Prednost države u kojoj su niskotarifne aviokompanije egzotika, svakako su državni praznici i njima pripadajući neradni dani: 1., 2. i 3. maj ili svibanj. Na vrijeme kupljena karta za Dublin i prikladna odjeća za prevrtljivu vrijemensku prognozu garancija su dobrog provoda za međunarodni praznik rada. Nije bilo graha i prvosvibanjske budnice, ali ne žalim se.

Tih par dana je svakako nedovoljno za vidjeti sve što Dublin nudi, ali od nečega se moralo početi. I s nečim završiti. A veliki dio je odgođen za sljedeći posjet: što zbog usporenog prazničnog tempa, što zbog našeg hedonističkog duha koji je u svemu temeljito uživao, od izležavanja u parku do biranja suvenira.

Upoznavanje Irske je počelo ranojutarnjim busom koji nas je za 50 € odvezao na obalu Atlantskog oceana, na klifove Mohera. U vožnji koja je trajala cca 3,5 sata, (naravno) lijevom stranom autoceste, malo smo spavali a puno uživali u nepreglednim pašnjacima, stadima ovaca i sitnoj, raštrkanoj ruralnoj arhitekturi.

Kamene litice oštro odrezanog zapadnog ruba Irske duge 8 kilometara, a visoke i do 214 metara,  jedni su od najpoznatijih turističkih atrakcija u Irskoj. Vrijeme koje se u Irskoj mijenja iz minute u minutu nama je savršeno poslužilo; imali smo najfotogeničniju kombinaciju neba, oceana i klifova.

Obilazak klifova znači povratak u Dublin u večernjim satima, bilo da računamo po našem vremenu, bilo po irskom, koji je jedan sat iza nas. Logičan nastavak večeri je šetnja uz rijeku Liffey i kretanje prema zoni pubova. Do poznatog kvarta s nepoznatim brojem pubova i vrsta pive vodi pješački most Ha'penny, koji je ime dobio po iznosu mostarine koja se plaćala stotinu godina, a iznosila je pola penija. Liffey bridge, kako je službeni naziv mosta danas ili popularnije Ha'penny bridge, je još jedan u nizu mostova s kojeg su prije nekoliko godina skinuli tzv. ljubavne katance.

Dakle, preko mosta do pubova. Noćni život Dublina je kolumna za sebe. Tematski obučene skupine, lutke na napuhavanje, momačke i djevojačke večeri ili izgubljene oklade,...pubovi kroz 3 etaže, borba i dozivanje konobara na šanku, zastavice, žive svirke i u prijepodnevnim satima... Osnovna mjerna jedinica za pivu je pinta (0,47 L), a cijena iste je oko 6 €.  Piva se toči kroz dvije faze: u prvoj se toči cca 3/4 pinte, nakon toga pivo mora odstajati oko minutu, kako bi se malo sleglo, nakon čega se toči „do vrha“.

Hrana koju smo konzumirali u Dublinu je većinom... životinjskog porijekla. Restorani i pubovi nude sve što ide uz Guinness i ostale pive: kobasice, krilca, rebarca, prženi luk i sl. Irski doručak cca 10 €, irska kava cca 6 €, espresso kava 3 €.

 

U prilog cijenama idu i fotografije dijela jelovnika.

Za kraj naravno desert, opravdanog imena - Death by chocolate. I irska kava.

Punog želudca u obilazak grada. Dublin, kao i većina velikih gradova nudi free tour. To je zgodna prilika za obilazak i informiranje o glavnih turističkim atrakcijama: od Jamesa Joycea do Guinnessa. Mjesto okupljanja za gotovo sve ture je O'Connell Street, točnije tzv. Spire of Dublin, 120 m visok i 126 tona težak obelisk podignut 2002. godine.

Onda slijedi obilazak obaveznih turističkih točaka: O'Connell Bridge, Trinity College, Dublin Castle, katedrala St. Patrika,...

Iz mase pubova i kafića moram izdvojiti - The Church. Dublinski reper, bivša crkva, sagrađena početkom 18. stoljeća danas je i pub i restoran i noćni klub, mjesto gdje zajedno funkcioniraju originalne orgulje, nestvarni vitraži i ogromni šank u centralnom dijelu.

Već drugi dan sam se pomirila s činjenicom da će veliki dio popisa obaveznih obilazaka čekati neke nove neradne dane. Ali ne i most Samuel Beckett. Puna baterija i slobodna kartica na fotoaparatu, plavo nebo i šetnja obalom nizvodno prema luci. Most dug 120 metara, otvoren 2009. godine, nazvan je po jednom od glavnih predstavnika teatra apsurda, dobitniku Nobelovu nagradu za književnost – Samuelu Beckettu. Most je projektirao Santiago Calatrava, španjolski arhitekt, autor još jednog dublinskog mosta nazvanog po Jamesu Joyceu. Čelični most drži 31 kabel, pomičan je - podiže se za 90 stupnjeva, kako bi brodovi prošli, a izgleda poput harfe. Elegantan i moćan. Premoćan!

{gallery}2016/2016_06/dublin3{/gallery}

Google, Facebook, Airbnb i Yahoo su samo neki od brojnih korporacija čija su sjedišta skrivena upravo u Dublinu. Možda iza nekih šarenih vrata, koja su postala zaštitni znak Dublina.

Zaštitni znak su i zelena djetelina i ovčice. Crne i bijele.

Ovaj put sam noćila u hostelu, za cca 18 €/noć. Kako trend migracija raste, izvjesno je da ću uskoro imati osigurano prenoćište u glavnom gradu Irske. :)

Tada ću obići interijer stare biblioteke Trinity koledža, Phoenix park, dokove, i provozati se novom linijom javng prijevoza koja je u izgradnji. Jedva čekam!

{gallery}2016/2016_06/dublin2{/gallery}

 

Foto: Martina Penava 

Zamislite bazen na krovu Starog grada sa pogledom na Trebišnjicu. Treba da znate da se o njemu ne priča dovoljno, tako da još uvijek nosi taj “hidden gem” status. E, sad nastavite čitati dalje…

 

U srcu Starog grada, u kamenom objektu starom više od 250 godina, krije se Integra Spa Hotel, boutique dragulj o kojem će se tek pričati!

 

Mjesto gdje se bez žurbe zaljubite u svaki detalj. Gdje vam je lobby podjednako privlačan koliko i rooftop, dok Trebišnjica ispod samo potvrđuje da ste pobjegli baš gdje treba.

 

 

I da, tu je taj rooftop jacuzzi.

Nije onaj mali, tek da umočiš stopala. Ovo je pravi hidromasažni bazen, toliko prostran da možeš zaplivati do ivice, nasloniti čašu vina i gledati kako sunce zalazi iza hercegovačkih krovova. Bazeni se zagrijavaju na 40 stepeni, pa ih možeš koristiti i usred zime.

 

 
Enterijer? Potpisuje ga arhitektica Svetlana Prole, a izgleda baš kao Ralph Lauren editorijal preseljen u Trebinje: kamen, drvo, prirodni materijali, antikviteti i svaki detalj na svom mjestu.

Nastao je iz razgovora s lokalcima i razumijevanja onoga što njima znači pravi luksuz: tihi šarm, umjetnost, kultura i svjesno uživanje u rijetkom spoju mediteranske i kontinentalne klime, koju ovdje osjetiš bolje nego bilo gdje drugo.

 

 
Najčešći gosti? Parovi, putnici i svi oni koji znaju koliko vrijedi mjesto na kojem zaboraviš gledati na sat.

 

 

I da, Trebinje vam je bliže nego što mislite.

Pripremite kupaći, zavirite na njihov Instagram i sačuvajte ovo mjesto za prvi slobodan vikend.

 

FOTO: Privatna arhiva Hotel Spa Integra Trebinje