Kada tražimo dodatnu inspiraciju u organizaciji našeg radnog dana, želimo naučiti nešto novo ili dodatno obogatiti pojedine vještine, inspiraciju nerijetko tražimo u savjetima dama čiji uspjesi govore o njihovom znanju.

Bonjour.business club je kreiran kako bismo vam dodatno približili izazove s kojima se susreću dame koje rade u različitim poslovnim branšama, ali i pokazali kako one prate tržište i trendove, prepoznaju potrebe klijenata s kojima surađuju u svojoj domeni, ali i motiviraju svoj tim, izlaze iz zone komfora i pokazuju liderske vještine.

Lidija Zulić, direktorica Bingo City Center u Tuzli dama je koja zajedno sa svojim timom pomiče granice, osluškuje trendove i kreira mjesto 'gdje želje ožive'. S njom smo razgovarali o liderstvu, timskom radu, karijeri, ali i otvorenju H&M prodavnice u Tuzli što je odlična vijest za sve ljubitelje pristupačnije mode.

***

Koji su vaši prvi koraci u svijetu menadžmenta?

Ako govorimo o menadžmentu kao upravljanju resursima kako bi se postigli određeni ciljevi, mogla bih reći da sam se još kroz školovanje i honorarne poslove koje sam tada obavljala susretala sa poslovima koje bih mogla nazvati menadžerskim.
Ali prve ozbiljne korake u menadžmentu svakako bih vezala za poziciju direktorice Eko Život Tuzla, na koju sam imenovana 2012. godine.
Od tada pa evo sve do sada se nekako sav moj posao zapravo i vezuje za organizaciju  poslova, ljudi, resursa i sl. a koji zapravo imaju samo jedan cilj, a to je rast.   

Kada ste započeli suradnju s kompanijom Bingo?

Prije nešto više od deset godina sam se zaposlila u Bingu.
U to vrijeme kompanija Bingo je započela svoju snažnu ekspanziju i kao posljedica toga bilo je neophodno proširivati kadar pa i u dijelu pravnih poslova, te je moje prvo ozbiljnije zaposlenje i bilo u Bingu, u pravnoj službi.

Obavljajući pravne poslove bila sam usko vezana  za zakone, podzakonske akte i ostale akte koji su zapravo i osnova poslovanja svake kompanije.
Nedugo nakon toga uprava se odlučila za osnivanje društveno odgovorne kompanije Eko život te za direktoricu iste imenovala moju malenkost. :)
Sve do kraja 2016. godine sam obnašala funkciju direktorice Eko života da bih otvaranjem Bingo City Centera preuzela ovu laskavu titulu direktorice ili menadžerice centra.
Tu sam i danas, punih pet godina.

Ukratko, kroz sve te godine mog profesionalnog razvoja prožima se Bingo i mogu reći da sam jako ponosna što sam dio takve kompanije više od deset godina.

Što vas posebice veseli u ovom poslu?

Živimo u jako čudnom, posebno mučnom i traumatičnom vremenu i zaista je teško naići na nekoga ko je zadovoljan i sretan na radnom mjestu.
Toliko je nezadovoljstva oko nas da mi ponekad bude neugodno reći da zaista uživam u svom poslu, da sam sretna, zadovoljna i ispunjena.

Oduvijek sam voljela izazove, uživam u kompleksnim poslovima i kada poslije završenog posla i uloženog truda dođe i pozitivna kritika ne možete da ne uživate.
Ono što me posebno veseli su svakako zadovoljna i nasmijana lica koja srećem u BCC-u, to je dokaz da radimo dobar posao.

Jeste li ikada imala uzore u ovom poslu? Ako da, tko su oni?

Ono čime se vodim, kako u poslovnom tako i u privatnom životu, su zapravo temelji koje su mi utkali roditelji i sve ono čemu su me naučili a to je da se poštenje, trud, rad i zalaganje uvijek isplate.

Po savjete nerijetko idem kod ostvarenih, uspješnih, iskusnijih i objektivnih osoba za koje mogu biti sigurna da će mi dati iskreni savjet.   

Što biste, po nekom svom iskustvu rekli, je li vam bilo lakše ili teže s obzirom na to da ste žena?

Trebali bismo biti svjesni činjenice da živimo na Balkanu i da će „predrasude“ te vrste u društvu uvijek postojati.

Međutim kada ste u svijetu biznisa, moje iskustvo ali i iskustvo žena koje poznajem je da se rijetko, skoro nikako, nailazi na teškoće koje se mogu povezati sa tim. Niti mi je bilo lakše niti mi je bilo teže.
Bilo je onoliko produktivno koliko sam uložila znanja, truda i rada.

Koje su po vama liderske vještine ključne za rast?

Ono što bih istakla jeste da je potrebno znati sa čime raspolažete, koji su vam ciljevi i realno postavljanje rokova za realizaciju ciljeva.
Podjednako je bitno voljeti svoj posao, raditi ga onako kako najbolje znamo, svoje slabosti iskoristiti jednako kao i ono u čemu smo najbolji.

Što prije shvatimo da ne umijemo sve i budemo najbolji u onome što znamo da radimo, a pustimo druge da isto tako budu najbolji u onome što rade, uspješno liderstvo a samim tim i rast su neminovni.

Biti mentor svom timu, a ne šef je još jedna vještina.
Sujeti tu nema mjesta.
Znanje koje imam rado dijelim s drugim, delegiram i prepuštam ljudima u svom timu da pokažu svoje sposobnosti. Usmjeravam ih i pristupam prijateljski, ali profesionalno.

Kako držati tim motiviranim i kako rješavate pojedine izazove s kojima se susreće tim?

Moram istaći da sam posebno ponosna na svoj tim. Bez dobrog i lojalnog tima nema uspjeha.

Isto tako, trudim se da tim ljudi koji me okružuje bude motiviran, da rado dolaze na posao, da mi bilo koji problem/izazov koji se desi iznesu što jednostavnije i da ga pokušamo zajedno, razgovorom riješiti.

Ono čime se vodim jeste raspolagati sa što više informacija, razgovarati i samo razgovarati. Konstruktivan razgovor, poštovanje svačijeg mišljenja, izvući ono najbolje iz negativnih situacija i različitih izazova, je zapravo ključ.

Kako biste opisali Bingo City Center osobi koja se po prvi put susreće s njim?

Mjesto gdje želje ožive. :) 

Što ga izdvaja u odnosu na ostale slične centre?

Vjerujem da nisam osoba koja može biti objektivna, ali reći ću da je veličanstven, prkosan, na lokaciji od povijesnog značaja za Tuzlu, prvi po novitetima, jednostavan, a jedinstven po arhitekturi.

Danas se u Bingo City Center otvara i H&M prodavnica, što je razveselilo brojne zaljubljenice u modu. Kako je došlo do ove suradnje i što nam još pripremate do kraja godine?

Sa ponosom mogu istaći da ćemo biti jedini centar u BiH koji će imati u ponudi H&M i ZARA-u što vjerujem, sve zaljubljenike u pristupačnu modu jako veseli.

Već drugu godinu po otvaranju, uvidjeli smo da je centar pun pogodak i da ćemo uskoro imati potrebu za dodatnim kvadratima obzirom na zainteresiranost.

U momentu kada je H&M ulazio na tržište BiH, svakako da smo im mi bili jedan od prvih kontakata. Osluškujući potrebe posjetilaca, istražujući tržište, a i sve ono što je aktualno u ovoj djelatnosti bilo je nekako i logično da se ostvari i ova suradnja na koju smo zaista mnogo ponosni.

Ipak Tuzla nije glavni grad niti najveći grad u Federaciji, a prvu svoju poslovnicu u Federaciji otvaraju baš tu, u našoj Tuzli.

Što trenutno čitate, slušate, gledate?

Trenutno čitam literaturu sa doktorskog studija :) tako da i nemam mnogo vremena za čitanje „neobavezne“ literature, slušam intuiciju (smijeh) a skoro pa nikako ne gledam TV jer sam vrlo malo vremena u kući.

3 stvari koje uvijek napravite nakon radnog vremena?

Rekla bih da mi nijedan dan nije isti i da nemam neke rituale nakon radnog vremena. Obično je to vrijeme posvećeno porodici, prijateljima, završavanju preostalih privatnih obaveza i sl.

Omiljeni vikend rituali?

Iako nisam neka kavopija, šolja kave nakon buđenja u krevetu je nešto bez čega ne može vikend da prođe.

Omiljeno mjesto za druženje s prijateljicama?

Živimo toliko brzo i dani jednako brzo prolaze da jako malo vremena imamo za druženje, ali ga još uvijek uspješno pronalazimo.
Kada ga nađemo, apsolutno nam je nebitno gdje smo, bitno je da smo dobro raspoložene, da teme nisu opterećujuće i da poslije druženja odemo pune pozitivne energije.

***
Razgovarala: Dijana Ćavar
Foto: Vedran Živković

Femicid, rodno motivisano ubistvo, najekstremniji je oblik nasilja nad ženama i djevojčicama i gotovo uvijek predstavlja posljednji čin dugotrajnog obrasca, a ne iznenadni impuls.

Kada se dogodi femicid, društvo ga često nazove tragedijom, šokom, iznimkom. Takve riječi zvuče umirujuće, kao da je riječ o nečemu rijetkom, neočekivanom, nečemu što se desilo uprkos svemu.

Ali onda otvorimo globalne izvještaje UN Women i UNODC-a i shvatimo da se isti obrasci ponavljaju u desetinama zemalja od Italije i Grčke, do Meksika, SAD-a, Australije i Bosne i Hercegovine.

Prema najnovijim podacima, svakih 10 minuta partneri ili članovi porodice namjerno usmrte jednu ženu.

To više nije izolirani slučaj što dodatno pokazuje hitnu potrebu za sustavnim rješenjem.     



UN Women i UNODC svake godine objavljuju podatke koji nam pomažu da razumijemo ono što se često sve do posljednjeg trenutka skriva iza zidova doma: činjenicu da je femicid širom svijeta najčešće završni čin dugotrajnog nasilja, a ne slučajan događaj.

U nastavku donosimo sedam ključnih globalnih činjenica koje pokazuju zašto femicid nikada nije pojedina priča, nego dio šire slike.

Više od 45.000 žena godišnje ubiju partneri ili članovi porodice  

Prema najnovijem globalnom izvještaju UN Women i UNODC-a, u 2023. godini više od 45.000 žena izgubilo je život od ruke osobe s kojom su živjele, dijelile prostor, svakodnevicu, djecu, kućne obaveze ili porodičnu historiju. To znači da je u djeliću svakog sata, negdje u svijetu, stradala žena čiji je život bio isprepleten s počiniteljem.

Ovo je isključivo broj ubistava zbog rodno motivisanog nasilja, kako ga UN Women definiše: “intentional killing with a gender-related motivation.”

I dok često zamišljamo da je ovakvo nasilje neočekivano ili iznenadni impuls, globalni podaci pokazuju suprotno. U ogromnom broju slučajeva, ovo je završni čin dugotrajnog, prepoznatljivog obrasca.

Najveći broj femicida dešava se u privatnim, a ne javnim prostorima  

Prema UN-u, između 55% i 60% svih ubistava žena događa se unutar kuće, stana, dvorišta, sobe u kojoj žive sa počiniteljem.

Ovakvi podaci naglašavaju ono što je često najteže izreći: mnoge žene stradale su tamo gdje su trebale biti najsigurnije. Dom, simbol topline i sigurnosti, globalno se pokazuje kao mjesto gdje se nasilje najviše akumulira, neprimjetno, tiho, bez svjedoka.

U pitanju nije daleka ili egzotična statistika. Ovo je godinama prisutan obrazac u svim regionima svijeta, potvrđen u Evropi, Latinskoj Americi, Aziji, Africi i to bez izuzetka.

Intimni partneri su odgovorni za većinu slučajeva često i do 70%  

Kada se govori o femicidu, često se nameće narativ o nepoznatim počiniteljima. Ali globalni podaci uporno ruše ovaj mit. U mnogim državama, posebno u Evropi i Latinskoj Americi, dva od tri femicida izvrši partner ili bivši partner.

To znači da:

• dugotrajne kontrole,

• ljubomore,

• izolacije,

• prijetnji,

• emocionalnog i psihičkog zlostavljanja

…nisu bračni sukobi, već prepoznatljivi elementi obrazaca koji na globalnom nivou prethode femicidu.

U više od polovine slučajeva postoje prethodni znakovi, prijetnje ili historija nasilja  

UN Women izvještaji naglašavaju da femicid rijetko dolazi bez upozorenja. U velikom broju slučajeva postoje prethodni incidenti, pozivi u pomoć, prijave, zdravstvene evidencije, razgovori sa prijateljima, komšijama ili porodicom.

Drugim riječima, femicid je globalno prepoznat kao eskalacija, a ne impulsivni čin.

Ovo je obrazac potvrđen širom svijeta i pokazuje koliko je narativ nije bilo znakova često netačan, proizašao iz neznanja.

Globalni trendovi pokazuju da broj femicida ne opada, čak ni u razvijenim zemljama

Često očekujemo da će razvijene zemlje imati niže stope femicida zbog boljih institucija, sistema socijalne pomoći ili zakona. Ipak, UN-ovi izvještaji pokazuju nešto neočekivano: broj femicida stagnira ili raste čak i u najbogatijim regijama svijeta.

Primjeri:

• Grčka: 200% porast u jednoj godini.

• Italija: konstantno visoki brojevi, uz kontinuirane proteste javnosti.

• Francuska: desetine slučajeva godišnje, uz snažne kampanje civilnog društva.

• SAD: stotine žena godišnje ubiju partneri ili bivši partneri.

Ekonomija, urbanost, obrazovanje ništa od toga ne garantuje sigurnost. Femicid nije problem nerazvijenih ili nestabilnih zemalja. On je globalni fenomen, duboko ukorijenjen u rodne norme i privatne odnose.

Statistike su uvijek niže od stvarnih brojeva, jer mnoge zemlje nemaju jedinstvenu definiciju femicida  

Mnoge države evidentiraju femicid kao ubistvo, zločin iz strasti, porodično nasilje, privatni sukob. Ne postoji globalno usaglašeno bilježenje femicida pa su prijavljeni brojevi minimum, a ne maksimum.

Zašto je važno da ovo nazovemo pravim imenom?

Kada femicid posmatramo kao šok, iznimku ili nešto što se ne dešava ovdje, gubimo iz vida činjenicu da isti obrasci postoje u desetinama zemalja sa različitim jezicima, kulturama i tradicijama, ali istim ishodom.

Podaci nam ne govore kako da osjećamo.

Podaci nam govore šta je istina.

A istina je da femicid nije privatna priča.

Nije iznimka.

Nije slučajnost.

To je globalni obrazac koji možemo razumjeti samo ako ga jasno vidimo i nazovemo ispravnim imenom. 

 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Grafika: Bonojur.ba