TEKST: Bonjour.ba/PR
DATUM OBJAVE: 22.3.2023.
Prosječan BiH građanin budi se s bolovima u leđima, poslijepodne voli da odrijema, a evo u čemu najčešće ide u krevet.
Gotovo polovina građana budi se s bolovima u leđima, a petina ih teško ustaje, pokazalo je najnovije istraživanje koje je u BiH za kompaniju JYSK provela istraživačka agencija Hendal. Možda 54% građana ocjenjuje kvalitetu svog sna osrednjom ili lošom, ali zato ih trećina njih ima naviku odspavati poslijepodne 30 minuta do sat vremena.
U usporedbi s ostalim zemljama u regiji, građani BiH značajno rjeđe koriste anatomske jastuke i spavaju uz otvoren prozor, a najvažniji preduslov za dobar san smatraju da je oprana posteljina, prozračena prostorija i kvalitetan madrac.
Kao stručnjak za kulturu spavanja i lider u kategoriji proizvoda za spavanje, kompanija JYSK provela je jedinstveno istraživanje o navikama spavanja za tržište BiH pod nazivom Znamo li kako spavamo?, kako bi otkrila najčešće uzroke lošeg sna, ali i podigla svijest o važnosti higijene i kvalitete spavanja.
Zvjezdana Novak, Communications managerica u JYSKu za tržišta BiH, Hrvatske, Srbije i Slovenije, ističe da je cilj kompanije da kulturu spavanja u BiH podigne na viši nivo.
„Kao stručnjak za kulturu spavanja i življenja, JYSK ima dugogodišnju tradiciju da svojim kupcima nudi proizvode koji u značajnoj mjeri mogu unaprijediti kvalitetu života. Svima nam je poznata činjenica da je dobar san podjednako važan kako za fizičko, tako i za mentalno zdravlje. Zato smo kao kompanija proveli istraživanje o navikama spavanja u regiji, koje će nam pomoći da saznamo koji su to najčešći problemi s kojima se građani susreću kada je riječ o spavanju, ali i da još spremnije odgovorimo na potrebe naših vjernih kupaca.
Pored asortimana proizvoda za kvalitetan san, našim kupcima nudimo i kompletno savjetovanje i pomoć pri odabiru adekvatnih proizvoda za spavanje, a upravo to je fokus JYSK škole spavanja koju smo pokrenuli tokom prošle godine. Naš cilj nije samo prodati jastuk, madrac ili jorgan, već se pobrinuti za individualne potrebe svakog kupca i da se on u konačnici kvalitetno naspava“, objasnila je Zvjezdana Novak.
Zanimljiva je činjenica da gotovo polovica građana priznaje da hrče, a trećina ih odlazi u krevet u isto vrijeme, dok žene u BiH imaju naviku spavati u čarapama.
Madrac s memorijskom pjenom najpopularnija je podloga za spavanje, a najzastupljenija vrsta jastuka je onaj punjen umjetnim vlaknima. No san nije uvijek neometan obzirom da su potresi za građane BiH imali znatno više utjecaja na njihov san nego na ostatak stanovništva u regiji, a prate ih ekonomska kriza i dolazak prinove u porodicu.
Kako je san izrazito važan za zdravlje, ponekad je potrebna i stručna pomoć kako bi on bio miran i kako bi osigurao zdravo dnevno fukcionisanje. Postoje koraci koje sami možemo poduzeti, ali ponekad je neophodan i razgovor sa stručnjakom.
Upravo iz tog razloga, predstavljanju se pridružila i Vildana Efendić, psihologinja i europska licencirana geštalt psihoterapeutica koja je na temelju prakse mogla primijetiti promjene koje su se dogodile posljednjih godina, koji su to načini na koje možemo sebi pomoći, ali i u kojem trenutku se moramo obratiti stručnjaku.
„San je jedna od najosnovnijih potreba svih bića. Dokazano je da bez sna doživljavamo razne hronične zdravstvene probleme. Nedavni COVID-19, rat u Ukrajini, potresi u Turskoj i Siriji, te ogromna inflacija dovode do osjećaja nestabilnosti i nesigurnosti što posljedično dovodi do poremećaja u spavanju. Na naše spavanje utječu bilo kakve nestabilnosti unutar našeg tijela ili psihe.
Kako potresi djeluju na zgrade, tako sve ono što nas potrese, djeluje na našu psihičku stabilnost. Kao što je kvalitetan madrac bitna fizička podrška za tijelo koje nam pomaže da se brže relaksiramo i ljepše zaspimo, tako je jako bitno da kreiramo tu podršku u sebi, a to ne možemo s tabletama. Mnogi bh. građani posežu za raznim sedativima, ali to je krajnji korak - prije toga sebi mogu pomoći raznim relaksacionim tehnikama i ponašajnim navikama koje se stiču i koje kasnije postaju dio naše rutine za jačanje vlastite stabilnosti.
Povremena nesanica je sasvim uredu, ali ako vi u 7 dana uspijete prirodno zaspati samo jednu ili dvije noći ili se budite stalno zbog nekih uznemirujućih misli koje vam ne daju da ponovo zaspite, onda je to već znak da vam se tlo pod vašim nogama urušilo i da zatražite pomoć“, izjavila je Vildana Efendić.
Kvaliteta sna utječe na našu koncentraciju i obavljanje svakodnevnih obaveza, a nekvalitetan san povećava rizik od srčanih bolesti i moždanog udara, te utječe i na naš imunološki sistem.
Držanje rasporeda, izbjegavanje izvora plave svjetlosti poput mobitela i tableta, redovna tjelovježba, ali i kvalitetan madrac i jastuk put su prema uravnoteženom i mirnom snu.
Za više savjeta i rješenja za bolji i kvalitetniji san te ideje za bolju higijenu spavanja posjetite JYSK školu spavanja.
* * *
Fotografije: JYSK Pr
TEKST: Lamija Muratagić
Najteži umor često nije onaj koji se odmah vidi. Ne izgleda uvijek kao propušten rok, neodgovoren mail ili dan proveden u krevetu. Ponekad izgleda mnogo tiše. Sve stižete, ljudi se oslanjaju na vas, obaveze su pod kontrolom, a vi iznutra imate osjećaj da dan više gurate nego što ga zaista živite.
Za to se sve češće koristi termin high functioning burnout, odnosno visokofunkcionalno sagorijevanje. Nije riječ o formalnoj dijagnozi, niti o etiketi koju treba lijepiti na svaku fazu umora. Više je način da se opiše stanje u kojem osoba i dalje funkcioniše, ispunjava očekivanja i djeluje sposobno, dok iznutra sve manje osjeća stvarnu energiju, prisutnost i zadovoljstvo.
Burnout se u stručnom kontekstu najčešće veže za hronični stres na poslu, ali se ovaj izraz u svakodnevnom govoru koristi šire, za trenutak kada spolja sve izgleda pod kontrolom, a iznutra ste emocionalno, mentalno ili fizički potrošeni.
Ne mora svaka iscrpljenost biti burnout. Ipak, ako “dobro sam” sve češće zvuči kao rečenica koju izgovarate samo da ne biste objašnjavali kako ste stvarno, vrijedi zastati i provjeriti koliko vas svakodnevno funkcionisanje zapravo košta.
Burnout često zamišljamo kao potpuni kolaps. Trenutak u kojem više ne možete raditi, ustati, odgovoriti na poruku ili nastaviti kao da je sve u redu. Kod visokofunkcionalnog burnouta stvar je komplikovanija jer, barem izvana, još uvijek možete.
Možete završiti prezentaciju, odgovoriti na poruke, stići na sastanak, organizovati planove i usput nekome reći da ste dobro. Spolja to može izgledati kao stabilnost. Iznutra, međutim, može postojati osjećaj praznine, udaljenosti ili umora koji ne prolazi ni nakon prospavane noći.
Stres vas najčešće ubrzava. Misli su brze, tijelo je napeto, sve djeluje hitno i pomalo alarmantno. Burnout je drugačiji. On ne mora biti dramatičan. Često se osjeti kao tiho otupljenje.
Niste nužno tužni, ali se ne osjećate stvarno prisutno. Niste stalno ljuti, ali vas sitnice lakše izbace iz ravnoteže. Stvari koje su vam ranije donosile radost sada mogu djelovati kao još jedna obaveza, od druženja i treninga do večere, njege kože ili odmora.
Zato ga je lako previdjeti. Ne izgledate kao osoba kojoj treba pauza. Izgledate kao osoba koja zna šta radi. Samo što funkcionalnost ne znači uvijek da ste dobro.
Najčešće kroz male promjene koje prvo pokušavate objasniti lošim snom, napornom sedmicom, PMS-om ili običnim umorom.
Legnete da odmorite, ali se uhvatite kako već pola sata skrolate i osjećate se još praznije. Vikend više ne izgleda kao vrijeme za sebe, nego kao dva dana pokušaja da dođete sebi od svega što ste tokom sedmice nosili. Poruke ostavljate za kasnije, čak i kada vam je stalo do osobe koja ih šalje, jer ni za najjednostavniji odgovor više nemate kapaciteta.
Onda i male odluke postanu previše. Šta jesti, šta obući, kome prvo odgovoriti, šta odgoditi, šta završiti odmah. Sve ono što je nekada išlo automatski sada traži napor.
Ambicija može biti dobra stvar kada vam daje pravac, energiju i osjećaj rasta. Problem nastaje kada počne tražiti da stalno prelazite preko sebe kako bi sve izvana i dalje izgledalo uredno.
Posebno iscrpljuje mentalni teret koji se često ne vidi. Planiranje, pamćenje, predviđanje, organizovanje i emocionalno balansiranje drugih ljudi rijetko izgledaju kao rad, ali troše pažnju, fokus i energiju.
Zato se visokofunkcionalno sagorijevanje često ne prepozna na vrijeme. Osoba i dalje radi, odgovara, pojavljuje se, završava. Tek kasnije postane jasno da je cijena tog ritma bila previsoka.
Jedna od čestih zabluda je da se svaki umor može popraviti boljom rutinom. Još jedan planer, još jedan trening, još jedna jutarnja navika, još jedan pokušaj da se dan posloži savršeno.
Rituali mogu pomoći, ali ako ste već preopterećeni, oporavak ne bi trebao postati dodatni zadatak koji morate odraditi pravilno.
Briga o sebi ponekad izgleda jednostavnije. Otkazati plan bez duge poruke objašnjenja. Otići na spavanje iako kuhinja nije sređena. Reći da nešto ne možete preuzeti. Ostaviti poruku za kasnije. Priznati sebi da ste umorni prije nego što vas tijelo na to natjera.
U nekim situacijama, briga o sebi više nije dovoljna i zahtijeva hitan razgovor sa stručnom osobom. Ako hronični umor traje, ako se javlja osjećaj beznađa ili ako primjećujete da više ne možete normalno funkcionisati, traženje profesionalne pomoći je jedini ispravan korak. Visoko-funkcionalno sagorijevanje nije stanje koje prolazi samo od sebe, a razgovor s psihoterapeutom ili ljekarom ključan je za siguran oporavak.
Za početak, dovoljno je postaviti jedno iskreno pitanje: šta me zaista odmara, a šta samo izgleda kao odmor?
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Naslovna fotografija: @elliotjameskennedy
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
