TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 7.1.2021.
'In With Leo' naziv je bloga na kojem ćete iz tjedna u tjedan pronaći savjete i trikove o uređenju doma, ali i intervjue s damama i muškarcima čiji životni prostori privlače pažnju i inspiriraju.
Leo živi u Sarajevu, bavi se i grafičkim dizajnom, odnedavno je master ljudskih prava, a kako nam je otkrio, najbolji savjet o uređenju doma je dobio od mame. "Kao grafički dizajner snalazim se kao što kažu „svoj na svome“. Interijer dizajn je nešto što od svog djetinjstva živim 24 sata na dan. Volim da uređujem dom i uvijek nešto dodajem i to me čini sretnim." - otkrio nam je početku našeg razgovora. Saznali smo i kako bira teme za blog koji možete detaljnije istražiti klikom OVDJE, kao i koje trendove on voli te rad kojih dizajnera interijera prati.
***
Kako biraš teme koje će se naći na blogu i koliko ti vremena treba za pripremu?
Teme uglavnom dolaze na osnovu osjećaja, dovoljno je da na internetu ugledam neku boju koja me inspiriše za dalje pisanje.
Najviše volim da pišem o nekim nepoznatim stilovima uređenja interijera, za koje čitaoci sa naših prostora nisu toliko upoznati. Što se tiče vremena, nekada odvojim i po 2 sata samo da osmislim originalan naslov koji će biti upečatljiv. Zaista je teško „stvoriti“ pravi naslov koji će zapravo privući svog čitatelja.
Koje su teme o kojima čitatelji najviše vole čitati?
Čitatelji najviše traže da pišem o idejama kako urediti manje prostorije, i uz koje jednostavne tehnike uređenja za manje novaca. Ili kako kažu: „kako urediti npr; dnevni boravak za određenu količinu novaca“. Također, ono što se najviše čita i što ih najviše inspiriše su intervjui. Da, intervjui koje radim sa osobama iz svijeta mode, interijer dizajna i blogera koji putuju na atraktivne i egzotične lokacije.
Što je ono što tvoj blog čini posebnim na domaćem tržištu?
Moj blog se razlikuje u mnogo čemu od drugih na domaćem tržištu. Naime, jedini sam bloger koji piše o uređenju interijera i u skorašnje vrijeme sam dodao rubrike: intervju, travel i lifestyle. Osim toga, jedini sam bloger koji piše na engleskom jeziku. I to me čini posebnim. Svakako Vam preporučujem da posjetite moj blog i pronađete super savjete, ali i stil za svoj dom.
A kako bi opisao sam sebe? Što voliš raditi u slobodno vrijeme?
Hm… sebe bih opisao kao uspješnog i veoma komunikativnog mladića koji, obožava da slobodno vrijeme provodi u čitanju i pronalaženju interesantnih stilova za uređenje doma. Također, u slobodno vrijeme se bavim i fotografijom. Tu pronalazim dodatnu inspiraciju. Obožavam boje i prirodu. Nedavno sam postao magistar ljudskih prava i pored pisanja bloga volio bih se baviti i tom tematikom.
Koje trendove voliš i unosiš u svoj prostor?
Najviše u svom domu primjenjujem skandinavski stil, koji uvijek nastojim kombinovati sa modernim stilom. Danas, dok se većina ljudi odlučuju samo za jedan stil, moj savjet bio bi da u svoj dom unesu jedan stil više. I neka uvijek prostorije uređuju sa tri boje. Samo tako, svoj dom će „pretvoriti“ u najbolje i najljepše mjesto. Postoji pravilo koje mi dizajneri najviše primjenjujemo: 60-30-10. To je pravilo o jednoj baznoj boji koja pokriva 60% prostora. Druga boja (30%) i treća boja, uglavnom pokriva 10% prostorije.
Koje poznate svjetske blogere ili adrese pratiš za novu dozu inspiracije?
Najviše pratim Instagram profile svjetski poznatih interijer dizajnera. Neki od njih su: Property brothers, Rebecca Robeson, oni su mi inspiracija. Naravno, tu su i tv kanali: HGTV i RTL Living i Love or List it!
Najbolji savjet za uređenje interijera koji si dobio ili pročitao?
Najbolji savjet za uređene sam dobio od svoje mame, koja je duže u ovom svijetu. Kombiniraj boje prema svojim osjećajima, samo tako možeš najbolje urediti unutrašnjost svog doma.
Omiljena rubrika na BONJOUR.ba?
Omiljena rubrika na BONJOUR.ba je 'Interijeri' naravno. Ali, ono što moram reći da sam vjerni fan svakog članka koji ste do sada objavili te da su notifikacije uključene kada izađe nešto novo.
***
Tekst: BONJOUR.ba
Foto: @mr.leohodzic
TEKST: Ada Ćeremida
Od neorenesansnih stubova do secesijskih portala obišli smo osam zgrada koje i danas pričaju priču o vremenu kada se Sarajevo gradilo kao srednjoevropski grad.
Nakon brojnih tekstova o modi uz serijal Bonjour Picks, koje ste, sudeći po čitanosti voljeli jednako koliko smo ih mi voljeli pisati, The Bonjour List se ovoga puta okreće arhitekturi.
Krećemo u malu gradsku šetnju kroz prošla stoljeća, između neorenesansnih fasada, kupola i portala koji su oblikovali vizuelni identitet Sarajeva. U prvom arhitektonskom izdanju donosimo priču o dvojici arhitekata koji su doslovno ucrtali Sarajevo u evropsku mapu stila: Karlu Paržiku i Josipu Vančašu.
Njihove zgrade i danas čine DNK grada monumentalne, prepoznatljive i podjednako fotogenične koliko i značajne.
Paržik i Vančaš: 8 sarajevskih fasada koja su oblikovala lice grada
Naša šetnja počinje na zapadnom rubu centra, kod Nacionalnog muzeja i Srednje tehničke škole dviju zgrada koje su Paržik projektovao s idejom obrazovanja i znanja kao temelja novog grada.
Odavde, nekoliko koraka dalje, Marijin Dvor uvodi nas u prvi planirani gradski kvart, svojevrsni most između monumentalnog i svakodnevnog Sarajeva.
Nacionalni muzej BiH monumentalna simetrija znanja
Karlo Paržik je ovim zdanjem (1888–1913) postavio temelj za monumentalni urbanizam Sarajeva.
Kompleks u neorenesansnom stilu, inspirisan bečkim muzejima, građen je kao sistem od četiri paviljona povezanih peristilom.
Elegantne arkade, ritmični niz stubova i detaljna ornamentika svjedoče o Paržikovoj viziji Sarajeva kao kulturnog centra Monarhije.
Čak i danas, ulazak u Muzej djeluje kao prolazak kroz vremenski portal znanja.


Srednja tehnička škola klasika koja odgaja stvaraoce
Masivna, ozbiljna i geometrijski stroga, ova Paržikova škola odražava duh industrijskog optimizma s kraja 19. stoljeća.
Figura radnika i učenika na vrhu fasade simboliziraju vezu između teorije i prakse znanja i zanata.
Iako građena u neoklasičnom duhu, njena proporcija i svjetlo nagovještavaju prelazak u modernu epohu obrazovanja.

Prateći obalu Miljacke, stižemo do Akademije likovnih umjetnosti, Pravnog fakulteta i Glavne pošte, tri zgrade koje čine možda najimpresivniji arhitektonski niz uz rijeku.
Tu, u jednom pogledu, možete vidjeti gotovo cijelu stilsku hronologiju austrougarskog perioda: od neorenesansnih proporcija, preko suptilnih baroknih obrisa, do secesijskih detalja koji su tada nagovještavali modernizam.
Marijin Dvor: Kvart koji je najavio moderno Sarajevo
Paržikov i Butschev projekat iz 1880-ih bio je prvi planirani stambeno-poslovni kompleks u gradu.
Smješten na zapadnom ulazu u centar, ovaj ansambl objedinjuje neorenesansne i barokne motive, sa simetričnim fasadama i mansardnim krovovima.
Danas je Marijin Dvor urbani znak, vizuelna granica između starog i novog Sarajeva.

Akademija likovnih umjetnosti od crkve do ateljea
Nekada evangelistička crkva, a danas Akademija, jedno je od najpoznatijih Paržikovih djela (1899). Njena kupola, vitki prozori i kontrastni krov podsjećaju na bečke i praške romaničke revival crkve, dok današnja funkcija unosi savremeni sloj kreativnosti.
Ironično, zgrada koja je izvorno simbolizirala vjeru sada simbolizira umjetnost.



Pravni fakultet ozbiljnost u kamenu
Fasada Pravnog fakulteta odiše disciplinom i redom upravo onim osobinama koje njeguje i sama struka.
Paržikov neorenesansni izraz ovdje se spaja s baroknim ritmom stubova i gornjom lođom koja podsjeća na javne palate Venecije. To je zgrada koja ne pokušava biti spektakularna, već autoritativna.
Glavna pošta komunikacija kao imperijalni simbol
Jedno od najpoznatijih djela Josipa Vančaša (1913), Pošta Sarajevo kombinira neorenesansne i neobarokne elemente.
Grandiozno pročelje s masivnim stubovima i simetričnim prozorima govori o moći komunikacije u doba telegrafa.
Zgrada je do danas ostala jedno od najfotografiranijih mjesta u gradu spoj funkcionalnosti i reprezentacije.
Završavamo kod Narodnog pozorišta i Umjetničke galerije BiH, dvije zgrade koje i danas nose simboliku kulture i okupljanja.
I dok su monumentalne fasade Paržikovih i Vančaševih javnih zdanja stvarale ritam grada, stotine manjih secesijskih portala u okolnim ulicama dodavale su mu šarm i intimnost.
Narodno pozorište teatar monumentalnosti
Kada je Paržik projektovao Narodno pozorište (1897–1899), zamislio ga je kao scenu grada, ne samo umjetnosti.
Njegova fasada, slična bečkim teatarskim zdanjima, odlikuje se skladom između klasične kompozicije i suzdržane dekoracije.
To je zgrada koja i danas, pri svakom ulasku, stvara osjećaj ceremonije jer arhitektura ovdje igra prvu ulogu.

Umjetnička galerija BiH: Bankarski luksuz pretvoren u galerijski mir
Iako danas umjetnička institucija, ova zgrada je izvorno sagrađena kao banka (1906–1908).
Vančaš je spojio monumentalnost s profinjenošću: visoki prozori i fasadna plastika sugeriraju sigurnost i bogatstvo.
Njena unutrašnjost danas zrači tihom elegancijom baš kao i nekadašnji klijenti koji su tu dolazili s povjerenjem.

Sarajevski portali: Secesijski detalji svakodnevice
Kućni ulazi iz 1900-ih godina često su prava mala remek-djela.
Valovite linije, cvjetni ornamenti i kovano željezo odražavaju duh bečke secesije i novu estetiku urbanog života.
Iako manje poznati od monumentalnih zdanja, upravo ti portali čuvaju intimniju, ljudsku stranu arhitektonskog nasljeđa.


Sarajevo, ako ga gledamo kroz Paržikove i Vančaševe fasade, postaje galerija na otvorenom.
Zato, sljedeći put kada prođete pored žute fasade Muzeja, ispod kupole Akademije ili kraj vrata s godinom 1906, sjetite se da svaki kamen u ovom gradu nosi potpis i priču.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!