Jedinstveni sukulent pod imenom Živa stijena ili Lithops pripada jednoj od posebnih biljaka koje izgledaju kao da nisu uopće s ovog planeta.

Zbog svoje sličnosti izgledu kamena, dobili su i naziv Živa stijena, a zahvaljujući bojama privući će pažnju u vašem vrtu. Rastu dosta sporo, a kad narastu dosegnu veličinu tek nekoliko centimetara iznad zemlje. Sa svojih nekoliko listova pomalo počinju ličiti na kamenja što će vas, ali i sve koji bacaju pogled na vaš vrt, brzo iznenaditi.

Zašto ćete htjeti dodati ovaj sukulent u svoju kolekciju, otkrijte u nastavku.

 

Ne treba previše dnevne svjetlosti
 

S obzirom na to da je ovo pustinjska biljka, u stanju je podnijeti jako visoke temperature, a najbolje bi bilo da ju postavite na istočni ili južni prozor gdje će moći uhvatiti dosta svjetla. No, najbolje je da ne budu ipak previše izložene svjetlu, posebice tijekom ljeta, stoga ih možete postaviti na mjesto gdje mogu upijati jutarnje i večernje zrake sunca.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Will :P (@imjustsomeboi)

Uspijeva na sobnim temperaturama
 

Iako mogu izdržati visoke temperature, sukulenti Žive stijene najbolje uspijevaju na temperaturi između 18 Celzijevih stupnjeva i 26 Celzijevih stupnjeva. Ako stiže hladnije vrijeme, najbolje je držati ih unutra.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by 吳花果 (@winfigs)

Ne treba puno zalijevanja
 

Tijekom ljeta potrebno je da ju zalijevate svaka dva tjedna, no čim zima nastupi, zalijevanje može prestati. Tada ona odbacuje stare listove, dolaze novi listovi, i opet na proljeće Lithops postaje ponovo aktivan. Ako ju previše zalijevate možete uzrokovati truljenje.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Patricia De Oliveira (@patricia_oliiveiira_)

Najbolje uspijeva u zemlji prilagođenoj za kaktuse
 

Radi lakše drenaže, Živa stijena najlakše uspijeva u zemlji prilagođenoj za kaktuse koja omogućava brzo isušivanje i ne zadržava previše vodu. Nije potrebna nikakvo dodatno gnojivo, no kada nastupi proljeće možete potaknuti cvjetanje uz gnojivo koje ćete postaviti u zemlju, a ne na listove.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Wilapa Wi (@cactus.asno)

Nije potrebno presađivanje
 

Kao i s mnogim ostalim sukulentima, Lithops ili Živa stijena savršeno dobro funkcionira u svojoj izvornoj lončanici i zemlji. Možete ju presađivati samo ako uvidite određene probleme, kao kad biljka preraste svoju lončanicu i sl.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by MEKA Botanik (@mekabotanik)

 ***
Naslovna fotografija: @pottingaroundinseychelles

Holandski MVRDV gradi “The Grand Ballroom”, ogromnu sferu koja spaja arenu, stanove, hotel i park i već sada najavljuje novu eru urbanog dizajna u regionu.

U posljednjih nekoliko godina Tirana je postala poligon za velike međunarodne arhitektonske kuće: od ikoničnih stambenih zgrada do javnih prostora koji mijenjaju ritam grada. 

Sada stiže i možda najglasniji projekt do sada: ogromna sfera koja će zamijeniti postojeću dvoranu Asllan Rusi i ponuditi mješavinu arene, hotela, stanova i prizemnih sadržaja otvorenih prema gradu. 

Za regionalni kontekst ovo je važna vijest jer rijetko viđamo ovako snažno oblikovane urbane objekte koji su zaista multifunkcionalni.



The Grand Ballroom: Nova ikona bez uglova  

Zamišljena kao ogromna kugla, visoka više od 100 metara, nova zgrada djeluje kao arhitektonska metafora igre referenca na loptu, ali i na arhitektonske utopije prosvjetiteljstva. No, njena forma nije samo vizuelni potpis. Kružni oblik omogućava da zgrada nema “stražnju fasadu” nema iza, nema periferiju. Svaka strana komunicira s gradom podjednako, otvara se prema ulicama i stvarnim životima ljudi oko nje.



Upravo u toj ideji jednakosti, MVRDV pronalazi balans između urbanog spektakla i svakodnevne funkcionalnosti. Na relativno maloj parceli uspjeli su složiti čitav mali svijet: arena u središtu, hotel iznad nje, stambeni prostori u višim zonama, a prizemlje otvoreno svima. 

Kako se sfera sužava pri dnu, oslobađa prostor za trgove, male parkove i vanjske sportske terene koji će, barem prema vizijama arhitekata,ostati dostupni i djeci iz komšiluka. 

Donji dio sfere kao da se utisnuo u teren, stvarajući amfiteatarske stepenice i kafiće koji će funkcionisati i kada nema utakmica.

Sve to zajedno čini da The Grand Ballroom ne djeluje kao izolovana arena, već kao živa zgrada koja diše s gradom, koja ima ritam svakodnevice, a ne samo ritam sportskih događaja.



Interijer sfere: Vrt, arena i hotel u jednom  

Kada se uđe u unutrašnjost sfere, prvo što dočekuje pogled je ogromni oculus, stakleni otvor koji na vrhu propušta svjetlost i povezuje različite slojeve zgrade. 

U središtu je arena s 6.000 sjedišta, okružena tribinama i prostorima koji se mogu koristiti i za druge događaje. Iznad nje, u neobičnom arhitektonskom obratu, smješten je hotel čije sobe gledaju direktno na teren. Neki gosti će, doslovno, moći gledati utakmicu iz kreveta.



Još više fascinira ono što se krije iznad hotela: stambeni prstenovi koji formiraju dvostruku ljusku sfere. U toj debljini zida razvija se unutrašnji vrt, gotovo kao obrnut odraz arene ispod, mjesto s drvećem, klupama i tišinom. Taj prostor, iako unutar sfere, djeluje kao park pod nebom.

Kako se zgrada sužava prema vrhu, rastu i terase. Vanjski zidovi stanova blago su uvučeni unutar konstrukcije, pa svaka etaža iznad stvara prirodan hlad. Na samom vrhu nalaze se dupleksi s privatnim krovnim terasama i sky-bar koji obećava panoramski pogled na Tiranu, novu tačku s koje će se posmatrati grad koji ne prestaje da raste.



Život oko sfere  

Jedna od najvećih prednosti projekta leži u prizemlju prostoru koji je MVRDV pretvorio u park i javni trg. Kako se sfera sužava, otvara se prostor za sedenje, kafu, igru i druženje. Na betonskim platoima i zelenim “džepovima” očekuje se svakodnevni život: studenti s laptopima, djeca s lopticama, i svi oni koji žele biti dio grada čak i kada se ništa spektakularno ne dešava.

Sve je osmišljeno da se kreće pješke, polako. Kružne staze oko prizemlja vode posjetioce prema ulazu u arenu, ali i omogućavaju laganu šetnju za one koji samo prolaze. Zgrada ‘’diše'' sa velikim otvorima između slojeva sfere koji stvaraju prirodnu ventilaciju, dok debeli betonski prstenovi prave hlad i štite od ljetnog sunca.



Tirana je u posljednjih nekoliko godina otvoreno pozvala međunarodne arhitekte da eksperimentišu. The Grand Ballroom se savršeno uklapa u taj niz kao svojevrsna kulminacija ideje da arhitektura može biti i skulptura i infrastruktura istovremeno.



Za region koji često zazire od velikih arhitektonskih gesti, ovo je ohrabrujući primjer. Pokazuje da monumentalnost ne mora biti hladna, da arena može postati kvart, da sfera može postati komšinica. Sve zavisi od toga hoće li Tirana uspjeti održati duh javnosti oko nje ako to pođe za rukom, The Grand Ballroom bi zaista mogao postati ono što mu i ime sugeriše: velika, zajednička dvorana grada.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Renderi: MVDRV