TEKST: Nevena Divčić
DATUM OBJAVE: 19.11.2024.
"Hrana je naš saveznik, a ne neprijatelj" – poručuje nam Marizela, nutricionistkinja i autorica nove knjige koja nam donosi jednostavan vodič za zdraviji i balansiraniji život.
U ekskluzivnom intervjuu za Bonjour.ba, Marizela Šabanović otkriva kako male promjene u svakodnevnim navikama mogu imati veliki uticaj na naše zdravlje, zašto trendovi u nutricionizmu često vode pogrešnim stazama i kako je njena strast prema biohemiji hrane prerasla u karijeru posvećenu edukaciji i inspiraciji drugih.
Njena knjiga, protkana je stručnim znanjem i iskustvom te nije samo priručnik već je i poziv da na hranu gledamo kao na izvor energije, podrške i užitka. Već znate koliko na Bonjour.ba posvećujemo pažnju edukaciji kroz jedinstvene projekte i ulažemo trud u pronalazak odgovora na tabu teme koje se tiču ljepote, veza i stila života. Donosimo vam još jednu takvu priču jer smo uvjereni da je mnogima, uz mnoštvo različitih trendova i informacija, upravo prehrana manje poznata i tabu tema.
Kroz ovaj razgovor s Marizelom, a ubrzo i kroz njenu knjigu, mnogo ćete naučiti o njenom pristupu hrani, važnosti balansa i ulozi malih koraka u stvaranju održivih navika.
Marizela Šabanović, Dr.sci. u nutricionizmu
Marizela, ako bi naši čitatelji trebali započeti s jednom malom promjenom već danas, šta biste im preporučili kao prvi (zanemareni) korak prema zdravijem životu?
Prvi korak bio bi razvijanje svijesti koliko je važno da njegujemo sebe iznutra. Hrana nije samo energija nego nam daje podršku kroz mnogo zaštitnih materija koje služe našem tijelu. Kad razvijemo takav pristup prema hrani, onda je svaka mala navika, nova pobjeda. Ja bih krenula od toga da ubacujemo u prehranu više povrća, umjesto da se samo fokusiramo na to šta da izbacimo i šta da sebi zabranimo. Motivirala bih sebe i da dan započnem biljnim čajem, da ne preskačem doručak.
Svijet nutricionizma često je preplavljen kratkotrajnim trendovima. Kako razlikujete šta je zaista korisno od onoga što je samo prolazni trend kojeg ćemo brzo zaboraviti?
Nutricionizam je mlada nauka koja je postala jako popularna razvojem masovnih medija. Oni traže klikove i brzinu i onda su trendovi nešto što se pokazalo kao brzi „mamac“. Rijetko ko je spreman da preuzme odgovornost za svoje zdravlje i izgled te da posveti tome vrijeme i pažnju. Većina ljudi želi preko noći da ostvari rezultate. A ne ide tako. Kad god vam neko obeća da ćete brzo skinuti kilograme, riješiti se ciljano sala sa stomaka i sl., znajte da se radi o trendu kojem nije cilj da unaprijedite zdravlje. Prehrana treba da ima za cilj unapređenje zdravlja i prevenciju bolesti.
Kako biste savjetovali nekome ko se hrani iz stresa ili tjeskobe da ponovo uspostavi zdrav odnos s hranom? Može li hrana biti “emocionalni alat”?
Imati dobar odnos sa hranom je temelj dobre prehrane. Često obrasce prehrane pokupimo u djetinjstvu te u kombinaciji sa izazovima odrastanja, ponekad to preraste u narušen odnos sa hranom. Savremeno doba je opterećeno i stresom te anksioznošću koja je svakodnevna pojava. Posljedica toga je prejedanje, opsesija prehranom ili neki drugi oblici ponašanja. U ovom slučaju uvijek preporučujem da pored nutricioniste potraže i dobrog psihologa koji se bavi ovim stanjima. Važno je prepoznati obrasce koji se dešavaju, emocije i situacije. Uz psihoterapiju i učenjem o prehrani i sebi, osoba se jako brzo može riješiti poremećenog odnosa sa hranom.
S obzirom na to da se nutricionizam često povezuje s "pravilima" i "zabranama", kako ste vi razvili svoj pristup hrani?
Moj pristup se zasniva na balansu i održivosti. Od zabrana i pravila nema dugoročnog rezultata. Uvijek nastojim da ljudima objasnim zašto je nešto važno kako bi i sami razvijali svijest o tome. Svako pravilo mora imati svoj razlog ali isto tako i kako ga prilagoditi sebi. Nijedna osoba nije ista i nema isto zdravstveno stanje. Upravo zato često govorim o potrebi da se vratimo u svoje tijelo i „oslušnemo“ šta nama odgovara i koje namirnice nam služe a koje ne. Samo tako možemo dugoročno mijenjati navike i postići da budu održive.
Koji je ključni trenutak u vašoj karijeri koji vas je doveo do toga da postanete nutricionistkinja, a sada i autorica knjige? Je li knjiga oduvijek bila na bucket listi?
Kad sam studirala prehrambenu tehnologiju na trećoj godini studija imali smo biohemiju. Oduševljeno sam učila o procesima koji se dešavaju u tijelu i kako hrana može da utiče na sve to. Od tada sam znala da ne želim da se bavim tehnologijom nego čovjekom i prehranom. Nakon studija bila sam asistentica na predmetu Biohemija, a kasnije i svim predmetima iz nutricionizma. Upisala sam magistarski iz oblasti Bromatologije i nutricionizma a nakon toga odbranila i doktorsku disertaciju.
Knjiga je bila nešto što sam dugo željela, kao neki prirodan put nakon pisanja bloga. U meni se sve to slagalo jer su ljudi zavoljeli moj stil pisanja i tražili su stalno knjigu. Ova knjiga je baš dio mog bloga i može pomoći ljudima da nauče osnovne stvari kako da im prehrana bude održiva i u balansu, kako da se ne odriču svega. Trudila sam se da odgovorim na sve dileme vezane za kombiniranje namirnica, slaganje obroka uz naša tradicionalna jela.
Uživate li i u kuhanju ili vas više privlači teoretski pristup namirnicama?
Teorija o hrani je beskrajna. Stalno se nešto novo istražuje i dolazi do novih saznanja. To je moja strast, da sve to pratim. Jako volim da pretražujem naučne baze i budem u toku sa svim tim. Kuhanje je samo jedan mali segment svega. Kuham jer volim da znam šta jedem ali nisam najbolja kuharica na svijetu niti imam ambiciju da to budem. Radije ću pričati i pisati o hrani, zdravlju i kako svakodnevno sebi pomoći da živimo bolje i zdravije.
Šta ste naučili o sebi kroz učenje o hrani i kroz ovaj posljednji projekat, pisanje knjige? Šta nam ova knjiga donosi, je li ona za početnike u svijetu kuhanja i nutricionizma ili će biti jednako korisna i stručnjacima?
Ova knjiga je nastala kroz najmanje 5 godina pisanja za blog i medije. U cijelom procesu sam prepoznala koliko je važno da ljudi imaju nešto odakle mogu početi u moru informacija. Knjiga je zamišljena kao svakodnevni priručnik ljudima koji žele da rade na sebi. Vjerujem da će se vraćati više puta i da će im biti mali vodič kroz svijet kuhanja i nutricionizma. U uvodnom dijelu ima malo više teorije za koju smatram da je važno znati kao osnovu, ako želimo dalje da se nadograđujemo kroz kuhanje i usvajanje navika.
Ovo je teorija koju bi trebalo uvesti u škole kao neko opšte, a opet jako korisno znanje. Škola treba da nam pruži takva praktična znanja kojima ćemo očuvati svoje zdravlje. Moj profesor Jašić je u svojoj recenziji napisao da je ona dobar temelj i za studente i slažem sa sa njim.
Voljela bih da potakne ljude na razmišljanje i da im pruži vodič kako da zdrave navike budu održive. Hajde da smanjimo taj strah od hrane i uklonimo uvjerenje da je pravilna prehrana jako teška i dosadna za sprovesti. Bitno mi je da ljudi shvate moć malih navika svaki dan i da mogu jesti i našu domaću hranu uz male modifikacije. Trudila sam se da dotaknem i druge aspekte zdravih navika poput sna. Sve je to jako važno ako želimo posmatrati svoj život u cjelini i baviti se sveobuhvatno nutricionizmom.
Nutricionizam se stalno mijenja i prilagođava novim otkrićima. Kako se vi nosite s tim promjenama i šta vas vodi kroz te neprestane inovacije? Kako da im se mi prilagodimo?
Nauka napreduje, metode istraživanja napreduju. Ja ih stalno pratim. Međutim, postoji nešto što je baza: biohemija čovjeka i hemija hrane. Ako krećemo sa tumačenjem od tog koraka, onda sve što dolazi je samo mala „kozmetička“ korekcija. Uz sve to, kad upoznamo svoje potrebe i osvijestimo svoje navike, nema straha od onog što dolazi jer ćemo naučiti kako da se prilagodimo i izvučemo najbolje.
Brza pitanja
Uvijek mogu jesti: jaja, voće, pekan orah.
Začin koji ne smijete zanemariti: kurkuma.
Omiljeni restoran u Sarajevu: ja sam iz Tuzle pa ću reći Kvin.
Kafu najradije pijem: običnu crnu.
Kada želim slatkiše biram: dobru čokoladu.
Posljednja knjiga koju sam pročitala: „Ostrvo nestalog drveća“ Elif Šafak.
Raspoloženje mi uvijek poprave: moje bliske osobe.
* * *
Foto: Nejira Zukić
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
SPF koji se vratio s odmora možda još nije završio svoju sezonu. Prije nego što ga spremite ili bacite, vrijedi provjeriti nekoliko detalja koji mijenjaju odgovor.
Sada kada smo se skoro svi već vratili s odmora, a oni koji nisu imaju još nekoliko dana prije ove beauty inventure. Losioni poslije sunčanja polako odlaze u drugi plan, bronzeri se sele nekoliko mjesta unazad, ali s jednom bočicom stvar nije baš tako jednostavna.
Kupaći kostim je opran posljednji put, peškir se vratio u ormar, a na dnu torbe za plažu ostala je ona jedna bočica SPF-a koju smo cijelo ljeto nosili između mora, automobila i apartmana. Rok joj možda još nije ni blizu, a otvorena je tek prije dva mjeseca. Znači li to da je spremna za iduće ljeto? Ne baš.
I prije nego što krenemo čistiti police, vrijedi reći nešto očito što nakon augusta često zaboravimo: SPF nije sezonski proizvod. Ako je formula i dalje dobra, nema razloga spremati je do juna 2027. Zaštita od UV zračenja ima mjesto u svakodnevnoj rutini i tokom jeseni, posebno na licu, vratu i rukama.
Pitanje je samo je li ona bočica koja se vratila s nama s mora još uvijek formula kojoj možemo vjerovati.
Ako na pakovanju nema klasičnog datuma, potražite simbol otvorene teglice uz oznaku poput 6M, 12M ili 18M. To je PAO, odnosno period nakon otvaranja tokom kojeg je proizvod predviđen za korištenje.
Ako vidite 12M, računica je jednostavna: proizvod je predviđen za korištenje 12 mjeseci nakon otvaranja. Ono što se lakše previdi jeste da taj period podrazumijeva i odgovarajuće uvjete čuvanja.
Dakle, SPF otvoren početkom ljeta nije automatski za baciti čim dođe septembar. Ali 12M na pakovanju ne poništava tri mjeseca provedena između visokih temperatura, plaže i automobila.
Proizvode za zaštitu od sunca preporučuje se štititi od pretjerane topline i direktnog sunčevog zračenja. Ako smo duže na plaži, bolje ih je držati u hladu ili barem sklonjene ispod peškira nego ostaviti da cijelo poslijepodne stoje na suncu.
I tu je važna razlika.
SPF koji je bio u torbi pod suncobranom, korišten tokom dana i zatim vraćen u kupaonicu nije ista priča kao bočica koja je redovno ostajala na direktnom suncu ili satima u zatvorenom, zagrijanom automobilu.
Visoke temperature i dugotrajno izlaganje svjetlosti mogu utjecati na stabilnost kozmetičke formule. Zato, ako znate da je vaš SPF sedmicama prolazio kroz takve uvjete, mi ga ne bismo spremali za sljedeće ljeto.
Ne zato što pogledom možemo utvrditi koliko se njegova zaštitna vrijednost promijenila. Upravo suprotno: zato što to ne možemo.
Istisnite malo proizvoda i usporedite ga s onim čega se sjećate iz juna.
Je li tekstura ista? Je li postala izrazito vodenasta, suha ili zrnasta? Jesu li se slojevi odvojili? Miriše li drugačije? Je li promijenila boju?
Promjene u mirisu, boji i teksturi, kao i vidljivo razdvajanje formule, znakovi su zbog kojih proizvod više ne bismo nastavili koristiti. Tu nema potrebe spašavati posljednjih nekoliko nanošenja.
Kod hidratantne kreme možda bismo oko sumnjive teksture pregovarali još minut. Kod proizvoda čiji je posao zaštititi kožu od UV zračenja, taj kompromis nema naročito dobar argument.
Normalan izgled, miris i tekstura znače da nema očiglednih znakova propadanja. Ne znače da kod kuće možemo potvrditi njegovu stvarnu zaštitnu vrijednost.
SPF broj na pakovanju nije procjena napravljena prema tome kako formula izgleda ili se razmazuje. Dobiva se standardiziranim testiranjem. Nakon ljeta ne postoji kućni trik kojim možemo provjeriti pruža li bočica koja izgleda sasvim uredno i dalje tačno onu razinu zaštite napisanu na njenoj prednjoj strani.
Zato je presuda prilično jednostavna:
1. Provjerite rok ili PAO.
2. Prisjetite se kada ste ga otvorili.
3. Razmislite gdje je bio pohranjen.
4. Provjerite teksturu.
5. Provjerite boju i miris.
To je pet informacija koje zajedno vrijede mnogo više od samog datuma na poleđini pakovanja.
A ako je SPF sve provjere prošao, nema mnogo smisla spremiti ga duboko u ladicu do sljedećeg juna. Zaštita od UV zračenja ne završava povratkom s mora, pa urednu bočicu jednostavno nastavite koristiti kroz naredne mjesece.
Tako možda dobivamo i najjednostavniji odgovor na cijelu dilemu: dobar SPF koji je pravilno čuvan i još je unutar svog perioda korištenja ne treba čuvati za sljedeće ljeto.
Treba ga koristiti sada.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Naslovna fotografija: @fashionfresh
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
