Martina Penava vas vodi kroz ribarska sela, skrivene plaže i jedinstveni krajolik otoka Korčule
PUTOVANJA
Kad su večeri postale prohladne i u modu se vratilo slojevito odijevanje, ja kolumnu odlučim posvetiti prekratkom ljetu i kristalnom Jadranskom moru.
Časopis The New York Times objavio je 52 mjesta koja treba posjetiti u 2016., a Korčula je zauzela 17. mjesto! Rodno mjesto mletačkog trgovca Marka Pola i vrhunskih vina. Ono što svjetski portali preporučuju - glamurozne restorane i luksuzni smještaj, nije bio moj izbor. Baš suprotno. Odlučila sam Korčulu istražiti na pomalo drugačiji način: zavlačeći se u sićušna ribarska sela, skrivene plaže i nerazvikane konobe.
Grad Korčula je jedan od najbolje očuvanih srednjovjekovnih gradova Sredozemlja. Korčula je viteški ples moreška i aleja čempresa kroz koju 101 stepenica vodi do vrha brda, do crkve svetog Antuna.
Vožnja od Korčule prema unutrašnjosti, za otok - odličnom cestom, vodi kroz Postranu i Žrnovo: naselja skladno uklopljena u prirodni pejzaž. Uske uličice čuvaju još poneku šarmantnu odrinu i drvene škure.
Za Pupnat kažu da je najmanje mjesto na otoku, ali zahvaljujući šljunčanoj plaži u uvali Pupnatska luka, jednoj od najljepših na Jadranu, daleko je poznato. Broji oko 280 stanovnika i jedno je od najstarijih naselja na otoku. Svakog 5. kolovoza stanovnici slave Gospu od Sniga, jer je prije mnogo godina sredinom vrućeg otočkog ljeta pao snijeg u Pupnatu.
Nastavak vožnje prema Čari je prizor ljepši od najljepših predjela Toskane ili Provanse. Nepregledni vinogradi ispresijecani uredno posloženim „mejama“ ili suhozidima, maslinici i na trenutke pogled na tirkizno more.
Čara je staro selo s oko 700 stanovnika. Kava u nedjeljno jutro na terasi kafića, među borovima i lokalcima. Navikli su oni na turiste, ipak je Čara, uz Smokvicu, rodno mjesto pošipa, jednog od najpoznatijih bijelih vina u Hrvatskoj. Radi se o svjetskom raritetu: znaju mu se točno podrijetlo, mjesto pronalaska i ime pronalazača i jedno je od prvih bijelih vina Hrvatske sa zaštićenim zemljopisnim podrijetlom iz 1967. godine. Vino se može probati na svakom kilometru ceste, u obiteljskim vinarijama, gdje ćete od ugodnih domaćina, osim vina i likera, dobiti i najbolje preporuke za dobar obrok.
Dakle Smokvica. Ono što dominira kompletnim mjestom je oooogromna neoromanička crkva sagrađena 1920-ih, koju je teško i sagledati u cijelosti. Na trgu uz crkvu nalazi se i lođa iz 1700. godine, koja je služila kao mjesto za okupljanje mještana kako bi rješavali svakodnevne probleme, mjesto gdje su se donosile presude u sporovima i mjesto gdje se biralo vodstvo mjesta.
Blato je mjesto za koje je potrebno više dana za obilazak i uživanje u svemu što nudi. Već sami pristup u mjesto, koje je amfiteatralno postavljeno na padine triju brda, otkriva da se radi o biseru na otoku. Posebnim ga čini duga aleja lipa sa 117 stabala posađenih još davne 1911. godine. Mještani kažu da se radi o drugoj najdužoj aleji lipa u Europi, odmah nakon Under den Linden u Berlinu. Druga zanimljivost su nazivi ulica: zovu se po brojevima. Tako je aleja lipa zapravo 1. ulica, a u 90. ulici na br.10 krije se Barilo, etnografska zbirka koja nudi poseban ugođaj otočnog ambijenta i prikazuje život i običaje. Obilazak toplo preporučujem, jer priče o nesretnoj filokseri koja je napala vinograde ili starim kartama Korčule, što vam ih ispriča gospođa koja je ujedno i vlasnica, sigurno nećete naći na internetu ili dostupnoj literaturi.
Obilazak zbirke završava degustacijom domaćih proizvoda rađenim prema starim receptima. I gastronomskim shoppingom. Svaka uličica u Blatu nudi nove vizure: kovane kapije, kamene zvonike, grozdove bugenvilije ili oleandre. A tim ulicama nerijetko se čuje i pjesma i to ona tradicionalna klapska.
Vela Luka, Korčula i Lumbarda su veći gradovi, atraktivne turističke destinacije, za koje, pretpostavljam, ne trebaju napomene. I u Korčuli, Veloj Luci, Lumbardi kao i Blatu ili Smokvici ljeta su posvećena viteškim plesovima, maškarama, ribarskim večerima, klapskoj pjesmi. Potpuni ugođaj za turiste sigurno su i tradicionalne nošnje i pripadajući nakit. Vino i hrana.
Uz spomenuti slamnato-zlatnožuti pošip s karakterističnom aromom suhih marelica i smokava, korčulanska vina su i plavac, rukatac i grk. Otok se vinogradarstvom bavi stoljećima, ali suvenir koji će produžiti okus Korčule je i liker: od rogača, badema, ruže, smokava ili nekog aromatičnog bilja kojeg na otoku ne nedostaje. Na Korčulu ću se vratiti kako bih probala lumbliju, slatki kruh s aromatičnim začinima, čiji se nastanak veže uz ljubavnu priču blatske djevojke i francuskog vojnika u doba Napoleona. Preporuke za sva ostala tradicionalna jela sam uredno odradila: žrnovski makaruni, arancini, ušećereni bademi, slane srdele i drugi morski specijaliteti.
Razlika ljetovanja na otoku i „na kopnu“ svakako su (ne)napučene plaže. Korčula, kao i svi otoci, nudi i pješčane i šljunčane plaže i kristalno čisto more. Upustite se u vožnju uskom cestom niz serpentine i kad pomislite da cesta vodi „nigdje“, ukazat će se neka od bezbroj skrivenih plaža koje otok nudi.
Ima tu još dosta „not to miss“ stvari, uključujući i obilaske okolnih otočića ili različite sportske aktivnosti koje Korčula pruža, ali to ću spojiti u drugom krugu, s degustacijom lumblije! Do tada, otocima i Jadransko moru, veliki pozdrav.
Foto: Martina Penava Privat