TEKST:
DATUM OBJAVE: 30.5.2024.
Umjetnost nas često poziva na putovanje kroz različite dimenzije, pomažući nam da istražimo i razumijemo složenost života i ljudskog iskustva.
U tom putovanju, fotografija ima posebno mjesto kao medij koji ima moć da zabilježi trenutke, emocije i priče na način koji osvjetljava dubine ljudske duše. U susret nam dolazi jedna od izuzetnih umjetnica u ovom polju na našim prostorima - Beograđanka Katarina Marković, čija djela nas pozivaju na introspekciju i osvajaju svojom snagom i intimnošću.
Fotografkinja Katarina Marković
Kroz izuzetnu upotrebu boja, detalja i kompozicije, Katarina nas vodi na putovanje kroz pejzaže emocija i sjećanja. Njene fotografije nisu samo vizualni dokumenti trenutka, već su poetični izrazi prolaznosti, čežnje i stvaralačkog impulsa.
Seriju radova pod nazivom "U prolazu", Katarina će našoj publici predstaviti u subotu, 1. juna u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti u 19:30 sati, u okviru trećeg po redu Sarajevo Photography Festivala.
Ovaj festival, kao najznačajniji bosanskohercegovački festival koji promovira umjetničku fotografiju, pružit će posjetiteljima priliku da se susretnu sa Katarininim djelima i urone u svijet njene umjetnosti.
Upravo je ovo bio razlog našeg razgovora s njom, prilikom kojeg je pričala o melankoliji, upotrebi boja, balansu između komercijalnog i umjetničkog rada, te značaju Sarajevo Photography Festivala.
Jedna od inspiracija za izložbu, odnosno projekat „U prolazu” bio je i omaž melankoliji, mladosti, ushićenju. U čemu vidiš ljepotu melankolije, kao možda i neizostavnog aspekta života?
I u svojim prethodnim radovima, među kojima je “I am too sad to tell you why”, istraživala sam temu melankolije na jedan drugačiji, duhovitiji način, ali ta ideja se u meni zadržala, vjerovatno jer sam i sama melankolik. Za mene lično, melankolija predstavlja katalizator za refleksiju i lični rast. Ona proizlazi iz razumijevanja prolaznosti života, patnje i ograničenja ljudskog postojanja. Bez nje, mislim da nema ni umjetnosti.
Kako si birala motive i scene koje prikazuju prolaznost vremena i kompleksnost osjećanja?
Ovo je vjerovatno jedan od najspontanijih projekata koje sam do sada uradila. Najprije su nastale pjesme, a onda se rodila ideja za fotografijama o stvarima koje su prošle i koje se tek trebaju dogoditi. Ovaj projekat je nastao kao čist eksperiment, ali sam bila vođena intuicijom i intimnim osjećanjima. Ljudi koji su dio ovog projekta su moji prijatelji, ljudi koje volim i nisam puno razmišljala o motivima, samo sam se prepustila stvaranju, kretala se u prolazu i pronalazila život u njima.
Kako postižeš specifičnu atmosferu u svojim radovima koja budi želju za ponovnim proživljavanjem prošlosti?
Bojama prije svega, to je jedna od stvari koja je veoma karakteristična za sve moje dosadašnje radove, ali i malim intervencijama na samom snimanju, kao i u postprodukciji. Ipak, jedan dio atmosfere je zaslužan i čistoj sreći.
Kako se lično povezuješ sa temama prolaznosti i čežnje koje prikazuješ u svojim fotografijama?
Za mene su to sve kratki trenuci naših života, sve stvari koje radimo u prolazu, koje na nas ostavljaju utisak, sve su to mali tragovi raja. Ne postoji vječnost i sve nestaje, osim ovog trenutka i već sljedeće sekunde nalazimo se u drugom momentu, u kojem se nešto drugo dešava i to drugo je već nestalo. Ali sjećanja, ona nikad zaista ne odlaze i preuzimaju te toliko da često postaju jasnija od realnosti koja te okružuje.
Možeš li nam opisati tvoj proces stvaranja jedne fotografije, od ideje do finalnog proizvoda?
Prije svega, tu je istraživanje, koje često može biti i pasivno, kroz čitanje knjiga, gledanje filmova, ali onda kada pronađem temu, ulazim u ozbiljnije pripreme. Moje teme su najčešće intimne, povezane su sa mojim životom i osjećanjima, tako da veliki dio vremena posvećujem i samoispitivanju, nekoj vrsti meditacije - šta određena tema, emocija, ideja znači lično za mene.
Nakon toga, dolazi skiciranje, izbor palete boja koja će se koristiti na snimanju, izbor subjekta ili modela, napokon samo snimanje i poslije toga, možda jedan od najzanimljivijih dijelova nakon istraživanja - intervencije na samim radovima i razmišljanje o prostoru u kojem bi radovi bili izloženi i na koji način.
Koliko vremena obično posvećuješ radu na jednoj seriji fotografija?
Nekad imam osjećaj da posvećivanje projektima nikad ne prestaje, ali u zavisnosti od projekta do projekta, vrijeme može varirati od nekoliko mjeseci do godine ili dvije.
Šta za tebe znači učešće na Sarajevo Photography Festivalu?
S obzirom da se na Sarajevo Photography Festival vraćam, ovog puta sa samostalnom izložbom, za mene to donosi još veće zadovoljstvo, profesionalno priznanje i mogućnost da doprinesem razvoju regionalne scene.
Kako vidiš svoj rad u kontekstu regionalne fotografske scene i na koji način festivali poput ovog doprinose promociji umjetnika?
Mislim da je Sarajevo Photography Festival veoma važan za regionalnu fotografsku scenu jer na ovaj način se stvara prostor za razmenu ideja, upoznavanje, umrežavanje i podršku. Konkretno za mene, učešće na Sarajevo Photography Festivalu donosi neopisivo zadovoljstvo jer imam priliku da budem dio nečega što se razvija i raste.
Moja prisutnost na festivalu ne samo da doprinosi mom ličnom i profesionalnom razvoju, već i podržava širu umjetničku zajednicu. To je prilika da svojim radom doprinesem kulturnoj sceni, inspirišem druge i zajedno sa kolegama izgradim prostor za kreativnu razmjenu i podršku.
Kako balansiraš između komercijalnih i umjetničkih projekata?
Umjetnički projekti su moj život, a komercijalni im pomažu da žive i rastu.
Imaš li planove za nove projekte ili serije fotografija u bliskoj budućnosti? Na koji način planiraš dalje razvijati svoj umjetnički stil i istraživati nove teme?
Već sada razvijam novu ideju, još uvijek u početnoj fazi, ali ono što gotovo sigurno znam jeste da sa novim projektom želim da izađem iz samo studijskog prostora i prenesem rad u različite eksterijere i enterijere. Za ostalo, prepuštam istraživanju i osjećaju da me vode.
* * *
Foto: Katarina Marković
Tekst: Vanja Ratković
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Pokupiti smeće koje nije tvoje.
Nazvati nekoga kome dugo nisi rekao koliko ti znači.
Ili pokrenuti temu o kojoj svi pričaju, ali niko ništa ne radi.
Male stvari? Možda, ali upravo takve odluke često pokreću najveće promjene.
Na toj ideji zasniva se dm kampanja „Žar za budućnost“, koja okuplja ljude i inicijative koje svojim djelima doprinose zajednici.
Kampanja počinje 2. marta, a od tog datuma otvorene su i prijave, kako za projekte koje mogu prijaviti udruženja, organizacije i institucije, tako i za društveni angažman građana, koji kroz svoje primjere žele inspirisati druge na pozitivne promjene.
U dm-u kažu da već više od 20 godina osjećaju taj „žar za budućnost“ kroz kontinuirana ulaganja u zajednicu.
Ovom kampanjom žele ga probuditi i u drugima te pružiti prostor pojedincima, organizacijama i projektima koji svojim angažmanom pokazuju da promjena ne mora početi velikim planovima, nego konkretnim djelima.
Na platformi se već mogu pronaći inspirativne priče ljudi koji volontiraju u udruženjima za zaštitu životinja, daruju trombocite, pošumljavaju planine, rade s djecom, pomažu starijim osobama.
Različite priče, ali ista ideja… da svaki angažman može napraviti razliku.
Drugim riječima, ideja kampanje nije samo govoriti o promjenama, nego dati prostor ljudima koji ih već pokreću.
Zato danas razgovaramo sa Mirzom Mustafagićem koji je kroz različite društvene inicijative više puta pokazao kako jedna ideja može pokrenuti mnogo ljudi.
Umjesto klasičnog intervjua, Mirza je dobio malo drugačiji zadatak.
Kroz šest boja kampanje – od nade do inspiracije – razgovarali smo o trenucima koji su ga pokrenuli, o malim akcijama koje prave razliku i o tome kako pojedinac može utjecati na zajednicu.
Svaka boja nosi jednu vrijednost. A svaka vrijednost dva pitanja.
Jesi li nešto uspio jer nisi bio sam?
Mirza: "Sve sam uspio zato što nisam bio sam, apsolutno sve.
I u tome je i ljepota da pokažemo da Bosanci i Hercegovci zaista jesu tu kada je potrebno i da svi zajedno, koliko god da mi često mislili da ovo društvo nije dobro, ipak imamo sjajnih primjera koji pokazuju da samo zajedno možemo da učinimo da živimo u nekoj boljoj državi, boljoj budućnosti.
Zašto je važno da promjene radimo zajedno?
Mirza: “Promjene je važno da radimo zajedno zato što samo tako možemo da gradimo ovo društvo boljim i da ga ostavljamo svim budućim generacijama.
Samo zajedno možemo i da postignemo sve ono što želimo.”
Kada si prvi put osjetio da promjena može krenuti od tebe?
Mirza: "Prvi put sam osjetio da promjena može krenuti od mene 3. novembra 2023. godine, kada sam svoje kolege influensere zamolio da zajedno sa mnom budu dijelom priče „I ti možeš biti ta osoba“. Kada smo u devet sati ujutro svi objavili video, nastao je, rekao bih, apsolutni kolaps.
Odmah nakon toga dobio sam poziv od premijera Tuzlanskog kantona da imamo sastanak na UKC-u kako bi se pokušala riješiti određena pitanja. To je velika stvar, ne zbog premijera, nego zbog toga što je skupina ljudi učinila nešto zahvaljujući mojoj ideji da se promijeni bitna stvar, a to je zdravstveni sistem."
Da moraš poslati jednu poruku “ima nade”… kome ide?
Mirza: “Ja bih to zauvijek poslao mladim ljudima ove naše države. Ima sjajnih primjera ljudi koji rade sjajne stvari.”
Šta te pokrene da reaguješ, a ne samo da komentarišeš?
Mirza: "Pokrene me da reagujem najčešće nepravda i neki životi koji možda nisu tako sjajni kao moj.
Ja živim zaista jedan lijep život, ali ne žive ga svi. Kako bi nekome uljepšao dan, mjesec ili život… zaista je sasvim dovoljan pokretač da učinimo nešto što je drugačije.
Tvoja energija / žar za 2026.?
Mirza: "Moj žar za 2026. godinu je zaista, koliko god to zvučalo stereotipno, radovati se sitnicama.
U vremenima u kojima živimo, gdje ništa nije ni sigurno, niti sjajno, niti bajno, biti osoba koja se raduje nekim malim stvarima je moj žar za 2026. godinu."
Koliko empatija mijenja način na koji djelujemo?
Mirza: “Empatija izuzetno utječe na to kako djelujemo. Ja neću sada pričati o sebi da sam ja veliki empata, ali jesam… ja sam rak u horoskopu. Ja mogu da zaplačem na onog malog majmunčića koji ima igračku, a kamoli na šta drugo, tako da vrlo utječe.”
Koga danas trebaš nazvati, a odgađaš dugo?
Mirza: “Danas bih nazvao svoju prijateljicu, svoju mentoricu, profesoricu Dženetu…”
Zadnja spremljena motivacijska poruka?
Mirza: “Postoji jedna prekrasna izreka koja kaže: ‘Ono što dajemo ne vraća se uvijek, ali ono što dajemo je uvijek ono što jesmo.’”
Kako tvoj rad može inspirisati nekoga da uradi dobro djelo?
Mirza: “Moja inspiracija je da neki mladi ljudi vide ono što sam ja uradio pa da učine još nešto, jer samo na taj način se mogu širiti krugovi dobrote i dobrih stvari koje se dešavaju u našem društvu.”
Na kraju razgovora, Mirza pokazuje crtež koji je nastao tokom intervjua. Kaže da nije neki slikar, ali ideja je jasna: sunce, livada cvijeća, priroda i ljudi koje volimo.
Na kraju, sve se svodi na to.
Na trenutke koje dijelimo, na prostor u kojem želimo živjeti i na društvo koje pokušavamo učiniti malo boljim nego što smo ga zatekli.
Možda upravo u tome i jeste smisao kampanje „Žar za budućnost“.
Ne u velikim riječima, nego u malim stvarima koje radimo često i bez velike buke.
A takvih priča već ima mnogo: od volontiranja i rada s djecom, do brige o životinjama, darivanja krvi ili jednostavno pomoći nekome kome je potrebna.
Ako već radite nešto slično, platforma „Žar za budućnost“ je mjesto gdje i takve priče mogu dobiti svoj prostor.
Jer ponekad je dovoljna samo jedna priča da nekoga drugog pokrene na isto.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
