Zahvaljujući projektu #FEELGOODmajica, u sklopu kojega smo zajedno s dm drogerie markt i Fondacija 787 osigurali edukacije i promociju za više od 50 poduzetnica, naš tim je proveo početak mjeseca u druženju s 25 poduzetnica i jako posebnim #MadeInBiH pričama.

Jedna od njih svakako je ona koju potpisuje Lejla Reizbegović, koja je kroz vlastitu praksu rada kao stomatolog, u jeku pandemije odlučila realizirati vlastitu poslovnu ideju te pokrenuti brend tailor-made uniformi. Fokus je na izradi modernih artikala od kvalitetnih materijala, koji su dizajnirani kako bi i osoba koja ih nosi i provodi velik broj sati dnevno u njoj bilo ugodno. Više detalja o LORICA brendu otkrili smo u razgovoru s ovom mladom poduzetnom damom.
 

***

Kada ste započeli svoj brend i koji je najveći poslovni izazov s kojim ste se susreli na početku?

Sama ideja nastala je prije manje od godine dana, a vjetar u leđa i svjetlost dana je doživjela zahvaljujući BOLD START programu Fondacije 787, na osnovu kojeg je prva kolekcija i dobila ime. Obzirom da mi struka nije tekstilna industrija, pronalazak kvalitetnih vanjskih partnera mi je bio najveći poslovni izazov.

Kako biste opisali svoj brend u 3 riječi?

Elegancija, funkcionalnost, osmišljenost.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by LORICA (@loricabih)

Prva kolekcija se sastoji iz 10 proizvoda, dakle medicinskih uniformi koje obuhvataju bluze, hlače i mantile ženskog i muškog asortimana.

Foto: Lorica BiH

Kako izgleda jedan vaš radni dan?

Svako jutro prije samog početka rada, napravim listu zadataka i obaveza koje trebam završiti u toku tog radnog dana koji traje oko 7 sati. Smatram da je to idealan način motivacije i držanja fokusa na zadanim obavezama jer kada radite sami, nekada je veoma teško održati radnu samodisciplinu.

Naime, u jutarnjim satima se najviše posvećujem vizualima i sadržaju za društvene mreže, zatim malo manje interesantnom finansijskom dijelu. Drugi dio dana posvećujem završavanju logističkih obaveza, s obzirom da je u pitanju proizvodnja gdje moram biti uključena u svaki korak kako bi sve bilo savršeno i onako kako sam zamislila.

Što je ono što vaš brend čini posebnim na domaćem tržištu?

Lorica je bh. brend osmišljen od strane medicinara za potrebe medicinara, a naš tim čine i stručnjaci iz tekstila. Tako sa jedne strane imamo priliku da iz prve ruke osluškujemo potrebe naših budućih kupaca, a sa druge strane te potrebe i želje pretvaramo u proizvode zahvaljujući našim stručnjacima iz područja tekstila.

Također, jedini na regionalnom tržištu radimo sa „pametnim“ antimikrobnim materijalima. Materijali takve vrste sprječavaju rast i razvoj bakterija na radnoj odjeći.

Kako se nosite s neuspjesima i što vas motivira da nastavite dalje raditi na ostvarenju ciljeva?

U neuspjesima vidim priliku za evaluaciju dosadašnjeg rada i formiranju boljeg i efektnijeg plana za dalje. Motivacija mi je svaki novi dan koji nosi nove prilike i nafaku!

Najvažnija lekcija o poduzetništvu koju ste naučili dosad?

Dobar tajming i kvalitetan networking su ključ uspjeha! Ukoliko ne odrađujete i ne završavate stvari na vrijeme, sam ishod i kvalitet posla itekako trpe, dok je kvalitetan networking savršen vid upoznavanja ljudi koji vam mogu otvoriti lepezu novih šansi.

Koliko su, po vašem iskustvu, ljudi u BiH upoznati s #MadeinBiH etiketom i koji su još koraci potrebni za edukaciju i podizanje svijesti?

U posljednje vrijeme se definitivno digla svijest o #MadeinBiH etiketi, naročito zbog same epidemije. Međutim, smatram da podrška malim biznisima treba biti veća i da se svi moramo potruditi da im svojim doprinosom dignemo vrijednost.

Knjiga koja je na vas ostavila najviše utisaka?

Ima ih par, ali za ovu priliku ću izdvojiti knjigu „Ispričat ću ti priču“ od Jorge Bucaya.

Što birate kada se želite opustiti i napuniti baterije?

Baterije najbolje napunim provodeći vrijeme u prirodi. Ljeti je to planinarenje i odlazak na more, a zimi skijanje. Mislim da je vrijeme provedeno u prirodi idealan način rekonektovanja sa samim sobom.

Ovaj naš intervju rezultat je projekta koji radimo s dm drogerie markt i Fondacija 787. Jeste li kroz njega za svoj brend osjetili benefite i ako da, koje?

Kroz webinare sam naučila mnogo korisnih stvari za svoj biznis, ali i umrežila se sa dosta jakih i kvalitetnih žena tako da se definitivno #feelgood!

Što biste preporučili BONJOUR.čitateljicama kojima nedostaje hrabrosti da započnu svoju kreativnu priču?

Preporučila bih im da naprave prvi hrabri korak naprijed jer da bi došle do zone rasta, moraju izaći iz zone komfora. Uz predani rad, trud i zalaganje dođe i sreće taman onoliko koliko nam treba da napravimo promjenu koju želimo vidjeti!

Lejla Reizbegović, osnivačica brenda LORICA & Dijana Ćavar, urednica BONJOUR.ba

***
Razgovarala: Dijana Ćavar
Foto: Marko Jovančić za BONJOUR.ba

Sarajevo Film Festival je još 2014. godine kroz svoju profesionalnu platformu CineLink Industry Days pokrenuo niz inicijativa s ciljem promocije rodne ravnopravnosti, osnaživanja filmskih radnica i borbe protiv sistemskih nejednakosti u regionalnom i europskom filmskom okruženju.

Jedan od simbola te posvećenosti je Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti koju podržava Mastercard, priznanje koje se dodjeljuje redateljici debitantici čiji rad nosi snažan autorski glas i doprinosi rodnoj ravnoteži u kinematografiji. 

Ove godine, o dobitnici nagrade odlučuje tročlani žiri koji čine Anna Croneman, Ivan Marinović i Norika Sefa.



 

Norika Sefa je kosovska redateljica, scenaristica i producentica, koja se proslavila sa debitantskim filmom Tražeći Veneru (2021.), koji je osvojio priznanja širom svijeta i etablirao je kao jedno od najautentičnijih novih imena evropske kinematografije. Upravo sa ovim filmom je postala prva dobitnica Specijalne nagrade za promicanje rodne ravnopravnosti. 

Njeno stvaralaštvo karakteriše hrabro istraživanje forme i emocije: od dokumentarca Desde Arriba, snimljenog u peruanskoj džungli pod mentorstvom Wernera Herzoga, do najnovijeg avangardnog kratkog filma Kao bolesno žuta (2024.).

 

Osim autorskog rada, Norika aktivno podučava i učestvuje na kulturnim i umjetničkim događajima, a članica je i Europske filmske akademije. U ovom razgovoru govori o iskustvu rada u žiriju, o tome kako vidi proces ocjenjivanja i šta je danas najviše inspiriše u filmskom stvaralaštvu.

 

Ove godine ste član žirija za Specijalnu nagradu za promicanje rodne ravnopravnosti, koju podržava Mastercard. Kako je biti „s druge strane” slušati, procjenjivati i birati, umjesto biti onaj čiji se rad ocjenjuje? Kako je donijeti odluku koja može oblikovati nečiji put?

 

Prije svega, presretna sam što sam ponovo u Sarajevu. Do sada sam ovdje dolazila kako bih predstavila film, i to je bio poseban osjećaj. Sada je drugačije, ovaj zadatak nije stvar zanosa ili strasti, nego razmišljanja. Ne doživljavam ovu ulogu kao oblikovanje nečijeg života, svako oblikuje svoj život na način koji je često tajanstven i van domašaja jedne odluke. Procjenjivanje drugoga više otkriva o osobi koja žirira nego o onome koga on ocjenjuje. 

Kao članica žirija osjećam se kao ogledalo, jer svaka odluka odražava moje vrijednosti, moj osjećaj ljepote, moje skrivene pristrasnosti. Potrebno je da vidim ne samo ono što je prikazano, nego i ono što je namjeravano kroz proces stvaranja. Na kraju, ocjenjivanje filma nije samo o filmu, to je tihi dijalog između platna i priče u meni.

U svijetu filma postoje trenuci koje nije moguće izmjeriti brojkama.

Kada pogledate na svoj put od trenutka kada ste dobili nagradu, pa do članstva u žiriju, koji je za vas bio onaj poseban, neprocjenjiv trenutak?

 

Ne postoji jedan trenutak, već možda osjećaj, koji je nastao kao posljedica mnogih neprocjenjivih trenutaka. Dok sam snimala filmove, postajala sam svjesna svijeta od kojeg sam se udaljavala. To su oni trenuci kada se iluzija na trenutak rasprši i stvari vidite drugačije. To je otvorilo prostor u kojem nisam morala da zauzmem stav, već sam jednostavno mogla biti radoznalija.

 

Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti daje podstrek rediteljicama na početku njihovog puta. Koliko ovakva podrška može donijeti nove ideje ili dodatnu hrabrost u kreativnom procesu? Iz vlastitog iskustva, možete li podijeliti trenutak kada vas je takva podrška ohrabrila na naredni korak?

 

Za mene, rad u kinematografiji koja pomjera granice jezika i forme znači i traganje za novim načinima finansiranja i preuzimanje većih kreativnih rizika. Industrija se brzo mijenja i na svakom koraku morate biti spremni da se prilagodite. Žene, posebno iz manjih zajednica poput moje, često odrastaju učeći da budu otporne, da moraju, te im se drugačije usađuje i način kako da prihvate neuspjeh kao dio puta. 

Nagrade poput ove donose posebnu vrstu svijesti. Podsjećaju nas da je rodna ravnopravnost u filmu još uvijek proces u nastajanju. Ova vrsta podrške ne odnosi se na status ili priznanje, nego na njegovanje tog procesa i perspektive. Tako ja to doživljavam i kod sebe. 



 

 

Podrška ženama u filmu  
 

Kada gledate na vlastiti put, ali i na rad drugih rediteljica, šta vidite kao ključ jačanja ženskih glasova u filmskoj industriji?

 

Za mene, jačanje ženskih glasova u filmu znači dati sebi dozvolu da preuzmemo rizike i da budemo uključene u svaki dio procesa stvaranja filma. Prečesto se žene usmjeravaju na uloge poput pisanja ili planiranja, dok se tehnička područja, rješavanje problema ili budžetiranje i dalje posmatraju kao  „muški poslovi“. 

Nije stvar samo u pristupu, već u preispitivanju naslijeđenog načina razmišljanja, i vrste obrazovanja koje dijeli poslove po spolu. Srećom, to se mijenja.

 

Pogled u budućnost  
 

Od osvajanja nagrade do uloge u žiriju – vaš put već povezuje dva važna trenutka. Šta vas danas, u kreativnom smislu, najviše uzbuđuje i inspiriše u onome što dolazi?

 

Ne razmišljam zaista o prekretnicama, one postaju jasne tek kada se osvrnete unazad. A kada ih ugledate, sve što možete jeste da zastanete i zahvalite na tome. Najvažnije je ostati prisutan. 

Ono što me sada inspiriše jeste napetost između svijeta kakav nam se prikazuje i svijeta kakav zaista jeste. Inspiriše me širina kinematografije, ono što ona može da bude i mogućnosti koje otvara da istražujemo, preispitujemo i zamišljamo.

 

Foto: PR