Svako godišnje doba nosi određene mirise i okuse sa sobom, a jesenska trpeza gotovo je nezamisliva bez kremastog namaza koji donosi spoj omiljenog povrća i začina - ajvara.

Kada smo u nedoumici oko pripreme određenih domaćih jela, domaći chef kuhar Almir Mukača, osnivač brenda Fress ime je kojem se redovito javimo u potrazi za gastro savjetima.

Almir na kulinarskoj radionici

Almir je trenutno dio zanimljivog projekta u organizaciji nevladine organizacije Sara. Naime, pokrenuli su kulinarsku akademiju kroz koju je Almir mentor Srebreničankama te ih vodi kroz svijet kulinarstva. Tijekom njihovog druženja otkrio je i ovaj recept, zaljubio se u okus, a vjerujemo da ćete i vi.

Fotografija nastala tijekom trajanja kulinarske akademije sa Srebreničankama

Zimnica je bez domaćeg ajvara nezamisliva, a mi u nastavku donosimo detaljan recept te upute za pripremu.

Potrebni sastojci:

15 kg crvene paprike
5 kg patlidžana
700 ml maslinovog ulja
2 glavice bijelog luka
1 kašika soli
50 ml octa
50 g senfa

Priprema:

Paprike i patlidžan ispeći. Paprike oguliti, a patlidžan ostaviti preko noći kako bi iscurio višak vode. Samljeti paprike i patlidžan. Dodati ocat, sol i senf. Zagrijati ulje i pržiti povrće stalno mješajući. Nakon 2 sata ajvar je gotov i možete ga pakovati u sterilizirane tegle. Od ove količine, dobit ćete 15 kg ajvara, odnosno 40 tegli težine 340g.
Za pripremu ajvara je potrebno oko 8 sati radi i zahtijeva stalni nadzor, a pogotovo kada se lagano kuha.

Dobar tek i želimo ukusno druženje uz ajvar i vrući kruh!

Nakon što smo u prvim izdanjima serijala Baščaršija ljeti otkrili mjesta koja lokalci čuvaju za sebe i komade ručnog rada koji mijenjaju interijer, sada vas vodimo na jedno od onih mjesta gdje ne sjedite dugo ali vam ostane u mislima. Mjesto koje nije fancy, nema stolove s platnenim stolnjacima ni tanjire za slikanje. 

Ovdje je glavni detalj: miris. 

I to onaj koji vas vraća nazad.



 

Skrivena niz prolaz u starom dijelu Baščaršije, na adresi Mudželiti veliki 21, pekara Imaret decenijama je opsluživala lokalne stanare, radoznale posjetioce i sve one koji znaju da miris dobarh kiflica ne vara.

Ime “imaret” vuče porijeklo iz osmanskog doba i označava javnu kuhinju koja je pripremala obroke za putnike, siromašne i vjerske škole. Sarajevo je imalo više imareta, a upravo se ovdje, u blizini Sahat-kule, smjestila jedna od najstarijih pekarskih lokacija u gradu.





Nekad je ovdje postojao samo jedan otvor jedan prozorčić iz kojeg ste, bez menija i bez staklenih vitrina, naručivali svoj somun, kiflu, hljeb. I to je bilo dovoljno. Danas, ulaskom kroz isti tunel, dočekuje vas veća ponuda, a ono što nije promijenjeno je osjećaj da ulazite u prostor koji još miriše isto kao prije 10, 20, 30 godina.








Svakako je jedna od rijetkih pekara u centru koju lokalci upisuju u rutinu: stajete po kiflu na putu kući, kupujete somun za ručak, uzimate slatku buhtlu za poslije.





 

I zaista, svako ima svoje “go-to” narudžbe: slana kifla s krupnom soli, buhtla s čokoladom, klasik u obliku perece. Neko će reći to je samo tijesto. Ali nije. 

To je tekstura koju pamtite, slatkoća koja vas vraća na veliki odmor u osnovnoj školi, i toplina koja se osjeti odmah kroz papirnu vrećicu. I nije svaki dan isti, ali ovdje znate da će biti dobar.







Ovdje ne dolazite da ručate satima. Dolazite za trenutak. Za miris koji vas vuče natrag. Za toplinu kiflice u ruci dok stojite na drveni stočić pokraj ulaza. I dok je danas izbor širi, ono što nikad ne posustaje je miris uspomene.





Baščaršija ljeti tek se zahuktava.

Nakon kafića, ateljea i ručno rađenih predmeta, sada stižete do onih mirisa koji su dio identiteta. Naredna izdanja? Čekaju vas mjesta koja ostavljaju trag topline i dopuštaju vam da uđete u priču grada.
 

I… nešto neočekivano.

Produkcija: Bonjour.ba