TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 23.3.2026.
Neke priče zvuče kao da su napisane za film i upravo je takva ona o bh. muzičaru Nihadu Hrustanbegoviću.
Njegova kompozicija nedavno se našla na playlisti BBC Radija 6, uz imena koja redovno slušamo na svjetskim pozornicama, a ubrzo nakon toga uslijedio je poziv koji se ne dobija dva puta u životu. Lično ga je kontaktirao Robert Smith i pozvao da nastupi u Royal Albert Hall.
U okviru Teenage Cancer Trust Concert Series, Nihad će nastupati svih sedam večeri, rame uz rame s velikim imenima savremene muzičke scene. Tim povodom razgovarali smo s njim o ovom nevjerovatnom trenutku, putu koji ga je doveo do Londona i emocijama koje nosi sa sobom.
Ovo će biti vaš prvi nastup u Royal Albert Hallu. Šta taj trenutak znači za vas lično i profesionalno?
Mislio sam da od značenja riječi ‘’fenomenalno'' ne postoji ništa, ali postoji... Dakle totalno neočekivano sam primio najljepši zahtjev i poziv ikada: da sviram u Royal Albert Hall u Londonu od 23. do 29. marta 2026. godine, od mog omiljenog živog umjetnika na planeti, Roberta Smitha frontmena benda The Cure.
Robert Smith je "kustos" dobrotvorne organizacije Teenage Cancer Trust u Royal Albert Hall za 2026. godinu. Dobiti takav zahtjev je najveća čast ikada. Ostvarenje sna za Veliku Britaniju! Nikada nisam svirao tamo. Vjerovali ili ne, sviram na koncertnoj harmonici svih 7 noći.
2024. godine sam proveo odmor u Hrvatskoj, na Braču u Postirama i tom prilikom sam pokazao svoju harmoniku, koju sam nakon restauracije donio iz Italije i kratko zasvirao u Hotelu View. Nakon utiska, spontano se javila reakcija da bi bilo lijepo kada bih sljedeće godine mogao učestvovati na Janezovim danima, koji se tradicionalno održavaju u Postirama već nekoliko godina.
Ispostavilo se da skulptura Bagatelle, slovenskog kipara Janeza Pirnata, treba da bude na naslovnici albuma The Songs of The Lost World od Britanskog benda The Cure, koji je zatim i objavljen 1. novembra 2024. godine, te da je Robert Smith pokrovitelj Janezovih dana.
Tako sam prošle godine, 2025. svirao na Janezovim danima tri dana zaredom. Prvog dana održana je svjetska premijera moje kompozicije Sculpture posvećene Janezovim danima. Drugog dana sam svirao Just like Heaven prilagođene klasičnoj harmonici, a i istovremeno kao omaž Robertu Smithu iz benda The Cure. Zatim trećeg dana solo concert sa programom sa 10. albuma: Mediterraneo i plus klasična muzika, jazz i pop.
Koncert je na kraju rezultirao sljedećim kompozicijama: Četiri godišnja doba – Ljeto – Antonio Vivaldi, Asturias – Isaac Albeniz, Clair de Lune – Claude Debussy, Summertime – George Gershwin, Libertango – Astor Piazzolla, Stork Suite – Nihad Hrustanbegović, Mediterraneo – Nihad Hrustanbegović.
Robert Smith nije lično prisustvovao, ali očigledno su snimci koncerta ostavili utisak i stigli do Velike Britanije. U februaru ove godine, primio sam potpuno neočekivani poziv iz Engleske u kojem me je Robert Smith lično pitao da li bih mogao i želio svirati u Royal Albert Hallu od 23. do 29. marta.
Kao što vidite, sa velikim zadovoljstvom sam prihvatio poziv.
Nastupate svih sedam večeri u okviru Teenage Cancer Trust Concert Series.
Kako izgleda priprema za tako intenzivan i poseban program?
Veliki dio svog života proveo sam vježbajući i svirajući na koncertima, snimivši 10 solo albuma, uključujući The Best of Concert Accordion, Live in Het Concertgebouw Amsterdam, Četiri godišnja doba, Vivaldi i Mediterraneo. Nastupao sam širom Evrope i svijeta, od Amsterdama i Pariza do Sarajeva.
Godine 2007. inspirisao sam Heineken, TBWA Neboko i direktora TV reklama Wernera Damena svojom kompozicijom World promenade iz suite Stork za TV reklamu Extra Cold, zatim sam komponovao muziku za mnoge filmove i bio redovni gost i na Sarajevo Film Festivalu, nastupao u Amsterdamu, 7 puta u Het Concertgebouwu, 3 puta imao sam i solistički koncert u kultnoj "Maloj dvorani" i sa Jazz orkestrom Concertgebouwa u "Velikoj dvorani", u Paradisu sa Grace Jones, Royal Theatre Carré tokom jubilarnog 10.000. koncerta Nizozemskog ansambla Flarck.
Zatim sam svirao i sa Al Di Meolom i Corpus, uključujući solo koncerte u Katedrali Notre-Dame Le Puy-en-Velay u Francuskoj, Dvorani vitezova u Hagu, Katedrali Presvetog Srca u Sarajevu, u Sinagogi u Novom Sadu, u sali Gazi Husref Begove Biblioteke, u Sarajevskoj Vijećnici na Dan nezavisnosti 2019. godine i tada posvetio Sarajevu kompoziciju Pogled sa bijele tabije a krajem 2025. u Amsterdamu, Amstelkerk povodom 750. godišnjice grada Amsterdama, posvetio kompoziciju Adam & Eve, City of Forbidden fruit.
Dakle, spreman sam za Royal Albert Hall, a jedino što je preostalo je da odaberem repertoar koji ću svirati. 
Vaša kompozicija “Stork Suite” našla se na BBC Radio 6 playlisti uz velika imena, a ubrzo nakon toga uslijedio je i poziv od legendarnog frontmena Roberta Smitha za nastup u Royal Albert Hall.
Kako doživljavate tu vrstu priznanja i kako ste reagovali na taj poziv?
Poziv je za Royal Albert Hall je stigao sredinom februara ove godine, a Robert Smith je za BBC Radio 6 najavio sve umjetnike koji će učestvovati emitovanjem kompozicija.
Najavljen sam pod brojem 14... brojem koji je nosio Johan Cruyff, nizozemski fudbaler. Reagovao sam velikim entuzijazmom i izuzetno sretan što je moj rad prepoznao Robert Smith. Nikada ga u životu nisam uživo vidio niti, dakle, upoznao. Pretpostavljam da ću sutra, u ponedeljak 23. marta.
Koliko vam znači što ćete kao umjetnik iz Bosne i Hercegovine predstavljati našu scenu na ovakvom međunarodnom događaju?
Moje učešće je velika podrška u daljem radu svim koncertnim i budućim umjetnicima iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, cijelog regiona, ali i Nizozemske. U konačnici, mogao bih sebe definisati kao Evropljanina i građanina svijeta.
Kako je nastala vaša ljubav prema harmonici i na koji način ste je uspjeli pozicionirati u savremenom muzičkom kontekstu?
Muzika je prvenstveno bila moj hobi, a kasnije se razvila u životni poziv. Jednostavno, sav taj umjetnički dio sa historijom svijeta klasične muzike, zatim pop, džez i filmska muzika.
Što se tiče toga kako sam uspio da se pozicioniram, jednostavan odgovor je da se to dogodilo uz veliku posvećenost muzici i životu u više zemalja. Studirao sam klasičnu harmoniku kod svih najvećih Evropskih i svjetskih profesora umjetnosti sviranja klasične harmonike.
Živimo u globalnom svijetu gdje su danas humanost i muzika izuzetno važni, a svijet umjetnosti i evropska kultura itekako mogu doprinijeti boljem i ljepšem svijetu.
Ove godine je omogućen i globalni video prenos uživo iz Royal Albert Hall direktno sa StagePlayer+ platforme. Ulaznice za skoro sve koncerte su rasprodane, ali ukoliko želite, pridružite se Elbowu, Manic Street Preachers i voditelju Shaunu Keavenyju i gotovo 6.000 obožavatelja u prepunoj Royal Albert Hall iz udobnosti vlastitog doma.
Za sve informacije posjetite Teenage Cancer Trust site za ekskluzivni pristup, a sav profit od prenosa ide u fond za liječenje raka.
TEKST: Ada Ćeremida
Na regionalnoj muzičkoj sceni nije česta pojava da se tako mlada autorica jasno, samouvjereno i bez kalkulacija odluči graditi vlastiti svijet i zvučno i vizuelno.
Vimoksha, umjetničko ime Emine Bajtarević, pripada generaciji koju se često olako etiketira kao „previše online“ ili „nedovoljno fokusiranu“, ali upravo u toj generaciji ona pronalazi prostor za iskrenost, introspekciju i autorsku hrabrost.
Njena muzika je melanholični pop sa elementima city popa, funka i elektronike, ali ono što je izdvaja jeste osjećaj da svaka pjesma ima svoj koncept, atmosferu i estetski okvir.
Magistrica socijalne antropologije, kantautorica i ‘’bedroom'' producentica, Vimoksha iza sebe već ima singl “Nazovi nekog osim dilera” i album “Vilenjak”, kao i nastupe na festivalima poput Sea Star, EXIT i LIFT.
Njeno novo izdanje, EP “Why Now?”, donosi šest pjesama tri na bosanskom i tri na engleskom jeziku uz koprodukciju brazilskog producenta Cutlera i gostovanje sarajevskog repera Sto Posto.
Tim povodom razgovarali smo s Vimokshom o novom EP-ju, pisanju o ljubavi u 2026., Gen Z romantici i trenutku kada pjesma prestane biti samo tvoja.
Vimoksha, tvoj zvuk i estetika od početka djeluju vrlo jasno i promišljeno.
Kako bi danas, u jednoj rečenici, opisala Vimokshu nekome ko te tek otkriva?
Zamislite da čitate dnevnik jedne djevojke koja mnogo voli da se igra riječima i istražuje emocije koje su duboko ispod površine.
Imaš imidž umjetnice koja pažljivo gradi atmosferu. Kada si prvi put osjetila da muzika postaje prostor u kojem se želiš u potpunosti izraziti?
Oduvijek sam pisala pjesme, najčešće kao odgovor sama sebi na vlastite doživljaje, no u jednom momentu tokom srednje škole sam osjetila potrebu da pišem i o drugima i približim njihove situacije kroz stihove i melodije.
Imala sam veliku podršku od prijatelja i starijih muzičara, a validaciju da nastavim dalje dobijam od svakog komentara na muziku koju objavim.
EP nosi vrlo direktno pitanje u naslovu “Why Now?”.
Šta je bio lični “okidač” da se ove pjesme okupe baš u ovom trenutku?
Vrijeme jako brzo prolazi, te ono što sam planirala na ljeto prošle godine, a što je uključivalo višednevni studijski rad sa bendom je postala neispunjena želja. Međutim, umjesto da čekam novu priliku za isto, odlučila sam da dam život pjesmama koje se, neke duže a neke kraće, kriju na mom računaru.
Uz veliku pomoć prijatelja producenta kojeg sam upoznala online, radeći zajedno na muzici, WHY NOW? je tu baš sada.
“Nazovi nekog osim dilera” je pjesma koju je publika brzo preuzela kao svoju.
Kako gledaš na trenutak kada pjesma počne živjeti vlastiti život?
Što se mene tiče, neka si svako odabere neku i prihvati je. Volim čuti različita shvatanja i iskustva vezana i za tu, ali i druge pjesme. Jedino mi je neobično, ali i duhovito, što često u pretragama primijetim da ljudi pišu „ne zovi nikog osim dilera“, što je ipak sasvim drugačije od originalne poruke u toj pjesmi.
U tvojim tekstovima ljubav i odnosi nisu idealizirani. Kako danas pišeš o ljubavi i vezama i šta te najviše inspiriše?
Vjerovatno zahvaljujući velikoj ljubavi prema klasičnim romantičnim romanima (kao naprimjer, trenutno aktuelni „Orkanski visovi“), mnogo su mi romantičnije neuzvraćene ili nesretne ljubavi, koje traju godinama, koje se manifestuju u pogledima, skrivenim riječima, snovima i, u silnoj želji da sve to uspije, neslaganjima, pogrešnim shvatanjima, rastancima.
Ako nekada i napišem tekst u kojem je ljubav uzvraćena, pitat ću „pa dobro, ali što baš sad“, kao u prvom singlu EP-ja.
Kako balansiraš između melanholičnih tekstova i energije koju želiš prenijeti publici uživo, šta je ono što želiš da ljudi ponesu sa sobom nakon slušanja?
Bez obzira na melanholične tekstove, ne želim da se iko na mojim nastupima osjeća tužno. Baš naprotiv, plan mi je da održim istu energiju kao i na prethodnim susretima sa publikom: mi dijelimo iskustva koja su nam pomogla da se prepoznamo u tim tekstovima, ali zajedno izazivamo jedan veliki val sreće koji se uvijek uzajamno osjeti. 
U vremenu u kojem je lako izgubiti autentičnost u buci trendova, Vimoksha bira sporije, iskrenije i emotivnije pripovijedanje.
A ako je suditi po reakcijama publike i sve jasnijem umjetničkom identitetu, “Why Now?” možda je zapravo pravo pitanje za publiku: ako ne sada, kada?
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
