TEKST: Nevena Divčić
DATUM OBJAVE: 19.11.2024.
"Hrana je naš saveznik, a ne neprijatelj" – poručuje nam Marizela, nutricionistkinja i autorica nove knjige koja nam donosi jednostavan vodič za zdraviji i balansiraniji život.
U ekskluzivnom intervjuu za Bonjour.ba, Marizela Šabanović otkriva kako male promjene u svakodnevnim navikama mogu imati veliki uticaj na naše zdravlje, zašto trendovi u nutricionizmu često vode pogrešnim stazama i kako je njena strast prema biohemiji hrane prerasla u karijeru posvećenu edukaciji i inspiraciji drugih.
Njena knjiga, protkana je stručnim znanjem i iskustvom te nije samo priručnik već je i poziv da na hranu gledamo kao na izvor energije, podrške i užitka. Već znate koliko na Bonjour.ba posvećujemo pažnju edukaciji kroz jedinstvene projekte i ulažemo trud u pronalazak odgovora na tabu teme koje se tiču ljepote, veza i stila života. Donosimo vam još jednu takvu priču jer smo uvjereni da je mnogima, uz mnoštvo različitih trendova i informacija, upravo prehrana manje poznata i tabu tema.
Kroz ovaj razgovor s Marizelom, a ubrzo i kroz njenu knjigu, mnogo ćete naučiti o njenom pristupu hrani, važnosti balansa i ulozi malih koraka u stvaranju održivih navika.
Marizela Šabanović, Dr.sci. u nutricionizmu
Marizela, ako bi naši čitatelji trebali započeti s jednom malom promjenom već danas, šta biste im preporučili kao prvi (zanemareni) korak prema zdravijem životu?
Prvi korak bio bi razvijanje svijesti koliko je važno da njegujemo sebe iznutra. Hrana nije samo energija nego nam daje podršku kroz mnogo zaštitnih materija koje služe našem tijelu. Kad razvijemo takav pristup prema hrani, onda je svaka mala navika, nova pobjeda. Ja bih krenula od toga da ubacujemo u prehranu više povrća, umjesto da se samo fokusiramo na to šta da izbacimo i šta da sebi zabranimo. Motivirala bih sebe i da dan započnem biljnim čajem, da ne preskačem doručak.
Svijet nutricionizma često je preplavljen kratkotrajnim trendovima. Kako razlikujete šta je zaista korisno od onoga što je samo prolazni trend kojeg ćemo brzo zaboraviti?
Nutricionizam je mlada nauka koja je postala jako popularna razvojem masovnih medija. Oni traže klikove i brzinu i onda su trendovi nešto što se pokazalo kao brzi „mamac“. Rijetko ko je spreman da preuzme odgovornost za svoje zdravlje i izgled te da posveti tome vrijeme i pažnju. Većina ljudi želi preko noći da ostvari rezultate. A ne ide tako. Kad god vam neko obeća da ćete brzo skinuti kilograme, riješiti se ciljano sala sa stomaka i sl., znajte da se radi o trendu kojem nije cilj da unaprijedite zdravlje. Prehrana treba da ima za cilj unapređenje zdravlja i prevenciju bolesti.
Kako biste savjetovali nekome ko se hrani iz stresa ili tjeskobe da ponovo uspostavi zdrav odnos s hranom? Može li hrana biti “emocionalni alat”?
Imati dobar odnos sa hranom je temelj dobre prehrane. Često obrasce prehrane pokupimo u djetinjstvu te u kombinaciji sa izazovima odrastanja, ponekad to preraste u narušen odnos sa hranom. Savremeno doba je opterećeno i stresom te anksioznošću koja je svakodnevna pojava. Posljedica toga je prejedanje, opsesija prehranom ili neki drugi oblici ponašanja. U ovom slučaju uvijek preporučujem da pored nutricioniste potraže i dobrog psihologa koji se bavi ovim stanjima. Važno je prepoznati obrasce koji se dešavaju, emocije i situacije. Uz psihoterapiju i učenjem o prehrani i sebi, osoba se jako brzo može riješiti poremećenog odnosa sa hranom.
S obzirom na to da se nutricionizam često povezuje s "pravilima" i "zabranama", kako ste vi razvili svoj pristup hrani?
Moj pristup se zasniva na balansu i održivosti. Od zabrana i pravila nema dugoročnog rezultata. Uvijek nastojim da ljudima objasnim zašto je nešto važno kako bi i sami razvijali svijest o tome. Svako pravilo mora imati svoj razlog ali isto tako i kako ga prilagoditi sebi. Nijedna osoba nije ista i nema isto zdravstveno stanje. Upravo zato često govorim o potrebi da se vratimo u svoje tijelo i „oslušnemo“ šta nama odgovara i koje namirnice nam služe a koje ne. Samo tako možemo dugoročno mijenjati navike i postići da budu održive.
Koji je ključni trenutak u vašoj karijeri koji vas je doveo do toga da postanete nutricionistkinja, a sada i autorica knjige? Je li knjiga oduvijek bila na bucket listi?
Kad sam studirala prehrambenu tehnologiju na trećoj godini studija imali smo biohemiju. Oduševljeno sam učila o procesima koji se dešavaju u tijelu i kako hrana može da utiče na sve to. Od tada sam znala da ne želim da se bavim tehnologijom nego čovjekom i prehranom. Nakon studija bila sam asistentica na predmetu Biohemija, a kasnije i svim predmetima iz nutricionizma. Upisala sam magistarski iz oblasti Bromatologije i nutricionizma a nakon toga odbranila i doktorsku disertaciju.
Knjiga je bila nešto što sam dugo željela, kao neki prirodan put nakon pisanja bloga. U meni se sve to slagalo jer su ljudi zavoljeli moj stil pisanja i tražili su stalno knjigu. Ova knjiga je baš dio mog bloga i može pomoći ljudima da nauče osnovne stvari kako da im prehrana bude održiva i u balansu, kako da se ne odriču svega. Trudila sam se da odgovorim na sve dileme vezane za kombiniranje namirnica, slaganje obroka uz naša tradicionalna jela.
Uživate li i u kuhanju ili vas više privlači teoretski pristup namirnicama?
Teorija o hrani je beskrajna. Stalno se nešto novo istražuje i dolazi do novih saznanja. To je moja strast, da sve to pratim. Jako volim da pretražujem naučne baze i budem u toku sa svim tim. Kuhanje je samo jedan mali segment svega. Kuham jer volim da znam šta jedem ali nisam najbolja kuharica na svijetu niti imam ambiciju da to budem. Radije ću pričati i pisati o hrani, zdravlju i kako svakodnevno sebi pomoći da živimo bolje i zdravije.
Šta ste naučili o sebi kroz učenje o hrani i kroz ovaj posljednji projekat, pisanje knjige? Šta nam ova knjiga donosi, je li ona za početnike u svijetu kuhanja i nutricionizma ili će biti jednako korisna i stručnjacima?
Ova knjiga je nastala kroz najmanje 5 godina pisanja za blog i medije. U cijelom procesu sam prepoznala koliko je važno da ljudi imaju nešto odakle mogu početi u moru informacija. Knjiga je zamišljena kao svakodnevni priručnik ljudima koji žele da rade na sebi. Vjerujem da će se vraćati više puta i da će im biti mali vodič kroz svijet kuhanja i nutricionizma. U uvodnom dijelu ima malo više teorije za koju smatram da je važno znati kao osnovu, ako želimo dalje da se nadograđujemo kroz kuhanje i usvajanje navika.
Ovo je teorija koju bi trebalo uvesti u škole kao neko opšte, a opet jako korisno znanje. Škola treba da nam pruži takva praktična znanja kojima ćemo očuvati svoje zdravlje. Moj profesor Jašić je u svojoj recenziji napisao da je ona dobar temelj i za studente i slažem sa sa njim.
Voljela bih da potakne ljude na razmišljanje i da im pruži vodič kako da zdrave navike budu održive. Hajde da smanjimo taj strah od hrane i uklonimo uvjerenje da je pravilna prehrana jako teška i dosadna za sprovesti. Bitno mi je da ljudi shvate moć malih navika svaki dan i da mogu jesti i našu domaću hranu uz male modifikacije. Trudila sam se da dotaknem i druge aspekte zdravih navika poput sna. Sve je to jako važno ako želimo posmatrati svoj život u cjelini i baviti se sveobuhvatno nutricionizmom.
Nutricionizam se stalno mijenja i prilagođava novim otkrićima. Kako se vi nosite s tim promjenama i šta vas vodi kroz te neprestane inovacije? Kako da im se mi prilagodimo?
Nauka napreduje, metode istraživanja napreduju. Ja ih stalno pratim. Međutim, postoji nešto što je baza: biohemija čovjeka i hemija hrane. Ako krećemo sa tumačenjem od tog koraka, onda sve što dolazi je samo mala „kozmetička“ korekcija. Uz sve to, kad upoznamo svoje potrebe i osvijestimo svoje navike, nema straha od onog što dolazi jer ćemo naučiti kako da se prilagodimo i izvučemo najbolje.
Brza pitanja
Uvijek mogu jesti: jaja, voće, pekan orah.
Začin koji ne smijete zanemariti: kurkuma.
Omiljeni restoran u Sarajevu: ja sam iz Tuzle pa ću reći Kvin.
Kafu najradije pijem: običnu crnu.
Kada želim slatkiše biram: dobru čokoladu.
Posljednja knjiga koju sam pročitala: „Ostrvo nestalog drveća“ Elif Šafak.
Raspoloženje mi uvijek poprave: moje bliske osobe.
* * *
Foto: Nejira Zukić
TEKST: Adelisa Mašić
Obično sve krene ovako: stanemo pred ogledalo, primijetimo da koža izgleda umorno, da puder ne sjeda kako treba i da ten nema onaj zdravi sjaj koji želimo. Prva pomisao… treba mi dobar piling?! I tu najčešće napravimo grešku.
Piling lica jeste jedan od onih beauty koraka koji zaista može napraviti veliku razliku, ali samo ako znamo šta radimo.
U suprotnom, umjesto svježine i glatkoće, možemo dobiti crvenilo, osjetljivost i još više problema nego prije.
I upravo zato se vraćamo osnovama. Jer u svijetu novih proizvoda, viralnih savjeta i ‘must have rutina’, najčešće zaboravimo na ono najvažnije… kako pravilno raditi basic korake njege.
U ovom, ali i u narednim beauty tekstovima, bavimo se upravo tim temama. Onim stvarima koje svi radimo, ali rijetko ko nam ih je zaista objasnio.
Kada je koža bez sjaja, sklona začepljenim porama ili djeluje grubo na dodir, najčešći krivac su nakupljene mrtve stanice na površini. Upravo tada piling dolazi na scenu, kao mali reset za lice, ali taj reset ne znači agresivno trljanje niti svakodnevno ‘ribanje’ kože.
Koliko često zapravo trebamo raditi piling?
I ovo je dio gdje mnoge od nas pretjeraju. Kada vidimo da koža zablista nakon prvog pilinga, lako je pomisliti: 'Ako je jednom dobro, dva puta je još bolje.' Nažalost, koža ne funkcioniše tako.
Ne postoji univerzalno pravilo, sve zavisi od tipa i trenutnog stanja kože:
Sve preko toga vrlo brzo se pretvori u crvenilo, peckanje i narušenu zaštitnu barijeru kože. A kada oštetimo barijeru, ten postaje osjetljiviji, reaktivniji i sklonniji nepravilnostima, upravo suprotno od onoga što smo željele postići
Fizički ili hemijski piling, šta odabrati?
Još jedna dilema koja često zbunjuje…
Fizički piling djeluje mehanički; sitne čestice i lagani kružni pokreti uklanjaju mrtve stanice. Ključ je u riječi lagani. Ako pritiskamo prejako ili predugo masiramo isti dio lica, koža će to vrlo brzo “vratiti” crvenilom.
Hemijski piling, s druge strane, koristi kiseline koje razgrađuju veze između mrtvih stanica, pa ih koža lakše odbacuje. Ovdje nema trljanja, ali ima potrebe za pažljivim čitanjem uputa i umjerenošću. Više proizvoda ne znači i brži rezultat.
Koji je bolji? Onaj koji odgovara vašem tipu kože i vašem načinu života. U oba slučaja, nježnost je važnija od intenziteta.
Kako pravilno raditi piling lica?
Ako već radimo ovaj 'mini reset', hajde da ga uradimo kako treba.
Piling uvijek nanosimo na čistu kožu. Izbjegavamo područje oko očiju, jer je tu koža najtanja i najosjetljivija. Kod mehaničkog pilinga dovoljan je blagi pritisak i kratko, nježno masiranje i nema potrebe da koža 'zaškripi' pod prstima.
Nakon toga ispiramo mlakom vodom i odmah nanosimo hidratantnu kremu. Ovo je korak koji se često preskoči, a zapravo je ključan. Nakon eksfolijacije, koža treba dodatnu hidrataciju kako bi ostala uravnotežena i zaštićena.
Ako piling radite ujutro, zaštita od sunca nije opcija nego obaveza. Koža je tada osjetljivija i podložnija oštećenjima.
Najčešće greške koje (gotovo) svi pravimo:
Prečesto korištenje pilinga.
Kombinovanje više aktivnih sastojaka odjednom, 'za svaki slučaj'.
Preskakanje hidratacije nakon pilinga.
Prejak pritisak kod mehaničkog pilinga.
Ako ste se pronašle u barem jednoj od ovih stavki, niste jedine.
Piling lica zaista ne mora biti komplikovan korak u rutini, ali zahtijeva malo strpljenja, dosljednosti i prilagođavanje potrebama vlastite kože.
Kada ga radimo pravilno, rezultat je ten koji izgleda svježije, glađe i zdravije, bez osjećaja zatezanja i bez nepotrebne iritacije.
Foto: @hannaschonberg
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
