TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 16.6.2016.
Prednost države u kojoj su niskotarifne aviokompanije egzotika, svakako su državni praznici i njima pripadajući neradni dani: 1., 2. i 3. maj ili svibanj. Na vrijeme kupljena karta za Dublin i prikladna odjeća za prevrtljivu vrijemensku prognozu garancija su dobrog provoda za međunarodni praznik rada. Nije bilo graha i prvosvibanjske budnice, ali ne žalim se.
Tih par dana je svakako nedovoljno za vidjeti sve što Dublin nudi, ali od nečega se moralo početi. I s nečim završiti. A veliki dio je odgođen za sljedeći posjet: što zbog usporenog prazničnog tempa, što zbog našeg hedonističkog duha koji je u svemu temeljito uživao, od izležavanja u parku do biranja suvenira.
Upoznavanje Irske je počelo ranojutarnjim busom koji nas je za 50 € odvezao na obalu Atlantskog oceana, na klifove Mohera. U vožnji koja je trajala cca 3,5 sata, (naravno) lijevom stranom autoceste, malo smo spavali a puno uživali u nepreglednim pašnjacima, stadima ovaca i sitnoj, raštrkanoj ruralnoj arhitekturi.
Kamene litice oštro odrezanog zapadnog ruba Irske duge 8 kilometara, a visoke i do 214 metara, jedni su od najpoznatijih turističkih atrakcija u Irskoj. Vrijeme koje se u Irskoj mijenja iz minute u minutu nama je savršeno poslužilo; imali smo najfotogeničniju kombinaciju neba, oceana i klifova.
Obilazak klifova znači povratak u Dublin u večernjim satima, bilo da računamo po našem vremenu, bilo po irskom, koji je jedan sat iza nas. Logičan nastavak večeri je šetnja uz rijeku Liffey i kretanje prema zoni pubova. Do poznatog kvarta s nepoznatim brojem pubova i vrsta pive vodi pješački most Ha'penny, koji je ime dobio po iznosu mostarine koja se plaćala stotinu godina, a iznosila je pola penija. Liffey bridge, kako je službeni naziv mosta danas ili popularnije Ha'penny bridge, je još jedan u nizu mostova s kojeg su prije nekoliko godina skinuli tzv. ljubavne katance.
Dakle, preko mosta do pubova. Noćni život Dublina je kolumna za sebe. Tematski obučene skupine, lutke na napuhavanje, momačke i djevojačke večeri ili izgubljene oklade,...pubovi kroz 3 etaže, borba i dozivanje konobara na šanku, zastavice, žive svirke i u prijepodnevnim satima... Osnovna mjerna jedinica za pivu je pinta (0,47 L), a cijena iste je oko 6 €. Piva se toči kroz dvije faze: u prvoj se toči cca 3/4 pinte, nakon toga pivo mora odstajati oko minutu, kako bi se malo sleglo, nakon čega se toči „do vrha“.
Hrana koju smo konzumirali u Dublinu je većinom... životinjskog porijekla. Restorani i pubovi nude sve što ide uz Guinness i ostale pive: kobasice, krilca, rebarca, prženi luk i sl. Irski doručak cca 10 €, irska kava cca 6 €, espresso kava 3 €.
U prilog cijenama idu i fotografije dijela jelovnika.
Za kraj naravno desert, opravdanog imena - Death by chocolate. I irska kava.
Punog želudca u obilazak grada. Dublin, kao i većina velikih gradova nudi free tour. To je zgodna prilika za obilazak i informiranje o glavnih turističkim atrakcijama: od Jamesa Joycea do Guinnessa. Mjesto okupljanja za gotovo sve ture je O'Connell Street, točnije tzv. Spire of Dublin, 120 m visok i 126 tona težak obelisk podignut 2002. godine.
Onda slijedi obilazak obaveznih turističkih točaka: O'Connell Bridge, Trinity College, Dublin Castle, katedrala St. Patrika,...
Iz mase pubova i kafića moram izdvojiti - The Church. Dublinski reper, bivša crkva, sagrađena početkom 18. stoljeća danas je i pub i restoran i noćni klub, mjesto gdje zajedno funkcioniraju originalne orgulje, nestvarni vitraži i ogromni šank u centralnom dijelu.
Već drugi dan sam se pomirila s činjenicom da će veliki dio popisa obaveznih obilazaka čekati neke nove neradne dane. Ali ne i most Samuel Beckett. Puna baterija i slobodna kartica na fotoaparatu, plavo nebo i šetnja obalom nizvodno prema luci. Most dug 120 metara, otvoren 2009. godine, nazvan je po jednom od glavnih predstavnika teatra apsurda, dobitniku Nobelovu nagradu za književnost – Samuelu Beckettu. Most je projektirao Santiago Calatrava, španjolski arhitekt, autor još jednog dublinskog mosta nazvanog po Jamesu Joyceu. Čelični most drži 31 kabel, pomičan je - podiže se za 90 stupnjeva, kako bi brodovi prošli, a izgleda poput harfe. Elegantan i moćan. Premoćan!
{gallery}2016/2016_06/dublin3{/gallery}
Google, Facebook, Airbnb i Yahoo su samo neki od brojnih korporacija čija su sjedišta skrivena upravo u Dublinu. Možda iza nekih šarenih vrata, koja su postala zaštitni znak Dublina.
Zaštitni znak su i zelena djetelina i ovčice. Crne i bijele.
Ovaj put sam noćila u hostelu, za cca 18 €/noć. Kako trend migracija raste, izvjesno je da ću uskoro imati osigurano prenoćište u glavnom gradu Irske. :)
Tada ću obići interijer stare biblioteke Trinity koledža, Phoenix park, dokove, i provozati se novom linijom javng prijevoza koja je u izgradnji. Jedva čekam!
{gallery}2016/2016_06/dublin2{/gallery}
Foto: Martina Penava
TEKST: Dragana Rauš
Senajda Muminović je djevojka koja spaja umjetnost i marketing, estetiku i strategiju, note klavijature i boje dizajna. Nakon što je ljubav prema muzici pretočila u osjećaj za detalj, Senajda je svoj Bihać pretvorila u scenu na kojoj svakodnevno piše i režira priče. Bilo da su to vizuali za društvene mreže, kampanje za hotel Kostelski Buk ili trenuci koje dijeli sa svojom online zajednicom.
Kao mikroinfluensarka koja voli turizam, gastronomiju i sve što je lijepo, s nama danas dijeli svoje male, ali dragocjene lokalne preporuke - Bihać kakav se ne vidi na razglednicama, nego kroz njene oči.
Bihać koji se osjeti
Kad Senajdu Muminović pitate šta posjetiti u Bihaću, njen odgovor nikad nije samo spisak lokacija, već mali putopis koji miriše na svježi zrak Une i zvuči kao šum slapova. Kao umjetnica, marketing menadžer i mikroinfluensarka, ona zna da ljepota nije samo u pejzažu, već u osjećaju koji vam to mjesto ostavi.
Početak priče: Kostelski Buk
Zato svako putovanje kroz Bihać, ako pitate nju, počinje u hotelu Kostelski Buk, mjestu koje je više od smještaja. Smješten svega osam kilometara od centra, s pogledom na slapove rijeke Une, ovo je oaza mira, zvuka vode i domaće hrane koja oduševljava. Idealno za opuštanje i punjenje baterija prije nego se prepustite avanturi.
A avantura ovdje znači samo jedno: Nacionalni park Una. Njegov veličanstveni Štrbački Buk je najimpresivniji vodopad u BiH, tirkizna voda koja se razbija o stijene i stvara prizor koji ni jedna fotografija ne može u potpunosti uhvatiti. Tu je i Martin Brod, slikovito mjesto s moćnim slapovima i autentičnom razgledničkom atmosferom za sve koji vole prirodu i objektiv.
Mali raj: Japodski otoci
Da Bihać zna biti i bajkovito miran dokazuje Japodski otoci - mala oaza povezana drvenim mostićima, savršena za šetnje, piknik ili jednostavno predah uz šum Une.
Srce grada
A onda - centar grada. Senajda vjeruje da pravi Bihać treba doživjeti i u njegovom srcu: Kapetanova kula, Fethija džamija, gradski muzej, centralni park Gelenderi, i naravno, kafići i restorani gdje se priča o gostoprimstvu pretače u svaki tanjir i šalicu kafe.
Rafting: Una se mora doživjeti
I na kraju, da Una ne bude samo pozadina, Senajda vas vodi na rafting, jer rijeku treba osjetiti. Bilo da ste adrenalinski tip ili porodica željna blage avanture, rafting staze Une obećavaju uspomene koje se dugo prepričavaju.
Bihać: ljubav na prvu
Za Senajdu, Bihać nije samo destinacija, to je ljubav na prvu. Spoj prirode, kulture, avanture i ljudi zbog kojih se turisti uvijek vraćaju ovom gradu.
Vidjeli ste slike? Vrijeme je da dođete po kadrove koje će pamtite samo vi.
Foto: @se_najda14
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled backstage priče!
