TEKST: Bonjour.kolumnistica
DATUM OBJAVE: 29.10.2021.
Valjda svaka nova godina donosi neke nove spoznaje, pa rastemo i sazrijevamo, redamo prioritete, odvajamo važne stvari od nevažnih.
Da me je neko prije par godina pitao šta je važno, rekla bih logično ljubav, oni leptirići u stomaku, sve silne diplome i napredovanja do zvijezda, pun novčanik mirisnih novčanica tek izlistanih sa bankomata i šta sve još ne.
U međuvremenu sam odrasla i shvatila da sam na svom putu zaboravila brinuti o najvrjednijoj stvari u životu, a to je zdravlje.
Znate li kad sam to spoznala? Onda kad sam zdravlje izgubila.
Do tog trenutka, ja sam bila nedodirljiva, nepobjediva, nije se meni mogla desiti neka strašna dijagnoza.
Zgužvani papirić, pogled doktorice koji je govorio sve i znate kao iz filmova ona scena kada vam cijeli život proleti ispred očiju.
Vaša glavna uloga, sve stvari koje niste uradili, ona glupa pitanja zašto i kako meni. Jer bolest se uvijek događa nekom drugom, ne meni.
Ovaj život melje, lomi, gura nas do granica izdržljivosti, a ja baš mogu izdržati i mogu podnijeti teret.
Svima u okolini nešto treba, sve je prioritetno da se završi, posao više nije do 3 sata i idem odmoriti, nema sieste ni fieste ni druženja.
Posao nosimo kući, grčevito grabimo dalje da imamo više, da smo priznati u društvu, pa silne diplome, sto angažmana… I trka, trka, trka... Vječita trka za izvrsnošću.
Ovo sam ja, ovo ja sebe opisujem, a ako i ti sebe ovako vidiš, ako i ti sebi ovo radiš garantujem na krivom si putu.
Ja sada zavidim onima koji poslije posla ručaju i prilegnu malo, znaš onako kako su to radili naši roditelji.
Pa su spremni na igru sa nama poslije toga i obavezno sijelo iliti druženje sa rajom. A mi?
Mi mrtvi padamo, bezvoljno skrolamo po društvenim mrežama u potrazi za inspiracijom, za društvom i prođu sati.
Niti koga nazovemo, niti zagrlimo, niti izađemo.
Ili je hladno ili vruće ili kiša pada ili smo umorni.
Izgubili smo mi i fizičko i mentalno zdravlje.
Ja sam to shvatila na teži način, a vjeruj mi teško je i shvatiti i priznati da griješimo.
Nedavno sam bila na druženju ljekara neurologa, bila u organizaciji kompletnog eventa gdje je sve štekalo. Dakle nije bilo niti jednog segmenta koji je funkcionisao, sve je trebalo popravljati, pogreške sanirati.
Bila sam obezglavljena danima, jurcala okolo, spašavala što se spasiti dalo, nervozna i ljuta. Nakon 3 dana ludila, zovnu neurolozi mene, kao na ispit, sjednu preko puta i pitaju: "Znaš li ti Lana koliko si ti neurona nepovratno izgubila ovim sekiranjem i stresom?"
Čuj nepovratno?
Kontam ja o čemu oni ovo pričaju?
Shvatila sam.. nepovratno sam gubila djelić po djelić ove superžene. Mnoge stvari dobijemo gratis, ali ih slabo ili nikako cijenimo.To je taj život koji imamo, to je to zdravlje koje dobijemo.
Hajdemo uraditi stvari koje će nas vratiti na pravi put.
Učinite nešto dobro za svijet. Saznanje da ste makar za neku sitnicu promijenili svijet na bolje ili pomogli nekome vraća nas na pravi put.
Učini nešto sjajno za sebe.
Započni dan sa pozitivnim mislima.
Alkaliziraj svoje tijelo sa toplom vodom i par kap limuna.
Napravi 10000 koraka svaki dan.
Pošalji poruku mami, tati, prijateljici da misliš na njih. Ispleši se.
Pojedi zobene pahuljice sa medom za doručak.
Uzmi probiotike.
Zagrli, i sa maskom se pika.
Smij se.
Uvedi maslinovo ulje u prehranu, misli na proteine.
Pojedi mladi sir, pij dovoljno vode.
Spavaj.
Većina nabrojanog je potpuno besplatna, jel tako? I šta vas košta probati?
Baš ništa.
***
Za Bonjour.ba piše:
Lana Lekić, mama 3 djece, 2 sina i kćerke, profesorica, farmaceutkinja, marketing menadžerica, instruktorica masaže beba i djece, volonterka i humanitarka.
TEKST: Bonjour.ba
Postoje trenuci kada prisustvo žene u liderskoj ulozi nije samo odgovor na sistemsku promjenu nego osjećaj sigurnosti, jasnoće i smisla u prostoru u kojem se donose odluke. Ti trenuci nemaju efekt eksplozije.
Više nalikuju tihoj snazi kada neko zna da sluša, da osjeti dinamiku tima, da pogleda ispod površine brojki i kreira okruženje u kojem ljudi ne ostaju jer moraju, već jer žele.
U okviru kampanje ASA Banke kojom otvaramo prostor za stvarne priče žena koje oblikuju bankarski sektor, razgovarali smo s Aidom Mušić, lidericom koja vodi tim od preko 300 ljudi i 61 poslovnicu.
Aida Mušić, Direktorica Sektora za poslovanje sa fizičkim licima i poduzetnicima u ASA Banci
5 pravila tima koji „diše zajedno“
Njen pristup poslu i ljudima ruši predrasude o bankarstvu, ali i podsjeća da autoritet ne dolazi iz kontrole, već iz povjerenja.
Lojalnost nije ostajanje. Lojalnost je trud dok si tu.
Šta znači lojalnost tima u današnjem poslovnom okruženju?
Za Aidu Mušić, lojalnost nije pitanje dužine staža, već prisutnosti i truda koji pojedinac ulaže dok je dio tima. “Smatram da lojalnost tima ne znači ostati, znači biti najbolji dok si u timu”, ističe Aida i dodaje da je zadatak lidera da stvori okruženje u kojem ljudi ostaju ne zato što moraju, nego zato što to žele.
Dobar tim “diše” kad se ljudi ne boje misliti drugačije
300 ljudi i 61 poslovnica. Kako znate da sistem “diše kako treba”?
U velikim sistemima poput ASA Banke nije moguće biti svuda prisutan. Aida naglašava: “Ja se oslanjam na ljude. Ako su ljudi slobodni, dolaze sa problemima i sa idejama i onda znam da dišemo zajedno.”
Osim formalnih kontrola, izvještaja i analiza zadovoljstva klijenata, Aida osluškuje ono između redova: raspoloženje i energiju svojih kolega.
Odlučnost lidera ne isključuje tim, nego ga osnažuje
Kada lider treba prestati slušati tim i donijeti odluku sam?
U izazovnim trenucima, kada mišljenja unutar tima ostaju podijeljena, lider mora preuzeti odgovornost.
„Dešavaju se i takve situacije kada se mora presjeći i donijeti odluka“, kaže Aida, naglašavajući da se ni tada tim ne isključuje. „Bitno je da lider stoji iza te odluke. Isto tako je bitno da se odluke donose na osnovu prethodnih iskustava zajednički sa timom.“
U bankarstvu je brzina precijenjena. Strpljenje je ono što gradi povjerenje
Šta najčešće govorite mladim kolegama, ali Vas ipak ne poslušaju?
Entuzijazam mladih kolega Aida vidi kao snagu, ali ih uči da uspjeh u bankarstvu ne dolazi preko noći. „Mladi ljudi žele brzo napredovanje, žele sve jako, jako brzo“, objašnjava Aida.
Kako kaže, bankarstvo se ipak gradi drugačije: „To je profesija u kojoj je zaista bitno strpljenje. Bankarstvo se gradi kroz iskustvo, kroz pouzdanost, kroz istrajnost.“ I dok priznaje da često ne poslušaju odmah, poručuje im: „Moraju osjetiti teren, naučiti procedure, sisteme i najvažnije… razumjeti klijenta.“
Bankarstvo su ljudi, ne brojke
Koja je najveća zabluda koju ljudi imaju o bankama?
Aida smatra da je pogrešno misliti kako banke funkcionišu isključivo po principu profita. „Mislim da je najveća zabluda o ljudima u bankama upravo da se sve gleda kroz profit, ali ustvari to su ljudi.“ U svom dugogodišnjem radu, svjedočila je mnogim važnim životnim trenucima svojih klijenata. „Bitno je da klijent osjeti da nije sam, da ima neko ko ga vodi kroz taj proces.“ Upravo u toj relaciji – klijent i savjetnik – krije se pravi smisao bankarstva koje ona živi.
U njenom pristupu nema mjesta za pretvaranje da emocije nisu važne, da brojke govore sve ili da je dovoljno biti prisutan samo na papiru. Upravo suprotno, prisutnost, slušanje, empatija i odgovornost čine temelj njenog vođenja.
U vremenu u kojem se često traže brzi rezultati, Aida nas podsjeća da istinske promjene dolaze iznutra – iz povjerenja koje gradimo s ljudima s kojima radimo i za koje radimo.
Ove žene svakodnevno grade ASA Banku. Tiho, posvećeno, sa stavom koji se ne mjeri volumenom glasa, nego uticajem koji ostavljaju.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
