Prvih sat vremena provedenih na poslu mogu uvelike utjecati na ostala poglavlja vašeg radnog dana. Pravilna organizacija ujutro dodatno će povećati vašu produktivnost i motivaciju kroz dan. Pregledavajući savjete poznatih dama i uspješnih managera, primijetit ćete da su njihova jutra uvijek unaprijed organizirana te da se drže gotovo jednake rutine.

Male sitnice poput zdrave prehrane, naime dokazano je da nezdrava hrana može smanjiti vašu koncentraciju za 60%; i razgovor s kolegama dokazano može utjecati na vašu motivaciju tijekom dana. U nastavku smo izdvojili jutarnju rutinu pet uspješnih dama koje vam mogu poslužiti kao inspiracija za kreiranje vama produktivnog rasporeda.

#Jessica Alba, glumica i osnivačica The Honest kompanije
Poznata zaposlena mama ujutro ustaje rano, doručkuje sa obitelji, vozi djecu do škole i odlazi na posao.
Dan započinje s unaprijed isplaniranim sastancima sa članovima svoje kompanije. „ Budući da sam uključena u sve segmenta donošenja kreativnih odluka, od marketinga preko razvoja proizvoda do njegovog pakiranja, imam dosta posla i radim u dosta različitih segmenata."

#Lauren Conorad, dizajnerica i direktorica web portala
Kad dođe na posao, prva stvar koju radi ova poznata dama i voditeljica popularne lifestyle adrese i shopa, jeste razgovor sa svojim suradnicima i zaposlenicima. „Zaposlena žena ne treba biti samo za radnim stolom 24/7. Razgovor s drugim osobama tijekom radnog vremena vam može pomoći da vratite motivaciju i dobijete inspiraciju za daljni rad.“

#Marissa Mayer, CEO Yahoo kompanije
Budući da njeno jutro započinje s inboxom punim emailova, Marissa radi dvije stvari. Prvi sat vremena provodi postavljajući agendu za daljni rad, kako bi ostala produktivna i fokusirana. Svako jutro kreira listu od 5 stvari na koje se treba fokusirati i listu stvari koje očekuju da će njeni suradnici napraviti u tom dana. „Ukoliko razmišljate o stvarima koje su na dnu vaše to-do liste, to je uistinu bespotrebno trošenje vašeg dana.“

#Eva Chen, voditeljica modnih partnerstva u Instagram kompaniji
Bivša urednica Lucky magazina, svako jutro ima istu naviku. Ustaje se u 6:30h, u uredu je od 9:00 do 9:30h, a nakon toga, svoj ured opremi zdravim i hranjivim obrocima. „Moj ured je često riznica namirnica kupljenih u pekarnici, zato uvijek donosim voće. Mislim da je zdrava prehrana formula za zdrav izgled, zdravu kožu, sve.“



#Blake Lively, glumica
Blake vrijeme na poslu koristi za učenje i poslovni rast. „Posao je stvar ljubaznosti poslovnih stručnjaka koji pomažu jedni drugima. Shvatite da ima prostora za svakoga, dokle god radite dovoljno jako. Volim raditi, ali ono što je važnije za mene, jeste kad radim nešto za što nisam završila studij. Oduvijek sam gladna znanja i iskustava i oslanjam se dosta na prijatelje i svoje drage.“

_{Foto: lauren conard.com, pinterest.com, audreymagazine, dailymail.co.uk}

Sarajevo Film Festival je još 2014. godine kroz svoju profesionalnu platformu CineLink Industry Days pokrenuo niz inicijativa s ciljem promocije rodne ravnopravnosti, osnaživanja filmskih radnica i borbe protiv sistemskih nejednakosti u regionalnom i europskom filmskom okruženju.

Jedan od simbola te posvećenosti je Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti koju podržava Mastercard, priznanje koje se dodjeljuje redateljici debitantici čiji rad nosi snažan autorski glas i doprinosi rodnoj ravnoteži u kinematografiji. 

Ove godine, o dobitnici nagrade odlučuje tročlani žiri koji čine Anna Croneman, Ivan Marinović i Norika Sefa.



 

Norika Sefa je kosovska redateljica, scenaristica i producentica, koja se proslavila sa debitantskim filmom Tražeći Veneru (2021.), koji je osvojio priznanja širom svijeta i etablirao je kao jedno od najautentičnijih novih imena evropske kinematografije. Upravo sa ovim filmom je postala prva dobitnica Specijalne nagrade za promicanje rodne ravnopravnosti. 

Njeno stvaralaštvo karakteriše hrabro istraživanje forme i emocije: od dokumentarca Desde Arriba, snimljenog u peruanskoj džungli pod mentorstvom Wernera Herzoga, do najnovijeg avangardnog kratkog filma Kao bolesno žuta (2024.).

Osim autorskog rada, Norika aktivno podučava i učestvuje na kulturnim i umjetničkim događajima, a članica je i Europske filmske akademije. U ovom razgovoru govori o iskustvu rada u žiriju, o tome kako vidi proces ocjenjivanja i šta je danas najviše inspiriše u filmskom stvaralaštvu.

Ove godine ste član žirija za Specijalnu nagradu za promicanje rodne ravnopravnosti, koju podržava Mastercard. Kako je biti „s druge strane” slušati, procjenjivati i birati, umjesto biti onaj čiji se rad ocjenjuje? Kako je donijeti odluku koja može oblikovati nečiji put?

Prije svega, presretna sam što sam ponovo u Sarajevu. Do sada sam ovdje dolazila kako bih predstavila film, i to je bio poseban osjećaj. Sada je drugačije, ovaj zadatak nije stvar zanosa ili strasti, nego razmišljanja. Ne doživljavam ovu ulogu kao oblikovanje nečijeg života, svako oblikuje svoj život na način koji je često tajanstven i van domašaja jedne odluke. Procjenjivanje drugoga više otkriva o osobi koja žirira nego o onome koga on ocjenjuje. 

Kao članica žirija osjećam se kao ogledalo, jer svaka odluka odražava moje vrijednosti, moj osjećaj ljepote, moje skrivene pristrasnosti. Potrebno je da vidim ne samo ono što je prikazano, nego i ono što je namjeravano kroz proces stvaranja. Na kraju, ocjenjivanje filma nije samo o filmu, to je tihi dijalog između platna i priče u meni.

U svijetu filma postoje trenuci koje nije moguće izmjeriti brojkama.

Kada pogledate na svoj put od trenutka kada ste dobili nagradu, pa do članstva u žiriju, koji je za vas bio onaj poseban, neprocjenjiv trenutak?

Ne postoji jedan trenutak, već možda osjećaj, koji je nastao kao posljedica mnogih neprocjenjivih trenutaka. Dok sam snimala filmove, postajala sam svjesna svijeta od kojeg sam se udaljavala. To su oni trenuci kada se iluzija na trenutak rasprši i stvari vidite drugačije. To je otvorilo prostor u kojem nisam morala da zauzmem stav, već sam jednostavno mogla biti radoznalija.

Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti daje podstrek rediteljicama na početku njihovog puta. Koliko ovakva podrška može donijeti nove ideje ili dodatnu hrabrost u kreativnom procesu? Iz vlastitog iskustva, možete li podijeliti trenutak kada vas je takva podrška ohrabrila na naredni korak?

Za mene, rad u kinematografiji koja pomjera granice jezika i forme znači i traganje za novim načinima finansiranja i preuzimanje većih kreativnih rizika. Industrija se brzo mijenja i na svakom koraku morate biti spremni da se prilagodite. Žene, posebno iz manjih zajednica poput moje, često odrastaju učeći da budu otporne, da moraju, te im se drugačije usađuje i način kako da prihvate neuspjeh kao dio puta. 

Nagrade poput ove donose posebnu vrstu svijesti. Podsjećaju nas da je rodna ravnopravnost u filmu još uvijek proces u nastajanju. Ova vrsta podrške ne odnosi se na status ili priznanje, nego na njegovanje tog procesa i perspektive. Tako ja to doživljavam i kod sebe. 



 

Podrška ženama u filmu  
 

Kada gledate na vlastiti put, ali i na rad drugih rediteljica, šta vidite kao ključ jačanja ženskih glasova u filmskoj industriji?

Za mene, jačanje ženskih glasova u filmu znači dati sebi dozvolu da preuzmemo rizike i da budemo uključene u svaki dio procesa stvaranja filma. Prečesto se žene usmjeravaju na uloge poput pisanja ili planiranja, dok se tehnička područja, rješavanje problema ili budžetiranje i dalje posmatraju kao  „muški poslovi“. 

Nije stvar samo u pristupu, već u preispitivanju naslijeđenog načina razmišljanja, i vrste obrazovanja koje dijeli poslove po spolu. Srećom, to se mijenja.

Pogled u budućnost  
 

Od osvajanja nagrade do uloge u žiriju – vaš put već povezuje dva važna trenutka. Šta vas danas, u kreativnom smislu, najviše uzbuđuje i inspiriše u onome što dolazi?

Ne razmišljam zaista o prekretnicama, one postaju jasne tek kada se osvrnete unazad. A kada ih ugledate, sve što možete jeste da zastanete i zahvalite na tome. Najvažnije je ostati prisutan. 

Ono što me sada inspiriše jeste napetost između svijeta kakav nam se prikazuje i svijeta kakav zaista jeste. Inspiriše me širina kinematografije, ono što ona može da bude i mogućnosti koje otvara da istražujemo, preispitujemo i zamišljamo.

Foto: PR