TEKST: Emina Smaka
DATUM OBJAVE: 6.5.2022.
Majčin dan je poseban datum koji obilježavamo svake 2. nedjelje u 5. mjesecu, a slavi najvažnije nam osobe u životu – majke.
Kako bismo dodatno približili važnost majčinske figure u našim životima, odlučili smo razgovarati s dva sagovornika – Amirom i Mirzom Mustafagić. Sigurni smo da kada vidite ova dva imena skupa, odmah pomislite na omiljenu mamu i sina koji snimaju zabavna, edukativna, inspirativna i zanimljiva videa na YouTubeu. Takva vrsta hobija na domaćem tržištu je jako rijetka, posebno kada su majka i sin u paru. O njihovom hobiju, odnosu, poslu, zabavnim životnim momentima, ali i onim izazovnijim, kroz uvijek dobro raspoloženje u nastavku govore Mirza i Amira.
Mirza koja rečenica ili gesta baš uvijek mogu nasmijati i razveseliti Amiru?
Puno toga, zaista. Uprkos nekim teškim životnim momentima Bog nam je dao tu snagu, volju i uvijek prisutan osmijeh. Mislim da smo općenito po defaultu osobe kojima je čaša uvijek polu puna i zaista na taj način je lakše ići kroz sve prepreke koje nam s vremena na vrijeme dođu u život. Amiru uvijek mogu razveseliti sa nekim putovanjem ali i svakodnevnim dogodovštinama sa maltezerom Noom, njenom ljubimicom ili prisjećanja nekih starih vremena, ma puno toga. Sretan sam pa se još uvijek radujemo sitnicama.
Amira, da li ste zamišljali da će Mirza izrasti u osobu kakva je danas?
Vjerovala sam i trudila sam se. Cijeli svoj život sam posvetila i Dini i Mirzi i sada polako 'ubirem' plodove tog mukotrpnog rada. Svaka samohrana majka zna koliko je to težak posao, ali mislim da sam uspjela. Odgojila sam sinove koji nikoga neće prevariti, koji se nisu odali nekim porocima i koji su na kraju krajeva dobre osobe. Iznimno sam ponosna majka na uspjehe oba moja sina, a Mirza je došao u mojim najtežim životnim momentima i odmah sam znala da je on tu sa razlogom. Danas vidim i zašto i presretna sam majka sa takvim sinovima.
Dino, Amira i Mirza
Amira, koje Mirzine dogodovštine iz djetinjstva ćete se uvijek s osmijehom sjećati?
Ima ih jako puno. Mirza je bio dosta proaktivno dijete i kada je mali bio i ništa nije prepuštao slučaju. Ne bih izdvojila nijednu posebno, ali oduvijek je bio dosta pažljiv i prema meni i mojoj mami i svim bliskim ljudima. Nije prolazio niti jedan rođendan, bitan dan ali i sasvim običan dan da nas nije iznenadio ili poklonom ili tada meni najdražim peticama u školi. Iako teška vremena, bila su to neka bezbrižnija i ljepša vremena, prema mom mišljenju.
Mirza, koje je prvo sjećanje koje imate na mamu?
Posvećenost i borba. To su sinonimi mog odrastanja sa mamom i sretan sam pa sam odrastao baš u ovakvoj porodici. Iako je hendikep odrastati bez jednog roditelja, moja mama se u svakom momentu svojski borila i za brata i za mene i to je nešto što nikada ne zaboravljam.
Sjećam se da je, kako je radila u drugom mjestu pored Tuzle, zimi znala pješačiti od 5 ujutro do autobuske stanice kako bi u 7 mogla biti na radnom mjestu. To su sve neki momenti koji znače ljubav i požrtvovanost. Iako bi neko izdvojio neke samo lijepe momente, kojih smo mi imali na hiljade, meni je borba i posvećenost najveći akt ljubavi kako i u porodičnim tako i u prijateljskim, ljubavnim i svim drugim odnosima.
Koja je najdivnija stvar koju je Mirza učinio za vas?
Amira: Ima ih tako puno da je teško izdvojiti samo jedan. Svako naše putovanje je najdivnija stvar koju Mirza učini za mene. Uspomene su nešto što bespovratno ostaje u nama i Mirza puno ulaže u to. Nedavno za rođendan mi je poklonio prekrasno biciklo, tako da je to posljednja u nizu stvari koju je učinio za mene, mada na dnevnom nivou je puno toga na čemu sam zahvalna, a što Mirza radi za mene.
Koje važne i poučne lekcije si naučio od mame Amire?
Mirza: Najbitnija mi je da miran san niko ne može kupiti. I zaista, vodim se tom školom u životu. Ja sam osoba koja se grozi da bilo kome duguje, plaćam sve svoje obaveze na vrijeme, ne želim nikoga uskratiti, zaista mislim da sam, koliko je to obostrano moguće, korektan u odnosima sa ljudima i to je ono što me je mama naučila.
Amira recite nam ko od vas dvoje je zabavnija osoba?
Oboje! Znam da zvuči stereotipno, ali oboje samo svako u svom segmentu.
Šta na to kaže Mirza?
Nećete vjerovati, ali slažem se, haha! Nezahvalno je govoriti u tom smislu o sebi, ali mislim da se sjajno nadopunjujemo i da smo poprilično fleksibilni i kad je naše prisustvo na društvenim mrežama u pitanju. Mi, nažalost, ne planiramo ništa, dosta smo spontani ali u konačnici mislim da to ljudi i vole. Mislim da jedno bez drugog na YouTube nismo ono što smo zajedno, a to i publika potvrđuje.
Vjerujemo da postoje momenti kada se ljutite jedno na drugo. Kako se tada nosite s tim emocijama?
Mirza: Apsolutno da i to moram priznati često, ali srećom mi nismo ljutice i doslovno kroz petnaestak minuta prođemo jedno pored drugog kao da se ništa nije desilo. Život je zaista prekratak da ga trošimo na ljutnju i bijes, te preko naših razmirica prolazimo vrlo lako. Bolje da vrijeme koje bismo proveli ljuti, provedemo u smijehu sa dragim osobama.
Koja je po vama tajna iskrenog i otvorenog odnosa roditelj - dijete?
Mirza: Mislim da je to što smo mi poslije toga što smo roditelj-dijete, prijatelji, zaista. Ja nisam od mame nikada ima nikakvih posebnih tajni i na taj način je stekla moje povjerenje tako da mi je vjerovala uvijek i u svemu i mislim da ga nikada nisam izigrao. Vrlo moguće da je i životna situacija uticala na to da imamo ovakav odnos, ali sretan sam pa imam najboljeg prijatelja ja u njoj i ona u meni.
Vidjeti majku i sina kako zajedno rade ovaj svakako neobičan posao u BiH je divno. Kako vam je raditi skupa?
Mirza: Mi YouTube ne shvatamo kao posao nego više kao razbibrigu od svakodnevnih teških tema i eventualnih problema. Radimo zaista spontano i ne snimamo strašno puno, koliko bi možda ljudi željeli. Mama je tu samo uloga koja sjedne ispred kamere i snima a ja radim cijelu ostalu administraciju, ali nije teško kada imate tako divne reakcije kakve mi imamo i nama je to zadovoljstvo.
Ko od vas radi više kompromisa kada je posao u pitanju?
Mirza: Ja. Ja sam dosta kompromisna osoba, trudim se da klijent bude zadovoljan ali naravno i ja. Ne znam da li postoji jedna osoba u industriji koju nisam ispoštovao ukoliko sam to poštovanje dobio i sa druge strane. Trudim se biti korektan i otvoren za ljude sa kojima radim i to se uvijek vrati nazad u vidu raznoraznih saradnji. Nikada nisam poslao upit da radim sa nekim nego sam uvijek dobijao ponude pa mislim da i to dovoljno kaže o načinu mog rada. Nije lako ali je moguće biti i korektan i dobar u ono što radiš ako zaista to želiš a klijent to uvijek cijeni.
Da li imate neke projekte u planu koje možemo očekivati do kraja godine?
Mirza: Apsolutno da. Moj život će uskoro da dobije još jednu stepenicu, nadam se prema gore na ljestvici. Određene promjene će se desiti ali o njima ću pričati kada dođe vrijeme, no jedno je sigurno, naši Instagrami i YouTube account ostaju tu gdje jesu kao i moja firma.
* * *
Fotografije: Privatna Arhiva
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Sunčani dani su pred nama, a s njima dolazi i jedno važno pitanje koje mnogi roditelji sve češće postavljaju, a to je trebaju li djeca zaista nositi sunčane naočale?
Upravo zato smo u našoj rubrici Mame rulz, koja okuplja savjete, priče i podršku za roditelje, odlučili otvoriti ovu temu s osobom koja o njoj zna najviše.
Razgovarali smo s doktoricom Ajlom Pidro Mioković, specijalisticom oftalmologije i optometrije, magistricom menadžmenta u zdravstvu i mamom koja na vrlo posvećen način povezuje stručnost i roditeljsko razumijevanje.
Ajla već godinama educira roditelje kroz Instagram, gdje dijeli praktične savjete o zdravlju dječijih očiju, odgovara na pitanja i gradi zajednicu povjerenja. Zajedno sa sestrom Aidom Pidro Gadžo, objavila je i e-knjigu “Kako sačuvati vid djeteta u digitalnom dobu”, koja kroz primjere, istraživanja i smjernice pruža roditeljima alate za brigu o vidu njihove djece u svijetu ekrana.
Zato smo joj postavili upravo ona pitanja koja najviše zbunjuju roditelje: kada treba obaviti prvi pregled, koje naočale zaista štite, šta je “lijeno oko” i koje su to zablude koje mogu ostaviti trajne posljedice na dječiji vid.
Da li djeca zaista trebaju sunčane naočale?
„Apsolutno, da“, jasno kaže Ajla na pitanje trebaju li djeca nositi sunčane naočale.
Ajla: „Dječije oči su osjetljivije na sunčevu svjetlost nego oči odraslih, a UV zrake mogu s vremenom oštetiti strukture oka. Kao što kožu štitimo kremom, tako bismo i oči trebali štititi kvalitetnim sunčanim naočalama. Nisu to samo modni detalji – to je zaštita koja će umanjiti dugoročni kumulativni efekat UV na oko.“
Šta znači kada dječije oči upijaju više UV zraka?
Ajla: „Sočivo u oku djeteta je prozirnije i još nema onu prirodnu UV barijeru koju razvijamo s godinama. To znači da više štetnih zraka dolazi do dubine oka/retine, što povećava rizik od oštećenja u budućnosti. Ovo ne znači da dijete mora biti cijeli dan sa sunčanim naočalama... ali ako moramo da znamo kako ih zaštititi.“
Oprez: “igračke” naočale mogu nanijeti više štete
Ajla: „Zatamnjeno staklo širi zjenicu, a ako nema UV filter, onda još više UV zraka ulazi u oko. Uvijek savjetujem roditeljima da provjere oznaku 100% UV (ili UV400) zaštite i da naočale kupuju na provjerenim mjestima.“
Kada dijete treba prvi pregled?
Ajla: „Ako nema ranih problema ili porodične historije, prvi pregled bi trebalo napraviti oko 3. – 4. godine. Ali ako nešto primijetimo ranije – bježanje oka, jako suzenje, izbjegavanje gledanja u daljinu – treba reagovati odmah.“
Da li su svijetle oči zaista osjetljivije?
Ajla: „Da. Svijetle oči – plave, sive, zelene – imaju manje pigmenta koji prirodno štiti od svjetla, pa su osjetljivije. Takva djeca često žmirkaju na suncu. Kada im jednom ponudite sunčane naočale, često će ih tražiti sami, jer im gode.“
Lijeno oko se ne vidi, ali ostavlja posljedice
Ajla: „Dijete gleda normalno, ali jedno oko ne razvija dobar vid jer mozak ‘preferira’ drugo. Najčešće se ne vidi golim okom. Zato je važan sistematski pregled – jer mi to otkrijemo mjerenjima koja se ne mogu uočiti kod kuće.“
Najveći mit? Da naočale kvare vid
Ajla: „‘Neće nositi naočale da mu se oči ne ulijene’ – to je zabluda. Naočale ne kvare vid – one ga popravljaju. Bez njih, mozak ne dobija jasnu sliku i to može ostaviti posljedice, ne samo na vid nego i na uspjeh u školi ili socijalne interakcije.“
Postoji rok: do kada mozak “uči gledati”?
Ajla: „Vid se razvija do otprilike 7. godine života. Nakon toga, mozak više ne ‘uči’ gledati na isti način. Ako čekamo predugo, može biti kasno da ispravimo određene probleme poput ambliopije. Zato je ključan pregled do 4. godine života.“
Zlatno pravilo za svakodnevnu zaštitu vida
Ajla: „Boravak na dnevnom svjetlu i igra napolju – svakog dana, barem sat-dva. Ograničiti vrijeme pred ekranima, posebno u ranim godinama. Pravilo 20-20-20: svakih 20 minuta, gledati 20 sekundi u nešto udaljeno 6 metara. Te imati što bolje osvjetljenje kod rada na blizu!“
Kroz ovaj razgovor, doktorica Ajla Pidro nam je pokazala da se zdravlje dječijih očiju čuva svakodnevnim navikama, redovnim pregledima i znanjem. Nema mjesta čekanju. Nema mjesta mitovima.
Kako smo naučili: vid se razvija samo do određene dobi, sunčane naočale nisu dekoracija i “malo bježanje oka” nije uvijek bezazleno.
Zato je pravo vrijeme da postavimo pitanja, potražimo odgovore i napravimo male promjene koje će donijeti veliku razliku danas.
Ako želite više praktičnih savjeta o očuvanju vida, redovno ih možete pronaći na Instagram profilu doktorice Ajle, koji svakodnevno okuplja roditelje željne znanja i konkretne podrške.
Foto: @dr_ajla
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled backstage priče!
