Valjda svaka nova godina donosi neke nove spoznaje, pa rastemo i sazrijevamo, redamo prioritete, odvajamo važne stvari od nevažnih.

Da me je neko prije par godina pitao šta je važno, rekla bih logično ljubav, oni leptirići u stomaku, sve silne diplome i napredovanja do zvijezda, pun novčanik mirisnih novčanica tek izlistanih sa bankomata i šta sve još ne.

U međuvremenu sam odrasla i shvatila da sam na svom putu zaboravila brinuti o najvrjednijoj stvari u životu, a to je zdravlje.

Znate li kad sam to spoznala? Onda kad sam zdravlje izgubila.
Do tog trenutka, ja sam bila nedodirljiva, nepobjediva, nije se meni mogla desiti neka strašna dijagnoza.
Zgužvani papirić, pogled doktorice koji je govorio sve i znate kao iz filmova ona scena kada vam cijeli život proleti ispred očiju.
Vaša glavna uloga, sve stvari koje niste uradili, ona glupa pitanja zašto i kako meni. Jer bolest se uvijek događa nekom drugom, ne meni.

Ovaj život melje, lomi, gura nas do granica izdržljivosti, a ja baš mogu izdržati i mogu podnijeti teret.
Svima u okolini nešto treba, sve je prioritetno da se završi, posao više nije do 3 sata i idem odmoriti, nema sieste ni fieste ni druženja.
Posao nosimo kući, grčevito grabimo dalje da imamo više, da smo priznati u društvu, pa silne diplome, sto angažmana… I trka, trka, trka... Vječita trka za izvrsnošću.

Ovo sam ja, ovo ja sebe opisujem, a ako i ti sebe ovako vidiš, ako i ti sebi ovo radiš garantujem na krivom si putu.
Ja sada zavidim onima koji poslije posla ručaju i prilegnu malo, znaš onako kako su to radili naši roditelji.
Pa su spremni na igru sa nama poslije toga i obavezno sijelo iliti druženje sa rajom. A mi?
Mi mrtvi padamo, bezvoljno skrolamo po društvenim mrežama u potrazi za inspiracijom, za društvom i prođu sati.
Niti koga nazovemo, niti zagrlimo, niti izađemo.
Ili je hladno ili vruće ili kiša pada ili smo umorni.

Izgubili smo mi i fizičko i mentalno zdravlje.
Ja sam to shvatila na teži način, a vjeruj mi teško je i shvatiti i priznati da griješimo.

Nedavno sam bila na druženju ljekara neurologa, bila u organizaciji kompletnog eventa gdje je sve štekalo. Dakle nije bilo niti jednog segmenta koji je funkcionisao, sve je trebalo popravljati, pogreške sanirati.
Bila sam obezglavljena danima, jurcala okolo, spašavala što se spasiti dalo, nervozna i ljuta. Nakon 3 dana ludila, zovnu neurolozi mene, kao na ispit, sjednu preko puta i pitaju: "Znaš li ti Lana koliko si ti neurona nepovratno izgubila ovim sekiranjem i stresom?" 
Čuj nepovratno?
Kontam ja o čemu oni ovo pričaju?

Shvatila sam.. nepovratno sam gubila djelić po djelić ove superžene. Mnoge stvari dobijemo gratis, ali ih slabo ili nikako cijenimo.To je taj život koji imamo, to je to zdravlje koje dobijemo.
Hajdemo uraditi stvari koje će nas vratiti na pravi put.

Učinite nešto dobro za svijet. Saznanje da ste makar za neku sitnicu promijenili svijet na bolje ili pomogli nekome vraća nas na pravi put.
Učini nešto sjajno za sebe.
Započni dan sa pozitivnim mislima.
Alkaliziraj svoje tijelo sa toplom vodom i par kap limuna.
Napravi 10000 koraka svaki dan.
Pošalji poruku mami, tati, prijateljici da misliš na njih. Ispleši se.
Pojedi zobene pahuljice sa medom za doručak.
Uzmi probiotike.
Zagrli, i sa maskom se pika.
Smij se.
Uvedi maslinovo ulje u prehranu, misli na proteine.
Pojedi mladi sir, pij dovoljno vode.
Spavaj.

Većina nabrojanog je potpuno besplatna, jel tako? I šta vas košta probati?
Baš ništa.

***
 

Za Bonjour.ba piše:

Lana Lekić, mama 3 djece, 2 sina i kćerke, profesorica, farmaceutkinja, marketing menadžerica, instruktorica masaže beba i djece, volonterka i humanitarka. 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Lana Lekić (@mama_lana__)

Osjećaj sigurnosti danas mnogima je važniji nego ranije. U vremenu neizvjesnosti, brzih promjena i stalnih obaveza, potreba za stabilnošću postala je dio svakodnevice.

Sigurnost se često prvo prepoznaje u odnosima s drugim ljudima. To je osjećaj da se na nekoga možemo osloniti, da postoji podrška i spremnost da se teret dijeli. 
 

Nisu presudne velike riječi ni geste, nego dosljednost, prisutnost i povjerenje.

Ipak, potreba za sigurnošću ne završava samo u privatnim odnosima. 

Ona se prenosi i na finansije, zdravlje, planiranje budućnosti i brigu o porodici. Jer sigurnost nije samo osjećaj – ona je i način razmišljanja.

Kada sigurnost postane svjestan izbor  
 

Savremeni način života traži stalno usklađivanje poslovnih obaveza, privatnog vremena i ličnih planova. Upravo zato mnogi sve više razmišljaju kako da unaprijed stvore stabilniju budućnost.
 

To ne znači imati odgovor na svako pitanje, nego napraviti korake koji mogu olakšati nepredviđene situacije.

UNIQA Osiguranje razvija rješenja usmjerena na dugoročnu sigurnost i finansijsku stabilnost, prilagođena različitim životnim okolnostima.

Životno osiguranje kao dio planiranja  
 

Životno osiguranje danas nije tema rezervisana samo za kasnije godine života. Sve češće se posmatra kao jedan od načina odgovornog planiranja budućnosti.

Može omogućiti da:

- brinete o svojoj porodici i kada ne možete biti tu

- istovremeno štedite i gradite finansijsku stabilnost

- imate dodatnu sigurnost u nepredviđenim situacijama

- planirate budućnost bez konstantnog “šta ako” pitanja 
 

Jedna od važnih prednosti koje nudi UNIQA Osiguranje jeste mogućnost prilagođavanja potrebama klijenta.

Bilo da je riječ o početku karijere, zasnivanju porodice ili želji za dodatnom sigurnošću, rješenja se mogu birati u skladu s trenutnim životnim okolnostima.

U vremenu kada se pažnja često usmjerava na vidljive uspjehe, sve više se cijene stvari koje se ne vide odmah, stabilnost, mir i osjećaj da postoji plan za budućnost.
 

Jer kada podijelimo rizik, on postaje manji za sve.

To je UNIQA princip - živimo bolje zajedno!
 

Foto: PR