Sa Larisom Halilović smo razgovarali o inspiraciji, motivaciji i mentorstvu, ali i o njenom zaraznom osmijehu

Larisa Halilović je ekspertica za obrazovanje i razvoj, mentorica i govornica, sa preko 20 godina iskustva.

Direktorica je regionalnog projektnog tima za medije u British Council-u i članica Instituta za liderstvo i menadžment, dama je čiji nas osmijeh i pozitivna energija uvijek oduševi, a pored svega ovoga je i veliki zagovornik kupovine i nošenja domaćeg dizajna.

Jedna je od onih osoba koja ne samo da govori o važnosti pomaganja brendova sa #MadeInBiH etiketom, nego ćete je najčešće i vidjeti u domaćem dizajnu. Bavi se i istraživanjem emocionalne inteligencije, a zbog njene svestranosti upravo ona nam se učinila kao idealan sagovornik za Bonjour.ba intervju. 

Moramo priznati da je prva stvar koju primijetimo kod vas vaš osmijeh na licu, koji je skoro uvijek prisutan. Kako vam to uspijeva?

Lijepo je što se baš osmijeh prvo primijeti. Za mene je on dijelom odraz karaktera, a dijelom iskrene radosti pri susretu s ljudima, pozdrava, radoznalosti, sreće i ljubavi. Moj osmijeh nije baš uvijek tu, jer svi imamo spektar emocija i izazova, ali kada jeste, lako možete osjetiti da je iskren i iz dubine bića. Obično kada se nasmijem iskreno, i druga osoba uzvrati, ili im bar malo jače zasijaju oči, a to je dobar start.

S obzirom da se o mentorstvu ne govori mnogo u Bosni i Hercegovini, za početak nama i našim čitateljima i čitateljkama objasnite šta ustvari mentorstvo predstavlja.

Mentorstvo je veoma efikasan način ličnog i profesionalnog razvoja kroz rad u pažljivo odabranom paru. Obično se kroz mentorstvo spajamo s osobom koja je od nas iskusnija u nekoj oblasti i ulazimo u proces podrške - kroz razgovor, pitanja, refleksiju, razmjenu iskustva i razmatranje različitih perspektiva. Mentorski odnos je dubok i snažan, zasnovan na povjerenju i poštovanju. Za glavni cilj ima jačanje i razvoj osoba koje prolaze kroz njega i veoma često se vremenom pretvori u životno prijateljstvo. Po mom iskustvu mentorstvo je jedan od najefikasnijih i najintenzivnijih načina učenja i napredovanja.

Između ostalog, poznati ste i po vašoj podršci domaćim dizajnerima, u čijim kreacijama ste često viđeni. Koja poruka stoji iza toga?

Ljubav prema dizajnu, modi, kreativnosti i umjetnosti je prisutna u mom životu od malena. Vremenom sam spoznala da su talent, kreativnost i jedinstvenost naših dizajnera zaista vrijedni pažnje, investicije i podrške. Istovremeno, količina talenta i truda koju naše dizajnerice i dizajneri ulažu je suprotno proporcionalna podršci sistema u kom djeluju. Zato smatram da je veoma važno da svi mi koji volimo i uživamo u dizajnu, a u prilici smo da podržimo našu scenu, aktivno to i činimo. Uvijek prije biram podržati i nositi kreacije nezavisnih dizajnerica i dizajnera, nego nekih velikih poznatih komercijalnih brendova. Na taj način izražavam svoje lično poštovanje prema njihovom radu, podržavam ih koliko je to u mojoj moći i trudim se promovirati njihov talent unutar i van BiH. Istovoremeno, istinski uživam nositi njihove unikatne kreacije koje divno izgledaju, kvalitetne su, svaka ima svoju priču i u kojima se fenomenalno osjećam.

Kako osobe koje imaju potrebu i želju za mentorstvom i na koji način mogu doći u kontakt sa mentorima? Ko uopšte može biti mentor?

Postoje različiti modeli mentorstva. Neki su formalni a neki ne. Iz iskustva smatram da na nam svima trebaju mentorke i mentori u svim našim fazama života. Osoba koja je u potrazi za mentorkom, ima opciju da potraži postojeće mentorske programe u svojoj branši i prijavi se. Druga opcija je prepoznati osobu koja je uzor, ima vještine i znanja koje cijenimo i želimo razviti, ostvariti kontakt i proaktivno ju pitati da sa nama stupi u mentorski odnos. S tim što moramo imati u vidu da osoba s druge strane mora u nama prepoznati potencijal i imati želju da nas podrži – jer mentorstvo je dvostrani proces kroz koji obje osobe uče i razvijaju se. Malo šarma, karizme i uvjerljivosti da baš oni trebaju i žele biti baš tvoj mentor i mentorka čine razliku.

Mentorke i mentori mogu biti svi oni koji imaju određeno znanje, vještine i iskustva koja su korisna i značajna drugima, a koji su spremni podijeliti ih i podržati druge u procesu učenja i razvoja. Godine nisu važne – na primjer neko ko studira može biti mentor srednjoškolcima, iskusni profesionalci mogu mentorisati osobe koje tek počinju karijeru, itd. Međutim, moram naglasiti da nije dovoljno znati i biti iskusna osoba. Da bi bila mentorka, potrebno je naučiti tehnike mentorstva, uključujući aktivno slušanje, postavljanje kvalitetnih i korisnih pitanja, kako definirati i pratiti ciljeve, i još mnogo toga.

Foto: Arnej Misirlić 

Da li je za uspjeh mentija nužno poslušati savjete mentora?

Odlično pitanje. U mentorstvu kakvo ja zastupam, mentor nije tu da daje savjete koje menti "sluša" i slijepo prati. Mentor ili mentorka su tu da postave pitanje, pomognu da se osvijeste i sagledaju različite perspektive, podijele svoja iskustva, razvije povjerenje, a na mentiju ili mentijki je da odluče kojim pravcem idu. Odlika kvalitetnog mentora ili mentorke je biti u stanju podržati odluku, čak i kada se ne slažu sa njom, s posebnim fokusom na kreiranju prostora za učenje iz ličnog iskustva. To zna biti teško, ali i najefikasnije i najzanimljivije za obje osobe.

Foto: Arnej Misirlić 

Mentorica ste mnogim mladim ljudima i poduzetnicima/cama, da li nam kroz to iskustvo možete reći koje su to vještine i sposobnosti koje osoba treba da posjeduje?

Biti mentorica je ogromna čast i zadovoljstvo, a istovremeno nosi i odgovornost. Imala sam priliku kreirati, pilotirati i sudjelovati u mentorskim programima u IT sektoru, kreativnoj industriji, medijima, politici, biznisu, poduzetništvu, liderstvu, obrazovanju i profesionalnom razvoju. Neke od karakteristika i vještina koje su potrebne za kvalitetno mentorstvo, bez obzira na sektor rada uključuju: otvorenost, nesebičnost, poštovanje, radoznalost, odsustvo ega i sujete, vještine aktivnog slušanja, poznavanje tehnika postavljanja relevantnih i kvalitetnih pitanja, strpljenje, tehnike davanja povratne informacije, vještine dobre komunikacije, umreženost. Međutim, pored ovih tehnika i vještina koje se mogu učiti i razvijati, najvažnija od svega je istinska želja i posvećenost da osobu kojoj si mentorka podržiš u njihovom rastu i razvoju. Sve dok je to fokus, ostale vještine se vremenom nauče i postanu drugom prirodom.

Jedan od najtežih koraka pri pokretanju biznisa, u obrazovanju i ličnom razvoju je pronalazak inspiracije i motivacije, koju poruku imate za osobe kojima to trenutno nedostaje?

Imati inspiraciju i motivaciju jeste teško, međutim ako se na to fokusiramo, dobri primjeri i uzori su svuda oko nas. Potraži primjere ljudi koji imaju kvalitete, vještine i vrijednosti koje cijeniš. Istraži šta oni rade da bi uspjeli i iznijeli se sa svakodnevnim izazovima. Čitaj, gledaj, slušaj o stvarnim pozitivnim pričama i uspjesima i o tome kako se nositi s padovima i neuspjesima. Poveži se s ljudima koji razvijaju ideje, biznise, rade nešto korisno i čine dobro za društvo. Nađi audio i video sadržaj koji te motivira i diže. Nađi nekoga od koga bi željela učiti. Pitaj ih da ti budu mentor ili mentorica – jednom mjesečno može biti odličan start. Preuzmi odgovornost za svoj rast. A kad ti dobro ide, sjeti se i motivirati i ispirisati druge.

Pretpostavljamo da se na vašem stolu nalazi dosta stručne literature, koje su to knjige koje čitate za opuštanje?

Stručna literatura je svuda oko mene. Od spavaće sobe, do dnevnog boravka su knjige i bilješke (koje izluđuju ostatak ukućana). Za opuštanje volim online sadržaj - članke o modi i dizajnu, blogove ljudi koje cijenim, novosti iz svijeta arhitekture, muzike i umjetnosti.

S obzirom da ste poslovno jako aktivna osoba, kako provodite slobodno vrijeme sami, a kako s porodicom?

Kad sam sama koristim vrijeme da se povežem sa sobom – meditiram, radim vježbe disanja, pjevam, namišljam ideje, projekte, rješenja, ponekad crtam, kad sam na vikendici, družim se s cvijećem.

S porodicom je uvijek dinamično i zavisi ko bira aktivnosti. Nekada su to zajedničke društvene igre, nekad kreativne radionice, nekad skupa pjevamo, nekada familijarno gledamo crtiće, nekada je to šetnja šumom, nekad je to ples po kući, a najviše volimo kada skupa možemo ići negdje gdje nismo prije bili. Pandemija nam je omogućila mnogo više zajedničkog vremena, pa smo zadnjih par godina bili u prilici da eksperimentišemo s raznovrsnim porodičnim sadržajima.

* * * 
Fotografije: Edvin Kalić/Privatna arhiva