Lana Lekić: Kako svakodnevno učiti zahvalnost i biti bolji prema sebi?

Jeste li vi nezadovoljni? Nesretni?

I ja sam. Znam da mnogima ne izgledam tako, ali stara je istina da mnoge stvari često nisu baš onakve kao što izgledaju.
Osim naših svakodnevnica, sav ovaj uvid u tuđe živote putem društvenih mreža učinio je da smo nezadovoljniji nego ikada prije jer nemamo što drugi imaju. 
Reklo bi se da svi oni žive bolje, lakše i sa više novca, a čini nam se i više osmijeha...

Jedan klik dijeli nas od njihovih savršeno filtriranih života i provalije očaja i tuge jer eto - naš život nije takav. Lagala bih ako bih rekla da ja nikad ne slinim nad tuđim ulickanim životima, izlascima, organizacijom. A šta zapravo time dobijamo? Pa fokus na isključivo  sve negativno u svom životu.
Tako ja uhvatim sebe kako maštam o stvarima koje priželjkujem, a sve ono što imam zanemarujem. Uhvatim, malo se otrijeznim, ali opet me sve to ponese.
Sve do jedne subote...

Nije bilo neko sjajno jutro, spavala sam svega par sati po svom običaju, sekirala se cijelu sedmicu prije toga zbog posla, ovoga i onoga i tako slomljena stala pored šporeta da napravim kafu i sve cijeđene zezancije koje ujutro konzumiramo. 
Lila voli naranču, Dali vodu sa limunom, Ani cijeđeni sok od jabuke a ja onako, svejedno mi je  šta mi ostane od svega toga. Hljeb nije bio baš svjež, planirala sam napraviti prženice tome će se obradovati sigurno. Nisam ni bila svjesna ubrzanih otkucaja srca već u tom trenutku. Udisaj po udisaj, gubljenje svijesti i sljedeće što vidim su kola hitne pomoći nepoznati ljudi, maske, dozivanje. 
Gdje su mi djeca pitam ih i šta će jesti? 
Na šta mi neko od njih odgovara: mama ti si važna sada. Djeca će biti dobro. Bolnica, nalazi i borba za svaki udah. I tako noćima i danima. Fokus na preživjeti otvorio mi je nova vrata. Svi mi koji smo imali iskustvo da ostanemo bez daha počeli smo shvatati vrijednost svakog udaha.
Bez snage, sa bolovima, u polusvjesnom stanju prolazili su dani dok se nisam resetovala i pružena mi je još jedna šansa da krenem ispočetka. Preforsirana bez snage za suludu utrku života i borbe sa svim što treba, dovela sam sebe do tačke krajnjeg iscrpljenja i nezadovoljstva životom. 
Ovaj kaže "očekuje se Lana od tebe", onaj kaže "moraš to završiti", pa onda betoniraju sa izjavom "nema ko drugi to napraviti osim tebe". 
Ali pored toga,zapravo je istina da najveća očekivanja Lana ima od same sebe. Lana je ta koja stvara sebi pritisak, Lana je ta koja da bi sve oko sebe oslobodila generira stres samoj sebi

Lana je ta koja pada u depresiju i smatra dan propalim ako nije uspjela riješiti cijeli dan obaveza ili ako je uzela par sati  za odmor, druženje sa dragim ljudima, šetnju na planini. Ciljevi i ostalo što je Lani potrebno da dokaže samoj sebi da je vrijedna pažnje, ljubavi i poštovanja.

Koliko ljudi oko sebe znate da su bogati, lijepi čak i popularni? Ja ih znam dosta... i jedina njihova poveznica je da oni, iako se tako možda čini, nisu nužno istinski sretni. Sve oko sebe ljude koje vidim su razočarani bez obzira na to šta su postigli. Ti ljudi zarađuju velike novce ali nisu zadovoljni. Vanjske stvari nisu pokazatelj unutrašnjeg zdravlja, jer mnogi od nas pokušavaju pronaći radost izvan nas samih a to nas ostavlja razočaranima. Lana je npr- vrijedna, radišna i dobro zarađuje. Lana je popularna, zaustavljaju je na ulici i slikaju se. Traže autogram, traže savjete. Međutim Lana nije istinski radosna jer ta radost proizilazi iz pronalaženja radosti u vlastitom društvu.
No nije kasno započeti preobražaj i u 40-tim, jer sam tek shvatila da je većina stvari do mene. 

Uvijek imate na čemu biti zahvalni, zdravlje, djeca, roditelji, krov nad glavom, lijepi dan i onaj udisaj. Kada imate ovakve misli zahvalnosti, onda ne možete imati tjeskobu.
Naučila sam da vam ljudi mogu krasti radost samo ako ostavite odškrinuta vrata bilo da je to u stvarnom životu ili na društvenim mrežama. 

Naučila sam usporiti, prihvatiti kompliment i biti bolja prema sebi.

Ima dosta načina kako to možete uraditi. Ja sam izabrala jutarnju rutinu praktikovanja zahvalnosti. 
Pred ogledalom svako jutro nabrajam stvari na kojima sam neizmjerno zahvalna i svaki dan dodam ponešto novo. Nalazim svaki dan barem 10 minuta za sebe i osjećam zahvalnost za taj iskorak. 
Velike stvari poput zdravlja, djece, krova nad glavom svakako su vrijedne zahvale, ali je poenta biti zahvalan na sitnicama. I za sve treba vremena, a jako smo nestrpljivi, znam. Vjerujte da mijenjanje negativnih misli sa pozitivnima mijenja vaše raspoloženje, razmišljanje, ponašanje.
Napiši danas poruku zahvalnosti i ljubavi prijatelju, roditeljima, sestri, bratu. Zahvali se kolegama i poslovnim partnerima za saradnju, poslovne planove, povjerenje, profesorima za naučene lekcije. Vidjet ćeš šta će ti Univerzum vratiti.

***

Za Bonjour.ba piše:

Lana Lekić, mama 3 djece, 2 sina i kćerke, profesorica, farmaceutkinja, marketing menadžerica, instruktorica masaže beba i djece, volonterka i humanitarka. 
 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Lana Lekić (@mama_lana__)