TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 15.12.2021.
Jeste li vi nezadovoljni? Nesretni?
I ja sam. Znam da mnogima ne izgledam tako, ali stara je istina da mnoge stvari često nisu baš onakve kao što izgledaju.
Osim naših svakodnevnica, sav ovaj uvid u tuđe živote putem društvenih mreža učinio je da smo nezadovoljniji nego ikada prije jer nemamo što drugi imaju.
Reklo bi se da svi oni žive bolje, lakše i sa više novca, a čini nam se i više osmijeha...
Jedan klik dijeli nas od njihovih savršeno filtriranih života i provalije očaja i tuge jer eto - naš život nije takav. Lagala bih ako bih rekla da ja nikad ne slinim nad tuđim ulickanim životima, izlascima, organizacijom. A šta zapravo time dobijamo? Pa fokus na isključivo sve negativno u svom životu.
Tako ja uhvatim sebe kako maštam o stvarima koje priželjkujem, a sve ono što imam zanemarujem. Uhvatim, malo se otrijeznim, ali opet me sve to ponese.
Sve do jedne subote...
Nije bilo neko sjajno jutro, spavala sam svega par sati po svom običaju, sekirala se cijelu sedmicu prije toga zbog posla, ovoga i onoga i tako slomljena stala pored šporeta da napravim kafu i sve cijeđene zezancije koje ujutro konzumiramo.
Lila voli naranču, Dali vodu sa limunom, Ani cijeđeni sok od jabuke a ja onako, svejedno mi je šta mi ostane od svega toga. Hljeb nije bio baš svjež, planirala sam napraviti prženice tome će se obradovati sigurno. Nisam ni bila svjesna ubrzanih otkucaja srca već u tom trenutku. Udisaj po udisaj, gubljenje svijesti i sljedeće što vidim su kola hitne pomoći nepoznati ljudi, maske, dozivanje.
Gdje su mi djeca pitam ih i šta će jesti?
Na šta mi neko od njih odgovara: mama ti si važna sada. Djeca će biti dobro. Bolnica, nalazi i borba za svaki udah. I tako noćima i danima. Fokus na preživjeti otvorio mi je nova vrata. Svi mi koji smo imali iskustvo da ostanemo bez daha počeli smo shvatati vrijednost svakog udaha.
Bez snage, sa bolovima, u polusvjesnom stanju prolazili su dani dok se nisam resetovala i pružena mi je još jedna šansa da krenem ispočetka. Preforsirana bez snage za suludu utrku života i borbe sa svim što treba, dovela sam sebe do tačke krajnjeg iscrpljenja i nezadovoljstva životom.
Ovaj kaže "očekuje se Lana od tebe", onaj kaže "moraš to završiti", pa onda betoniraju sa izjavom "nema ko drugi to napraviti osim tebe".
Ali pored toga,zapravo je istina da najveća očekivanja Lana ima od same sebe. Lana je ta koja stvara sebi pritisak, Lana je ta koja da bi sve oko sebe oslobodila generira stres samoj sebi
Lana je ta koja pada u depresiju i smatra dan propalim ako nije uspjela riješiti cijeli dan obaveza ili ako je uzela par sati za odmor, druženje sa dragim ljudima, šetnju na planini. Ciljevi i ostalo što je Lani potrebno da dokaže samoj sebi da je vrijedna pažnje, ljubavi i poštovanja.
Koliko ljudi oko sebe znate da su bogati, lijepi čak i popularni? Ja ih znam dosta... i jedina njihova poveznica je da oni, iako se tako možda čini, nisu nužno istinski sretni. Sve oko sebe ljude koje vidim su razočarani bez obzira na to šta su postigli. Ti ljudi zarađuju velike novce ali nisu zadovoljni. Vanjske stvari nisu pokazatelj unutrašnjeg zdravlja, jer mnogi od nas pokušavaju pronaći radost izvan nas samih a to nas ostavlja razočaranima. Lana je npr- vrijedna, radišna i dobro zarađuje. Lana je popularna, zaustavljaju je na ulici i slikaju se. Traže autogram, traže savjete. Međutim Lana nije istinski radosna jer ta radost proizilazi iz pronalaženja radosti u vlastitom društvu.
No nije kasno započeti preobražaj i u 40-tim, jer sam tek shvatila da je većina stvari do mene.
Uvijek imate na čemu biti zahvalni, zdravlje, djeca, roditelji, krov nad glavom, lijepi dan i onaj udisaj. Kada imate ovakve misli zahvalnosti, onda ne možete imati tjeskobu.
Naučila sam da vam ljudi mogu krasti radost samo ako ostavite odškrinuta vrata bilo da je to u stvarnom životu ili na društvenim mrežama.
Naučila sam usporiti, prihvatiti kompliment i biti bolja prema sebi.
Ima dosta načina kako to možete uraditi. Ja sam izabrala jutarnju rutinu praktikovanja zahvalnosti.
Pred ogledalom svako jutro nabrajam stvari na kojima sam neizmjerno zahvalna i svaki dan dodam ponešto novo. Nalazim svaki dan barem 10 minuta za sebe i osjećam zahvalnost za taj iskorak.
Velike stvari poput zdravlja, djece, krova nad glavom svakako su vrijedne zahvale, ali je poenta biti zahvalan na sitnicama. I za sve treba vremena, a jako smo nestrpljivi, znam. Vjerujte da mijenjanje negativnih misli sa pozitivnima mijenja vaše raspoloženje, razmišljanje, ponašanje.
Napiši danas poruku zahvalnosti i ljubavi prijatelju, roditeljima, sestri, bratu. Zahvali se kolegama i poslovnim partnerima za saradnju, poslovne planove, povjerenje, profesorima za naučene lekcije. Vidjet ćeš šta će ti Univerzum vratiti.
***
Za Bonjour.ba piše:
Lana Lekić, mama 3 djece, 2 sina i kćerke, profesorica, farmaceutkinja, marketing menadžerica, instruktorica masaže beba i djece, volonterka i humanitarka.
TEKST: Bonjour.ba
Tema koja jednako izaziva nježnost i paniku kod roditelja jeste prva kašica. Roditelji tada prelistaju bezbroj foruma, pitaju prijatelje i čekaju „znak“ da je dijete spremno, ali kako zapravo znati kada je pravi trenutak?
Da li su to prvi zubići, kada dijete sjedi samostalno, kada pokazuje interes za hranu ili jednostavno… instinkt?
Upravo o tim dilemama, ali i o tome kako zdrave prehrambene navike počinju od prve kašike, razgovarali smo s Magdalinom Janković, magistricom farmacije i sertifikovanom savjetnicom za dojenje i ishranu beba i djece.
Magdalina Janković, mr. ph. i savjetnica za dojenje i ishranu i Emina Smaka, glavna urednica Bonjour.ba portala
Kroz svoj rad svakodnevno pomaže roditeljima da razumiju proces dohrane… bez pritiska, stresa i osjećaja da moraju znati sve odmah. A kako su i Magdalina i Lino posvećeni istoj misiji, edukaciji roditelja i stvaranju zdravih prehrambenih navika od najranijih dana, bilo je sasvim prirodno da se te dvije jake, edukativne strane susretnu u jednoj priči.
Upravo zato smo ih povezali kroz razgovor koji otvara najvažnija pitanja o prvim zalogajima, dilemama i zabludama koje prate svaku porodicu.
Prvo pitanje koje smo postavili Magdalini bilo je ono koje stvara najviše stresa za svaku mamu i tatu, a to je kada počinje period dohrane i kako prepoznati da je njihova beba spremna za prve zalogaje.
Magdalina, šta zapravo znači “spremno za dohranu” i zašto to nije isto za svaku bebu?
Magdalina: Spremno za početak nemliječne ishrane kod beba podrazumijeva pravilan motorni razvoj: da su vrat i trup čvrsti, odnosno da beba u sjedećem položaju može stabilno da sjedi kraći period. To podrazumijeva i da je razvila koordinaciju oko-ruka, što znači da može istraživati teksturu i ukuse hrane.
Magdalina navodi da ono što često stvara zabunu jesu zubići jer se pogrešno misli da su neophodni za početak dohrane. “Nisu”, kaže. “Ali su prethodni znaci važni.” Dohrana, objašnjava, nije utrka, već prilagođavanje bebinom tempu, uz pažljivo slušanje njenih znakova.
Kada krene dohrana, mnogi roditelji se pitaju da li treba prestati s dojenjem. Magdalina odmah razbija tu dilemu.
Može li beba iznad šest mjeseci istovremeno i dojiti i jesti kašu?
Magdalina: Svjetska zdravstvena organizacija savjetuje dojenje do navršene druge godine života ili dok god to mami i bebi odgovara. U prvih godinu dana majčino mlijeko je glavna hrana, a nemliječna ishrana, poput kašica, služi kao dopuna, dakle, dohrana.
Šta ako beba još ne sjedi sama, čekati ili krenuti sa manjim količinama?
Magdalina: Počinje se tek kada beba pokaže znakove spremnosti. Samostalno posjedanje se obično očekuje između devetog i desetog mjeseca, pa je najbolje savjetovati se s pedijatrom i fizijatrom o tome da li bebu treba postavljati u sjedeći položaj samo tokom obroka ili koristiti alternativne položaje – npr. držati bebu u krilu u turskom sjedu, bez direktnog oslonca ispod guze.
Svaka beba ima svoj tempo, a svaka porodica svoj način. Važno je samo da hrana nikada ne postane pritisak, već prostor povjerenja.
Naravno, pitali smo Magdalinu ono što zanima roditelje, a to je koja je idealna prva kašica i utiče li slatko na kasnije navike?
Magdalina: Ne postoji univerzalni odgovor, ali je preporuka da to budu sezonske, domaće namirnice. Ako se koriste gotove kašice poput Lino, važno je da imaju BIO oznaku što znači da je najmanje 95% sastojaka iz ekološkog uzgoja, pod kontrolom i sertifikatom evropskih tijela.
Majčino mlijeko je slatkastog ukusa, pa bebe prirodno vole slatko. Zbog toga je pametno prvo uvoditi neutralnije ukuse, a tek kasnije one slađe jer će ih beba svakako prihvatiti. Lino kašice, namijenjene od najranijeg uzrasta, mogu se davati bebama i one uživaju u njihovim blagim, prirodnim ukusima.
Kada na ambalaži vidite BIO oznaku, to je potvrda da proizvod ispunjava stroge standarde Evropske unije o ekološkoj proizvodnji i održivoj poljoprivredi, regulisane Uredbom (EU) 2018/848. U praksi, to znači da BIO proizvodi poput Lino Frutolino BIO poucheva sadrže najmanje 95% ekoloških sastojaka, bez GMO-a, sintetičkih pesticida i hemijskih gnojiva.
Iza te oznake stoji EU ekološki logotip, zelena lista sa zvjezdicama i redovne kontrole od strane ovlaštenih tijela koje potvrđuju kvalitet i sigurnost svakog sastojka.
Kada dohrana postane dio svakodnevne rutine, roditelji brzo shvate koliko praktična rješenja znače. Kašice u staklenkama, ali i pouch vrećice koje stanu u svaku torbu, često spašavaju trenutke kad obrok mora biti brz, siguran i bez stresa. Zato nas je zanimalo…
Koja je najveća zabluda o gotovim dječjim proizvodima poput kašica i poucheva?
Magdalina: Najčešća zabluda je da su gotovi proizvodi puni šećera, boja i konzervansa, te da nisu adekvatni obroci. Iako domaća priprema ima prednost, ponekad su gotove kašice praktično i sigurno rješenje, posebno u pokretu. Lino proizvodi sadrže čisto voće bez dodataka šećera, vještačkih zaslađivača i konzervansa pa mogu biti dobar obrok ili užina, naročito za starije mališane.
Odmah smo i pitali Magdalinu šta uraditi u onoj situaciji poznatoj svim roditeljima kada beba jednostavno ne pojede sve.
Magdalina: Za djecu do godinu dana obrok ne bi trebao stajati duže od dva sata na sobnoj temperaturi. Ne znači da će se pokvariti, ali se time smanjuje rizik od stomačnih tegoba. Ako beba ne pojede sve, roditelji ili starija braća i sestre mogu završiti obrok.
Za kraj, zamolili smo Magdalinu da izdvoji jedno pravilo koje bi, po njenom mišljenju, svaki roditelj trebao znati kada je riječ o ishrani beba.
Magdalina: Roditelji bi trebali biti opušteniji kada je riječ o uvođenju nemliječne hrane, uz poštovanje osnovnih pravila i normi. Nema potrebe za pretjeranim tablicama i kuhanjem posebnih jela. Najvažnije pravilo: alergene treba uvoditi ranije, između šestog i dvanaestog mjeseca bebinog života.
Ovaj razgovor pokazao je da dohrana nije faza u kojoj roditelji polažu ispit, nego prilika da zajedno rastu s bebom. Svaka kašika donosi nešto novo… iskustvo, strpljenje, povjerenje, pokoju mrljicu. Upravo na toj ideji raste i Lino: kao mali podsjetnik da su zdravi počeci najljepši kad su jednostavni.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
