Larisa Halilović je ekspertica za obrazovanje i razvoj, mentorica i govornica, sa preko 20 godina iskustva.

Direktorica je regionalnog projektnog tima za medije u British Council-u i članica Instituta za liderstvo i menadžment, dama je čiji nas osmijeh i pozitivna energija uvijek oduševi, a pored svega ovoga je i veliki zagovornik kupovine i nošenja domaćeg dizajna.

Jedna je od onih osoba koja ne samo da govori o važnosti pomaganja brendova sa #MadeInBiH etiketom, nego ćete je najčešće i vidjeti u domaćem dizajnu. Bavi se i istraživanjem emocionalne inteligencije, a zbog njene svestranosti upravo ona nam se učinila kao idealan sagovornik za Bonjour.ba intervju. 

Moramo priznati da je prva stvar koju primijetimo kod vas vaš osmijeh na licu, koji je skoro uvijek prisutan. Kako vam to uspijeva?

Lijepo je što se baš osmijeh prvo primijeti. Za mene je on dijelom odraz karaktera, a dijelom iskrene radosti pri susretu s ljudima, pozdrava, radoznalosti, sreće i ljubavi. Moj osmijeh nije baš uvijek tu, jer svi imamo spektar emocija i izazova, ali kada jeste, lako možete osjetiti da je iskren i iz dubine bića. Obično kada se nasmijem iskreno, i druga osoba uzvrati, ili im bar malo jače zasijaju oči, a to je dobar start.

S obzirom da se o mentorstvu ne govori mnogo u Bosni i Hercegovini, za početak nama i našim čitateljima i čitateljkama objasnite šta ustvari mentorstvo predstavlja.

Mentorstvo je veoma efikasan način ličnog i profesionalnog razvoja kroz rad u pažljivo odabranom paru. Obično se kroz mentorstvo spajamo s osobom koja je od nas iskusnija u nekoj oblasti i ulazimo u proces podrške - kroz razgovor, pitanja, refleksiju, razmjenu iskustva i razmatranje različitih perspektiva. Mentorski odnos je dubok i snažan, zasnovan na povjerenju i poštovanju. Za glavni cilj ima jačanje i razvoj osoba koje prolaze kroz njega i veoma često se vremenom pretvori u životno prijateljstvo. Po mom iskustvu mentorstvo je jedan od najefikasnijih i najintenzivnijih načina učenja i napredovanja.

Između ostalog, poznati ste i po vašoj podršci domaćim dizajnerima, u čijim kreacijama ste često viđeni. Koja poruka stoji iza toga?

Ljubav prema dizajnu, modi, kreativnosti i umjetnosti je prisutna u mom životu od malena. Vremenom sam spoznala da su talent, kreativnost i jedinstvenost naših dizajnera zaista vrijedni pažnje, investicije i podrške. Istovremeno, količina talenta i truda koju naše dizajnerice i dizajneri ulažu je suprotno proporcionalna podršci sistema u kom djeluju. Zato smatram da je veoma važno da svi mi koji volimo i uživamo u dizajnu, a u prilici smo da podržimo našu scenu, aktivno to i činimo. Uvijek prije biram podržati i nositi kreacije nezavisnih dizajnerica i dizajnera, nego nekih velikih poznatih komercijalnih brendova. Na taj način izražavam svoje lično poštovanje prema njihovom radu, podržavam ih koliko je to u mojoj moći i trudim se promovirati njihov talent unutar i van BiH. Istovoremeno, istinski uživam nositi njihove unikatne kreacije koje divno izgledaju, kvalitetne su, svaka ima svoju priču i u kojima se fenomenalno osjećam.

Kako osobe koje imaju potrebu i želju za mentorstvom i na koji način mogu doći u kontakt sa mentorima? Ko uopšte može biti mentor?

Postoje različiti modeli mentorstva. Neki su formalni a neki ne. Iz iskustva smatram da na nam svima trebaju mentorke i mentori u svim našim fazama života. Osoba koja je u potrazi za mentorkom, ima opciju da potraži postojeće mentorske programe u svojoj branši i prijavi se. Druga opcija je prepoznati osobu koja je uzor, ima vještine i znanja koje cijenimo i želimo razviti, ostvariti kontakt i proaktivno ju pitati da sa nama stupi u mentorski odnos. S tim što moramo imati u vidu da osoba s druge strane mora u nama prepoznati potencijal i imati želju da nas podrži – jer mentorstvo je dvostrani proces kroz koji obje osobe uče i razvijaju se. Malo šarma, karizme i uvjerljivosti da baš oni trebaju i žele biti baš tvoj mentor i mentorka čine razliku.

Mentorke i mentori mogu biti svi oni koji imaju određeno znanje, vještine i iskustva koja su korisna i značajna drugima, a koji su spremni podijeliti ih i podržati druge u procesu učenja i razvoja. Godine nisu važne – na primjer neko ko studira može biti mentor srednjoškolcima, iskusni profesionalci mogu mentorisati osobe koje tek počinju karijeru, itd. Međutim, moram naglasiti da nije dovoljno znati i biti iskusna osoba. Da bi bila mentorka, potrebno je naučiti tehnike mentorstva, uključujući aktivno slušanje, postavljanje kvalitetnih i korisnih pitanja, kako definirati i pratiti ciljeve, i još mnogo toga.

Foto: Arnej Misirlić 

Da li je za uspjeh mentija nužno poslušati savjete mentora?

Odlično pitanje. U mentorstvu kakvo ja zastupam, mentor nije tu da daje savjete koje menti "sluša" i slijepo prati. Mentor ili mentorka su tu da postave pitanje, pomognu da se osvijeste i sagledaju različite perspektive, podijele svoja iskustva, razvije povjerenje, a na mentiju ili mentijki je da odluče kojim pravcem idu. Odlika kvalitetnog mentora ili mentorke je biti u stanju podržati odluku, čak i kada se ne slažu sa njom, s posebnim fokusom na kreiranju prostora za učenje iz ličnog iskustva. To zna biti teško, ali i najefikasnije i najzanimljivije za obje osobe.

Foto: Arnej Misirlić 

Mentorica ste mnogim mladim ljudima i poduzetnicima/cama, da li nam kroz to iskustvo možete reći koje su to vještine i sposobnosti koje osoba treba da posjeduje?

Biti mentorica je ogromna čast i zadovoljstvo, a istovremeno nosi i odgovornost. Imala sam priliku kreirati, pilotirati i sudjelovati u mentorskim programima u IT sektoru, kreativnoj industriji, medijima, politici, biznisu, poduzetništvu, liderstvu, obrazovanju i profesionalnom razvoju. Neke od karakteristika i vještina koje su potrebne za kvalitetno mentorstvo, bez obzira na sektor rada uključuju: otvorenost, nesebičnost, poštovanje, radoznalost, odsustvo ega i sujete, vještine aktivnog slušanja, poznavanje tehnika postavljanja relevantnih i kvalitetnih pitanja, strpljenje, tehnike davanja povratne informacije, vještine dobre komunikacije, umreženost. Međutim, pored ovih tehnika i vještina koje se mogu učiti i razvijati, najvažnija od svega je istinska želja i posvećenost da osobu kojoj si mentorka podržiš u njihovom rastu i razvoju. Sve dok je to fokus, ostale vještine se vremenom nauče i postanu drugom prirodom.

Jedan od najtežih koraka pri pokretanju biznisa, u obrazovanju i ličnom razvoju je pronalazak inspiracije i motivacije, koju poruku imate za osobe kojima to trenutno nedostaje?

Imati inspiraciju i motivaciju jeste teško, međutim ako se na to fokusiramo, dobri primjeri i uzori su svuda oko nas. Potraži primjere ljudi koji imaju kvalitete, vještine i vrijednosti koje cijeniš. Istraži šta oni rade da bi uspjeli i iznijeli se sa svakodnevnim izazovima. Čitaj, gledaj, slušaj o stvarnim pozitivnim pričama i uspjesima i o tome kako se nositi s padovima i neuspjesima. Poveži se s ljudima koji razvijaju ideje, biznise, rade nešto korisno i čine dobro za društvo. Nađi audio i video sadržaj koji te motivira i diže. Nađi nekoga od koga bi željela učiti. Pitaj ih da ti budu mentor ili mentorica – jednom mjesečno može biti odličan start. Preuzmi odgovornost za svoj rast. A kad ti dobro ide, sjeti se i motivirati i ispirisati druge.

Pretpostavljamo da se na vašem stolu nalazi dosta stručne literature, koje su to knjige koje čitate za opuštanje?

Stručna literatura je svuda oko mene. Od spavaće sobe, do dnevnog boravka su knjige i bilješke (koje izluđuju ostatak ukućana). Za opuštanje volim online sadržaj - članke o modi i dizajnu, blogove ljudi koje cijenim, novosti iz svijeta arhitekture, muzike i umjetnosti.

S obzirom da ste poslovno jako aktivna osoba, kako provodite slobodno vrijeme sami, a kako s porodicom?

Kad sam sama koristim vrijeme da se povežem sa sobom – meditiram, radim vježbe disanja, pjevam, namišljam ideje, projekte, rješenja, ponekad crtam, kad sam na vikendici, družim se s cvijećem.

S porodicom je uvijek dinamično i zavisi ko bira aktivnosti. Nekada su to zajedničke društvene igre, nekad kreativne radionice, nekad skupa pjevamo, nekada familijarno gledamo crtiće, nekada je to šetnja šumom, nekad je to ples po kući, a najviše volimo kada skupa možemo ići negdje gdje nismo prije bili. Pandemija nam je omogućila mnogo više zajedničkog vremena, pa smo zadnjih par godina bili u prilici da eksperimentišemo s raznovrsnim porodičnim sadržajima.

* * * 
Fotografije: Edvin Kalić/Privatna arhiva 

U idealnom svijetu, svaki dom bi trebao prije svega nuditi zaštitu i sigurnost, no surova realnost ponekad pokazuje drugačije.

Poražavajuća je činjenica da su hiljade žena izložene opasnosti i zlostavljanju. Za mnoge od njih ključ do slobode krije se u Sigurnim kućama. Upravo iz tog razloga smo odlučili razgovarati s menadžericom Sigurne kuće Fondacije lokalne demokratije u Kantonu Sarajevo, Muberom Hodžić – Lemeš. 

 

Mubera Hodžić – Lemeš

Željeli smo bolje razumjeti sveobuhvatnu podršku koju ova institucija pruža ženama, a te ključne informacije prenijeti i vama. Otkrivamo koji su to koraci nakon što su osobe fizički sigurne u kućama, koliko je važna terapija, koji su uslovi za djecu, ali i to kako mi kao individue možemo djelovati ukoliko sumnjamo na nasilje u našoj blizini. 

 

Pored fizičke zaštite i pružanja sigurnosti nudite mnoštvo besplatnih usluga u vašoj organizaciji. Nakon što su osobe fizički sigurne u vašim kućama, koji je naredni korak?

Fondacija lokalne demokratije upravlja Sigurnom kućom u Kantonu Sarajevo od 2000. godine, a pored toga imamo i druge vidove podrške i pomoći ženama žrtvama nasilja u porodici poput našeg Centra za žene, SOS telefona, Edukativnog kutka za mlade.

Kada govorimo o Sigurnoj kući, ona predstavlja jednu od mogućnosti zbrinjavanja žrtava nasilja u momentu kad se nasilje prijavi, kada je ženi potrebna fizička zaštita, sigurnost, ali i kompletan specijalizirani set usluga koje pomažu žrtvama nasilja za izlazak iz nasilničkog odnosa.

Vrste usluga koje se pružaju žrtvama nasilja u porodici u Sigurnoj kući su:

- Fizička zaštita i sigurnost,

- Psihoterapijski tretman (individualni i grupni),

- Radno - okupaciona terapija,

- Socijalno savjetovanje i podrška,

- Pravna pomoć, kroz korištenje usluga Centra za besplatnu pravnu pomoć FLD,

- Medicinska asistencija i rehabilitacija u suradnji sa zdravstvenim ustanovama,

- Terapijski rad sa partnerom/počiniteljem nasilja sa Službama socijalne zaštite Kantona Sarajevo,

- Ekonomsko osamostaljivanje korisnica kroz ekonomsko osnaživanje (uključivanje korisnica u Savjetovalište za žene FLD Sarajevo, suradnja sa Zavodom za zapošljavanje i drugim NVO organizacijama koje implementiraju programe ekonomske podrške žrtava nasilja u porodici),

- Psihoterapijski tretman djece žrtava nasilja (psihološka podrška, pomoć u savladavanju nastavnog plana i programa, rekreativni program s volonterima)

Koliko je važan psihoterapijski tretman? 

Ženama koje su doživjele nasilje, a koje se suočavaju sa posljedicama nasilja, uglavnom je potrebna psihoterapijska pomoć. U Sigurnoj kući se žene uključuju u cjelokupni psihosocijalni tretman. Svaki slučaj je individualan i pristupa mu se na takav - individualan način.

Cilj psihološke podrške je:

- Pomoći ženi da vrati dobru sliku o sebi, stekne samopouzdanje i preuzme kontrolu nad svojim životom,

- Pomoći ženi da stekne svijest o svom pravu na izbor, pravu na život bez nasilja te joj omogućiti potpuni oporavak od traume,

- Postići znatno smanjenje simptoma traume, s ciljem njihovog potpunog nestanka.

Centar za žene Fondacije lokalne demokratije koji je smješten u Sarajevu također pruža besplatnu psihološku pomoć i podršku, pravno savjetovanje i socio-ekonomsku podršku za žrtve nasilja u porodici ili partnerskog nasilja, samohranim majkama, ženama na socijalnoj margini ili ženama žrtvama rata. Sve žene koje imaju potrebu mogu zakazati svoj termin na jedan od brojeva telefona: 033 570-560 ili 033 570-561.

Kako osiguravate privatnost korisnica usluga?

Imamo obrazac i jasne upute prema kojima objasnimo korisnicama da ne mogu nikome odavati lokaciju na kojoj su smještene. Korisnice naših usluga nikada ne izlažemo javnosti na način da bilo gdje objavljujemo njihova imena ili bilo kakve informacije koje bi na bilo koji način mogle otkriti njihov identitet. Anonimnost je zagarantovana svima, a reagujemo i u slučajevima anonimnih prijava.

 

Kakav je proces ulaska i izlaska iz sigurne kuće? 

U Kantonu Sarajevo su jasno definisane procedure smještaja žrtava nasilja u Sigurnu kuću. Potpisani su protokoli o saradnji sa Kantonalnim centrom za socijalni rad i MUP-om Kantona Sarajevo. Ukoliko žena prijavi nasilje na SOS telefon, policija se uputi na adresu i djeluje u skladu sa svojom nadležnošću. Žena dobije sve informacije o zaštiti, mogućnost da ode u policijsku upravu i podnese krivičnu prijavu, policija po potrebi uključi nadležnu službu socijalne zaštite odnosno dežurnog socijalnog radnika ukoliko je potreban smještaj u Sigurnu kuću koji se odmah može i realizovati.

Na području Kantona Sarajevo rade dežurni socijalni radnici tako da se zbrinjavanje žrtve može realizovati i tokom tokom noći, vikendima, praznicima. odnosno uvijek je moguć smještaj i zaštita žrtava nasilja na području Kantona Sarajevo. Također je i SOS telefon aktivan 24 sata. Dakle, potrebno je da prijavite nasilje nadležnoj policiji, centru za socijalni rad ili nas pozovite na SOS telefon broj 033 222-000. U Sigurnoj kući se može ostati do šest mjeseci, moguće je i duže u odnosu na kompleksnost slučaja, u saradnji sa centrima za socijalni rad.
 

Na koji način se radi sa korisnicama vaših usluga kako bi se osamostalile i nastavile život izvan kuće? 

U Sigurnoj kući u Sarajevu je od 2000. godine zbrinuto 2.314 žrtava nasilja. Razvijali smo i razvijamo dodatne programe podrške u vidu ekonomskog osnaživanja žena, pravne i psihološke podrške kako bi žene žrtve nasilja dobile mogućnost da se osamostale i izađu iz kruga nasilja. Posljednjih godina realizujemo Socijalni program koji je obezbjeđen od strane Ministarstva za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo.

Socijalni program se odnosi na materijalnu podršku žrtvama nasilja u porodici koje se osamostale nakon provedenog terapijskog tretmana u Sigurnoj kući. Za žene je od izuzetne važnosti podrška koju dobiju nakon napuštanja Sigurne kuće. Kroz Socijalni program omogućeno im je plaćanje troškova kirije i režija u trajanju do šest mjeseci.

Foto: Pexels.com   

 

Postoji li plan za postupanje u hitnim situacijama? 

Sigurna kuća pruža pomoć i zaštitu 24 sata dnevno, uvijek su naše usluge dostupne onima kojima su potrebne.

Postoje li procedure za procjenu opasnosti prije izlaska?

Mi imamo jasno definisanu izlaznu strategiju. Nakon smještaja u Sigurnu kuću i stabilizacije psihofizičkog stanja pristupa se izradi individualnog plana zaštite kojeg sačinjava korisnica zajedno sa psihologom nadležne službe socijalne zaštite i socijalnom radnicom Sigurne kuće. U individualnom planu se žena izjašnjava na koji način vidi rješenje svoje situacije. Uključe se potrebne institucije i organizacije koje će učestvovati u realizaciji plana zaštite.

Nakon realizacije većine postavljenih ciljeva, odnosno sticanja uvjeta za izlazak iz Sigurne kuće isto se i realizuje. Svaki slučaj se radi individualno te je i za rješenje istog potrebno različito vrijeme. Npr. ukoliko žena odluči trajni prekid nasilnog odnosa, potrebno je duže vrijeme dok završi postupak posredovanja, pokrene razvod braka, riješi pitanje čuvanja djece, nađe posao i stekne materijalne pretpostavke za samostalan život. Pojedine žene se vraćaju i u porodicu, ali sa drugačijim stavom jer su ohrabrene, pošto znaju da se ponovo mogu obratiti za pomoć ukoliko im bude potrebna. Sve žene koje su boravile u Sigurnoj kući ili prijavljivale nasilje u porodici mogu ponovno dobiti podršku sistema ukoliko je trebaju.

Nasilje u porodici se može prijaviti više puta, žena može biti zaštićena izrečenim zaštitnim mjerama više puta kao što može više puta i boraviti u Sigurnoj kući. Izlazak iz nasilnog odnosa je veoma težak i neke žene trebaju duže vrijeme do konačnog odlaska od počinitelja nasilja. Prema dostupnim svjetskim istraživanjima žena u prosjeku ostane 4 - 7 godina u nasilnom odnosu prije nego što iz njega izađe, a u prosjeku odlazi 7 puta prije konačnog odlaska.   

Kakve su usluge dostupne djeci osoba koje su pretrpjele nasilje? 

Imamo osiguran psihoterapijski tretman djece žrtava nasilja (psihološka podrška, pomoć u savladavanju nastavnog plana i programa, rekreativni program s volonterima i slično). Od 2002. godine u okviru Sigurne kuće pokrenut je rad i skloništa za djevojke žrtve seksualnog nasilja, incesta, silovanja, porodičnog nasilja i drugih oblika nasilja. Primarni cilj skloništa je obezbjeđivanje direktne zaštite djevojaka, psihoterapijski tretman u cilju rehabilitacije i resocijalizacije (nastavak školovanja, detraumatizacija i prevazilaženje traumatskih iskustava, ponovno uključivanje u društveni život).

 

Foto: Pexels.com

Za kraj nam recite koje su to mjere koje mi kao individue možemo poduzeti ukoliko sumnjamo da se u našoj blizini dešava neki oblik nasilja? 

Nevladine organizacije u „Sigurnoj mreži“ kojima koordinira Fondacija lokalne demokratije su kroz svoja iskustva sa žrtvama nasilja napravile iskorak kako nasilje više ne bi bilo tabu tema u četiri zida, kako bi postalo javno vidljivo i samim time kažnjivo. Nasilju može biti izloženo svako bez obzira na obrazovanje i zaposlenje. Važno je da poručimo iz prakse da je moguće izaći iz kruga nasilja ukoliko se koriste svi resursi i trenutna zakonska rješenja. Svako neprijavljivanje i prikrivanje nasilja stvara pogodno tlo da se nasilje nastavi i postane intenzivnije.

Žrtve nasilja kao i građani/ke koji imaju saznanja da se nasilje dešava mogu pozvati SOS telefon i zatražiti pomoć – 033/222-000, zatim 1265 za FBiH i 1264 za Republiku Srpsku. Žrtve nasilje nisu krive za počinjeno nasilje i svaki oblik nasilja treba prijaviti. Napravite prvi korak, pozovite SOS telefon gdje ćete biti saslušane bez osude, možete nazvati i anonimno i dobit ćete mogućnost da se zaštitite.

* * *   
Foto: Pexels.com