TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 7.1.2021.
'In With Leo' naziv je bloga na kojem ćete iz tjedna u tjedan pronaći savjete i trikove o uređenju doma, ali i intervjue s damama i muškarcima čiji životni prostori privlače pažnju i inspiriraju.
Leo živi u Sarajevu, bavi se i grafičkim dizajnom, odnedavno je master ljudskih prava, a kako nam je otkrio, najbolji savjet o uređenju doma je dobio od mame. "Kao grafički dizajner snalazim se kao što kažu „svoj na svome“. Interijer dizajn je nešto što od svog djetinjstva živim 24 sata na dan. Volim da uređujem dom i uvijek nešto dodajem i to me čini sretnim." - otkrio nam je početku našeg razgovora. Saznali smo i kako bira teme za blog koji možete detaljnije istražiti klikom OVDJE, kao i koje trendove on voli te rad kojih dizajnera interijera prati.
***
Kako biraš teme koje će se naći na blogu i koliko ti vremena treba za pripremu?
Teme uglavnom dolaze na osnovu osjećaja, dovoljno je da na internetu ugledam neku boju koja me inspiriše za dalje pisanje.
Najviše volim da pišem o nekim nepoznatim stilovima uređenja interijera, za koje čitaoci sa naših prostora nisu toliko upoznati. Što se tiče vremena, nekada odvojim i po 2 sata samo da osmislim originalan naslov koji će biti upečatljiv. Zaista je teško „stvoriti“ pravi naslov koji će zapravo privući svog čitatelja.
Koje su teme o kojima čitatelji najviše vole čitati?
Čitatelji najviše traže da pišem o idejama kako urediti manje prostorije, i uz koje jednostavne tehnike uređenja za manje novaca. Ili kako kažu: „kako urediti npr; dnevni boravak za određenu količinu novaca“. Također, ono što se najviše čita i što ih najviše inspiriše su intervjui. Da, intervjui koje radim sa osobama iz svijeta mode, interijer dizajna i blogera koji putuju na atraktivne i egzotične lokacije.
Što je ono što tvoj blog čini posebnim na domaćem tržištu?
Moj blog se razlikuje u mnogo čemu od drugih na domaćem tržištu. Naime, jedini sam bloger koji piše o uređenju interijera i u skorašnje vrijeme sam dodao rubrike: intervju, travel i lifestyle. Osim toga, jedini sam bloger koji piše na engleskom jeziku. I to me čini posebnim. Svakako Vam preporučujem da posjetite moj blog i pronađete super savjete, ali i stil za svoj dom.
A kako bi opisao sam sebe? Što voliš raditi u slobodno vrijeme?
Hm… sebe bih opisao kao uspješnog i veoma komunikativnog mladića koji, obožava da slobodno vrijeme provodi u čitanju i pronalaženju interesantnih stilova za uređenje doma. Također, u slobodno vrijeme se bavim i fotografijom. Tu pronalazim dodatnu inspiraciju. Obožavam boje i prirodu. Nedavno sam postao magistar ljudskih prava i pored pisanja bloga volio bih se baviti i tom tematikom.
Koje trendove voliš i unosiš u svoj prostor?
Najviše u svom domu primjenjujem skandinavski stil, koji uvijek nastojim kombinovati sa modernim stilom. Danas, dok se većina ljudi odlučuju samo za jedan stil, moj savjet bio bi da u svoj dom unesu jedan stil više. I neka uvijek prostorije uređuju sa tri boje. Samo tako, svoj dom će „pretvoriti“ u najbolje i najljepše mjesto. Postoji pravilo koje mi dizajneri najviše primjenjujemo: 60-30-10. To je pravilo o jednoj baznoj boji koja pokriva 60% prostora. Druga boja (30%) i treća boja, uglavnom pokriva 10% prostorije.
Koje poznate svjetske blogere ili adrese pratiš za novu dozu inspiracije?
Najviše pratim Instagram profile svjetski poznatih interijer dizajnera. Neki od njih su: Property brothers, Rebecca Robeson, oni su mi inspiracija. Naravno, tu su i tv kanali: HGTV i RTL Living i Love or List it!
Najbolji savjet za uređenje interijera koji si dobio ili pročitao?
Najbolji savjet za uređene sam dobio od svoje mame, koja je duže u ovom svijetu. Kombiniraj boje prema svojim osjećajima, samo tako možeš najbolje urediti unutrašnjost svog doma.
Omiljena rubrika na BONJOUR.ba?
Omiljena rubrika na BONJOUR.ba je 'Interijeri' naravno. Ali, ono što moram reći da sam vjerni fan svakog članka koji ste do sada objavili te da su notifikacije uključene kada izađe nešto novo.
***
Tekst: BONJOUR.ba
Foto: @mr.leohodzic
TEKST: Ada Ćeremida
Kada je 29. novembra 1969. godine, tačno u 18 sati, Sarajevo dobilo svoj potpuno novi Kulturno-sportski centar, događaj nije ličio ni na šta što je grad do tada vidio.
Upravo zato danas, 56 godina kasnije, o Skenderiji ne govorimo samo kao o zgradi, govorimo o mitologiji grada Sarajeva. Postoje zgrade koje postanu orijentiri, a postoje one koje postanu dio kolektivnog pamćenja. Skenderija je u Sarajevu oduvijek bila oboje.
Sve je počelo 1969. godine, kada je grad pod Trebevićem otvorio vrata monumentalnog Kulturno-sportskog centra, zdanja koje će narednih pola stoljeća oblikovati kulturni, umjetnički i društveni život Sarajeva kao malo koji drugi prostor. Tog dana Sarajevo je dobilo scenu, ritam, ambiciju i osjećaj pripadanja vremenu koje je tek dolazilo.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Nastanak Skenderije bio je trenutak modernističke hrabrosti. Kompleks su projektovali arhitekti Živorad Janković, Halid Muhasinović i Ognjen Malkin, stvarajući zdanje koje je radikalno odbacilo dekorativnost i tradicionalna rješenja, nudeći umjesto toga arhitekturu koja je izgledala kao da je stigla iz budućnosti.
Masivni betonski volumeni, ogromne plohe, lepezasto krovno rješenje i široki plato koji se prirodno stapao s gradskim tkivom činili su da Skenderija ne bude samo jedan kompleks, nego urbana topografija.
Da je hrabrost bila ispravna, potvrdila je i godina njenog otvaranja: Skenderija je tada osvojila godišnju nagradu za najbolje arhitektonsko djelo u Jugoslaviji.
Sve oko nje djelovalo je kao pozornica, kao da je Sarajevo dobilo svoj otvoreni forum, prostor koji je živio s gradom, u ritmu koraka, događaja i generacija koje će tek sazrijeti uz nju.
Kada je stigao dan svečanog otvaranja, Skenderija je odisala ceremonijalnošću. Premijera filma Bitka na Neretvi, jedne od najskupljih jugoslavenskih filmskih produkcija, okupila je šest hiljada pažljivo odabranih uzvanika.
Pozivnice su, gotovo nestvarno, nosile Picassov pečat u vidu skice potopljenog broda kao vizuelni potpis.
Foto: @centar_skenderija
Na ulazu su hostese prodavale simbolične kartonske cigle za Dom mladih, podsjećajući svakoga da ova zgrada nije samo prostor predstave, nego mjesto koje ulaže u buduće generacije umjetnika.
Tribine u dvorani, monumentalne i precizno konstruisane, izradila je njemačka firma Telembach, čiji je vlasnik, fasciniran viđenim, izjavio da je Skenderija najljepša i najimpresivnija dvorana koju je ikada vidio.
Njegove riječi nisu bile pretjerivanje. Skenderija je zaista bila arhitektonski šok, struktura koja je spajala brutalistički izraz s iznenađujućom mekoćom javnog prostora.
Bila je moderna, ali nije bila hladna. Bila je monumentalna, ali nikada nepristupačna. A u vremenu kada su gradovi širom Evrope tragali za novim urbanim identitetima, Sarajevo ga je te večeri dobilo.
Dio te priče je i Dom mladih, zamišljen kao kreativno središte grada, mjesto gdje počinju karijere, gdje se pronalaze interesi, gdje generacije uče šta znači biti dio kulturne scene. 
Među ljudima koji su ostavili neizbrisiv trag u njegovoj historiji bila je i Gordana Magaš, balerina, glumica i pedagoginja, koja je u periodu od 1987. do 1991. vodila Baletni studio u Domu mladih.
Njeni treninzi oblikovali su čitave generacije plesača i unijeli u ovaj modernistički prostor nešto što ga je uvijek činilo posebnim: disciplinu, eleganciju i posvećenost.
Foto: @centar_skenderija
Dok se u Domu mladih stvarala nova urbana kultura, u Ledenoj dvorani stvarala su se potpuno drugačija, ali podjednako dragocjena sjećanja. Za mnoge građane, Ledena dvorana je bila prvi dodir s klizanjem, prvi pad, prvi stisak ruke, prvi izlazak s društvom, prvo takmičenje, prva revija Holiday on Ice.
U arhitekturi koja je spolja djelovala masivno i hladno, unutra se odvijao jedan od najtoplijih dijelova života grada: ritual zimskih druženja.

Skenderija je ubrzo postala mjesto za koje se zna daleko izvan Sarajeva. Veliki međunarodni događaji stizali su jedan za drugim, a kompleks je samo nekoliko mjeseci nakon otvaranja zvanično prepoznat kao jedno od najvažnijih arhitektonskih ostvarenja u Jugoslaviji.
Moglo bi se reći da je funkcionalnost pratila ambiciju, a ambicija grad i to je možda najveća tajna njene dugovječnosti.
Danas, 56 godina kasnije, Skenderija i dalje živi. U njenim dvoranama održavaju se koncerti, predstave, sajmovi, sportska takmičenja i festivalski programi.
Hiljade ljudi prelaze preko njenog platoa svakog dana, često nesvjesne činjenice da hodaju po prostoru koji je decenijama bio kulturni puls grada. Iako je vrijeme donijelo nove izazove, Skenderija je ostala dosljedna sebi: javna, otvorena, živa.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Možda je zato svaki njen rođendan više od pukog jubileja jer je podsjetnik na čitavu zajednicu, arhitekturu, navike, generacije, uspomene…
Podsjetnik da ponekad jedan kompleks može postati cijeli svijet koji traje već 56 godina i koji danas, uprkos svemu, uporno raste i diše u ritmu grada koji ga je izgradio.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!