TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 26.1.2023.
Polovina drugog mjeseca je zvanično tu. Temperature počinju da padaju još niže, omiljeni trenuci su nam uz toplu šoljicu omiljenog napitka i mekanu dekicu…
U čast ove godišnje pojave koja nas obuzme posebice u drugom mjesecu, pomislili smo da bi moglo biti zabavno oživjeti nostalgiju i prisjetiti se nekoliko klasičnih knjiga koje smo možda propustili u srednjoj školi.
Sve knjige na ovoj listi su zaista sjajna književna djela (mogli smo ih navesti još mnogo), a ako ih nikada niste pročitali, dugujete sebi da saznate po čemu su onda posebne, a ako jeste možda bi bilo zabavno osvježiti sjećanje zašto su to klasici.
Evo četiri knjige iz lektire koje ste možda propustili (ili biste trebali ponovo pročitati!).
Hamlet, William Shakespeare
Među Shakespeareovim dramama "Hamleta" mnogi smatraju njegovim remek djelom, a u pozorišnom svijetu, među glumcima, uloga Hamleta, princa od Danske, smatra se trijumfom pozorišne karijere.
U Šekspirovim savršenim dijalozima i vječno zagonetnom istraživanju savjesti, ludila i prirode čovečanstva, mladi princ usred noći susreće duha svog oca koji optužuje sopstvenog brata - sada oženjenog njegovom udovicom - da ga je ubio. Princ smišlja plan kako bi provjerio istinitost optužbi duha glumeći ludilo dok planira osvetu, ali njegovi postupci ubrzo počinju da izazivaju dramu kako na nevinim tako i na krivcima za počinjeni zločin.
Tako da pročitati ili ne pročitati... u ovom slučaju nije upitno, itekako pročitati.
Zločin i kazna, Fjodor Mihajlovič Dostojevski
Fjodor Dostojevski, jedno od istaknutih imena ruske književnosti, najpoznatiji je po romanu "Zločin i kazna“ gdje tematizira neprestanu borbu Raskoljnikova sa svojom savješću. Psihologija likova je tako precizno i jasno prikazana da se nakon nekog vremena osjećate kao da je Raskoljnikov godinama bio dio vašeg životu. Još jedna stvar koju Dostojevski majstorski radi je dramatizacija, opis raspoloženja i razrada scena. To je klasik koji vam donosi isto uzbuđenje svaki put kada ga iznova čitate.
Stepski vuk, Herman Hesse
Ovo je knjiga koja bi se mogla shvatiti kao duhovno putovanje jednog čovjeka ka samospoznaj ili kao poetski autoportret čovjeka koji se osjećao kao polu-čovjek-polu vuk.
Protagonista romana, 47-godišnji Harry Haller, nekada intelektualac sa dozom otpora se povukao od moderne evropske kulture. U njemu ratuju dvije duše: "zvijer", koja žudi za divljaštvom i izolacijom, i "čovjek" koji traži kulturu, društvo i ljubav.
Kao što je i sam Hese primjetio, od svih njegovih knjiga Stepski vuk je ona koja je bila češće i mnogo pogrešno shvaćena od bilo koje druge što svjedoči o njenoj komplikovanijoj tematici, ali istodobno i genijalnosti jer u svakome izaziva drugačiju reakciju.
Derviš i smrt, Meša Selimović
Iako bismo vrlo rado naveli sve Selimovićeve romane kao nešto što se mora pročitati, ipak ćemo izdvojiti jedan koji se smatra njegovim najuspješnijim djelom.
Ponovo još jedan roman gdje glavni lik traži smisao života. Osmišljen je kao ispovijest glavnog junaka Ahmeda Nurudina, šeika iz mevlevijskog reda koji nosi težinu i krivnju zbog bratove smrti i nastoji shvatiti općeniti smisao postojanja.
***
Naslovna fotografija:@thefrenchmadrilene
TEKST: Ada Ćeremida
Najbolji način da upoznate festival nije kroz program, nego kroz jedan dobro isplaniran dan.
Zato smo odlučili uraditi upravo to. Tokom proteklih dana Sarajevo Photography Festival pretvorio je različite dijelove grada u mjesta susreta fotografije, razgovora i novih perspektiva.
Od izložbi koje vas zadrže mnogo duže nego što ste planirali, preko arhivskih fotografija koje vraćaju kolektivna sjećanja, pa sve do razgovora o kreativnosti i radionica koje otkrivaju procese iza fotografije, SPF se ove godine najbolje doživljava hodajući od jedne lokacije do druge. 


Tema ovogodišnjeg izdanja, „Under Pressure“, istražuje različite oblike pritiska koji oblikuju savremeni život, od ličnih i emocionalnih do društvenih i političkih. Upravo zbog toga mnoge izložbe ne traže samo da ih pogledate, nego i da zastanete, promislite i vratite im se još jednom.
Ako se pitate kako izgleda jedan dan na festivalu, vodimo vas kroz naš. 
Nekoliko koraka dalje čeka potpuno drugačija vrsta iskustva. Izložba „25 Years of No Man's Land“ Danisa Tanovića vraća publiku iza kulisa filma koji je obilježio jednu generaciju.
Neviđene fotografije sa snimanja ne funkcioniraju samo kao arhivski materijal. One otvaraju prostor za nova čitanja filma, vremena u kojem je nastao i načina na koji danas pamtimo rat, humor i apsurd koji je Tanovićev film tako precizno prikazao.
Za posjetioce koji su odrasli uz „No Man's Land“, ova postavka nosi dodatnu emocionalnu težinu. Za mlađe generacije ona je zanimljiv ulazak u proces nastanka jednog od najvažnijih filmova regionalne kinematografije.


Jedna od izložbi kojoj smo se najduže zadržali bila je „Carmina, Carlota: Retail Ritual“ španske umjetnice Carlote Guerrero. Kroz seriju fotografija nastalih nakon iskustva majčinstva, Carlota koristi luksuzne prodajne prostore i kabine za presvlačenje kao pozornicu za promišljanje identiteta, ženskog tijela i očekivanja koja društvo postavlja pred žene.

Fotografije djeluju gotovo filmski. Na prvi pogled su suzdržane i tihe, ali što ih duže posmatrate, više primjećujete slojeve značenja. Upravo zato ova izložba savršeno odgovara festivalskoj temi, jer govori o pritiscima koji nisu uvijek vidljivi, ali su stalno prisutni. Izložba se posebno izdvaja načinom na koji koristi prostor galerije i ostavlja dovoljno mjesta za vlastitu interpretaciju.

Dok velike izložbe privlače najviše pažnje, radionice su vjerovatno mjesto gdje se najbolje osjeti festivalska zajednica.

U prostoru Kawe svratili smo na dio programa posvećen analognom procesu fotografije koji je vodio Adil Sokolović tokom protehlih dana festivala.
Zidovi prekriveni probnim printovima, fotografijama u nastajanju, bilješkama i razgovorima među učesnicima djelovali su kao podsjetnik da fotografija nije samo gotova slika na zidu. Ona je proces, eksperiment i često niz pokušaja prije konačnog rezultata.
Zbog toga radionice djeluju kao svojevrsna festivalska pozadina koju publika ne vidi uvijek, a koja zapravo pokreće veliki dio programa.


Dan smo nastavili na artist talku Mislava Mironovića, autora kojeg smo nedavno ugostili i na Bonjour.ba. Njegovo predavanje „POV“ nije bilo klasično kreativno predavanje, nego priča o tome kako neočekivani putevi često vode do najzanimljivijih karijera.

Od profesionalnog MTB freeride sportiste do kreativnog direktora i osnivača studija, Mironović je kroz lična iskustva govorio o riziku, promjeni perspektive i važnosti vlastitog pogleda na svijet. 

Publika je ostala dugo nakon završetka predavanja, što je možda najbolji pokazatelj koliko su ovakvi razgovori važan dio festivalskog programa. A ako želite saznati više o njegovom putu, intervju s Mislavom već vas čeka na Bonjour.ba.

Prvu stanicu napravili smo u Umjetničkoj galeriji BiH, gdje je otvorena izložba finalista i pobjednika ovogodišnjeg festivala. Radovi pristigli iz više od 70 zemalja svijeta okupljeni su oko teme „Under Pressure“, ali svaki joj pristupa iz potpuno drugačije perspektive.


Dok prolazite kroz galerijske sale, smjenjuju se intimni portreti, dokumentarne priče, konceptualni eksperimenti i prizori koji vas tjeraju da zastanete nekoliko koraka unazad kako biste ih sagledali u cijelosti. Upravo ta raznolikost jedna je od najvećih vrijednosti ovogodišnje postavke. Nije riječ o jednoj temi, nego o desetinama različitih odgovora na isto pitanje.

Posebnu pažnju privukli su radovi ovogodišnjih pobjednika koje smo nekoliko dana ranije imali priliku upoznati i na ceremoniji dodjele nagrada u Narodnom pozorištu. Grand Prix osvojila je ukrajinska fotografkinja Anya Tsaruk, koja je ujedno odnijela pobjedu i u kategoriji dokumentarne fotografije, postavši prva žena koja je u pet godina festivala osvojila ovu titulu.


Na toj večeri i Bonjour je imao posebnu ulogu. Naša glavna urednica Emina Smaka uručila je nagradu u kategoriji modne fotografije, čiji je laureat bila Solène Richard iz Francuske. 

Ono što nam je ostalo nakon cijelog dana nije samo lista izložbi koje smo pogledali. Ostao je osjećaj da je festival ove godine uspješno povezao različite dijelove grada, različite generacije autora i potpuno različite fotografske pristupe.
Između Umjetničke galerije, artist talkova, radionica i susreta s autorima, SPF se pokazao kao mnogo više od mjesta na kojem gledate fotografije.
To je prostor u kojem se fotografija koristi kao početak razgovora. A upravo takvi razgovori najčešće ostanu s vama i nakon što napustite galeriju.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!