TEKST: Maria Krezić
DATUM OBJAVE: 15.2.2022.
Posljednjih nekoliko godina sve se više ističe potreba za osnivanjem čitateljskih klubova i aktivnostima za promicanje kulture čitanja u našoj zemlji. Uloga čitateljskih klubova se očituje i u razvoju komunikacijskih i socijalnih kompetencija pojedinaca, pa sve do utjecaja na psihofizičko zdravlje.
U sklopu bh. čitateljskog društva unutar kojeg djeluju i brojne knjižnice, škole i udruge, ne tako davno je osnovan i klub čitatelja „Treći ponedjeljak“ u čijem simboličnom nazivu se zapravo krije raspored njihovih susreta. Naime, radi se o skupini entuzijasta koji se sastaju svakog trećeg ponedjeljka u mjesecu, kada razgovaraju o odabranoj knjizi.
Time je Mostar dobio svoj prvi čitateljski klub čiji članovi od 2020. godine aktivno potiču okolinu na čitanje i stvaranje novih prijateljstava. Kako kažu, njihovi sastanci su opušteni, ugodni i zanimljivi, a više o predmetu tih književnih diskusija i planovima za budućnost pogledajte u našem razgovoru u nastavku.
* * *
Kada je osnovan i tko danas čini vaš klub?
Klub čitatelja „Treći ponedjeljak“ osnovan je u siječnju 2020. godine. Nismo htjeli samo sjediti i žaliti se kako Mostaru nedostaje čitateljski klub, nego smo u novu godinu ušli s ciljem. Iskrica želje rasplamsala se u ideju, ideja u plan, plan u realizaciju, i evo nas dvije godine kasnije, i dalje okupljeni oko iste ideje i čak još više zagrijani za nju. Nakon 24 sastanka i preko 30 pročitanih naslova, još se radujemo našem sastanku svakog trećeg ponedjeljka u mjesecu.
Članovi kluba različitih su profila. Ne, nismo svi profesori književnosti. Među nama ima i prevoditelja, ekonomista, pravnika, planinara, medicinara, freelancera, kreativaca... Čak je i dobna granica između nas poprilično velika, ali nama je potpuno neprimjetna. Jedina bitna stavka za "upad" u Klub je ljubav prema čitanju i spremnost na kvalitetnu raspravu o pročitanom.
Kako biste opisali klub u tri riječi?
Načitani, radoznali i vedri. Načitani - jer svi članovi zaista puno čitaju i izvan Kluba, te rado razmjenjujemo dojmove, ali i knjige. Radoznali – intelektualno radoznali, jer ne samo da pročitamo knjigu, nego nas zanima sve i o njenom autoru, njegovom životu, vremenu u kojem je knjiga nastala.
Radoznali smo kakva su djela iz žanrova koji nisu naši omiljeni žanrovi i koje nismo puno čitali. Upravo to je i razlog članstva u nekom klubu čitatelja – izaći iz vlastite zone ugode kada se radi o čitanju. Svi volimo dobre filmove i predstave, tako da često zajedno odemo i u kino i kazalište.
Želimo uvijek doživjeti i naučiti nešto novo. I vedri - jer naši su sastanci opušteni, uvijek se odvijaju u dobroj i pozitivnoj atmosferi, uz puno smijeha, bez obzira na to što se često dogodi da su nam mišljenja o pročitanom dijametralno suprotna.
Što je predmet vaših sastanaka?
Knjige. Književnost. Čitanje. Klub čitatelja „Treći ponedjeljak“ prvenstveno povezuje ljubav prema pisanoj riječi i naši su sastanci poprište kvalitetnih rasprava o pročitanome. Nerijetko se uputimo i na predstavljanja novog književnog naslova u našem gradu. Znamo se okupiti i na spontanim kavama jer nam se ne da čekati treći ponedjeljak u mjesecu da se vidimo i razmijenimo dojmove o nekoj knjizi koju smo pročitali i izvan obvezne lektire. Dakle, književnost je primarna, sve drugo došlo je vremenom i zahvaljujući pozitivnoj vibri koja vlada u Klubu.
Na svakom sastanku, nakon rasprave o knjizi mjeseca, biramo knjigu za sljedeći mjesec, odnosno izvlačimo je iz jedne lijepe, velike kutije, koju zovemo „šešir“, a u koju je svaki član stavio po tri prijedloga za čitanje. To je izvlačenje zasigurno najuzbudljiviji trenutak svakog sastanka.
Sastanke održavamo u nekom od mostarskih kafića ili restorana, u kojem možemo naći dovoljno veliko, ali dovoljno ugodno mjesto za naše knjiške razgovore.
Koji su planovi i ciljevi koje želite realizirati u 2022. godini?
Imamo nekoliko planova i ciljeva. Prošle smo godine na naše sastanke pozvali neke od najčitanijih domaćih književnika i imali smo čast da su nam se odazvali i Elvedin Nezirović i Senka Marić. Ti sastanci bili su jako zanimljivi i na obostrano zadovoljstvo. Ove godine planiramo pozvati još neke autore čija su nas djela zaintrigirala. Posebno nam je želja ugostiti Almina Kaplana i našu Mostarku, Magdalenu Blažević. Ta izravna interakcija nas čitatelja s autorima, bez posrednika, zaista je nešto posebno.
Drugi cilj je nastaviti suradnju s izdavačkom kućom Buybook. Oni su prepoznali naš trud, rad i kvalitetu i ponosni smo što su baš oni prijatelji našeg čitateljskog kluba. Naime, sudjelujemo u projektu “Od jedne pandemije do druge: 100 godina europske književnosti u 10 knjiga”, u okviru kojeg su do sada izašla četiri naslova. Mi smo sve naslove uvrstili u naš čitateljski plan. Kada nova knjiga izađe, Buybook svakom članu Kluba osigura njegov vlastiti primjerak za čitanje, raspravljamo o knjizi na sastanku (taj mjesec čitamo dvije knjige) i kroz naše osvrte nakon sastanka predstavljamo je široj publici. Iznimno nam je drago biti dijelom ovog projekta, i tako dodatno promovirati čitanje kvalitetne književnosti.
Planiramo organizirati i neke čitateljske aktivnosti za „podmladak“ Kluba, odnosno djecu naših članova.
I naposljetku, a to je i najbitnije - cilj nam je da Klub čitatelja „Treći ponedjeljak“ ostane svoj. Jedinstven. Opušten. Prepoznatljiv. Da se još dugo radujemo tom trećem ponedjeljku u mjesecu i da nestrpljivo iščekujemo sastanak Kluba, raspravu, izbor nove knjige mjeseca. Da uživamo u onome što smo pokrenuli i u što smo izrasli.
5 knjiga koje savjetujete da pročitamo u ovoj godini?
Sinovi, kćeri, Ivana Bodrožić
Roman koji razbija sve predrasude o LGBT+ zajednici. Vaši stavovi bit će iz temelja prodrmani, a tolerancija pod upitnikom. Intrigantno, zanimljivo i drugačije štivo koje će vas potaknuti na preispitivanje mnogo čega. Idealan materijal za čitateljske klubove.
Meho, Almin Kaplan
Samo veliki pisci mogu od banalne teme poput obnove džamijskog dvorišta i učmale atmosfere, kakva vlada u hercegovačkim Dubravama, stvoriti književni dragulj. Kaplan je s lakoćom uspio. I zato je majstor.
Brodska cesta bb, Mediha Šehidić
Roman koji će vas do kosti protresti svojom intimnom ispovijedi o odrastanju bez roditelja. Surovo bolan i iskren. Prelijepo ispisane stranice o tome kako se kalila čelično snažna žena.
Molim te, pazi na mamu, Kuyung-sook Shin
Roman nad kojim nećete plakati dok ga budete čitali. Plakat ćete tek kad završite s čitanjem. Kad obrišete suze, zagrlite svoju mamu. Jako!
Normalni ljudi, Sally Rooney
Premda se na prvim stranicama čini kao tinejdžerski, ovo je roman o životu u kojem ćete istinski uživati. Svakako ga pročitajte prije najnovijeg romana iste autorice.
* * *
Naslovna fotografija: Pexels
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Prvi put se desilo da u naslovu nemamo cijelu rečenicu.
Mama.
Samo jedna riječ, ali ta jedna riječ nosi možda i više od bilo koje koju smo do sada napisali.
Kada smo pokušali pronaći pravu rečenicu, nijedna nije bila dovoljna jer neke stvari ne stanu u objašnjenje.
One žive u sitnicama.
U glasu koji nas smiri.
U zagrljaju prije spavanja.
U „jesi ponijela jaknu?"
U običnim danima koji kasnije postanu najvažnije uspomene.
A neke stvari žive u dodiru.
U trenutku kada nas ona pomazi po obrazu i osjetimo njen prsten kako lagano klizi niz kožu.
U onom djetinjstvu kada nas je grlila i mi smo se igrali njenim lančićom, vrtjeli ga među prstima, znajući napamet svaku kariku.
U danu kada smo izgubili njenu omiljenu naušnicu u igri, a ona se nije naljutila.
Mama…
Možda baš zato neke emocije nosimo najbliže sebi.
Kroz poznati dodir prstena.
Ogrlicu koju uvijek biramo bez razmišljanja.
Detalje koji s vremenom postanu mnogo više od nakita.
Baš onakvog kakav godinama pronalazimo u Zlatarna Celje kolekcijama i vežemo za važne uspomene.
Možda smo zato i željeli ovu priču ispričati kako se ljubav najčešće pamti… nježno i tiho.
Almu Dizdarević Sarhan upoznali smo kroz jednu potpuno drugačiju, ali jednako nježnu ulogu dok je s posebnom pažnjom kreirala radionicu u dječjoj igraonici.
I upravo tada nam je postalo jasno koliko prirodno balansira između svih svojih svjetova.
Alma je istovremeno mama, model i osoba koja okuplja djecu, kreativnost i toplinu u isti prostor, bez potrebe da bilo šta djeluje savršeno ili unaprijed isplanirano. Zato smo znali da će se njih troje sjajno snaći i pred kamerama.
Pokazali su nam da sa djecom stvari rijetko idu potpuno po planu, ali da upravo u tim spontanim momentima nastanu fotografije i uspomene koje ostanu najljepše i iskrene.
U razgovoru s Almom, između rečenica o djeci, svakodnevici i majčinstvu, najviše su ostali oni mali momenti.
“Volim kad pravimo palačinke.”
“Dođi sa mnom, mama .”
“Mama , baš ti je lijepa slika.”
Tako izgleda ljubav dok traje. Kroz stvari koje djeluju obično sve dok jednog dana ne postanu uspomena.
Alma danas sebe opisuje kao ženu koja istovremeno gradi dom, snove i sebe, i uči da i kroz haos ostane zahvalna i nježna prema sebi i životu.
I teško je ne prepoznati se barem malo u toj rečenici.
U pokušaju da budemo prisutne za sve koje volimo, a da pritom ne izgubimo dijelove sebe koje još uvijek želimo sačuvati.
“Majčinstvo me naučilo koliko je teško istovremeno biti potpuno prisutan za svoju djecu, a ipak ne odustati od svojih snova i dijelova sebe koje također želim sačuvati.”
Kada smo je pitale kada je prvi put osjetila da razumije svoju mamu, odgovor je došao odmah.
“Definitivno onda kada sam i sama postala majka .”
Više kao tiho prepoznavanje i onaj trenutak kada počnemo govoriti iste rečenice.
Brinuti na isti način i nositi istu nježnost.
“Porodica je razlog, a vjera stub svega.”
Rečenica njene mame koju i danas nosi kao unutrašnji glas kojem se vraća kada život postane preglasan.
Postoje stvari koje se ne nauče kroz objašnjenje. Samo ih jednog dana prepoznamo u sebi i to u načinu na koji volimo.
Gradimo dom i pokušavamo sve držati na okupu čak i kada smo umorne.
“Volim kad idemo na planinu.”
“Kad idemo na kampovanje.”
“Volim te puno.”
Djeca nikada ne opisuju ljubav komplikovano.
Uvijek je svedu na ono najvažnije.
Na vrijeme.
Prisustvo.
Palačinke.
Još jednu priču prije spavanja.
Ti trenuci ostanu najduže i to ne oni savršeni, nego oni stvarni.
Oni u kojima se smijemo usred haosa ili u kojima se grlimo dok pokušavamo završiti još deset stvari odjednom.
I oni u kojima, sasvim slučajno, nastanu uspomene kojih ćemo se sjećati cijeli život.
Almin najdraži komad nakita je prsten koji je njena mama naslijedila od svoje mame , a zatim ga proslijedila njoj.
“Kad ga nosim, osjećam kao da sa sobom nosim tihu snagu žena prije mene, njihov trag, ljubav i sve ono što su uspjele iznijeti kroz život.”
I upravo tu nakit prestaje biti detalj.
Postaje uspomena.
Dodir.
Navika.
Nešto što ostaje uz nas mnogo duže nego što primijetimo.
“Mislim da nakit može biti jako tih, ali moćan podsjetnik na ono ko si i šta ti je važno.”
Kada govori o najdražem dijelu dana, Alma spominje one potpuno obične kao period pred spavanje.
Kada se sve utiša, a djeca traže još jedan zagrljaj, još jednu priču i još “samo pet minuta”.
Možda upravo tada najviše shvatimo koliko ljubav zapravo izgleda jednostavno.
“Mama , dođi sa mnom.”
U ovoj rečenici stala je cijela ova priča.
Nakit je oduvijek bio poveznica s mamom.
Znamo tačno koje je naušnice čuvala za posebne trenutke, koji je prsten skidala kada je pravila ručak i koji nam je lančić jednom rekla da čuva za nas, kad odrastemo.
Svi ti trenuci, oni koji se godinama kasnije vrate sami od sebe, gotovo uvijek uz sebe imaju jednu poveznicu.
Nakit koji s vremenom prestane biti predmet.
Postaje pamćenje.
Postaje žena koja ga je nosila.
Njen miris, glas i način na koji nas pogleda kada se vratimo kući.
Nakit koji jedna majka jednog dana skine sa svog vrata i stavi na naš je nastavak.
Komadi koje je Alma nosila dolaze iz Zlatarna Celje ponude.
Srebro
Zlato
U konačnici pravi nakit ne pamtimo samo po tome kako je izgledao, nego po onoj koja ga je nosila.
Mama …
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
