TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 15.11.2017.
Marseille. Najstariji francuski grad. Drugi po veličini grad u Francuskoj. Grad za koji je Anthony Bourdain rekao da je „najpodcjenjeniji grad koji je posjetio“.
Lučki grad, žrtva loše reputacije. Opasan i prljav. To je prvo što sam i sama čula kad sam počela s istraživanjem.
Zašto Marseille?
Ovo pitanje čula sam mali milion puta prije putovanja, otprilike isto toliko po povratku. Prije posjete Marseillu odgovor je bio: najjužnija direktno povezana destinacija koju nudi Ryanair iz Zadra, i (pre)jeftine karte. Nakon 5 dana provedenih u sunčanom gradu koji je mješavina kultura, mirisa, okusa i boja, odgovor je bio puno kompleksniji.
Popis gradova koje želim posjetiti je ogroman. Ipak, Marseille nije bio previsoko rangiran na tom popisu. O Marseillu nisam puno znala. Asocijacija koju vežem uz Marseille je Le Corbusier, odnosno njegov „stroj za stanovanje“. Tek kasnije sam shvatila kako sam neinformirana bila. :)
Ne znam puno ljudi koji su turistički posjetili Marseille. Ipak, dovoljan mi je bio Eldinin ton u pisanim porukama, koji je obećavao bogato iskustvo i kojim me nagovorila da obiđem i neke stvari za koje bih se sama teško odlučila, najviše zbog zbijenog rasporeda i velikih planova.
{gallery}2017/2017_11/putopis3{/gallery}
Grad je to od cca 1,800 000 stanovnika, kojeg su osnovali još Grci. O povijesti, od nastanka do danas, dalo bi se satima pisati i čitati. Ukratko, grad dekonstrukcija i rekonstrukcija. Imali smo sreću da je vrijeme bilo idealno za obilazak i uživanje. Panika da ne stignem vidjeti dovoljno rezultirala je Marseille Free Walking Tourom, gdje smo kroz cca 3 sata obišli glavne turističke atrakcije, a onda se sami prepustili detaljnijem istraživanju.
Prekretnica turističke ponude Marseilla je 2013. godina, kada je grad ponio titulu europske prijestolnice kulture. Vrtoglavi iznosi, milijuni eura koji su stigli u grad promijenili su sliku grada. Tim povodom je renovirano nekoliko postojećih zgrada, poput Muzeja lijepih umjetnosti, Muzeja mode, keramike i primijenjene umjetnosti u parku Borély, dok je Friche de la Belle de Mai, bivša tvornica duhana pretvorenu u umjetnički centar na kojem se sad nalazi više od 2 400 m² izložbenog prostora. Izgrađen je i muzej suvremene umjetnosti FRAC, zgrada Villa Méditerranée, te Muzej evropskih i mediteranskih civilizacija (MUCEM).
Poseban doživljaj je pogled na Staru luku sa 130 metara dugog mosta, koji povezuje staru srednjovjekovnu tvrđavu Saint – Jean s novoizgrađenom zgradom arhitekta Rudya Riccciotija, MUCEM. Most s tvrđave vodi na krov zgrade obučene u masivnu čipkastu ovojnicu, kroz koju je moguće rampom se spustiti do nivoa mora.
Vieux Port ili stara luka je mjesto za sastanke, polaske i dolaske. I kupovinu svježe ribe i morskih plodova. Svako jutro lokalni ribari ulaze brodicama direktno u luku, koja je oblika slova U, i postavljaju na štandove svježi ulov od tog jutra. Ribu većinom kupuju lokalni stanovnici, dok turisti više fotografiraju ili uživaju u pogledu na njih, u kombinaciji s plavim nebom i usidrenim jedrilicama.
Osim ribara, atrakcija ove pješačke zone je i Vieux Port Paviljon. Radi se o diskretnoj ali djelotvornoj instalaciji, dimenzija 46 x 22 metra, koju potpisuju Foster+Partners. Veeliko ogledalo koje stoji na 6 vitkih stupova omogućava svakome da s mirom napravi selfie!
Dalo bi se pisati i o negativnim stranama titule europske prijestolnice, kao što je puno zgrada, a malo programa ili proces gentrifikacije, koji se dogodio pojedinim naseljima Marseilla. Ne znam kako je bilo biti turist u Marseillu prije 5 godina, ali danas je većina turističkih atrakcija upravo ostavština te jubilarne, 2013. godine.
Kriminal i smeće na koje su me upozoravali? Beskućnika je jako puno, ali to je valjda karakteristično za svaku metropolu. Smeće je grupirano na velike hrpe, posvuda. Ali su zato ulice čiste. A te hrpe skupljaju (kako smo saznali) dobro plaćeni komunalci. Kriminal? Isto kao u svakom velikom gradu…pazite na svoje osobne stvari i…to je to.
Za Marseillu kažu i da je grad vidikovaca. S nekoliko mjesta sam se uvjerila u istinitost ove tvrdnje. Izdvajam svakako krov jedne od najpoznatijih zgrada 20. stoljeća, Le Corbusierove Unité d'Habitation! S krova zgrade iz 52. godine puca pogled na Marseille, a za vedrog dana i na obližnje otočiće. Inače je krov raj suvremene umjetnosti, od kad ga je kupio Ito Morabito i osnovao MaMo - "Marseille Modulor"…ali na nestvarnom betonskom krovu zgrade, nažalost, u ovom periodu se nije događala nikakva umjetnička instalacija ili optička iluzija. Nisam uspjela zaviriti ni u jedan od 337 apartmana, ali sam upoznala gospođu koja živi u dupleksu na 7. katu. Požalila se da je živcira kada dođu grupe turista, pa vodiči na mikrofon ponavljaju priču o zgradi: o unutarnjim ulicama, radijalnom gradu ili uspješnoj mješavini sadržaja koji su se smjestili u zgradi.
{gallery}2017/2017_11/putopis2{/gallery}
Vraćam se na vidikovce. Osim valjda najutjecajnije brutalističke zgrade svih vremena, savršen vidikovac pruža se i s bazilike Notre-Dame de la Garde, koja se nalazi na brežuljku u srcu grada. Izazovu pješačenja do bazilike hladno sam odolila, i sjela u turistički vlakić koji napravi zanimljivu i informativnu turu po strmim ulicama i čak na 5-6 svjetskih jezika da konkretne informacije! Inače, na većini mjesta, čak i turističkih točaka, engleski jezik je bio baš sebičan zahtjev…
Na brodu kojim smo obišli Calanques nacionalni park, ne da nisu pričali engleski, nego su nam podijelili papire s tekstom, pa dok francuski govornici uživaju u pogledu i slušaju snimljeni audio zapis, mi smo trebali čitati tekst o prirodnim ljepotama obale. :)
Kao osnovni suvenir Marseille nudi Savon de Marseille, prirodni sapun od maslinovog ulja. Prodaje se u originalno uređenim trgovinama, ali i na tržnici i štandovima uz Vieux Port.
Da su barem osmislili neki suvenir od izloga pekara?! Bajka za oči i nepce: od macaronsa, kroasana i mini tortica, do francuskog kruha hrskave korice.
Najstariju četvrt, La Panier, nekad i najozloglašeniju, bazu kockara i prostitutki, vlasti godinama pokušavaju pretvoriti u umjetničku bazu, pa je tu niz umjetničkih ateljea i malih trgovina koje nude različite rukotvorine. Veš na balkonima savršen je dio scenografije, baš kao i grafiti, ali i čipkaste ograde na francuskim prozorima.
Dakle, čipkaste ograde. Fasade općenito.
Smještaj u Marseillu je jednostavno naći: hosteli, hoteli, privatni smještaj. Za centralno lociran stan, opremljen svim potrebnim za boravak od nekoliko dana, izdvojit ćete cca 50 eura/noć. Metro karta je 1,60 eura, dok je karta za autobus koji vozi s aerodroma u grad, tj na centralnu željezničku postaju, 8 eura u jednom smjeru. Kava 2 eura, piva min 3,5 eura. Kroasan cca 2 eura....a tradicionalno piće, panier, 4 eura.
Marseille nudi ne samo tipičnu mediteransku kuhinju, već i veliki izbor restorana talijanske, marokanske, kineske, japanske i drugih kuhinja.
{gallery}2017/2017_11/putopis4{/gallery}
Kako sam na početku napisala, grad je mješavina kultura, mirisa, boja i okusa. Nadam se da sam ovim kratkim putopisom uspjela dočarati barem mali dio atmosfere s ulica Marseilla, šarmantnog grada koji nudi sve što jedan znatiželjan turist poželi: od gastronomije i kulture, do izlazaka i shoppinga.
Marseille, au revoir!
{gallery}2017/2017_11/putopis1{/gallery}
Za MODAMO.info piše: Martina Penava
Fotografije: Martina Penava Private
TEKST: Adelisa Mašić
Skrivene među tirolskim planinama, kuće sa cvijećem na balkonima i livade koje u septembru još uvijek imaju onaj zlatni sjaj čine da Alpbach izgleda kao da je izašao iz bajke.
Nije slučajno što je ovo selo proglašeno jednim od najljepših u Austriji, a kasnije i najljepšim cvjetnim selom Evrope, njegova ljepota leži u jednostavnosti i autentičnosti koja se čuva već generacijama.
Šetnja kroz Alpbach znači prolazak pored drvenih kuća u tradicionalnom stilu, uskih ulica koje vode prema crkvi i pogled na planine koje okružuju cijelo mjesto.
Septembar je posebno zahvalan mjesec za posjetu: priroda se mijenja, dani su još uvijek ugodno topli, a gužve tipične za ljeto polako nestaju. Upravo tada selo otkriva svoj mirniji ritam i poziva da ga doživite u njegovom najljepšem izdanju.
Jedan od najposebnijih trenutaka u septembru je tradicionalno spuštanje stoke s planinskih pašnjaka u dolinu. Krave su ukrašene cvjetnim vijencima i zvonima, a cijelo selo pretvara događaj u autentično iskustvo. To je prilika da se osjeti prava tirolska tradicija i da se doživi Alpbach u njegovom istinskom duhu.
Osim što je prizor sam po sebi dovoljan razlog za dolazak, Alpbach je i polazište za brojne planinarske staze, biciklističke rute i izlete koji vode do alpskih pašnjaka.
Nakon šetnje, uvijek je tu neki od lokalnih restorana gdje možete probati tradicionalna jela regije i uživati u gostoljubivosti zbog koje je selo poznato.
Alpbach je mjesto gdje se spajaju priroda, arhitektura i kultura, te razlog zašto je proglašeno najljepšim cvjetnim selom u Evropi. Ako planirate posjetu u septembru, očekuje vas iskustvo koje izgleda kao razglednica u kojoj ste sami glavni lik.
Foto: @destinationalps
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled backstage priče!
