Kućice od medenjaka su ove godine sve popularnije jer, baš kao i blagdanska sezona, sinonim su za radost, smijeh i neodoljive arome svježe napravljenih delicija čiji mirisi okupaju dom.

Ono zbog čega mnogi posebno vole recepte koje spremaju u vrijeme blagdana, svakako je to što tada mogu na interesantne načine izraziti svoju kreativnost. Mnoštvo boja, neobične kombinacije okusa, ali i oblika, hranu pretvaraju u mala umjetnička djela (poput bora, snjegovića ili zvijezde).

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Dominika Brudny (@domsli22)

Ove godine sve više na društvenim mrežama vidimo kućice od medenjaka (gingerbread house) koje neodoljivo podsjećaju na onu iz bajke „Ivica i Marica“. Ona donosi spoj ukusnih sastojaka kao što su med, cimet i đumbir, ali i zabavno kulinarsko iskustvo koje će vas okupiti oko stola i pričati o zajedništvu.

Mi smo u drogerijama dm pronašli odličan set koji sadrži sve sastojke potrebne za izradu idealne kućice od medenjaka. U kutiji se spremni nalaze gumeni medvjedići, mini čokoladni dugmići i šećer u prahu.

Kada vidimo sadržaj ove kutije, znamo da obećava zabavu za čitavu obitelj, a da će gotova kućica od medenjaka u dom unijeti toplinu i dašak blagdanske magije.


Kućica od medenjaka

* * *
Naslovna fotografija: @lucrecia_quesada_

Nakon što smo u prvim izdanjima serijala Baščaršija ljeti otkrili mjesta koja lokalci čuvaju za sebe i komade ručnog rada koji mijenjaju interijer, sada vas vodimo na jedno od onih mjesta gdje ne sjedite dugo ali vam ostane u mislima. Mjesto koje nije fancy, nema stolove s platnenim stolnjacima ni tanjire za slikanje. 

Ovdje je glavni detalj: miris. 

I to onaj koji vas vraća nazad.



 

Skrivena niz prolaz u starom dijelu Baščaršije, na adresi Mudželiti veliki 21, pekara Imaret decenijama je opsluživala lokalne stanare, radoznale posjetioce i sve one koji znaju da miris dobarh kiflica ne vara.

Ime “imaret” vuče porijeklo iz osmanskog doba i označava javnu kuhinju koja je pripremala obroke za putnike, siromašne i vjerske škole. Sarajevo je imalo više imareta, a upravo se ovdje, u blizini Sahat-kule, smjestila jedna od najstarijih pekarskih lokacija u gradu.





Nekad je ovdje postojao samo jedan otvor jedan prozorčić iz kojeg ste, bez menija i bez staklenih vitrina, naručivali svoj somun, kiflu, hljeb. I to je bilo dovoljno. Danas, ulaskom kroz isti tunel, dočekuje vas veća ponuda, a ono što nije promijenjeno je osjećaj da ulazite u prostor koji još miriše isto kao prije 10, 20, 30 godina.








Svakako je jedna od rijetkih pekara u centru koju lokalci upisuju u rutinu: stajete po kiflu na putu kući, kupujete somun za ručak, uzimate slatku buhtlu za poslije.





 

I zaista, svako ima svoje “go-to” narudžbe: slana kifla s krupnom soli, buhtla s čokoladom, klasik u obliku perece. Neko će reći to je samo tijesto. Ali nije. 

To je tekstura koju pamtite, slatkoća koja vas vraća na veliki odmor u osnovnoj školi, i toplina koja se osjeti odmah kroz papirnu vrećicu. I nije svaki dan isti, ali ovdje znate da će biti dobar.







Ovdje ne dolazite da ručate satima. Dolazite za trenutak. Za miris koji vas vuče natrag. Za toplinu kiflice u ruci dok stojite na drveni stočić pokraj ulaza. I dok je danas izbor širi, ono što nikad ne posustaje je miris uspomene.





Baščaršija ljeti tek se zahuktava.

Nakon kafića, ateljea i ručno rađenih predmeta, sada stižete do onih mirisa koji su dio identiteta. Naredna izdanja? Čekaju vas mjesta koja ostavljaju trag topline i dopuštaju vam da uđete u priču grada.
 

I… nešto neočekivano.

Produkcija: Bonjour.ba