TEKST: Bonjour.ba/PR
DATUM OBJAVE: 26.3.2024.
Život piše svakakve priče, a na nama je kako ćemo ih ispričati.
S jednom nevjerojatnom životnom pričom susreo se i mladi Zagrepčanin Marko Babić koji je ispričao najljepšu priču o životu. Marka Babića - arhitekta i stručnjaka za marketing - javnost je po prvi puta upoznala prije nešto više od dvije godine kada je na svojim društvenim mrežama podijelio vijest o svojoj dijagnozi, Ewingovom sarkomu, rijetkom obliku raka kosti s kojim se susreo.
Od tada, svojim hrabrim i vedrim duhom, širokim osmjehom i zaraznom energijom, uveseljavao je živote svih onih koji su imali prilike biti dio njega.
Svoju bolest pretvorio je u putovanje na koje je pozvao sve nas, prvo kroz Instagram objave, a zatim i kroz retke svoje knjige. “Putovanje zvano igra” na prvu je knjiga o raku, a zapravo se ispod korica skriva priča o optimizmu, nadi i radosti života koju svi trebamo pročitati, barem jednom.
Knjiga je pisana u formi dnevnika i sadrži pedesetak priča koje kronološki prate Markov život s bolešću, od njegova saznanja do prihvaćanja i življenja s njome. Iznoseći u dnevniku svoje misli, Marko je želio podijeliti najdublji dio sebe, ali i ostaviti neizbrisiv trag svojim najbližima.
“Nedavno mi je netko napisao da imam neobičan dar običnu priču ispričati na jako zanimljiv način. Taj kompliment već tjednima miluje moj ego. Izvlačim iz toga zaključak da je knjiga koju ćeš (nadam se) kupiti jedna obična priča jednog običnog lika o jednom običnom raku, ispričana na neobičan (ili, ako pitaš moj ego, jako zanimljiv) način.
Da, znam, pomalo zvuči kao uvod u otrcani američki film. Lik ima rak i odlučuje napisati knjigu o tome. Ali iako je ovo knjiga o mom putovanju od trenutka dijagnoze, dao sam svaki atom sebe da to ne bude priča o raku. Neću ti lagati. Spominje se on pozamašan broj puta.
Ali ja ga, kao, doduše, i sve ostalo u životu, gledam i doživljavam iz nekog svog kuta. Moguće je da ćeš koji put pustiti suzu, ali ja sam se trudio da to puno češće bude od smijeha nego od tuge” - Markove su riječi kojima opisuju knjigu.
Iako nas je fizički napustio prije osam mjeseci, zauvijek živi u svima onima koji su ga imali prilike susresti uživo ili kroz stranice knjige. Zahvaljujući njegovoj partnerici Tini, mi danas imamo priliku proživjeti s Markom svaki njegov trenutak, iznova.
Knjigu možete kupiti od danas u svim većim knjižarama na području Bosne i Hercegovine, konkretno: Knjižara Kultura, Logovita, Naklada Alfa - Mepas Mall, Buy book, myBook, Knjižara Andrić, Svjetlo riječi, a uskoro slijedi i drugi nastavak knjige.
Marko je pomogao mnogima koji su se susreli s istom ili sličnom dijagnozom, a u suradnji s digitalnom i marketinškom agencijom Degordian, ove je godine pokrenuo i kampanju Osjećam to u kostima. Cilj kampanje je podići svijest o sarkomu i pomoći svim budućim oboljelima da pronađu hrabrost i snagu za borbu.
I za kraj, ostavljamo samo jedan od brojnih Markovih misli koje je s nama podijelio u knjizi: “Negdje putem shvatio sam da je smrt samo još jedan trenutak. Trenutak koji nam, doduše, oduzima sve druge trenutke. Čini li ga to najvažnijim ili najmanje važnim, ne znam ni sam”.
* * *
Naslovna fotografija: @marko_babic_
Foto: PR
TEKST: Adelisa Mašić
Neke priče ne počinju velikim planom, već osjećajem da nešto ne štima.
Iz tog osjećaja krenula je priča Goce i Danke, psihološkinja i psihoterapeutkinja iz Banja Luke koje su odlučile da mentalno zdravlje prestane biti tema rezervisana za 'četiri zida' i stručne termine.
Njihov rad ne pokušava biti 'lak za konzumiranje'. Nije tu da vam bude ugodno u svakom trenutku, nego da vas zadrži dovoljno dugo da se desi nešto stvarno i to se osjeti već u načinu na koji govore o svojim počecima.
‘Narativ je nastao iz čistog bunta prema površnosti’, kažu, prisjećajući se trenutka kada su shvatile da mnogi ljudi nakon edukacija odlaze sa još većim osjećajem nedovoljnosti nego prije. Umjesto stvarne promjene, ostajala bi samo kratkotrajna inspiracija koja se izgubi čim se vratimo u realnost.
‘Inspiracija je jeftina droga’, dodaju, bez potrebe da ublaže poruku, jer njihov fokus nikada nije bio na tome kako da se osjećamo bolje na kratko, nego kako da izdržimo ono što stvarno jesmo, bez uljepšavanja.
Kad psihoterapija prestane biti privatna stvar
Ono što Gordanu i Danku izdvaja nije samo znanje, nego način na koji ga dijele. Umjesto da ostane u okviru individualnog rada, psihoterapiju su odlučile iznijeti među ljude, u prostor gdje se lične teme ne skrivaju nego prepoznaju.
I tu dolazi do zanimljivog pomaka. Kada sjedite u sali i slušate tuđe priče, shvatite da ono što ste smatrali isključivo svojim nije ni rijetko ni neobično.
‘Vidjeti tuđu ranjivost uživo, bez filtera, je najbrži način da prestaneš mrziti sopstvenu’, objašnjavaju. U toj rečenici je možda najpreciznije objašnjeno zašto njihov pristup funkcioniše.
Ponekad nije dovoljno razumjeti sebe. Nekad je potrebno vidjeti sebe u drugima da bi stvari konačno sjele na svoje mjesto.
Odnosi nisu problem nego ogledalo
Ako postoji tema kojoj se uvijek vraćaju, to su odnosi. Ne kao nešto što treba ‘popraviti’, nego kao prostor u kojem se najjasnije vidi ko smo zapravo.
Partnerstvo, roditeljstvo, porodica… sve su to situacije u kojima izlazi na površinu ono što inače uspijevamo sakriti i tu nastaje ona poznata iscrpljenost.
Ne zato što su odnosi sami po sebi teški, nego zato što u njih unosimo sve ono što ne želimo nositi sami.
Kako kažu, ‘ne učimo kako da više voliš, nego kako da prestaneš koristiti druge da bi pobjegla od sopstvene praznine’. Nije najugodnija rečenica koju ćete čuti, ali je vjerovatno jedna od onih koje ostanu.
‘U trenutku kada prestanemo očekivati da nas drugi ‘spase’ od nas samih, odnosi počinju izgledati drugačije’, dodale su Gordana i Danka.
Onaj osjećaj da si ‘previše’
Ako postoji nešto što gotovo svi prepoznajemo, to je osjećaj da tražimo previše. Previše pažnje, previše razumijevanja, previše sigurnosti.
Goca i Danka taj osjećaj ne vide kao problem, nego kao posljedicu načina na koji smo naučeni da funkcionišemo. U svijetu u kojem se cijeni prilagodljivost, biti ‘lagan’ postaje ideal, a sve što odstupa od toga počinje izgledati kao višak.
Zato njihov pristup ide u potpuno drugom smjeru. ‘Ne učimo kako da tražiš manje da bi te lakše voljeli, nego kako da podneseš to što si nekome previše', kažu.
Ta promjena perspektive možda nije najlakša, ali nosi jedno tiho olakšanje, jer u trenutku kada prestanete smanjivati sebe, prestaje i potreba da stalno tražite potvrdu izvana.
Narativ kao logičan nastavak njihove priče
Iz svega što rade kroz svoj Terapeutov kutak, prostor u kojem godinama otvaraju teške, ali važne teme, prirodno je nastao i Narativ. Ne kao izdvojen projekat, nego kao produžetak njihovog rada, samo u formatu koji se doživljava uživo, među ljudima.
Narativ danas funkcioniše kao jednodnevno iskustvo koje okuplja učesnike oko tema koje svi živimo, ali ih rijetko izgovaramo naglas. Kako i same najavljuju, riječ je o ‘događaju koji mijenja odnose’ i ove godine održava se 16. maja u Banja Luci, a karte možete kupiti na njihovoj stranici.
Kroz predavanja, panel diskusije i pažljivo oblikovan prostor za razmjenu, Narativ ne nudi gotove odgovore, nego otvara pitanja koja ostaju i nakon što se dan završi.
Ne doživljava se kao klasičan event, nego kao prostor u kojem se razgovori o odnosima nastavljaju, ovaj put u prostoriji punoj ljudi spremnih da ga čuju i da se u njemu prepoznaju.
Foto: @terapeutov.kutak
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
