TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 5.11.2026.
Jedna od najpoznatijih ulica svijeta od sada pripada pješacima, ali arhitekti tek počinju testirati kako bi ovaj prostor trebao izgledati i funkcionisati.
Zamislite Oxford Street u Londonu. Izlozi koji se smjenjuju jedan za drugim, ljudi koji pokušavaju preći ulicu između autobusa, taksija i biciklista, te gotovo neprekidna gužva koja prati jednu od najpoznatijih trgovačkih adresa na svijetu. Sada zamislite isti prostor, ali bez saobraćaja. Upravo to je London odlučio napraviti, nakon decenija razgovora o mogućoj transformaciji ove ulice.
Od 26. oktobra 2026. godine, gotovo kilometar Oxford Streeta trajno je zatvoren za redovni saobraćaj, čime je započela jedna od značajnijih urbanističkih transformacija u centru britanske prijestolnice.
Ipak, ono što ovu vijest čini posebno zanimljivom iz arhitektonske perspektive nije samo uklanjanje automobila. London je odlučio prvo promijeniti način korištenja prostora, a zatim, kroz iskustva njegovih korisnika, razvijati njegov konačni izgled.
Dionica između Orchard Streeta, u blizini robne kuće Selfridges i Great Portland Streeta, istočno od Oxford Circusa, od 26. oktobra postala je prostor namijenjen pješacima. Zabrana se odnosi na privatne automobile, autobuse, taksije, bicikle i električne romobile, dok pristup hitnim službama ostaje omogućen.
Riječ je o prvoj fazi šireg projekta koji provodi Oxford Street Development Corporation, institucija osnovana kako bi koordinirala urbanu regeneraciju ovog dijela Londona. 
Prema podacima gradske uprave, Oxford Street svakodnevno privlači približno pola miliona posjetilaca, a njegova ekonomska uloga daleko nadilazi samu trgovinu. Upravo zato, pitanje njegove transformacije istovremeno je pitanje mobilnosti, ekonomije, dostupnosti i kvaliteta javnog prostora.
Ideja nije nova. O mogućnosti uklanjanja saobraćaja iz Oxford Streeta razgovaralo se decenijama, ali su raniji pokušaji nailazili na prepreke, prvenstveno zbog organizacije javnog prijevoza i mogućeg preusmjeravanja saobraćaja u okolne ulice. 
Za transformaciju Oxford Streeta angažovana su dva vodeća projektantska tima, s različitim, ali povezanim zadacima.
Londonski studio East Architecture, Landscape and Urban Design predvodi projektovanje prve faze, odnosno gotovo kilometar duge pješačke zone između Orchard Streeta i Great Portland Streeta. Studio se više od tri decenije bavi odnosom arhitekture, pejzaža i javnog prostora, s posebnim iskustvom u projektima gradskih ulica.
Njihov tim okuplja i dansku konsultantsku kompaniju Gehl, poznatu po istraživanjima urbanog života i projektovanju gradova prema potrebama ljudi, kao i studije Publica, J&L Gibbons, Etude, NRP i druge stručnjake. 
Foto: @mayorofldn
Gehl je, između ostalog, uključen u istraživanje načina korištenja Oxford Streeta, kako bi se preciznije odredile lokacije novih sjedećih mjesta. Umjesto da klupe budu raspoređene isključivo prema estetskom kriteriju, njihov položaj razvija se na osnovu posmatranja ljudskog ponašanja u prostoru.
Paralelno s tim, HawkinsBrown radi na dugoročnoj urbanističkoj viziji cijelog Oxford Streeta, od Marble Archa do Tottenham Court Roada. Uz njih su angažovani ASPECT Studios, Urban Movement, Michael Grubb Studio i Authentic Futures.
Dok East razvija konkretna prostorna rješenja prve faze, Hawkins\Brown posmatra širu sliku: povezanost ulice s okolnim četvrtima, sistem kretanja, javne prostore i mogućnosti buduće transformacije.
Takva podjela omogućava da se promjene na jednoj dionici ne posmatraju izolovano od ostatka grada.
Jedan od najvažnijih aspekata cijelog projekta jeste njegova postepena realizacija.
Umjesto da se saobraćaj zatvori i odmah započne izgradnja konačnog rješenja, Oxford Street ulazi u takozvanu tranzicijsku fazu, tokom koje će se testirati privremene prostorne intervencije.
Planirano je uklanjanje postojećih oznaka na kolovozu, uvođenje novih mjesta za sjedenje, zelenila, signalizacije i površina koje jasnije povezuju nekadašnji kolovoz s pješačkim zonama.
Do kraja proljeća 2027. godine najavljeno je više od 50 novih stabala, više od 100 sjedećih mjesta, dva nova javna trga, dodatna rasvjeta i prostor za odmor. Ali najzanimljiviji dio nije u samom broju klupa ili stabala. 
Arhitekti žele posmatrati kako ljudi zaista koriste novi prostor prije nego što donesu konačne projektantske odluke.
Hoće li se prolaznici zaustavljati na mjestima predviđenim za odmor? Kako će se mijenjati kretanje pješaka? Gdje će nastajati gužve, a koji će dijelovi ulice prirodno postajati mjesta susreta?
Upravo će takvi podaci, zajedno s povratnim informacijama stanovnika, poslovnih subjekata i organizacija koje se bave pristupačnošću, pomoći u oblikovanju trajnog projekta.
Početak izgradnje permanentnog rješenja očekuje se tokom druge polovine 2027. godine, dok je završetak prve faze predviđen za 2028. U urbanističkoj praksi ovakav pristup povezuje se s principima tactical urbanism, odnosno testiranjem prostornih promjena kroz privremene i prilagodljive intervencije prije velikih građevinskih zahvata. 
Poseban segment projekta odnosi se na uvođenje zelenila u izrazito izgrađen gradski prostor.
Prema projektantskom konceptu studija East i njihovih saradnika, nova stabla neće biti samo dekorativni element. Planirana su kao dio dugoročnog sistema urbanog zelenila koji bi trebao doprinijeti smanjenju efekta urbanog toplotnog otoka, poboljšanju mikroklime, prihvatanju kišnice i povećanju biodiverziteta.
Jedno od zanimljivijih rješenja podrazumijeva početno postavljanje stabala u velike skulpturalne posude, gdje će rasti tokom tranzicijske faze. U konačnoj fazi planirano je njihovo presađivanje u tlo. 
Foto: @east.architecture.land
Iako projekt otvara mogućnosti za kvalitetniji javni prostor, njegova realizacija donosi i određene urbanističke izazove.
Zatvaranje Oxford Streeta ne znači da su autobusi, taksiji i druga vozila nestali iz centra Londona. Njihovo kretanje preusmjereno je na okolne saobraćajnice, zbog čega su pojedini stanovnici izrazili zabrinutost zbog mogućeg povećanja zagušenja, buke i zagađenja u susjednim ulicama.
Transport for London najavio je praćenje saobraćajnih promjena, dok su nove lokacije autobusnih stanica i određene pristupne tačke prilagođene izmijenjenom režimu kretanja. Tu dolazimo do važnog urbanističkog pitanja: može li jedna ulica postati kvalitetniji javni prostor, a da se pritom ne naruši kvalitet života u njenom neposrednom okruženju?
Uspjeh ovog projekta zato se neće moći mjeriti samo brojem novih stabala, klupa ili posjetilaca. Jednako važni bit će dostupnost javnog prijevoza, sigurnost, funkcionisanje okolnih ulica i način na koji stanovnici koriste cijelo područje.
Pješačka zona predstavlja tek jedan dio mnogo složenijeg gradskog sistema.
Oxford Street pokazuje kako se razgovor o budućnosti gradskih ulica može proširiti na mikroklimu, univerzalnu pristupačnost, raspored urbane opreme, mogućnost zadržavanja u prostoru i učešće građana u projektantskom procesu.
Naravno, tek će naredne godine pokazati koliko će najavljena rješenja uspješno funkcionisati u praksi.
Do tada, najvažnija lekcija ove transformacije je njen početak: dobar javni prostor ne nastaje samo odlukom da se uklone automobili. Nastaje razumijevanjem onoga što ljudi žele i trebaju raditi u prostoru koji im je vraćen.
TEKST: Ada Ćeremida
Najljepši tanjiri ne moraju čekati goste, praznike ili posebnu večeru. Ponekad je sasvim dovoljan običan ručak.
Postoji li u vašem kuhinjskom ormariću barem jedan tanjir koji čuvate za posebne prilike? Onaj s lijepim rubom, zanimljivim uzorkom ili ilustracijom zbog koje vam je odmah zapeo za oko, ali koji nekako uvijek ostane na polici kada postavljate sto za sebe?
Vjerovatno niste jedini. Navikli smo da za svakodnevne obroke biramo jednostavno posuđe, dok ono malo posebnije čeka goste, rođendane ili praznična okupljanja. Međutim, posljednjih godina sve nam je zanimljivija ideja da upravo ti mali, pomalo svečani detalji postanu dio svakodnevice.
I tu na scenu dolaze dekorativni tanjiri. Oni s ručno oslikanim motivima, nepravilnim rubovima, cvjetnim ilustracijama, prugicama ili kombinacijama boja koje na prvi pogled možda ne biste povezali s klasičnim servisom za ručavanje.
Zanimljivo je što za ovakav efekat ne morate mijenjati kompletno posuđe. Ponekad je dovoljan jedan tanjir koji ćete kombinovati s onima koje već imate.
Zato smo odlučili zaviriti u ponudu omiljenih trgovina za dom i pronaći modele koji nas podsjećaju da lijepo postavljen sto ne mora imati poseban povod.
Kod dekorativnog posuđa najviše nam se sviđa sloboda kombinovanja. Jednostavan bijeli tanjir može dobiti sasvim drugačiji izgled kada ga uparite s manjim tanjirom s ilustracijom, dok šareni desertni tanjiri mogu unijeti malo razigranosti čak i u najminimalističkiju kuhinju.
Posebno su zanimljivi modeli koji izgledaju kao da ste ih pronašli u maloj vintage trgovini: cvjetni motivi, valoviti rubovi, nježne nepravilnosti i ilustracije koje gotovo podsjećaju na male umjetničke radove.
A najbolji dio? Ne morate imati šest identičnih primjeraka. Kombinovanje različitih dezena može izgledati jednako promišljeno kao i kompletan servis, posebno kada ih povezuje jedna boja ili sličan oblik.
Jedna zajednička boja: Različiti uzorci lakše funkcionišu zajedno kada dijele barem jednu nijansu.
Mix & match: Nije potrebno kupovati kompletan servis. Kombinujte nove tanjire s onima koje već imate.
Mali tanjir, veliki efekat: Desertni tanjir s ilustracijom može biti sasvim dovoljan akcent.
Prugice + cvijeće: Dva različita uzorka mogu odlično izgledati zajedno, posebno ako ostatak stola ostane jednostavan.
Tekstura je važna: Lanene salvete, drveni detalji i keramika mogu povezati različite motive.
Praktičnost prije svega: Za svakodnevnu upotrebu provjerite može li se posuđe prati u mašini i je li namijenjeno kontaktu s hranom.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
