TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 15.11.2017.
Marseille. Najstariji francuski grad. Drugi po veličini grad u Francuskoj. Grad za koji je Anthony Bourdain rekao da je „najpodcjenjeniji grad koji je posjetio“.
Lučki grad, žrtva loše reputacije. Opasan i prljav. To je prvo što sam i sama čula kad sam počela s istraživanjem.
Zašto Marseille?
Ovo pitanje čula sam mali milion puta prije putovanja, otprilike isto toliko po povratku. Prije posjete Marseillu odgovor je bio: najjužnija direktno povezana destinacija koju nudi Ryanair iz Zadra, i (pre)jeftine karte. Nakon 5 dana provedenih u sunčanom gradu koji je mješavina kultura, mirisa, okusa i boja, odgovor je bio puno kompleksniji.
Popis gradova koje želim posjetiti je ogroman. Ipak, Marseille nije bio previsoko rangiran na tom popisu. O Marseillu nisam puno znala. Asocijacija koju vežem uz Marseille je Le Corbusier, odnosno njegov „stroj za stanovanje“. Tek kasnije sam shvatila kako sam neinformirana bila. :)
Ne znam puno ljudi koji su turistički posjetili Marseille. Ipak, dovoljan mi je bio Eldinin ton u pisanim porukama, koji je obećavao bogato iskustvo i kojim me nagovorila da obiđem i neke stvari za koje bih se sama teško odlučila, najviše zbog zbijenog rasporeda i velikih planova.
{gallery}2017/2017_11/putopis3{/gallery}
Grad je to od cca 1,800 000 stanovnika, kojeg su osnovali još Grci. O povijesti, od nastanka do danas, dalo bi se satima pisati i čitati. Ukratko, grad dekonstrukcija i rekonstrukcija. Imali smo sreću da je vrijeme bilo idealno za obilazak i uživanje. Panika da ne stignem vidjeti dovoljno rezultirala je Marseille Free Walking Tourom, gdje smo kroz cca 3 sata obišli glavne turističke atrakcije, a onda se sami prepustili detaljnijem istraživanju.
Prekretnica turističke ponude Marseilla je 2013. godina, kada je grad ponio titulu europske prijestolnice kulture. Vrtoglavi iznosi, milijuni eura koji su stigli u grad promijenili su sliku grada. Tim povodom je renovirano nekoliko postojećih zgrada, poput Muzeja lijepih umjetnosti, Muzeja mode, keramike i primijenjene umjetnosti u parku Borély, dok je Friche de la Belle de Mai, bivša tvornica duhana pretvorenu u umjetnički centar na kojem se sad nalazi više od 2 400 m² izložbenog prostora. Izgrađen je i muzej suvremene umjetnosti FRAC, zgrada Villa Méditerranée, te Muzej evropskih i mediteranskih civilizacija (MUCEM).
Poseban doživljaj je pogled na Staru luku sa 130 metara dugog mosta, koji povezuje staru srednjovjekovnu tvrđavu Saint – Jean s novoizgrađenom zgradom arhitekta Rudya Riccciotija, MUCEM. Most s tvrđave vodi na krov zgrade obučene u masivnu čipkastu ovojnicu, kroz koju je moguće rampom se spustiti do nivoa mora.
Vieux Port ili stara luka je mjesto za sastanke, polaske i dolaske. I kupovinu svježe ribe i morskih plodova. Svako jutro lokalni ribari ulaze brodicama direktno u luku, koja je oblika slova U, i postavljaju na štandove svježi ulov od tog jutra. Ribu većinom kupuju lokalni stanovnici, dok turisti više fotografiraju ili uživaju u pogledu na njih, u kombinaciji s plavim nebom i usidrenim jedrilicama.
Osim ribara, atrakcija ove pješačke zone je i Vieux Port Paviljon. Radi se o diskretnoj ali djelotvornoj instalaciji, dimenzija 46 x 22 metra, koju potpisuju Foster+Partners. Veeliko ogledalo koje stoji na 6 vitkih stupova omogućava svakome da s mirom napravi selfie!
Dalo bi se pisati i o negativnim stranama titule europske prijestolnice, kao što je puno zgrada, a malo programa ili proces gentrifikacije, koji se dogodio pojedinim naseljima Marseilla. Ne znam kako je bilo biti turist u Marseillu prije 5 godina, ali danas je većina turističkih atrakcija upravo ostavština te jubilarne, 2013. godine.
Kriminal i smeće na koje su me upozoravali? Beskućnika je jako puno, ali to je valjda karakteristično za svaku metropolu. Smeće je grupirano na velike hrpe, posvuda. Ali su zato ulice čiste. A te hrpe skupljaju (kako smo saznali) dobro plaćeni komunalci. Kriminal? Isto kao u svakom velikom gradu…pazite na svoje osobne stvari i…to je to.
Za Marseillu kažu i da je grad vidikovaca. S nekoliko mjesta sam se uvjerila u istinitost ove tvrdnje. Izdvajam svakako krov jedne od najpoznatijih zgrada 20. stoljeća, Le Corbusierove Unité d'Habitation! S krova zgrade iz 52. godine puca pogled na Marseille, a za vedrog dana i na obližnje otočiće. Inače je krov raj suvremene umjetnosti, od kad ga je kupio Ito Morabito i osnovao MaMo - "Marseille Modulor"…ali na nestvarnom betonskom krovu zgrade, nažalost, u ovom periodu se nije događala nikakva umjetnička instalacija ili optička iluzija. Nisam uspjela zaviriti ni u jedan od 337 apartmana, ali sam upoznala gospođu koja živi u dupleksu na 7. katu. Požalila se da je živcira kada dođu grupe turista, pa vodiči na mikrofon ponavljaju priču o zgradi: o unutarnjim ulicama, radijalnom gradu ili uspješnoj mješavini sadržaja koji su se smjestili u zgradi.
{gallery}2017/2017_11/putopis2{/gallery}
Vraćam se na vidikovce. Osim valjda najutjecajnije brutalističke zgrade svih vremena, savršen vidikovac pruža se i s bazilike Notre-Dame de la Garde, koja se nalazi na brežuljku u srcu grada. Izazovu pješačenja do bazilike hladno sam odolila, i sjela u turistički vlakić koji napravi zanimljivu i informativnu turu po strmim ulicama i čak na 5-6 svjetskih jezika da konkretne informacije! Inače, na većini mjesta, čak i turističkih točaka, engleski jezik je bio baš sebičan zahtjev…
Na brodu kojim smo obišli Calanques nacionalni park, ne da nisu pričali engleski, nego su nam podijelili papire s tekstom, pa dok francuski govornici uživaju u pogledu i slušaju snimljeni audio zapis, mi smo trebali čitati tekst o prirodnim ljepotama obale. :)
Kao osnovni suvenir Marseille nudi Savon de Marseille, prirodni sapun od maslinovog ulja. Prodaje se u originalno uređenim trgovinama, ali i na tržnici i štandovima uz Vieux Port.
Da su barem osmislili neki suvenir od izloga pekara?! Bajka za oči i nepce: od macaronsa, kroasana i mini tortica, do francuskog kruha hrskave korice.
Najstariju četvrt, La Panier, nekad i najozloglašeniju, bazu kockara i prostitutki, vlasti godinama pokušavaju pretvoriti u umjetničku bazu, pa je tu niz umjetničkih ateljea i malih trgovina koje nude različite rukotvorine. Veš na balkonima savršen je dio scenografije, baš kao i grafiti, ali i čipkaste ograde na francuskim prozorima.
Dakle, čipkaste ograde. Fasade općenito.
Smještaj u Marseillu je jednostavno naći: hosteli, hoteli, privatni smještaj. Za centralno lociran stan, opremljen svim potrebnim za boravak od nekoliko dana, izdvojit ćete cca 50 eura/noć. Metro karta je 1,60 eura, dok je karta za autobus koji vozi s aerodroma u grad, tj na centralnu željezničku postaju, 8 eura u jednom smjeru. Kava 2 eura, piva min 3,5 eura. Kroasan cca 2 eura....a tradicionalno piće, panier, 4 eura.
Marseille nudi ne samo tipičnu mediteransku kuhinju, već i veliki izbor restorana talijanske, marokanske, kineske, japanske i drugih kuhinja.
{gallery}2017/2017_11/putopis4{/gallery}
Kako sam na početku napisala, grad je mješavina kultura, mirisa, boja i okusa. Nadam se da sam ovim kratkim putopisom uspjela dočarati barem mali dio atmosfere s ulica Marseilla, šarmantnog grada koji nudi sve što jedan znatiželjan turist poželi: od gastronomije i kulture, do izlazaka i shoppinga.
Marseille, au revoir!
{gallery}2017/2017_11/putopis1{/gallery}
Za MODAMO.info piše: Martina Penava
Fotografije: Martina Penava Private
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Ljeto je ušlo u onu fazu kada se feed puni tuđim morem, a mi računamo koliko je ostalo do septembra. Godišnji je ili prošao, ili se tek čeka, ili se dijeli sa tuđim rasporedom. Ostao nam je jedan slobodan dan.
Ispostavilo se da je jedan dan sasvim dovoljan.
Dobro došli u Bonjour.rides.
Spontanost je pripadala odluci da jedan slobodan dan pretvorimo u izlet. Za Bonjour.rides spoj smo birale precizno.
Novi Volkswagen T‑Roc povezale smo s jednom od vizuelno najupečatljivijih lokacija u BiH – Starry Night Retreatom kod Visokog.
Njegova snažna silueta tražila je prostor koji može izdržati isti kadar: spiralne staze, lavandu, vodu i pejzaž oblikovan prema Van Goghovoj „Zvjezdanoj noći“.
Jedan dan s novim T‑Rocom bio je dovoljan da izdvojimo ono što specifikacija teško može prenijeti: izuzetnu preglednost, udobna sjedišta, volan koji čvrsto leži u rukama i pogled od 360° zbog kojeg je parkiranje mnogo preciznije.
Novi T‑Roc prvo osvaja proporcijama. Silueta je izduženija i zategnutija, prednji dio preciznije oblikovan, a cijeli automobil djeluje stabilno i samouvjereno.
Naravno da smo za ovaj Bonjour.rides odabrale Canary žutu. Znale smo da Starry Night Retreat u kadar unosi zelenilo, prigušene tonove lavande i snažne organske linije, pa je T‑Roc morao imati jednako jasno prisustvo.
Kontrastni crni krov i styling koji smo odabrale dodatno su izoštrili cijeli vizuelni dojam. Na lokaciji je boja uradila tačno ono što smo željele: T‑Roc se vidi odmah, gotovo reže kadar i traži još jedan pogled.
Bonjour.ceker završio je u prtljažniku, vrata su se zatvorila i prešle smo u kabinu.
Dok je automobil još bio parkiran, namjestile smo sjedište i retrovizore, povezale telefon s multimedijalnim sistemom i odabrale rutu.
Tako je i kadar kontrolne ploče ostao ono što zaista jeste… priprema prije polaska.
Već tada pažnju je privukao spoj materijala. Površina instrumentne ploče presvučena je tkaninom, različite teksture kabini daju dubinu, a završna obrada ostavlja dojam više klase.
Ne djeluje uniformirano ni očekivano.
Svaka površina ima vlastiti karakter, a zajedno izgledaju promišljeno i ozbiljno.
Preglednost je prva stvar koju smo zapamtile.
Iz vozačke pozicije cesta se vidi široko i jasno, dok se granice automobila procjenjuju bez napora. Ta sigurnost posebno se osjetila na užem, uzbrdnom prilazu prema Lužnici, gdje svaki zavoj traži precizniju procjenu prostora.
Volan čvrsto leži u rukama i pojačava osjećaj potpune kontrole. T‑Roc reaguje sigurno i predvidivo, pa se automobil vrlo brzo prestane upoznavati i počne voziti prirodno, prema vlastitom osjećaju.
Automatski mjenjač promjene vodi glatko, bez prekidanja ritma. Pažnja ostaje na cesti, pogledu i samoj vožnji.
Sjedišta spajaju mekoću i precizan oslonac. Nakon četrdesetak minuta i dalje se osjećaju jednako udobno, bez potrebe za stalnim popravljanjem položaja.
Upravo se na takvim stvarima najbolje vidi razlika između kabine koja dobro izgleda i kabine u kojoj zaista želite ostati.
Multimedijalni sistem je velik, pregledan i jednostavan za snalaženje. Navigacija, muzika i informacije nalaze se tamo gdje ih očekujete, bez nepotrebnog traženja kroz menije.
Najkonkretniju prednost pokazao je kada smo stigle na parking.
T‑Roc koji smo vozile imao je opcijski Area View, sistem koji na centralnom ekranu prikazuje prostor oko vozila u 360°. Rubovi automobila, oznake parkinga i uglovi izvan direktnog vidnog polja odjednom su u istoj slici.
Svaki ugao lakše se procjenjuje, a parkiranje postaje precizan, miran potez bez nepotrebnog vraćanja i popravljanja. To je jedna od onih funkcija čiju vrijednost potpuno razumijete tek kada je zaista isprobate.
Dodatno, ono što Canary žuta radi danju, IQ.LIGHT preuzima navečer. Stražnja svjetla u 3D dizajnu, povezana kontinuiranom trakom, T‑Rocu nakon mraka daju potpuno drugačiji potpis.
Put prema Visokom je kratak. Toliko kratak da smo se zapitale kako nam je trebalo ovoliko vremena da odemo.
Na tom brdu neko je godinama strpljivo oblikovao zemlju dok od nje nije nastala slika. Staze prate poteze kista, lavanda raste u spiralama, a gledano odozgo, cijeli pejzaž slaže se u Van Goghovu „Zvjezdanu noć“, istu onu koju smo prvi put vidjele u udžbeniku iz likovnog.
Zove se Starry Night Retreat i daje sasvim dovoljno razloga da jedan slobodan dan pretvorite u izlet.
Krenule smo natrag kada je svjetlo postalo narandžasto.
Ambijentalno osvjetljenje promijenilo je ton kabine, naglasilo različite teksture i unutrašnjosti dalo još mirniji, elegantniji karakter. U automobilu je bilo tiho, a telefoni su ostali u torbi.
Nismo bile daleko, nismo potrošile godišnji odmor i vratile smo se prije mraka. Dan je, ipak, ostao u glavi kao da smo bile mnogo dalje.
Nagradu za vlastiti trud često ostavimo za bolji termin, a taj termin rijetko dođe. Ovog puta nismo čekale.
Na fotografiji je T‑Roc imao prisustvo koje smo tražile. Za volanom je ponudio ono zbog čega smo ga lako zamislile u vlastitom životu: preglednost u gradu, udobnost za duži put, automatski mjenjač koji prati ritam bez prekida i tehnologiju koja zaista olakšava svakodnevne situacije.
Podjednako ga lako možemo vidjeti u ponedjeljak pred kancelarijom i u subotu na putu koji smo odlučile produžiti.
Novi Volkswagen T-Roc možete vidjeti i probati u salonima Porsche BH.
Bonjour.rides je naš format o mjestima do kojih se stiže vožnjom, a ne planiranjem.
Ako imate jednu slobodnu subotu i pun rezervoar, već imate izlet.
Prva stanica: Lužnica kod Visokog.
Vozimo dalje.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
