TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 21.1.2026.
Od samog početka 2026. godine, društvene mreže, playlistе i razgovori sve češće prizivaju isti osjećaj: ovo podsjeća na 2016.
Dijele se throwback fotografije, vraćaju se stare estetike, a nostalgija postaje dominantan kulturni jezik, posebno za Gen Z koji je tada bio u tinejdžerskim godinama.
Taj period se danas pamti kao lakši, jasniji i emocionalno definisan kroz muziku. Jedan od bendova koji je tada, i muzički i estetski, obilježio cijelu eru bio je Arctic Monkeys . Iako su njihovi korijeni i uspjeh počeli godinama ranije, upravo je sredina 2010-ih bila trenutak kada su postali kulturna referenca jedne generacije.
Kada je muzika postala dio identiteta jedne ere
Popularnost Arctic Monkeysa nije se gradila preko noći oni su britanski rock bend koji je nastao još 2002. godine u Sheffieldu, kad su članovi bili tinejdžeri i svirali lokalno prije nego što su osvojili svjetsku scenu. Njihovi albumi, vizuali i frontmenov imidž postali su dio šireg kulturnog koda od Tumblr estetike do festivala i noćnih vožnji uz slušalice.
Posljednji put smo ih čuli 2022. godine kroz album The Car , koji je pokazao zreliji, filmskiji zvuk i distancu od ranijih hitova. Bio je to svjestan odmak, ali i svojevrsna pauza u narativu benda koji je već gotovo četvrt stoljeća u muzičkoj igri. Upravo zato je tišina koja je uslijedila dodatno pojačala težinu njihovog povratka.
Nova pjesma: Šta znamo o povratku?
Ove sedmice bend se vraća s novom pjesmom, prvom nakon gotovo četiri godine, i to kroz humanitarni projekat u saradnji s organizacijom War Child .
Pjesma izlazi sutra i za sada je najavljena kao samostalni singl, bez potvrde o novom albumu. Upravo taj format nenajavljen, diskretan i fokusiran na poruku dodatno je podigao interes publike.
Ne radi se o velikom comeback spektaklu, već o suptilnom podsjetniku na bend koji je već jednom definisao osjećaj vremena. I to je, možda, ono što danas najviše rezonira.
Kultura se uvijek kreće u ciklusima, a nostalgija često dolazi u trenucima kolektivnog zamora. Povratak zvuka, estetike i emocije 2016. godine u 2026. nije samo trend, već potreba za poznatim osjećajem u neizvjesnom vremenu.
Muzika je prva koja registruje te promjene, jer nosi emociju direktnije od bilo kojeg drugog medija.
Kada se bend koji je obilježio jednu generaciju ponovo pojavi čak i tiho, to postaje signal šireg kulturnog pomaka. Možda 2016 ne dolazi nazad doslovno, ali njen duh je, čini se, ponovo tu.
TEKST: Ada Ćeremida
Na regionalnoj muzičkoj sceni nije česta pojava da se tako mlada autorica jasno, samouvjereno i bez kalkulacija odluči graditi vlastiti svijet i zvučno i vizuelno.
Vimoksha, umjetničko ime Emine Bajtarević, pripada generaciji koju se često olako etiketira kao „previše online“ ili „nedovoljno fokusiranu“, ali upravo u toj generaciji ona pronalazi prostor za iskrenost, introspekciju i autorsku hrabrost.
Njena muzika je melanholični pop sa elementima city popa, funka i elektronike, ali ono što je izdvaja jeste osjećaj da svaka pjesma ima svoj koncept, atmosferu i estetski okvir.
Magistrica socijalne antropologije, kantautorica i ‘’bedroom'' producentica, Vimoksha iza sebe već ima singl “Nazovi nekog osim dilera” i album “Vilenjak”, kao i nastupe na festivalima poput Sea Star, EXIT i LIFT.
Njeno novo izdanje, EP “Why Now?”, donosi šest pjesama tri na bosanskom i tri na engleskom jeziku uz koprodukciju brazilskog producenta Cutlera i gostovanje sarajevskog repera Sto Posto.
Tim povodom razgovarali smo s Vimokshom o novom EP-ju, pisanju o ljubavi u 2026., Gen Z romantici i trenutku kada pjesma prestane biti samo tvoja.
Vimoksha, tvoj zvuk i estetika od početka djeluju vrlo jasno i promišljeno.
Kako bi danas, u jednoj rečenici, opisala Vimokshu nekome ko te tek otkriva?
Zamislite da čitate dnevnik jedne djevojke koja mnogo voli da se igra riječima i istražuje emocije koje su duboko ispod površine.
Imaš imidž umjetnice koja pažljivo gradi atmosferu. Kada si prvi put osjetila da muzika postaje prostor u kojem se želiš u potpunosti izraziti?
Oduvijek sam pisala pjesme, najčešće kao odgovor sama sebi na vlastite doživljaje, no u jednom momentu tokom srednje škole sam osjetila potrebu da pišem i o drugima i približim njihove situacije kroz stihove i melodije.
Imala sam veliku podršku od prijatelja i starijih muzičara, a validaciju da nastavim dalje dobijam od svakog komentara na muziku koju objavim.
EP nosi vrlo direktno pitanje u naslovu “Why Now?”.
Šta je bio lični “okidač” da se ove pjesme okupe baš u ovom trenutku?
Vrijeme jako brzo prolazi, te ono što sam planirala na ljeto prošle godine, a što je uključivalo višednevni studijski rad sa bendom je postala neispunjena želja. Međutim, umjesto da čekam novu priliku za isto, odlučila sam da dam život pjesmama koje se, neke duže a neke kraće, kriju na mom računaru.
Uz veliku pomoć prijatelja producenta kojeg sam upoznala online, radeći zajedno na muzici, WHY NOW? je tu baš sada.
“Nazovi nekog osim dilera” je pjesma koju je publika brzo preuzela kao svoju.
Kako gledaš na trenutak kada pjesma počne živjeti vlastiti život?
Što se mene tiče, neka si svako odabere neku i prihvati je. Volim čuti različita shvatanja i iskustva vezana i za tu, ali i druge pjesme. Jedino mi je neobično, ali i duhovito, što često u pretragama primijetim da ljudi pišu „ne zovi nikog osim dilera“, što je ipak sasvim drugačije od originalne poruke u toj pjesmi.
U tvojim tekstovima ljubav i odnosi nisu idealizirani. Kako danas pišeš o ljubavi i vezama i šta te najviše inspiriše?
Vjerovatno zahvaljujući velikoj ljubavi prema klasičnim romantičnim romanima (kao naprimjer, trenutno aktuelni „Orkanski visovi“), mnogo su mi romantičnije neuzvraćene ili nesretne ljubavi, koje traju godinama, koje se manifestuju u pogledima, skrivenim riječima, snovima i, u silnoj želji da sve to uspije, neslaganjima, pogrešnim shvatanjima, rastancima.
Ako nekada i napišem tekst u kojem je ljubav uzvraćena, pitat ću „pa dobro, ali što baš sad“, kao u prvom singlu EP-ja.
Kako balansiraš između melanholičnih tekstova i energije koju želiš prenijeti publici uživo, šta je ono što želiš da ljudi ponesu sa sobom nakon slušanja?
Bez obzira na melanholične tekstove, ne želim da se iko na mojim nastupima osjeća tužno. Baš naprotiv, plan mi je da održim istu energiju kao i na prethodnim susretima sa publikom: mi dijelimo iskustva koja su nam pomogla da se prepoznamo u tim tekstovima, ali zajedno izazivamo jedan veliki val sreće koji se uvijek uzajamno osjeti. 
U vremenu u kojem je lako izgubiti autentičnost u buci trendova, Vimoksha bira sporije, iskrenije i emotivnije pripovijedanje.
A ako je suditi po reakcijama publike i sve jasnijem umjetničkom identitetu, “Why Now?” možda je zapravo pravo pitanje za publiku: ako ne sada, kada?
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
