TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 16.6.2016.
Prednost države u kojoj su niskotarifne aviokompanije egzotika, svakako su državni praznici i njima pripadajući neradni dani: 1., 2. i 3. maj ili svibanj. Na vrijeme kupljena karta za Dublin i prikladna odjeća za prevrtljivu vrijemensku prognozu garancija su dobrog provoda za međunarodni praznik rada. Nije bilo graha i prvosvibanjske budnice, ali ne žalim se.
Tih par dana je svakako nedovoljno za vidjeti sve što Dublin nudi, ali od nečega se moralo početi. I s nečim završiti. A veliki dio je odgođen za sljedeći posjet: što zbog usporenog prazničnog tempa, što zbog našeg hedonističkog duha koji je u svemu temeljito uživao, od izležavanja u parku do biranja suvenira.
Upoznavanje Irske je počelo ranojutarnjim busom koji nas je za 50 € odvezao na obalu Atlantskog oceana, na klifove Mohera. U vožnji koja je trajala cca 3,5 sata, (naravno) lijevom stranom autoceste, malo smo spavali a puno uživali u nepreglednim pašnjacima, stadima ovaca i sitnoj, raštrkanoj ruralnoj arhitekturi.
Kamene litice oštro odrezanog zapadnog ruba Irske duge 8 kilometara, a visoke i do 214 metara, jedni su od najpoznatijih turističkih atrakcija u Irskoj. Vrijeme koje se u Irskoj mijenja iz minute u minutu nama je savršeno poslužilo; imali smo najfotogeničniju kombinaciju neba, oceana i klifova.
Obilazak klifova znači povratak u Dublin u večernjim satima, bilo da računamo po našem vremenu, bilo po irskom, koji je jedan sat iza nas. Logičan nastavak večeri je šetnja uz rijeku Liffey i kretanje prema zoni pubova. Do poznatog kvarta s nepoznatim brojem pubova i vrsta pive vodi pješački most Ha'penny, koji je ime dobio po iznosu mostarine koja se plaćala stotinu godina, a iznosila je pola penija. Liffey bridge, kako je službeni naziv mosta danas ili popularnije Ha'penny bridge, je još jedan u nizu mostova s kojeg su prije nekoliko godina skinuli tzv. ljubavne katance.
Dakle, preko mosta do pubova. Noćni život Dublina je kolumna za sebe. Tematski obučene skupine, lutke na napuhavanje, momačke i djevojačke večeri ili izgubljene oklade,...pubovi kroz 3 etaže, borba i dozivanje konobara na šanku, zastavice, žive svirke i u prijepodnevnim satima... Osnovna mjerna jedinica za pivu je pinta (0,47 L), a cijena iste je oko 6 €. Piva se toči kroz dvije faze: u prvoj se toči cca 3/4 pinte, nakon toga pivo mora odstajati oko minutu, kako bi se malo sleglo, nakon čega se toči „do vrha“.
Hrana koju smo konzumirali u Dublinu je većinom... životinjskog porijekla. Restorani i pubovi nude sve što ide uz Guinness i ostale pive: kobasice, krilca, rebarca, prženi luk i sl. Irski doručak cca 10 €, irska kava cca 6 €, espresso kava 3 €.
U prilog cijenama idu i fotografije dijela jelovnika.
Za kraj naravno desert, opravdanog imena - Death by chocolate. I irska kava.
Punog želudca u obilazak grada. Dublin, kao i većina velikih gradova nudi free tour. To je zgodna prilika za obilazak i informiranje o glavnih turističkim atrakcijama: od Jamesa Joycea do Guinnessa. Mjesto okupljanja za gotovo sve ture je O'Connell Street, točnije tzv. Spire of Dublin, 120 m visok i 126 tona težak obelisk podignut 2002. godine.
Onda slijedi obilazak obaveznih turističkih točaka: O'Connell Bridge, Trinity College, Dublin Castle, katedrala St. Patrika,...
Iz mase pubova i kafića moram izdvojiti - The Church. Dublinski reper, bivša crkva, sagrađena početkom 18. stoljeća danas je i pub i restoran i noćni klub, mjesto gdje zajedno funkcioniraju originalne orgulje, nestvarni vitraži i ogromni šank u centralnom dijelu.
Već drugi dan sam se pomirila s činjenicom da će veliki dio popisa obaveznih obilazaka čekati neke nove neradne dane. Ali ne i most Samuel Beckett. Puna baterija i slobodna kartica na fotoaparatu, plavo nebo i šetnja obalom nizvodno prema luci. Most dug 120 metara, otvoren 2009. godine, nazvan je po jednom od glavnih predstavnika teatra apsurda, dobitniku Nobelovu nagradu za književnost – Samuelu Beckettu. Most je projektirao Santiago Calatrava, španjolski arhitekt, autor još jednog dublinskog mosta nazvanog po Jamesu Joyceu. Čelični most drži 31 kabel, pomičan je - podiže se za 90 stupnjeva, kako bi brodovi prošli, a izgleda poput harfe. Elegantan i moćan. Premoćan!
{gallery}2016/2016_06/dublin3{/gallery}
Google, Facebook, Airbnb i Yahoo su samo neki od brojnih korporacija čija su sjedišta skrivena upravo u Dublinu. Možda iza nekih šarenih vrata, koja su postala zaštitni znak Dublina.
Zaštitni znak su i zelena djetelina i ovčice. Crne i bijele.
Ovaj put sam noćila u hostelu, za cca 18 €/noć. Kako trend migracija raste, izvjesno je da ću uskoro imati osigurano prenoćište u glavnom gradu Irske. :)
Tada ću obići interijer stare biblioteke Trinity koledža, Phoenix park, dokove, i provozati se novom linijom javng prijevoza koja je u izgradnji. Jedva čekam!
{gallery}2016/2016_06/dublin2{/gallery}
Foto: Martina Penava
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Ljeto je ušlo u onu fazu kada se feed puni tuđim morem, a mi računamo koliko je ostalo do septembra. Godišnji je ili prošao, ili se tek čeka, ili se dijeli sa tuđim rasporedom. Ostao nam je jedan slobodan dan.
Ispostavilo se da je jedan dan sasvim dovoljan.
Dobro došli u Bonjour.rides.
Spontanost je pripadala odluci da jedan slobodan dan pretvorimo u izlet. Za Bonjour.rides spoj smo birale precizno.
Novi Volkswagen T‑Roc povezale smo s jednom od vizuelno najupečatljivijih lokacija u BiH – Starry Night Retreatom kod Visokog.
Njegova snažna silueta tražila je prostor koji može izdržati isti kadar: spiralne staze, lavandu, vodu i pejzaž oblikovan prema Van Goghovoj „Zvjezdanoj noći“.
Jedan dan s novim T‑Rocom bio je dovoljan da izdvojimo ono što specifikacija teško može prenijeti: izuzetnu preglednost, udobna sjedišta, volan koji čvrsto leži u rukama i pogled od 360° zbog kojeg je parkiranje mnogo preciznije.
Novi T‑Roc prvo osvaja proporcijama. Silueta je izduženija i zategnutija, prednji dio preciznije oblikovan, a cijeli automobil djeluje stabilno i samouvjereno.
Naravno da smo za ovaj Bonjour.rides odabrale Canary žutu. Znale smo da Starry Night Retreat u kadar unosi zelenilo, prigušene tonove lavande i snažne organske linije, pa je T‑Roc morao imati jednako jasno prisustvo.
Kontrastni crni krov i styling koji smo odabrale dodatno su izoštrili cijeli vizuelni dojam. Na lokaciji je boja uradila tačno ono što smo željele: T‑Roc se vidi odmah, gotovo reže kadar i traži još jedan pogled.
Bonjour.ceker završio je u prtljažniku, vrata su se zatvorila i prešle smo u kabinu.
Dok je automobil još bio parkiran, namjestile smo sjedište i retrovizore, povezale telefon s multimedijalnim sistemom i odabrale rutu.
Tako je i kadar kontrolne ploče ostao ono što zaista jeste… priprema prije polaska.
Već tada pažnju je privukao spoj materijala. Površina instrumentne ploče presvučena je tkaninom, različite teksture kabini daju dubinu, a završna obrada ostavlja dojam više klase.
Ne djeluje uniformirano ni očekivano.
Svaka površina ima vlastiti karakter, a zajedno izgledaju promišljeno i ozbiljno.
Preglednost je prva stvar koju smo zapamtile.
Iz vozačke pozicije cesta se vidi široko i jasno, dok se granice automobila procjenjuju bez napora. Ta sigurnost posebno se osjetila na užem, uzbrdnom prilazu prema Lužnici, gdje svaki zavoj traži precizniju procjenu prostora.
Volan čvrsto leži u rukama i pojačava osjećaj potpune kontrole. T‑Roc reaguje sigurno i predvidivo, pa se automobil vrlo brzo prestane upoznavati i počne voziti prirodno, prema vlastitom osjećaju.
Automatski mjenjač promjene vodi glatko, bez prekidanja ritma. Pažnja ostaje na cesti, pogledu i samoj vožnji.
Sjedišta spajaju mekoću i precizan oslonac. Nakon četrdesetak minuta i dalje se osjećaju jednako udobno, bez potrebe za stalnim popravljanjem položaja.
Upravo se na takvim stvarima najbolje vidi razlika između kabine koja dobro izgleda i kabine u kojoj zaista želite ostati.
Multimedijalni sistem je velik, pregledan i jednostavan za snalaženje. Navigacija, muzika i informacije nalaze se tamo gdje ih očekujete, bez nepotrebnog traženja kroz menije.
Najkonkretniju prednost pokazao je kada smo stigle na parking.
T‑Roc koji smo vozile imao je opcijski Area View, sistem koji na centralnom ekranu prikazuje prostor oko vozila u 360°. Rubovi automobila, oznake parkinga i uglovi izvan direktnog vidnog polja odjednom su u istoj slici.
Svaki ugao lakše se procjenjuje, a parkiranje postaje precizan, miran potez bez nepotrebnog vraćanja i popravljanja. To je jedna od onih funkcija čiju vrijednost potpuno razumijete tek kada je zaista isprobate.
Dodatno, ono što Canary žuta radi danju, IQ.LIGHT preuzima navečer. Stražnja svjetla u 3D dizajnu, povezana kontinuiranom trakom, T‑Rocu nakon mraka daju potpuno drugačiji potpis.
Put prema Visokom je kratak. Toliko kratak da smo se zapitale kako nam je trebalo ovoliko vremena da odemo.
Na tom brdu neko je godinama strpljivo oblikovao zemlju dok od nje nije nastala slika. Staze prate poteze kista, lavanda raste u spiralama, a gledano odozgo, cijeli pejzaž slaže se u Van Goghovu „Zvjezdanu noć“, istu onu koju smo prvi put vidjele u udžbeniku iz likovnog.
Zove se Starry Night Retreat i daje sasvim dovoljno razloga da jedan slobodan dan pretvorite u izlet.
Krenule smo natrag kada je svjetlo postalo narandžasto.
Ambijentalno osvjetljenje promijenilo je ton kabine, naglasilo različite teksture i unutrašnjosti dalo još mirniji, elegantniji karakter. U automobilu je bilo tiho, a telefoni su ostali u torbi.
Nismo bile daleko, nismo potrošile godišnji odmor i vratile smo se prije mraka. Dan je, ipak, ostao u glavi kao da smo bile mnogo dalje.
Nagradu za vlastiti trud često ostavimo za bolji termin, a taj termin rijetko dođe. Ovog puta nismo čekale.
Na fotografiji je T‑Roc imao prisustvo koje smo tražile. Za volanom je ponudio ono zbog čega smo ga lako zamislile u vlastitom životu: preglednost u gradu, udobnost za duži put, automatski mjenjač koji prati ritam bez prekida i tehnologiju koja zaista olakšava svakodnevne situacije.
Podjednako ga lako možemo vidjeti u ponedjeljak pred kancelarijom i u subotu na putu koji smo odlučile produžiti.
Novi Volkswagen T-Roc možete vidjeti i probati u salonima Porsche BH.
Bonjour.rides je naš format o mjestima do kojih se stiže vožnjom, a ne planiranjem.
Ako imate jednu slobodnu subotu i pun rezervoar, već imate izlet.
Prva stanica: Lužnica kod Visokog.
Vozimo dalje.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
