Polovina drugog mjeseca je zvanično tu. Temperature počinju da padaju još niže, omiljeni trenuci su nam uz toplu šoljicu omiljenog napitka i mekanu dekicu…

U čast ove godišnje pojave koja nas obuzme posebice u drugom mjesecu, pomislili smo da bi moglo biti zabavno oživjeti nostalgiju i prisjetiti se nekoliko klasičnih knjiga koje smo možda propustili u srednjoj školi.

Sve knjige na ovoj listi su zaista sjajna književna djela (mogli smo ih navesti još mnogo), a ako ih nikada niste pročitali, dugujete sebi da saznate po čemu su onda posebne, a ako jeste možda bi bilo zabavno osvježiti sjećanje zašto su to klasici.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Dijana?BOOKLOVER?? (@reading.with.owl)

 

Evo četiri knjige iz lektire koje ste možda propustili (ili biste trebali ponovo pročitati!).

 

Hamlet, William Shakespeare

Među Shakespeareovim dramama "Hamleta" mnogi smatraju njegovim remek djelom, a u pozorišnom svijetu, među glumcima, uloga Hamleta, princa od Danske, smatra se trijumfom pozorišne karijere.

U Šekspirovim savršenim dijalozima i vječno zagonetnom istraživanju savjesti, ludila i prirode čovečanstva, mladi princ usred noći susreće duha svog oca koji optužuje sopstvenog brata - sada oženjenog njegovom udovicom - da ga je ubio. Princ smišlja plan kako bi provjerio istinitost optužbi duha glumeći ludilo dok planira osvetu, ali njegovi postupci ubrzo počinju da izazivaju dramu kako na nevinim tako i na krivcima za počinjeni zločin.

Tako da pročitati ili ne pročitati... u ovom slučaju nije upitno, itekako pročitati.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by @my_bookship

 

 

Zločin i kazna, Fjodor Mihajlovič Dostojevski

 

Fjodor Dostojevski, jedno od istaknutih imena ruske književnosti, najpoznatiji je po romanu "Zločin i kazna“ gdje tematizira neprestanu borbu Raskoljnikova sa svojom savješću. Psihologija likova je tako precizno i jasno prikazana da se nakon nekog vremena osjećate kao da je Raskoljnikov godinama bio dio vašeg životu. Još jedna stvar koju Dostojevski majstorski radi je dramatizacija, opis raspoloženja i razrada scena. To je klasik koji vam donosi isto uzbuđenje svaki put kada ga iznova čitate.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Ivana ? - knjigolog (@knjigolog)

 

Stepski vuk, Herman Hesse

Ovo je knjiga koja bi se mogla shvatiti kao duhovno putovanje jednog čovjeka ka samospoznaj ili kao poetski autoportret čovjeka koji se osjećao kao polu-čovjek-polu vuk.

Protagonista romana, 47-godišnji Harry Haller, nekada intelektualac sa dozom otpora se povukao od moderne evropske kulture. U njemu ratuju dvije duše: "zvijer", koja žudi za divljaštvom i izolacijom, i "čovjek" koji traži kulturu, društvo i ljubav. 

Kao što je i sam Hese primjetio, od svih njegovih knjiga Stepski vuk je ona koja je bila češće i mnogo pogrešno shvaćena od bilo koje druge što svjedoči o njenoj komplikovanijoj tematici, ali istodobno i genijalnosti jer u svakome izaziva drugačiju reakciju.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Dijana?BOOKLOVER?? (@reading.with.owl)

 

Derviš i smrt, Meša Selimović 

Iako bismo vrlo rado naveli sve Selimovićeve romane kao nešto što se mora pročitati, ipak ćemo izdvojiti jedan koji se smatra njegovim najuspješnijim djelom.

Ponovo još jedan roman gdje glavni lik traži smisao života. Osmišljen je kao ispovijest glavnog junaka Ahmeda Nurudina, šeika iz mevlevijskog reda koji nosi težinu i krivnju zbog bratove smrti i nastoji shvatiti općeniti smisao postojanja.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Vecine Knjige ?✨ (@vecineknjige)

 

***
Naslovna fotografija:@thefrenchmadrilene 

Treće izdanje Industry Day u Visokom još jednom je otvorilo pitanje dizajna kao sistema, onog koji povezuje ideju, proizvodnju i odgovornost.

Kroz ovogodišnji fokus na „Green Deal“, razgovor se pomjera dalje od estetike i ulazi u prostor odluka, procesa i uticaja koji dizajn ima na društvo.

U tom kontekstu, razgovarali smo sa Slavimirom Futrom, jednim od najuticajnijih dizajnera i vizualnih komunikatora u regionu, čiji rad već godinama pomjera granice između forme, poruke i sistema.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Bonjour.ba (@bonjour.ba)

Njegov pristup dizajnu ne počinje izgledom, nego pitanjem smisla, što se jasno reflektovalo i kroz njegovu ulogu na Alma Ras Industry Day. Dizajn, kako ga on vidi, nije dekoracija, nego rezultat jasno postavljene ideje i razumijevanja onoga što treba da komunicira.

Zato njegov pogled na savremeni dizajn pomjera fokus sa onoga što vidimo na ono što osjećamo i razumijemo već u prvim sekundama susreta s vizualom.



 

 

4 pitanja za Slavimira Futru o dizajnu i onome što odmah primijetimo

Razgovor sa Slavimirom Futrom otvara pitanja koja su danas ključna za razumijevanje dizajna. Umjesto forme, fokus stavlja na istinu, inteligenciju i osjećaj koji dizajn ostavlja. 

Njegovi odgovori pomjeraju granicu između lijepog i smislenog, između trenda i onoga što traje.




Kada gledate jedan dizajn, šta vam prvo govori da li ima identitet ili ne?  

Pa, prije svega, kod tih stvari je najvažnije da budu istinite. To se jednostavno nekako osjeti. Mi živimo danas u vremenu kada svi mogu da naprave nešto lijepo i atraktivno, a jako malo ljudi mogu da naprave nešto pametno. I to je ono što nas odvaja od umjetne inteligencije, ali i od “umjetničke” u tom smislu. 

Tako da se odmah vidi, stvarno na prvi pogled, da li je nešto vještačko ili je organsko, prirodno, pametno i lijepo. To je sveti gral komunikacije.




Koja je najčešća greška mladih dizajnera danas?  

Mislim da mladi dizajneri upravo tu problematiku forme usvajaju brže nego problematiku istine, odnosno inteligencije. Zato što je lakše doći do forme nego do istine, ljudi to rade preko ljepote. 

Lako se iskopira nešto što je trend, nešto što se svima sviđa, i onda se na taj način svrstate u jednu armiju istomišljenika estetskih i time sebi obezbijedite neku poziciju u tom mikro društvu kojem pripadate.

Ali ono što preživljava decenije, da ne kažem vijekove, uvijek je ta suštinska istina. Uvijek treba tražiti više u inteligenciji nego u ljepoti.




Kako znate da je projekat završen? Postoji li ta tačka gdje treba stati?  

Projekat se završava onda kada se osjeti da će uraditi svoj posao. Ipak je grafički dizajn dio industrije u kojoj ste vi direktno vezani za potrebe klijenta. 

To se osjeti kad je dovoljno, kada nema potrebe da se zatrpava dodatnim informacijama ili dodatnim estetikama koje služe da uljepšaju stvar.

Čim vidite da neko ukrašava, znači da pokušava da nadoknadi neku rupu u konceptu ili opet u toj istoj inteligenciji.




Jedna riječ koja danas najviše nedostaje dizajnu?  

Ljubav.

To je ono što se osjeća duboko. Empatija i međuljudski odnosi postali su nešto što se podrazumijeva, a zaboravili smo koliki je njihov potencijal i intenzitet. Ono što je duboko u nama skriveno, što je naša priroda, mi smo usmjereni jedni na druge.

A u novim okolnostima tehnoloških revolucija mi smo se, zapravo, okrenuli više sebi. I onda iz te pozicije gledamo svijet, a svijet nije nigdje van nas, on je u nama.

Onaj ko je shvatio da je čitav svijet u njemu, čitav univerzum i život, ta osoba privlači druge ljude. I to je ono što mladi nikako da shvate.

 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Bonjour.ba