Kad su večeri postale prohladne i u modu se vratilo slojevito odijevanje, ja kolumnu odlučim posvetiti prekratkom ljetu i kristalnom Jadranskom moru.

Časopis The New York Times objavio je 52 mjesta koja treba posjetiti u 2016., a Korčula je zauzela 17. mjesto! Rodno mjesto mletačkog trgovca Marka Pola i vrhunskih vina. Ono što svjetski portali preporučuju - glamurozne restorane i luksuzni smještaj, nije bio moj izbor. Baš suprotno. Odlučila sam Korčulu istražiti na pomalo drugačiji način: zavlačeći se u sićušna ribarska sela, skrivene plaže i nerazvikane konobe.

Grad Korčula je jedan od najbolje očuvanih srednjovjekovnih gradova Sredozemlja. Korčula je viteški ples moreška i aleja čempresa kroz koju 101 stepenica vodi do vrha brda, do crkve svetog Antuna.

Vožnja od Korčule prema unutrašnjosti, za otok - odličnom cestom, vodi kroz Postranu i Žrnovo: naselja skladno uklopljena u prirodni pejzaž. Uske uličice čuvaju još poneku šarmantnu odrinu i drvene škure.

Za Pupnat kažu da je najmanje mjesto na otoku, ali zahvaljujući šljunčanoj plaži u uvali Pupnatska luka, jednoj od najljepših na Jadranu, daleko je poznato. Broji oko 280 stanovnika i jedno je od najstarijih naselja na otoku. Svakog 5. kolovoza stanovnici slave Gospu od Sniga, jer je prije mnogo godina sredinom vrućeg otočkog ljeta pao snijeg u Pupnatu.

Nastavak vožnje prema Čari je prizor ljepši od najljepših predjela Toskane ili Provanse. Nepregledni vinogradi ispresijecani uredno posloženim „mejama“ ili suhozidima, maslinici i na trenutke pogled na tirkizno more.

Čara je staro selo s oko 700 stanovnika. Kava u nedjeljno jutro na terasi kafića, među borovima i lokalcima. Navikli su oni na turiste, ipak je Čara, uz Smokvicu, rodno mjesto pošipa, jednog od najpoznatijih bijelih vina u Hrvatskoj. Radi se o svjetskom raritetu: znaju mu se točno podrijetlo, mjesto pronalaska i ime pronalazača i jedno je od prvih bijelih vina Hrvatske sa zaštićenim zemljopisnim podrijetlom iz 1967. godine. Vino se može probati na svakom kilometru ceste, u obiteljskim vinarijama, gdje ćete od ugodnih domaćina, osim vina i likera, dobiti i najbolje preporuke za dobar obrok. 

Dakle Smokvica. Ono što dominira kompletnim mjestom je oooogromna neoromanička crkva sagrađena 1920-ih, koju je teško i sagledati u cijelosti. Na trgu uz crkvu nalazi se i lođa iz 1700. godine, koja je služila kao mjesto za okupljanje mještana kako bi rješavali svakodnevne probleme, mjesto gdje su se donosile presude u sporovima i mjesto gdje se biralo vodstvo mjesta.

Blato je mjesto za koje je potrebno više dana za obilazak i uživanje u svemu što nudi. Već sami pristup u mjesto, koje je amfiteatralno postavljeno na padine triju brda, otkriva da se radi o biseru na otoku. Posebnim ga čini duga aleja lipa sa 117 stabala posađenih još davne 1911. godine. Mještani kažu da se radi o drugoj najdužoj aleji lipa u Europi, odmah nakon Under den Linden u Berlinu. Druga zanimljivost su nazivi ulica: zovu se po brojevima. Tako je aleja lipa zapravo 1. ulica, a u 90. ulici na br.10 krije se Barilo, etnografska zbirka koja nudi poseban ugođaj otočnog ambijenta i prikazuje život i običaje. Obilazak toplo preporučujem, jer priče o nesretnoj filokseri koja je napala vinograde ili starim kartama Korčule, što vam ih ispriča gospođa koja je ujedno i vlasnica, sigurno nećete naći na internetu ili dostupnoj literaturi.

Obilazak zbirke završava degustacijom domaćih proizvoda rađenim prema starim receptima. I gastronomskim shoppingom. Svaka uličica u Blatu nudi nove vizure: kovane kapije, kamene zvonike, grozdove bugenvilije ili oleandre. A tim ulicama nerijetko se čuje i pjesma i to ona tradicionalna klapska.

{gallery}2016/2016_09/korcula2{/gallery}

Vela Luka, Korčula i Lumbarda su veći gradovi, atraktivne turističke destinacije, za koje, pretpostavljam, ne trebaju napomene. I u Korčuli, Veloj Luci, Lumbardi kao i Blatu ili Smokvici ljeta su posvećena viteškim plesovima, maškarama, ribarskim večerima, klapskoj pjesmi. Potpuni ugođaj za turiste sigurno su i tradicionalne nošnje i pripadajući nakit. Vino i hrana.

Uz spomenuti slamnato-zlatnožuti pošip s karakterističnom aromom suhih marelica i smokava, korčulanska vina su i plavac, rukatac i grk. Otok se vinogradarstvom bavi stoljećima, ali suvenir koji će produžiti okus Korčule je i liker: od rogača, badema, ruže, smokava ili nekog aromatičnog bilja kojeg na otoku ne nedostaje. Na Korčulu ću se vratiti kako bih probala lumbliju, slatki kruh s aromatičnim začinima, čiji se nastanak veže uz ljubavnu priču blatske djevojke i francuskog vojnika u doba Napoleona. Preporuke za sva ostala tradicionalna jela sam uredno odradila: žrnovski makaruni, arancini, ušećereni bademi, slane srdele i drugi morski specijaliteti. 

{gallery}2016/2016_09/korculaastro{/gallery}

Razlika ljetovanja na otoku i „na kopnu“ svakako su (ne)napučene plaže. Korčula, kao i svi otoci, nudi i pješčane i šljunčane plaže i kristalno čisto more. Upustite se u vožnju uskom cestom niz serpentine i kad pomislite da cesta vodi „nigdje“, ukazat će se neka od bezbroj skrivenih plaža koje otok nudi.
 

Ima tu još dosta „not to miss“ stvari, uključujući i obilaske okolnih otočića ili različite sportske aktivnosti koje Korčula pruža, ali to ću spojiti u drugom krugu, s degustacijom lumblije! Do tada, otocima i Jadransko moru, veliki pozdrav.

 

 

 

Foto: Martina Penava Privat

Ako vam je ostalo još nekoliko dana godišnjeg odmora koje stalno “čuvate za kasnije”, možda je upravo sada trenutak da ih konačno iskoristite.

Proljetni umor, previše vremena pred ekranom i tempo zbog kojeg vikendi prođu brže nego što stignemo odmoriti učinili su da bijeg u prirodu zvuči bolje nego ikad.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by @moonandparis

 

I iskreno, nekad nije potreban veliki plan ni putovanje na drugi kraj svijeta. Dovoljno je nekoliko dana na mjestu gdje jutro počinje tišinom, zrak miriše na borove, a jedina obaveza postane kada ćete popiti čašu vina ili ući u jacuzzi.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by ЭСТЕТИКА ЕДЫ (@foodfotoaestetic)

Upravo takav vibe ima ova A-frame kućica na Blidinju. 

Skrivena među drvećem i okružena prirodom, izgleda kao mjesto na kojem se mozak automatski prebaci na sporiji ritam. Već na prvi pogled djeluje cozy, mirno i dovoljno izolovano da imate osjećaj pravog malog escapea od svakodnevice.






Velike staklene površine i drveni detalji cijelom prostoru daju gotovo filmsku atmosferu, posebno predvečer kada se upale lampice i cijela kućica izgleda još toplije i intimnije. 




Tu je i jacuzzi na otvorenom koji cijelom iskustvu daje dodatni 'treat yourself' moment, posebno nakon duge šetnje ili hladnijeg planinskog dana.






Ono što ovakva mjesta čini posebno privlačnim jeste činjenica da ne morate raditi apsolutno ništa da biste se osjećali bolje. Nekad je dovoljno samo sjediti na terasi, slušati prirodu i konačno imati osjećaj da nigdje ne žurite.






Blidinje je već neko vrijeme među omiljenim destinacijama za kratki reset u prirodi, a ovakve kućice dodatno objašnjavaju zašto sve više ljudi upravo ovdje planira vikend bijeg ili mini godišnji odmor.




Ako vam treba nekoliko dana mira, tišine i mjesta koje izgleda kao potpuni bijeg od gradske svakodnevice, ova kućica na Blidinju vrlo lako može završiti na vašoj listi za naredni getaway.

Foto: @moonandparis