TEKST:
DATUM OBJAVE: 30.5.2024.
Umjetnost nas često poziva na putovanje kroz različite dimenzije, pomažući nam da istražimo i razumijemo složenost života i ljudskog iskustva.
U tom putovanju, fotografija ima posebno mjesto kao medij koji ima moć da zabilježi trenutke, emocije i priče na način koji osvjetljava dubine ljudske duše. U susret nam dolazi jedna od izuzetnih umjetnica u ovom polju na našim prostorima - Beograđanka Katarina Marković, čija djela nas pozivaju na introspekciju i osvajaju svojom snagom i intimnošću.
Fotografkinja Katarina Marković
Kroz izuzetnu upotrebu boja, detalja i kompozicije, Katarina nas vodi na putovanje kroz pejzaže emocija i sjećanja. Njene fotografije nisu samo vizualni dokumenti trenutka, već su poetični izrazi prolaznosti, čežnje i stvaralačkog impulsa.
Seriju radova pod nazivom "U prolazu", Katarina će našoj publici predstaviti u subotu, 1. juna u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti u 19:30 sati, u okviru trećeg po redu Sarajevo Photography Festivala.
Ovaj festival, kao najznačajniji bosanskohercegovački festival koji promovira umjetničku fotografiju, pružit će posjetiteljima priliku da se susretnu sa Katarininim djelima i urone u svijet njene umjetnosti.
Upravo je ovo bio razlog našeg razgovora s njom, prilikom kojeg je pričala o melankoliji, upotrebi boja, balansu između komercijalnog i umjetničkog rada, te značaju Sarajevo Photography Festivala.
Jedna od inspiracija za izložbu, odnosno projekat „U prolazu” bio je i omaž melankoliji, mladosti, ushićenju. U čemu vidiš ljepotu melankolije, kao možda i neizostavnog aspekta života?
I u svojim prethodnim radovima, među kojima je “I am too sad to tell you why”, istraživala sam temu melankolije na jedan drugačiji, duhovitiji način, ali ta ideja se u meni zadržala, vjerovatno jer sam i sama melankolik. Za mene lično, melankolija predstavlja katalizator za refleksiju i lični rast. Ona proizlazi iz razumijevanja prolaznosti života, patnje i ograničenja ljudskog postojanja. Bez nje, mislim da nema ni umjetnosti.
Kako si birala motive i scene koje prikazuju prolaznost vremena i kompleksnost osjećanja?
Ovo je vjerovatno jedan od najspontanijih projekata koje sam do sada uradila. Najprije su nastale pjesme, a onda se rodila ideja za fotografijama o stvarima koje su prošle i koje se tek trebaju dogoditi. Ovaj projekat je nastao kao čist eksperiment, ali sam bila vođena intuicijom i intimnim osjećanjima. Ljudi koji su dio ovog projekta su moji prijatelji, ljudi koje volim i nisam puno razmišljala o motivima, samo sam se prepustila stvaranju, kretala se u prolazu i pronalazila život u njima.
Kako postižeš specifičnu atmosferu u svojim radovima koja budi želju za ponovnim proživljavanjem prošlosti?
Bojama prije svega, to je jedna od stvari koja je veoma karakteristična za sve moje dosadašnje radove, ali i malim intervencijama na samom snimanju, kao i u postprodukciji. Ipak, jedan dio atmosfere je zaslužan i čistoj sreći.
Kako se lično povezuješ sa temama prolaznosti i čežnje koje prikazuješ u svojim fotografijama?
Za mene su to sve kratki trenuci naših života, sve stvari koje radimo u prolazu, koje na nas ostavljaju utisak, sve su to mali tragovi raja. Ne postoji vječnost i sve nestaje, osim ovog trenutka i već sljedeće sekunde nalazimo se u drugom momentu, u kojem se nešto drugo dešava i to drugo je već nestalo. Ali sjećanja, ona nikad zaista ne odlaze i preuzimaju te toliko da često postaju jasnija od realnosti koja te okružuje.
Možeš li nam opisati tvoj proces stvaranja jedne fotografije, od ideje do finalnog proizvoda?
Prije svega, tu je istraživanje, koje često može biti i pasivno, kroz čitanje knjiga, gledanje filmova, ali onda kada pronađem temu, ulazim u ozbiljnije pripreme. Moje teme su najčešće intimne, povezane su sa mojim životom i osjećanjima, tako da veliki dio vremena posvećujem i samoispitivanju, nekoj vrsti meditacije - šta određena tema, emocija, ideja znači lično za mene.
Nakon toga, dolazi skiciranje, izbor palete boja koja će se koristiti na snimanju, izbor subjekta ili modela, napokon samo snimanje i poslije toga, možda jedan od najzanimljivijih dijelova nakon istraživanja - intervencije na samim radovima i razmišljanje o prostoru u kojem bi radovi bili izloženi i na koji način.
Koliko vremena obično posvećuješ radu na jednoj seriji fotografija?
Nekad imam osjećaj da posvećivanje projektima nikad ne prestaje, ali u zavisnosti od projekta do projekta, vrijeme može varirati od nekoliko mjeseci do godine ili dvije.
Šta za tebe znači učešće na Sarajevo Photography Festivalu?
S obzirom da se na Sarajevo Photography Festival vraćam, ovog puta sa samostalnom izložbom, za mene to donosi još veće zadovoljstvo, profesionalno priznanje i mogućnost da doprinesem razvoju regionalne scene.
Kako vidiš svoj rad u kontekstu regionalne fotografske scene i na koji način festivali poput ovog doprinose promociji umjetnika?
Mislim da je Sarajevo Photography Festival veoma važan za regionalnu fotografsku scenu jer na ovaj način se stvara prostor za razmenu ideja, upoznavanje, umrežavanje i podršku. Konkretno za mene, učešće na Sarajevo Photography Festivalu donosi neopisivo zadovoljstvo jer imam priliku da budem dio nečega što se razvija i raste.
Moja prisutnost na festivalu ne samo da doprinosi mom ličnom i profesionalnom razvoju, već i podržava širu umjetničku zajednicu. To je prilika da svojim radom doprinesem kulturnoj sceni, inspirišem druge i zajedno sa kolegama izgradim prostor za kreativnu razmjenu i podršku.
Kako balansiraš između komercijalnih i umjetničkih projekata?
Umjetnički projekti su moj život, a komercijalni im pomažu da žive i rastu.
Imaš li planove za nove projekte ili serije fotografija u bliskoj budućnosti? Na koji način planiraš dalje razvijati svoj umjetnički stil i istraživati nove teme?
Već sada razvijam novu ideju, još uvijek u početnoj fazi, ali ono što gotovo sigurno znam jeste da sa novim projektom želim da izađem iz samo studijskog prostora i prenesem rad u različite eksterijere i enterijere. Za ostalo, prepuštam istraživanju i osjećaju da me vode.
* * *
Foto: Katarina Marković
Tekst: Vanja Ratković
TEKST: Bonjour.ba
Trudnoća mijenja svakodnevicu brže nego što očekujemo. Prve sedmice donesu i lijepe emocije i male izazove: iznenadni umor, osjetljivost tijela ili jutra koja jednostavno ne liče na ona ranija.
Mučnine su među najčešćim razlozima zbog kojih se žene javljaju ginekologu i baš tu nastaju pitanja o tome šta je normalno, kada se zabrinuti i šta zaista pomaže.
Upravo zato smo u Bonjour.expert serijalu razgovarali s dr. Dženitom Kurtćehajić, specijalisticom ginekologije i akušerstva, kako bismo dobili jasne i provjerene odgovore o ranim simptomima trudnoće i mučninama koje prate ovaj period.
Dženita Kurtćehajić, dr. spec. ginekologije i akušerstva i Emina Smaka, glavna urednica Bonjour.ba portala
Uz savjete o ishrani i malim jutarnjim rutinama, trudnice sve češće čuju i preporuke za prirodnu podršku na bazi standardiziranog ekstrakta đumbira, poput Antimetila.
Na pitanje kada zapravo počinju prvi znakovi trudnoće, doktorica je naglasila da tijelo ponekad reagira mnogo prije nego što test pokaže dvije crtice. Kako kaže:
“Tijelo počinje da šalje prve signale trudnoće već sedmicu do dvije nakon začeća. Neke žene to mogu osjećati prije izostanka menstruacije, a neke iza. Obično su to simptomi poput osjetljivosti u grudima, učestalo mokrenje i umor, a četiri do šest nedjelja od izostanka menzesa se javljaju prve mučnine.”
Kada govorimo o mučninama, odgovor nije jednostavan, ali uz stručno objašnjenje sve postaje jasnije. Dr. Dženita je izdvojila glavne razloge: “Mučnine obično nastaju zbog porasta humanog horionskog gonadotropina. To je hormon koji luči posteljica. S druge strane, estrogen i progesteron dovode do usporenog rada probavnog sistema. To je kao da zamislite da hormoni šalju tijelu signal da uspori strojeve jer se rađa novi život. Zatim nastaje mučnina.”
Objasnila je da tijelo radi ogroman posao iza kulisa, a mučnine su ponekad samo nuspojava te promjene tempa.
U najpraktičnijem dijelu razgovora istaknula je rutine i male jutarnje trikove koje trudnice često usvajaju jer stvarno pomažu:
“Prije svega moram reći da je pravilna ishrana jako važna. Želudac ne smije biti ni pun ni prazan. Posebno u jutarnjim satima savjetuje se da na noćnom ormariću trudnica ima keksić ili badem i to uzeti prije nego što se ustane. S druge strane volimo preporučiti i čaj od džumbira. Međutim, sad na tržištu imamo olakšicu, Antimetil koji se može uzeti u vidu tablete da olakša mučnine.”
Mnoge žene brinu ako ne osjećaju mučninu uopće. Dr. Dženita je tu dilemu odmah razjasnila:
"Ukoliko nema mučnine u trudnoći, trudnice trebaju da znaju da to nije ništa opasno, ali s druge strane imamo statistike ukoliko su mučnine prisutne da je manja šansa da dođe do gubitka trudnoće. Čak do 80% je mučnina prisutna unutar prvih sedmica zato što raste taj nivo humanog horionskog gonadotropina."
Istaknula je da je odsustvo mučnine jednako normalno kao i njena prisutnost.
Kada smo pitali dr. Dženitu šta najčešće pogoršava mučninu, vrlo konkretno je odgovorila: “Najčešće mučninu pogoršava neugodan miris kroz intenzivne parfeme, prženu hranu. Ako tome pridodamo još stres, mučnina je zatim jako intenzivna.”
Doktorica je posebno izdvojila trenutke kada mučnina prelazi granicu očekivanog: “Ukoliko žene imaju uredan kvalitet života, jednostavno imaju povremene mučnine, ne povraćaju pretjerano i mogu da jedu i piju, onda to nije neki veći problem.”
U razgovoru je doktorica pojasnila i kada mučnine prelaze granicu uobičajenog. Kaže da se u vrlo malom broju trudnoća javljaju izuzetno jaki oblici povraćanja, poznati kao hyperemesis gravidarum. U takvim situacijama trudnice ponekad ne mogu zadržati ni tečnost ni hranu, pa je potrebna bolnička njega kako bi se nadoknadili elektroliti i nutrijenti.
Naglasila je da je ovaj oblik mučnina rijedak, ali je važno prepoznati ga na vrijeme.
Kako kaže doktorica, neke reakcije trudnica nastaju iz dobre namjere, ali ne donesu olakšanje:
“Ono što ne pomaže protiv mučnine je da trudnice izbjegavaju da jedu ili da konzumiraju odjednom veće količine tečnosti i nekad koriste prenatalne vitamine sa visokom dozom željeza.”
Naglasila je da tijelo bolje reaguje na male, česte obroke i postepeni unos tečnosti.
Prve sedmice trudnoće donose najviše pitanja, ali i najviše prostora za razumijevanje vlastitog tijela. Mučnine, koliko god neugodne bile, najčešće su dio prirodnog ritma koji hormoni stvaraju u ovom periodu.
Iz odgovora dr. Dženite Kurtćehajić jasno je da rani period trudnoće postaje lakši onda kada trudnice razumiju šta se u tijelu događa i kada pronađu rutinu koja im odgovara. Nekima to znači promjenu prehrane, nekima mali jutarnji trik poput keksića prije ustajanja, a nekima prirodan oblik đumbira u Antimetilu, koji se pokazao kao blaga i praktična pomoć kod mučnina.
Važno je osluškivati svoje tijelo i dati sebi mogućnost da isprobate ono što vam može olakšati dan. Ponekad upravo takvi mali izbori naprave razliku i pretvore jutro u tren koji je mnogo nježniji i lakši za započeti.
U razgovoru je doktorica spomenula da đumbir, posebno u standardiziranim oblicima, može biti blaga pomoć kod mučnina u ranoj trudnoći. Za trudnice koje žele isprobati ovu vrstu podrške, dostupna su dva oblika Antimetila, proizvoda na bazi ekstrakta đumbira, namijenjena za održavanje lakoće želuca tokom trudnoće i putovanja.
Antimetil® tablete
Oblik sa standardiziranim ekstraktom đumbira (50 mg), namijenjen odraslima, trudnicama od prvog dana trudnoće i dojiljama. Ne izaziva pospanost.*
Antimetil® gom tablete za žvakanje
Praktičan oblik (25 mg ekstrakta đumbira) koji se lagano otapa u ustima i može se koristiti i kada voda nije dostupna. Prikladan za djecu od 4 godine, trudnice i dojilje. *
*Antimetil® ne smiju uzimati osobe sa opstrukcijom žučnog voda. Osobe koje uzimaju lijekove trebaju se prije korištenja posavjetovati sa ljekarom.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
