TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 23.8.2021.
Bez namjene da ljepotu drugih sukulenata stavimo u drugi plan, sukulentna biljka puzavica čiji listići nalikuju na niz bisera (Senecio rowleyanus) trenutni je favorit mnogih zaljubljenika u biljke.
Privlače pažnju bilo da bobice padaju preko stola ili police za knjige ili čak dok visi na sunčanom prozoru. Iako biljka izgleda nježno, općenito se radi o sukulentu za koji ne treba neka posebna njega
O BILJCI
Krunica ili Senecio rowleyanus je puzavica porijeklom iz jugozapadne Afrike. Njeno okruglo lišće, koje često posjeća i na grašak, skladišti vodu što ovu biljku čini otpornom na sušu i sretnu dok visi na prozoru vašeg doma. Može uspijevati i na otvorenom u područjima sa svijetlom sjenom.
Nažalost, ova biljka je otrovna za mačke i pse, pa čak može izazvati i blagu iritaciju kože kod ljudi, pa je držite na sigurnom mjestu daleko od vas i vaših krznenih prijatelja.
KAKO SE BRINUTI O KRUNICI?
Ako se drži u zatvorenom prostoru, ova biljka preferira jaku, indirektnu svjetlost, najbolje možda uz prozor okrenut prema jugu ili dio vašeg doma koji dobiva dobru količinu sunčeve svjetlosti. Ako se drži na otvorenom, radije bivaju biti u blago zasjenjenom području u toplijim mjesecima i unutra u zatvorenom prostoru tokom zime.
Kao i kod većine biljaka, držite ovaj sukulent dalje od klima uređaja ili drugih područja sa propuhom. Ako lišće počne opadati, to bi mogao biti znak da je biljci prehladno.
ZALIJEVANJE BILJKE
Budući da je biljka dosta otporna na sušu radije osušite tlo između svakog zalijevanja. Da biste bili sigurni da ne zalijevate previše, zabodite kažiprst u tlo i provjerite je li gornjih nekoliko centimetara suho; tek tada trebate nastaviti sa zalijevanjem.
Mali listovi nalik biserima zadržavaju vodu i ako dobiju pravu količinu, ostat će u punom obliku. Promjena oblika može ukazivati na prekomjerno ili premalo zalijevanje.
ODGOVARAJUĆA SAKSIJA ZA BILJKU
Posuda mora ponuditi dobru drenažu, stoga je terakota odlična za ovu biljku, ali i ona mora biti odgovarajuće veličine kako bi se loza prirodno spuštala. Vaša biljka bi trebala biti gotovo u ravnini sa vrhom posude tako da loze ne moraju sezati prije nego što krenu prema dolje.
***
Naslovna fotografija: @mini_houseplant
Tekst: Ilda Lihić-Isović
TEKST: Ada Ćeremida
Zašto je pametno skladištenje osnova dugoročno funkcionalne dječije sobe i kako je jedan projekt to savršeno pokazao?
Dječije sobe možda jesu najnježniji prostori u domu, ali su istovremeno i najzahtjevniji. Dok svi razmišljamo o bojama, igračkama, krevetima i stolovima, ono što se najčešće zanemari je odlaganje.
U jednom stanu u srcu Baščaršije, s pogledom na Vijećnicu, arhitektonski studio NPA pokazao je kako se odlaganje može pretvoriti u glavnu prednost dječije sobe i to u prostoriji koja je u startu bila sve osim idealne. 
Pametno odlaganje: Kako soba postaje funkcionalna tek kada se stvari imaju gdje smjestiti?
Ono što ovu sobu razlikuje od uobičajenih rješenja jeste osjećaj reda koji ne djeluje strogo. Police nisu samo postavljene da budu police. One su ritam prostora, arhitektonski detalj, konstanta koja unosi mir u sobu koja je prirodno sklona neredu.
Nedžla Potogija, arhitektica NPA studija, koncept zasniva se na ideji da soba raste s djetetom. Zato su radna ploha i police pomični elementi koji se mogu podizati kako dijete odrasta, bez potrebe da se soba mijenja svakih nekoliko godina. Time odlaganje prestaje biti samo praktično pitanje, postaje dio životnog ciklusa prostora.


Zakrivljeni oblici i mekani rubovi: Trend koji nije samo estetski, nego i funkcionalan
Arhitektonski najljepši elementi u sobi su ujedno i oni koji čine odlaganje ugodnijim – polukružna vrata i police oblikovane u meke lukove.
Ovi oblici imaju tihu, ali snažnu funkciju: oni vizuelno „omekšavaju“ prostor čineći ga sigurnijim i smirenijim, što je posebno važno u sobi za dijete. Lukovi u ormaru stvaraju elegantne niše u kojima svaki predmet izgleda kao mali moment pažljivo kurirane izložbe. Umjesto da se igračke i sitnice gomilaju, one postaju dio prostora.
Ono najzanimljivije: polukružna vrata se mogu potpuno otvoriti i uvući u zid. Time soba dobija dvostruki karakter. Kada je otvorena postaje dio ostatka kuće, inkluzivna i povezana. Kada je zatvorena, pretvara se u miran, ličan kutak, savršeno odvojen od kućne dinamike.
Svjetlo, privatnost i red: 3 stvari koje često činimo pogrešno u dječijim sobama
Radni dio sobe rješava još jedan veliki izazov roditelja: kako pronaći dovoljno svjetla, ali zadržati privatnost i fokus.
Zato je prema stubištu postavljeno neprovidno staklo. Ono propušta potpuno prirodno svjetlo, ali skriva prostor, stvarajući miran kutak koji poziva na učenje. To je luksuz koji većina dječijih soba nema, prostor koji daje osjećaj da je dijete već „veliko“, da ima svoj radni ambijent, ali bez imalo hladnoće.

Sve nijanse, od mekane terracotta sofe do drvenih fronti ormara i bijelih panela, pažljivo su birane za dugotrajnost. To znači da se soba neće „prerasti“ dijete za dvije ili tri godine. Promjene će dolaziti kroz igračke, interese, detalje koje dijete donese samo. Osnova ostaje.
Simetrični niz širokih bijelih polica u radnom dijelu, kombinovan sa toplim drvenim panelima, stvara dinamiku, ali i disciplinu. Roditelji znaju da je ovo rijetka kombinacija: prostor koji dopušta kreativni haos, ali ga može brzo sakriti i vratiti u ravnotežu.

Nepravilan oblik, dugačak nejasan zid, prelaz između prostora i stubišta sve ono što obično komplikuje projekt, ovdje je postalo polazište za kreativno, dugoročno i vizuelno izuzetno rješenjej, jer je upravo način na koji je odlaganje ugrađeno u prostor taj koji mijenja ritam sobe i čini je jednako funkcionalnom u prvoj godini škole kao i kasnije, u tinejdžerskom periodu.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!