TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 15.11.2017.
Marseille. Najstariji francuski grad. Drugi po veličini grad u Francuskoj. Grad za koji je Anthony Bourdain rekao da je „najpodcjenjeniji grad koji je posjetio“.
Lučki grad, žrtva loše reputacije. Opasan i prljav. To je prvo što sam i sama čula kad sam počela s istraživanjem.
Zašto Marseille?
Ovo pitanje čula sam mali milion puta prije putovanja, otprilike isto toliko po povratku. Prije posjete Marseillu odgovor je bio: najjužnija direktno povezana destinacija koju nudi Ryanair iz Zadra, i (pre)jeftine karte. Nakon 5 dana provedenih u sunčanom gradu koji je mješavina kultura, mirisa, okusa i boja, odgovor je bio puno kompleksniji.
Popis gradova koje želim posjetiti je ogroman. Ipak, Marseille nije bio previsoko rangiran na tom popisu. O Marseillu nisam puno znala. Asocijacija koju vežem uz Marseille je Le Corbusier, odnosno njegov „stroj za stanovanje“. Tek kasnije sam shvatila kako sam neinformirana bila. :)
Ne znam puno ljudi koji su turistički posjetili Marseille. Ipak, dovoljan mi je bio Eldinin ton u pisanim porukama, koji je obećavao bogato iskustvo i kojim me nagovorila da obiđem i neke stvari za koje bih se sama teško odlučila, najviše zbog zbijenog rasporeda i velikih planova.
{gallery}2017/2017_11/putopis3{/gallery}
Grad je to od cca 1,800 000 stanovnika, kojeg su osnovali još Grci. O povijesti, od nastanka do danas, dalo bi se satima pisati i čitati. Ukratko, grad dekonstrukcija i rekonstrukcija. Imali smo sreću da je vrijeme bilo idealno za obilazak i uživanje. Panika da ne stignem vidjeti dovoljno rezultirala je Marseille Free Walking Tourom, gdje smo kroz cca 3 sata obišli glavne turističke atrakcije, a onda se sami prepustili detaljnijem istraživanju.
Prekretnica turističke ponude Marseilla je 2013. godina, kada je grad ponio titulu europske prijestolnice kulture. Vrtoglavi iznosi, milijuni eura koji su stigli u grad promijenili su sliku grada. Tim povodom je renovirano nekoliko postojećih zgrada, poput Muzeja lijepih umjetnosti, Muzeja mode, keramike i primijenjene umjetnosti u parku Borély, dok je Friche de la Belle de Mai, bivša tvornica duhana pretvorenu u umjetnički centar na kojem se sad nalazi više od 2 400 m² izložbenog prostora. Izgrađen je i muzej suvremene umjetnosti FRAC, zgrada Villa Méditerranée, te Muzej evropskih i mediteranskih civilizacija (MUCEM).
Poseban doživljaj je pogled na Staru luku sa 130 metara dugog mosta, koji povezuje staru srednjovjekovnu tvrđavu Saint – Jean s novoizgrađenom zgradom arhitekta Rudya Riccciotija, MUCEM. Most s tvrđave vodi na krov zgrade obučene u masivnu čipkastu ovojnicu, kroz koju je moguće rampom se spustiti do nivoa mora.
Vieux Port ili stara luka je mjesto za sastanke, polaske i dolaske. I kupovinu svježe ribe i morskih plodova. Svako jutro lokalni ribari ulaze brodicama direktno u luku, koja je oblika slova U, i postavljaju na štandove svježi ulov od tog jutra. Ribu većinom kupuju lokalni stanovnici, dok turisti više fotografiraju ili uživaju u pogledu na njih, u kombinaciji s plavim nebom i usidrenim jedrilicama.
Osim ribara, atrakcija ove pješačke zone je i Vieux Port Paviljon. Radi se o diskretnoj ali djelotvornoj instalaciji, dimenzija 46 x 22 metra, koju potpisuju Foster+Partners. Veeliko ogledalo koje stoji na 6 vitkih stupova omogućava svakome da s mirom napravi selfie!
Dalo bi se pisati i o negativnim stranama titule europske prijestolnice, kao što je puno zgrada, a malo programa ili proces gentrifikacije, koji se dogodio pojedinim naseljima Marseilla. Ne znam kako je bilo biti turist u Marseillu prije 5 godina, ali danas je većina turističkih atrakcija upravo ostavština te jubilarne, 2013. godine.
Kriminal i smeće na koje su me upozoravali? Beskućnika je jako puno, ali to je valjda karakteristično za svaku metropolu. Smeće je grupirano na velike hrpe, posvuda. Ali su zato ulice čiste. A te hrpe skupljaju (kako smo saznali) dobro plaćeni komunalci. Kriminal? Isto kao u svakom velikom gradu…pazite na svoje osobne stvari i…to je to.
Za Marseillu kažu i da je grad vidikovaca. S nekoliko mjesta sam se uvjerila u istinitost ove tvrdnje. Izdvajam svakako krov jedne od najpoznatijih zgrada 20. stoljeća, Le Corbusierove Unité d'Habitation! S krova zgrade iz 52. godine puca pogled na Marseille, a za vedrog dana i na obližnje otočiće. Inače je krov raj suvremene umjetnosti, od kad ga je kupio Ito Morabito i osnovao MaMo - "Marseille Modulor"…ali na nestvarnom betonskom krovu zgrade, nažalost, u ovom periodu se nije događala nikakva umjetnička instalacija ili optička iluzija. Nisam uspjela zaviriti ni u jedan od 337 apartmana, ali sam upoznala gospođu koja živi u dupleksu na 7. katu. Požalila se da je živcira kada dođu grupe turista, pa vodiči na mikrofon ponavljaju priču o zgradi: o unutarnjim ulicama, radijalnom gradu ili uspješnoj mješavini sadržaja koji su se smjestili u zgradi.
{gallery}2017/2017_11/putopis2{/gallery}
Vraćam se na vidikovce. Osim valjda najutjecajnije brutalističke zgrade svih vremena, savršen vidikovac pruža se i s bazilike Notre-Dame de la Garde, koja se nalazi na brežuljku u srcu grada. Izazovu pješačenja do bazilike hladno sam odolila, i sjela u turistički vlakić koji napravi zanimljivu i informativnu turu po strmim ulicama i čak na 5-6 svjetskih jezika da konkretne informacije! Inače, na većini mjesta, čak i turističkih točaka, engleski jezik je bio baš sebičan zahtjev…
Na brodu kojim smo obišli Calanques nacionalni park, ne da nisu pričali engleski, nego su nam podijelili papire s tekstom, pa dok francuski govornici uživaju u pogledu i slušaju snimljeni audio zapis, mi smo trebali čitati tekst o prirodnim ljepotama obale. :)
Kao osnovni suvenir Marseille nudi Savon de Marseille, prirodni sapun od maslinovog ulja. Prodaje se u originalno uređenim trgovinama, ali i na tržnici i štandovima uz Vieux Port.
Da su barem osmislili neki suvenir od izloga pekara?! Bajka za oči i nepce: od macaronsa, kroasana i mini tortica, do francuskog kruha hrskave korice.
Najstariju četvrt, La Panier, nekad i najozloglašeniju, bazu kockara i prostitutki, vlasti godinama pokušavaju pretvoriti u umjetničku bazu, pa je tu niz umjetničkih ateljea i malih trgovina koje nude različite rukotvorine. Veš na balkonima savršen je dio scenografije, baš kao i grafiti, ali i čipkaste ograde na francuskim prozorima.
Dakle, čipkaste ograde. Fasade općenito.
Smještaj u Marseillu je jednostavno naći: hosteli, hoteli, privatni smještaj. Za centralno lociran stan, opremljen svim potrebnim za boravak od nekoliko dana, izdvojit ćete cca 50 eura/noć. Metro karta je 1,60 eura, dok je karta za autobus koji vozi s aerodroma u grad, tj na centralnu željezničku postaju, 8 eura u jednom smjeru. Kava 2 eura, piva min 3,5 eura. Kroasan cca 2 eura....a tradicionalno piće, panier, 4 eura.
Marseille nudi ne samo tipičnu mediteransku kuhinju, već i veliki izbor restorana talijanske, marokanske, kineske, japanske i drugih kuhinja.
{gallery}2017/2017_11/putopis4{/gallery}
Kako sam na početku napisala, grad je mješavina kultura, mirisa, boja i okusa. Nadam se da sam ovim kratkim putopisom uspjela dočarati barem mali dio atmosfere s ulica Marseilla, šarmantnog grada koji nudi sve što jedan znatiželjan turist poželi: od gastronomije i kulture, do izlazaka i shoppinga.
Marseille, au revoir!
{gallery}2017/2017_11/putopis1{/gallery}
Za MODAMO.info piše: Martina Penava
Fotografije: Martina Penava Private
TEKST: Adelisa Mašić
Neke priče ne počinju planom, nego osjećajem da treba uraditi nešto ispravno.
Upravo tako je nastala inicijativa koju vodi Alem Hadžić; student i sportaš na Middlebury Collegeu u Sjedinjenim Američkim Državama, koji je odlučio svoju svakodnevnicu, već ispunjenu obavezama, pretvoriti u prostor za nešto mnogo veće, a to je pružanje podrške djeci oboljeloj od raka u Bosni i Hercegovini.
U saradnji s organizacijom Srce za djecu, ova ideja je u samo 15 dana prerasla u globalnu akciju. Uz podršku ljudi iz različitih dijelova svijeta, prikupljeno je više od 20.000 KM, dok je video lansiranja kampanje dosegao preko 330.000 pregleda.
U razgovoru s nama, Alem ističe kako iza tih brojki se krije mnogo više od uspjeha na društvenim mrežama, krije se zajedništvo koje prelazi granice.
Priča koja je brzo prerasla okvire
Zanimljivo je da je Alem vrlo brzo shvatio da ovo više nije samo njegova priča.
Već u prvim satima nakon pokretanja kampanje postalo je jasno da ideja dobija razmjere koje nije mogao unaprijed predvidjeti.
Reakcije na društvenim mrežama, kao i donacije koje su počele pristizati iz različitih dijelova svijeta, pokazale su koliko snažno ljudi prepoznaju ovakve inicijative kada su iskrene i jasno vođene ciljem.
'Shvatio sam to već u prvih nekoliko sati nakon pokretanja kampanje. Ogroman odaziv na društvenim mrežama, kao i donacije koje su dolazile iz cijelog svijeta, pokazali su mi da ovo prerasta u nešto mnogo veće,’ kaže.
Posebno upečatljiv bio je trenutak kada je postalo jasno da podrška dolazi i od ljudi koje nikada nije upoznao; mnogi su se uključili samo na osnovu jedne objave ili letka, što dodatno potvrđuje koliko jedna dobra ideja može povezati potpune strance oko zajedničkog cilja.
Između svakodnevnice i veće priče
Njegova svakodnevica, i bez ove inicijative, već je ispunjena različitim obavezama. Između studija, treninga i posla na fakultetu, Alem uspijeva pronaći prostor i za projekte koji imaju dublji smisao.
Kada smo ga pitali kako uspijeva uskladiti sve obaveze, rekao nam je da mu dani često znaju biti dinamični, ali da ga u balansu drži jasna namjera da radi ispravne stvari u svom životu i karijeri.
U toj jednostavnoj misli zapravo se krije i suština cijele priče, da ono što radimo svakodnevno, kada ima jasnu namjeru, može prerasti u nešto što nadilazi lične okvire.
Mostarski maraton kao trenutak koji je sve zaokružio
Kao sportaš kojem polumaratoni nisu nepoznanica, Alem je ovu priču odlučio završiti upravo tamo gdje ona dobija najviše smisla, u Mostaru, kroz polumaraton koji je istrčao u čast djece oboljele od raka i njihovih porodica.
Ovaj put, utrka nije bila o rezultatu, tempu ili ličnom rekordu.
Bila je način da sve ono što je započeo dobije svoj najkonkretniji oblik. Tokom boravka u Bosni i Hercegovini, Alem je dokumentovao cijelo iskustvo, bilježeći priče koje nose nevjerovatnu snagu.
Poruka koja ostaje
Možda najemotivniji dio ove inicijative krije se u jednoj jednostavnoj gesti.
Na Middlebury Collegeu, Alem je organizovao događaj tokom kojeg su studenti napisali 109 kartica podrške za djecu u Bosni i Hercegovini.
‘Svi smo uz vas i nikada niste sami,’ poruka je koju nosi sa sobom i koju je, kako kaže, nosio i dok je bio na stazi.
U svijetu koji često djeluje podijeljeno, ovakve priče podsjećaju koliko je zapravo malo potrebno da se ljudi povežu. I koliko jedna ideja, kada je iskrena, može otići mnogo dalje nego što smo na početku mogli zamisliti.
Foto: Alem Hadžić
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
