Larisa Halilović je ekspertica za obrazovanje i razvoj, mentorica i govornica, sa preko 20 godina iskustva.

Direktorica je regionalnog projektnog tima za medije u British Council-u i članica Instituta za liderstvo i menadžment, dama je čiji nas osmijeh i pozitivna energija uvijek oduševi, a pored svega ovoga je i veliki zagovornik kupovine i nošenja domaćeg dizajna.

Jedna je od onih osoba koja ne samo da govori o važnosti pomaganja brendova sa #MadeInBiH etiketom, nego ćete je najčešće i vidjeti u domaćem dizajnu. Bavi se i istraživanjem emocionalne inteligencije, a zbog njene svestranosti upravo ona nam se učinila kao idealan sagovornik za Bonjour.ba intervju. 

Moramo priznati da je prva stvar koju primijetimo kod vas vaš osmijeh na licu, koji je skoro uvijek prisutan. Kako vam to uspijeva?

Lijepo je što se baš osmijeh prvo primijeti. Za mene je on dijelom odraz karaktera, a dijelom iskrene radosti pri susretu s ljudima, pozdrava, radoznalosti, sreće i ljubavi. Moj osmijeh nije baš uvijek tu, jer svi imamo spektar emocija i izazova, ali kada jeste, lako možete osjetiti da je iskren i iz dubine bića. Obično kada se nasmijem iskreno, i druga osoba uzvrati, ili im bar malo jače zasijaju oči, a to je dobar start.

S obzirom da se o mentorstvu ne govori mnogo u Bosni i Hercegovini, za početak nama i našim čitateljima i čitateljkama objasnite šta ustvari mentorstvo predstavlja.

Mentorstvo je veoma efikasan način ličnog i profesionalnog razvoja kroz rad u pažljivo odabranom paru. Obično se kroz mentorstvo spajamo s osobom koja je od nas iskusnija u nekoj oblasti i ulazimo u proces podrške - kroz razgovor, pitanja, refleksiju, razmjenu iskustva i razmatranje različitih perspektiva. Mentorski odnos je dubok i snažan, zasnovan na povjerenju i poštovanju. Za glavni cilj ima jačanje i razvoj osoba koje prolaze kroz njega i veoma često se vremenom pretvori u životno prijateljstvo. Po mom iskustvu mentorstvo je jedan od najefikasnijih i najintenzivnijih načina učenja i napredovanja.

Između ostalog, poznati ste i po vašoj podršci domaćim dizajnerima, u čijim kreacijama ste često viđeni. Koja poruka stoji iza toga?

Ljubav prema dizajnu, modi, kreativnosti i umjetnosti je prisutna u mom životu od malena. Vremenom sam spoznala da su talent, kreativnost i jedinstvenost naših dizajnera zaista vrijedni pažnje, investicije i podrške. Istovremeno, količina talenta i truda koju naše dizajnerice i dizajneri ulažu je suprotno proporcionalna podršci sistema u kom djeluju. Zato smatram da je veoma važno da svi mi koji volimo i uživamo u dizajnu, a u prilici smo da podržimo našu scenu, aktivno to i činimo. Uvijek prije biram podržati i nositi kreacije nezavisnih dizajnerica i dizajnera, nego nekih velikih poznatih komercijalnih brendova. Na taj način izražavam svoje lično poštovanje prema njihovom radu, podržavam ih koliko je to u mojoj moći i trudim se promovirati njihov talent unutar i van BiH. Istovoremeno, istinski uživam nositi njihove unikatne kreacije koje divno izgledaju, kvalitetne su, svaka ima svoju priču i u kojima se fenomenalno osjećam.

Kako osobe koje imaju potrebu i želju za mentorstvom i na koji način mogu doći u kontakt sa mentorima? Ko uopšte može biti mentor?

Postoje različiti modeli mentorstva. Neki su formalni a neki ne. Iz iskustva smatram da na nam svima trebaju mentorke i mentori u svim našim fazama života. Osoba koja je u potrazi za mentorkom, ima opciju da potraži postojeće mentorske programe u svojoj branši i prijavi se. Druga opcija je prepoznati osobu koja je uzor, ima vještine i znanja koje cijenimo i želimo razviti, ostvariti kontakt i proaktivno ju pitati da sa nama stupi u mentorski odnos. S tim što moramo imati u vidu da osoba s druge strane mora u nama prepoznati potencijal i imati želju da nas podrži – jer mentorstvo je dvostrani proces kroz koji obje osobe uče i razvijaju se. Malo šarma, karizme i uvjerljivosti da baš oni trebaju i žele biti baš tvoj mentor i mentorka čine razliku.

Mentorke i mentori mogu biti svi oni koji imaju određeno znanje, vještine i iskustva koja su korisna i značajna drugima, a koji su spremni podijeliti ih i podržati druge u procesu učenja i razvoja. Godine nisu važne – na primjer neko ko studira može biti mentor srednjoškolcima, iskusni profesionalci mogu mentorisati osobe koje tek počinju karijeru, itd. Međutim, moram naglasiti da nije dovoljno znati i biti iskusna osoba. Da bi bila mentorka, potrebno je naučiti tehnike mentorstva, uključujući aktivno slušanje, postavljanje kvalitetnih i korisnih pitanja, kako definirati i pratiti ciljeve, i još mnogo toga.

Foto: Arnej Misirlić 

Da li je za uspjeh mentija nužno poslušati savjete mentora?

Odlično pitanje. U mentorstvu kakvo ja zastupam, mentor nije tu da daje savjete koje menti "sluša" i slijepo prati. Mentor ili mentorka su tu da postave pitanje, pomognu da se osvijeste i sagledaju različite perspektive, podijele svoja iskustva, razvije povjerenje, a na mentiju ili mentijki je da odluče kojim pravcem idu. Odlika kvalitetnog mentora ili mentorke je biti u stanju podržati odluku, čak i kada se ne slažu sa njom, s posebnim fokusom na kreiranju prostora za učenje iz ličnog iskustva. To zna biti teško, ali i najefikasnije i najzanimljivije za obje osobe.

Foto: Arnej Misirlić 

Mentorica ste mnogim mladim ljudima i poduzetnicima/cama, da li nam kroz to iskustvo možete reći koje su to vještine i sposobnosti koje osoba treba da posjeduje?

Biti mentorica je ogromna čast i zadovoljstvo, a istovremeno nosi i odgovornost. Imala sam priliku kreirati, pilotirati i sudjelovati u mentorskim programima u IT sektoru, kreativnoj industriji, medijima, politici, biznisu, poduzetništvu, liderstvu, obrazovanju i profesionalnom razvoju. Neke od karakteristika i vještina koje su potrebne za kvalitetno mentorstvo, bez obzira na sektor rada uključuju: otvorenost, nesebičnost, poštovanje, radoznalost, odsustvo ega i sujete, vještine aktivnog slušanja, poznavanje tehnika postavljanja relevantnih i kvalitetnih pitanja, strpljenje, tehnike davanja povratne informacije, vještine dobre komunikacije, umreženost. Međutim, pored ovih tehnika i vještina koje se mogu učiti i razvijati, najvažnija od svega je istinska želja i posvećenost da osobu kojoj si mentorka podržiš u njihovom rastu i razvoju. Sve dok je to fokus, ostale vještine se vremenom nauče i postanu drugom prirodom.

Jedan od najtežih koraka pri pokretanju biznisa, u obrazovanju i ličnom razvoju je pronalazak inspiracije i motivacije, koju poruku imate za osobe kojima to trenutno nedostaje?

Imati inspiraciju i motivaciju jeste teško, međutim ako se na to fokusiramo, dobri primjeri i uzori su svuda oko nas. Potraži primjere ljudi koji imaju kvalitete, vještine i vrijednosti koje cijeniš. Istraži šta oni rade da bi uspjeli i iznijeli se sa svakodnevnim izazovima. Čitaj, gledaj, slušaj o stvarnim pozitivnim pričama i uspjesima i o tome kako se nositi s padovima i neuspjesima. Poveži se s ljudima koji razvijaju ideje, biznise, rade nešto korisno i čine dobro za društvo. Nađi audio i video sadržaj koji te motivira i diže. Nađi nekoga od koga bi željela učiti. Pitaj ih da ti budu mentor ili mentorica – jednom mjesečno može biti odličan start. Preuzmi odgovornost za svoj rast. A kad ti dobro ide, sjeti se i motivirati i ispirisati druge.

Pretpostavljamo da se na vašem stolu nalazi dosta stručne literature, koje su to knjige koje čitate za opuštanje?

Stručna literatura je svuda oko mene. Od spavaće sobe, do dnevnog boravka su knjige i bilješke (koje izluđuju ostatak ukućana). Za opuštanje volim online sadržaj - članke o modi i dizajnu, blogove ljudi koje cijenim, novosti iz svijeta arhitekture, muzike i umjetnosti.

S obzirom da ste poslovno jako aktivna osoba, kako provodite slobodno vrijeme sami, a kako s porodicom?

Kad sam sama koristim vrijeme da se povežem sa sobom – meditiram, radim vježbe disanja, pjevam, namišljam ideje, projekte, rješenja, ponekad crtam, kad sam na vikendici, družim se s cvijećem.

S porodicom je uvijek dinamično i zavisi ko bira aktivnosti. Nekada su to zajedničke društvene igre, nekad kreativne radionice, nekad skupa pjevamo, nekada familijarno gledamo crtiće, nekada je to šetnja šumom, nekad je to ples po kući, a najviše volimo kada skupa možemo ići negdje gdje nismo prije bili. Pandemija nam je omogućila mnogo više zajedničkog vremena, pa smo zadnjih par godina bili u prilici da eksperimentišemo s raznovrsnim porodičnim sadržajima.

* * * 
Fotografije: Edvin Kalić/Privatna arhiva 

Četvrto izdanje Women’s Weekenda je potvrda da ideja, kada je iskrena i dosljedna sebi, može prerasti u prostor povjerenja, dijaloga i stvarnih promjena. Na čelu tog prostora stoji Nevena Rendeli Vejzović, žena koja od samog početka Women’s Weekend gradi s jasnim vrijednostima: autentičnošću, otvorenošću i spremnošću da se sluša.

Razgovor s Nevenom počinjemo tamo gdje je i nastao Women’s Weekend… u povratku na početak. Četvrto izdanje je pred njom, ali prije velikih tema zanima nas ono osnovno: šta joj je ovaj put donio.  
 

Nevena Rendeli Vejzović, direktorica Women’s Weekend festivala

Prije panela, prije programa, prije svega

Za zagrijavanje razgovora vraćamo se tamo gdje je sve krenulo. Pitali smo Nevenu kada se danas osvrne na sam početak Women’s Weekenda koja joj se lekcija čini najvažnijom.

Nevena: "Women’s Weekend me naučio koliko je važno imati jasne vrijednosti i ne odstupati od njih, čak i kada je put sporiji nego što bismo željeli. Autentičnost, otvorenost i stvarni dijalog pokazali su se kao temelj svega što radimo. Kada ostanete vjerni sebi i svrsi zbog koje ste nešto pokrenuli, zajednica to prepozna i prirodno raste s vama. 

Women’s Weekend je prvo bila dobra ideja i nisam odustajala od nje usprkos preprekama. Naučila sam da nije ključno biti savršen, nego biti iskren, prisutan i spreman slušati – jer upravo iz tog prostora nastaju najvažnije promjene."  
 

I ove godine, opet isto pitanje

Iako volimo vjerovati da smo neke teme kao društvo već prerasli, program Women’s Weekenda iz godine u godinu pokazuje da se iste dileme vraćaju. Zato smo je pitali koja je to tema koja se na  stalno vraća, iako bismo voljeli vjerovati da smo je kao društvo već prerasli? 

Nevena: “Tema ravnoteže između privatnog i poslovnog života stalno nam se vraća, kao i osjećaj krivnje koji žene nose bez obzira na to koji put odaberu. Krivnja ako su ambiciozne, krivnja ako su posvećene obitelji, krivnja ako pokušavaju imati oboje. 

Uz to, vraćaju se i teme predrasuda prema ženama te suptilne, ali i dalje prisutne neravnopravnosti – u očekivanjima, mogućnostima i kriterijima po kojima se žene procjenjuje. Često volimo vjerovati da smo kao društvo te stvari već prerasli, ali činjenica da se stalno iznova otvaraju pokazuje koliko su ti obrasci duboko ukorijenjeni.”  
 

O nekim temama se govori tek kad više nema izbora  

Za Bonjour.ba Nevena je rekla da će se ove godine Women’s Weekend prvi put otvoriti i prema pitanju o kojem je teško govoriti, ali koje je nemoguće ignorisati.

Nevena: “Tema koju dosad nismo radili, ali samo iz poštovanja prema žrtvama, je femicid koji je posljednjih godina nažalost u porastu u cijeloj regiji. Zato ćemo ove godine pokušati doći do odgovora kako mijenjati društvo i politiku da bismo promijenili ružne statistike.”  
 

Gdje žene danas u regiji najviše nailaze na prepreke i zašto se o tome još uvijek premalo govori?

Nevena: “Najveće prepreke i dalje su u ekonomskom osnaživanju i pristupu pozicijama odlučivanja. Žene često rade jednako puno, ali imaju manje prostora za rast, manje sigurnosti i rjeđe dobiju onu malu, ali ključnu potvrdu da su ‘spremne’. O tome se premalo govori jer smo se kao društvo donekle navikli na takve obrasce. Lakše ih je prihvatiti nego mijenjati. 

A promjene traže strpljenje, otvoren razgovor i spremnost da jedni drugima budemo veća podrška. Financijska sloboda je preduvjet svake emancipacije, zato se trudimo da o financijskoj pismenosti govorimo svake godine.”  
 

Postoji li trenutak kada ste se pitali: “Zašto mi je ovo trebalo?” i šta vas je natjeralo da nastavite dalje?

Nevena: “Svake godine u ovo vrijeme :). Organizirati regionalni festival svaki je put iznova komplicirano i teško. Najčešće kad nastane kaos, kad se dogodi krizna situacija i nema prostora za predah, samo za brzo razmišljanje. Ali onda vidim reakcije publike i sudionica, osjetim tu posebnu energiju Women’s Weekend zajednice i shvatim koliko su razgovori koje smo otvorili važni. 

Tada sve sjedne na svoje mjesto.”  
 

Ravnopravnost nije ženska tema    
 

Women’s Weekend nikada nije bio prostor zatvorenog kruga, pojašnjava nam Nevena i to je svjesno tako.

Nevena:  "Idealni saveznik je onaj koji zna slušati, koji ne mora biti najglasniji u prostoriji, nego koristi svoju poziciju da podrži i otvori prostor drugima. Ravnopravnost nije ‘ženska tema’, nego društvena tema. Stvarna promjena ne događa se u odvojenim krugovima.”  
 

Taj jedan trenutak na Women’s Weekendu  
 

Postoje trenuci kada cijela dvorana utihne. Ne zato što je neko rekao nešto spektakularno, nego zato što je rekao nešto istinito.

Nevena: "Uvijek me dirnu trenuci kada žene otvoreno govore o svojim borbama, bez uljepšavanja. Često to počne jednom jednostavnom rečenicom: ‘Mislila sam da sam jedina koja se ovako osjeća.’ Tada shvatite zašto je ovaj festival potreban – jer pokazuje da nismo same i da je ranjivost snaga.”  
 

Kako festival ostaje prizemljen i stvaran, a da ne sklizne u lijepu, ali praznu inspiraciju?

Nevena: "Tako što se stalno vraćamo stvarnim pričama i stvarnim problemima. Inspiracija je važna, ali ona mora imati težinu i sadržaj. Ako iza nje ne stoje iskustvo, rad i konkretni izazovi, onda ostaje samo lijepa rečenica. A mi želimo da ono što se čuje na festivalu ima smisao i izvan dvorane.

Izuzetno smo ponosni da su naši gosti ljudi s iskrenom pričom koju nesebično dijele sa svima. Jednom kad se popnete na pozornicu Women’s Weekenda nema više pretvaranja, ostaje samo autentičnost i iskrenost."

Da danas nemate Women’s Weekend šta bi vam, kao ženi, najviše nedostajalo u regionalnom javnom prostoru?

Nevena: "Najviše bi mi nedostajalo mjesto potpune slobode i povjerenja. Prostor u kojem možeš biti svoja, bez filtera i bez obrambenih mehanizama, gdje se ne moraš dokazivati, gdje ne moraš biti savršena i gdje je u redu biti i snažna i nesigurna u isto vrijeme. Nedostajalo bi mi mjesto druženja, i smijeha, žena kojima nije problem biti podrška jedne drugima. Takvih prostora još uvijek nemamo dovoljno.”  
 

U vremenu kada je sve dostupno online, šta je ono što se ne može pogledati, dobiti na internetu, a čini srž Women’s Weekenda?

Nevena: "Energija zajedništva. Povezivanje uživo, networking, razgovori koji se spontano nastave nakon panela i prerastu u nove ideje i suradnje. Pogled, tišina u dvorani kad netko kaže nešto bolno iskreno, ali i smijeh i zabava između programa. Taj osjećaj da dijeliš prostor s ljudima koji dišu isto pitanje kao i ti. Toga na internetu nema. Još.”
 

Kada se festival završi koja je prva, potpuno iskrena misao koja vam tada prođe kroz glavu? 

Nevena: "Prva misao mi je, ajme napokon ću se naspavati, i onda ne mogu zbog uzbuđenja spavati sljedećih tjedan dana. Kako se dojmovi zapravo slegnu tek nekoliko tjedana nakon festivala, prva misao je: ‘Bilo je iznimno intenzivno i nevjerojatno. Vrijedilo je svakog uloženog truda, svakog odricanja i svakog izazova. Sad se napokon mogu odmoriti’.

A već sljedeća je: ‘Kako ovu priču sljedeće godine podignuti još jednu stepenicu više?’ Uglavnom, nikad nemam mira. Valjda je to dobar znak!"  
 

Ovaj razgovor nema klasičan zaključak jer Women’s Weekend ni ne funkcioniše tako. On se nastavlja iz godine u godinu kroz teme koje se vraćaju, pitanja koja ostaju otvorena i zajednicu koja ne traži savršenstvo, nego smisao. U regionalnom prostoru prepunom buke, to je rijetka i vrijedna pozicija.

Neke se priče, na kraju, ne završavaju. Samo nastavljaju dalje od 5. do 8. marta, Rijeka. Vidimo se!
 

Foto: Mak Vejzović

Autorica članka: Ilda Lihić-Isović