Zašto je tako prokleto slavna?  Vijest da je Hermès pokrenuo internet stranicu posvećenu svilenoj marami u njihovom potpisu, ponukala nas je da se igramo Sherlock Holmesa i istražimo zbog čega se u svijetu svakih dvadeset pet sekundi proda jedna Hermèsova marama?Odgovor smo pronašli u knjizi Nine Garcije Stotka.Priča ide ovako:

Premda je to tek 90 centimetara i 65 grama svile, potrebne su dvije godine da bi se stvorila jedna Hermèsova marama. Proces zapravo počinje u Brazilu gdje se svila prede iz čahura koje je isprelo 250 ličinaka dudova svilca. Dok se svila prede u Brazilu, u Lyonu počinje dizajniranje time što se svim dizajnerima priopćuje tema kolekcije te sezone. Zatim preko pedeset umjetnika stvara dizajn za onih deset marama koje će se proizvesti te sezone. Nakon mnogo mjeseci, koliko je potrebno da bi se dizajn napravio, graver će izraditi šablonu za svaku pojedinu boju koja će se pojaviti na marami. Ako ima trideset boja na marami, mora stvoriti trideset različitih šablona. Zatim dolazi do intenzivnog procesa bojenja, budući da cijeli odbor mora glasovati o nijansama i bojama, prije nego što se dizajn konačno šalje u tvornicu gdje se obavlja onaj prljavi dio posla. Tu dolazi do vrtoglavog procesa tiskanja, zatim se priređuje luksuzna parna kupelj da bi marame postale nevjerojatno meke, a zatim dvije žene mukotrpno pregledavaju svaki centimetar svile i traže bilo kakve greške. Napokon se izrezuju četvorine i švelje ih rukom rube prije nego ih šalju po cijelom svijetu da bi ih žene razgrabile.


Upečatljive pojave Hermès marame:

•    Kao povez Grace Kelly za slomljenu ruku.

•    Kao ukras oko vrata kraljice Elizabete II. na poštanskoj marki iz 1950.
•    Kao štit Jackie Kennedy prema javnosti šezdesetih godina.
•    Kao ukras za šešir Audrey Hepburn u Doručku kod Tiffanya

•    Kao okovi Sharon Stone u Sirovim strastima
•    Kao Madonnina bluza u Valovima sudbine
•    Kao bandana Sarah Jessice Parker u Seksu i gradu.


A.P.

Tokom decembarskog izdanja Sarajevo Street Style serijala pratili smo kako se grad oblači kroz različite svakodnevne scenarije od poslovnih kombinacija, preko opuštenog dnevnog stila, do kaputa kao ključnog zimskog komada.

Danas se vraćamo jednom konkretnom trenutku s ulice i izdvajamo dva outfita koja su nas zaustavila svojom jednostavnošću i jasnoćom.

Na pješačkom prelazu, bez poziranja i bez namjere da budu viđene, ove dvije prijateljice pokazale su kako izgleda zimski poslovni stil koji stvarno funkcioniše. Dovoljno klasičan za posao, dovoljno opušten za dan koji se ne završava u kancelariji.



 

OUTFIT 1: Tamna silueta s modernim pomakom

Prva kombinacija oslanja se na tamnu, čistu siluetu dugi crni kaput, jednostavan pleteni top i kožnu midi suknju koji unose savremeni kontrast klasičnom kroju. Ovdje nema viška slojeva, ali svaki komad ima jasnu ulogu.

Detalji poput srednje velike torbe i antilop čizama u toploj smeđoj nijansi omekšavaju cijeli look i čine ga nosivim tokom cijelog dana. Ovo je primjer poslovnog outfita koji se ne oslanja na trend, već na dobar balans proporcija i materijala.





 

OUTFIT 2: Svjetlija paleta, ista logika

Drugi outfit ide u suprotnom smjeru, ali s istim principom. Svjetliji kaput u toploj bež nijansi, klasična suknja i čizme koje drže siluetu stabilnom i praktičnom za hodanje gradom.

Ovdje je fokus na teksturi i kroju komadi su jednostavni, ali pažljivo složeni. Upravo ta nenametljiva kombinacija čini ovaj look idealnim za posao, ali i za sve što dolazi poslije radnog vremena.







Ova dva outfita pokazuju da zimski poslovni stil u Sarajevu ne traži spektakl, već dobru procjenu i osjećaj za svakodnevicu. Odabrani komadi, jasne linije i detalji koji imaju svrhu to je formula koja se ponavlja na ulicama grada.

Ako je decembarski street style nešto potvrdio, onda je to činjenica da najbolja inspiracija često dolazi upravo iz prolaza nenajavljeno, nenametljivo i potpuno stvarno.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Bonjour.ba produkcija:

Voditeljica projekta: Emina Smaka
Autorica članka: Ada Ćeremida
Video: Marija Perić
Social Media: Tesnim Ališah
Foto: Enida Kajević za Bonjour.ba