnji koja je trajala cca 3,5 sata, (naravno) lijevom stranom autoceste, malo smo spavali a puno uživali u nepreglednim pašnjacima, stadima ovaca i sitnoj, raštrkanoj ruralnoj arhitekturi.
Kamene litice oštro odrezanog zapadnog ruba Irske duge 8 kilometara, a visoke i do 214 metara, jedni su od najpoznatijih turističkih atrakcija u Irskoj. Vrijeme koje se u Irskoj mijenja iz minute u minutu nama je savršeno poslužilo; imali smo najfotogeničniju kombinaciju neba, oceana i klifova.
Obilazak klifova znači povratak u Dublin u večernjim satima, bilo da računamo po našem vremenu, bilo po irskom, koji je jedan sat iza nas. Logičan nastavak večeri je šetnja uz rijeku Liffey i kretanje prema zoni pubova. Do poznatog kvarta s nepoznatim brojem pubova i vrsta pive vodi pješački most Ha'penny, koji je ime dobio po iznosu mostarine koja se plaćala stotinu godina, a iznosila je pola penija. Liffey bridge, kako je službeni naziv mosta danas ili popularnije Ha'penny bridge, je još jedan u nizu mostova s kojeg su prije nekoliko godina skinuli tzv. ljubavne katance.
Dakle, preko mosta do pubova. Noćni život Dublina je kolumna za sebe. Tematski obučene skupine, lutke na napuhavanje, momačke i djevojačke večeri ili izgubljene oklade,...pubovi kroz 3 etaže, borba i dozivanje konobara na šanku, zastavice, žive svirke i u prijepodnevnim satima... Osnovna mjerna jedinica za pivu je pinta (0,47 L), a cijena iste je oko 6 €. Piva se toči kroz dvije faze: u prvoj se toči cca 3/4 pinte, nakon toga pivo mora odstajati oko minutu, kako bi se malo sleglo, nakon čega se toči „do vrha“.
Hrana koju smo konzumirali u Dublinu je većinom... životinjskog porijekla. Restorani i pubovi nude sve što ide uz Guinness i ostale pive: kobasice, krilca, rebarca, prženi luk i sl. Irski doručak cca 10 €, irska kava cca 6 €, espresso kava 3 €.
U prilog cijenama idu i fotografije dijela jelovnika.
Za kraj naravno desert, opravdanog imena - Death by chocolate. I irska kava.
Punog želudca u obilazak grada. Dublin, kao i većina velikih gradova nudi free tour. To je zgodna prilika za obilazak i informiranje o glavnih turističkim atrakcijama: od Jamesa Joycea do Guinnessa. Mjesto okupljanja za gotovo sve ture je O'Connell Street, točnije tzv. Spire of Dublin, 120 m visok i 126 tona težak obelisk podignut 2002. godine.
Onda slijedi obilazak obaveznih turističkih točaka: O'Connell Bridge, Trinity College, Dublin Castle, katedrala St. Patrika,...
Iz mase pubova i kafića moram izdvojiti - The Church. Dublinski reper, bivša crkva, sagrađena početkom 18. stoljeća danas je i pub i restoran i noćni klub, mjesto gdje zajedno funkcioniraju originalne orgulje, nestvarni vitraži i ogromni šank u centralnom dijelu.
Već drugi dan sam se pomirila s činjenicom da će veliki dio popisa obaveznih obilazaka čekati neke nove neradne dane. Ali ne i most Samuel Beckett. Puna baterija i slobodna kartica na fotoaparatu, plavo nebo i šetnja obalom nizvodno prema luci. Most dug 120 metara, otvoren 2009. godine, nazvan je po jednom od glavnih predstavnika teatra apsurda, dobitniku Nobelovu nagradu za književnost – Samuelu Beckettu. Most je projektirao Santiago Calatrava, španjolski arhitekt, autor još jednog dublinskog mosta nazvanog po Jamesu Joyceu. Čelični most drži 31 kabel, pomičan je - podiže se za 90 stupnjeva, kako bi brodovi prošli, a izgleda poput harfe. Elegantan i moćan. Premoćan!
{gallery}2016/2016_06/dublin3{/gallery}
Google, Facebook, Airbnb i Yahoo su samo neki od brojnih korporacija čija su sjedišta skrivena upravo u Dublinu. Možda iza nekih šarenih vrata, koja su postala zaštitni znak Dublina.
Zaštitni znak su i zelena djetelina i ovčice. Crne i bijele.
Ovaj put sam noćila u hostelu, za cca 18 €/noć. Kako trend migracija raste, izvjesno je da ću uskoro imati osigurano prenoćište u glavnom gradu Irske. :)
Tada ću obići interijer stare biblioteke Trinity koledža, Phoenix park, dokove, i provozati se novom linijom javng prijevoza koja je u izgradnji. Jedva čekam!
{gallery}2016/2016_06/dublin2{/gallery}
Foto: Martina Penava
TEKST: Adelisa Mašić
Ovog proljeća sve više ljudi pretražuje Durmitor kao ideju za bijeg iz grada, i iskreno, nije teško shvatiti zašto.
Dok društvene mreže ponovo pune fotografije planinskih kućica, jezera i pogleda koji izgledaju nestvarno, Durmitor se vraća na travel liste svih koji traže kombinaciju mira, prirode i aktivnog odmora.
Ono što ovu planinu čini posebnom nije samo njena ljepota, već osjećaj koji imate kada stignete tamo.
Vazduh je hladniji i čistiji, tempo sporiji, a dani nekako duži. Sve djeluje kao potpuni reset nakon sedmica provedenih između obaveza, ekrana i gradske gužve…
Crno jezero je prvo mjesto koje većina poželi vidjeti
Ako ste ikada gledali fotografije Durmitora, velike su šanse da je upravo Crno jezero bilo među njima. Okruženo borovom šumom i planinskim vrhovima, djeluje gotovo nestvarno u proljetnim mjesecima kada priroda postane intenzivno zelena, a voda potpuno mirna.
Šetnja oko jezera jedna je od onih stvari koje zvuče jednostavno, ali ostanu među najljepšim dijelovima cijelog putovanja.
Durmitor nije samo za planinare
Iako ga mnogi povezuju s planinarenjem i avanturama, Durmitor jednako privlači i ljude koji samo žele nekoliko dana tišine i prirode.
Naravno, oni željni adrenalina ovdje mogu pronaći rafting na Tari, hiking staze, zipline i brojne vidikovce, ali jednako je lijepo samo sjediti na terasi planinske kućice uz kafu i pogled na šumu.
Upravo ta kombinacija mira i aktivnosti razlog je zašto se toliko ljudi vraća ovom mjestu iznova.
Pogledi zbog kojih telefon ostaje po strani
Kanjon Tare, most Đurđevića Tara, vidikovac Čurevac i brojni planinski vrhovi daju Durmitoru onu filmsku atmosferu zbog koje imate osjećaj da ste mnogo dalje od Balkana nego što zapravo jeste.
A možda je najbolji dio svega činjenica da signal na pojedinim dijelovima gotovo nestane. U nekom drugom trenutku to bi vjerovatno nerviralo, ali ovdje upravo to postaje dio iskustva.
Žabljak kao baza za proljetni reset
Većina putovanja na Durmitor počinje iz Žabljaka, malog planinskog grada koji tokom proljeća i ljeta postaje baza za sve, od laganih šetnji do ozbiljnijih avantura.
Odatle je najlakše istraživati jezera, vidikovce i planinske staze, ali i pronaći cozy smještaj koji cijelom putovanju daje dodatni šarm.
Uz domaću hranu, jutra koja mirišu na borove i večeri koje traže duks čak i kada je ostatak regiona već u ljetu, Durmitor djeluje kao mjesto na kojem se baterije pune mnogo brže nego inače.
I možda upravo zato ovog proljeća svi ponovo guglaju Durmitor…
Foto: @thediaryof2
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
