TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 29.10.2019.
Prije nešto više od mjesec dana, Sarajevo je postalo bogatije za još jedno urbano mjesto u kojem se spajaju odlična ulična hrana i craft pive (te kokteli). BISTro je novi pub otvoren u ulici Maršala Tita koji je ujedno nastavak priče o Brew Imperial Society koja svakodnevno raste.
Naime, nakon pokretanja prve mikro pivovare, entuzijastični tim koji se krije iza brenda The Brew Co. napravio je korak dalje. Sve o ovom zanimljivom konceptu saznali smo u razgovoru sa Orhanom Galičićem, direktorom The Brew Co., koji je i započeo cijeli projekt.
Kako je započela ideja o BISTrou? Tko čini vaš tim?
Ideja o BISTrou je nastala sa željom da na jedan neobičniji način predstavimo Sarajevu način na koji mi vidimo mogućnosti kada je u pitanju uparivanje klope i ukusnog craft piva. Vođeni idejom, odgovornošću, strašću i ambicijom koju imamo od prvog dana prema cjelokupnoj priči revitalizacije prostora bivšeg kina Imperijal, projekat BISTro predstavlja bitno „poglavlje“ iz razloga što je to simbol daljeg razvoja priče od momenta kad smo otvorili vrata Sarajevu.
BISTro u jednu ruku treba da predstavlja „intro“ varijantu prostora Brew Imperial Society iz razloga što posjetiteljke i posjetitelji kroz samo uređenje prostora iz prve ruke mogu da se upoznaju s prostorom, njegovom historijom i pokretačkom idejom na čijim temeljima smo osmislili sve. Tim, na čelu s Orhanom koji je pokretač ove cjelokupne priče o craft pivu #zaraju, čini grupa od 8 pojedinaca koji na svojevrstan način kroz svoje znanje, vještine i sposobnosti doprinose da cijela ova priča održi svoju zamišljenu formu, oblik i kvalitetu.
Vedad Omerović, Orhan Galičić i Harun Omić (mali dio BISTro tima)
Nadalje na temu samog BISTroa, uzevši u obzir veličinu prostora bivšeg Kina i naše želje da kreiramo jednu interaktivnu platformu na kojoj će moći da se predstavi unikatna ponuda, program, sadržaj i priča i naše inicijalne odluke da prvo pokrenemo „veliki“ dio, ideja o nastavku ove priče je počela na način da smo htjeli da se „malo približimo“ ulici (uzevši u obzir dubinu prostora od momenta ulaska u isti s ulice Maršala Tita).
S tim na umu je i nastala ideja za ime ovog „novog“ dijela. Potrudili smo se da održimo izvorni naziv priče kroz „BIS“, dok smo dodali momenat „Tro“ što predstavlja skraćenicu riječi trotoar (naša želja da se približimo ulici, trotoaru), s tim da kada gledate riječ kao jednu cjelinu dobijate riječ BISTro, što je ustvari vrsta ugostiteljskog objekta u kojem se u jednoj toploj porodičnoj atmosferi može uživati u ukusnim zalogajima i kvalitetnom piću.
Dakle, pored toga što ime rezonuje s namjenom prostora, uspjeli smo da mu dodamo dašak našeg putovanja koje treba da predstavlja odskočnu dasku za ostale elemente priče koji su ili u fazi implementacije ili osmišljanja.
Koliko vam je iskustvo stečeno kroz The Brew craf pivaru/pub pomoglo s organizacijom i samom realizacijom cijelog projekta?
Od momenta otkad smo pokrenuli našu priču o neobičnom craft pivu za raju, uvijek nam je bila bitna paralela da kroz sve što planiramo imamo prožetu tu pokretačku notu neobičnosti koja nas je ohrabrila da se upustimo u sve ovo. Upravo iz ovog pristupa se izrodila ideja o upuštanju u projekat revitalizacije prostora bivšeg kina Imperijal i tako - 8 mjeseci nakon otvaranja i nedavnog pokretanja dijela BISTroa, slobodno možemo da kažemo da je sve što smo do sada iskusili, realizovali, te svi usponi i padovi u sklopu poslovanja The Brew Puba nas doveli do dosadašnjeg uspjeha.
Uzevši u obzir da je proces revitalizacije prostora bivšeg kina Imperijal trajao otprilike 8 mjeseci, možemo da kažemo da je najveći izazov bio kako na adekvatan način osposobiti prostor da bude spreman za rad, dok istovremeno one koji prate našu priču vodimo kroz cijeli proces revitalizacije.
Iako vođeni iskustvom The Brew Puba, u pitanju je puno manji projekat (prostor), koji je za razliku od prostora BISa imao manje zahtjeva – kako od uređenja prostora, postavljanja osnovnih postulata, pa sve do kreiranja tima, priče i sadržaja.
Ali, ono što je bitno istaći je da nam je iskustvo stečeno upravo kroz The Brew Pub poslužilo kao jedan od najbitnijih „sastojaka“ za sve dosad urađeno – pogotovo s dijelom BISTroa koji svojom veličinom i uređenjem podsjeća upravo na The Brew Pub odakle je sve i počelo – u kontekstu tehničkog znanja upravljanja operativnim poslovima, komunikacije s posjetiteljima, kreativnim sadržajem i uređenjem. Znali smo da trebamo da kreiramo interaktivno uređenje u kojem će naša raja htjeti provoditi vrijeme.
Nadalje, za razliku od The Brew Puba, kada imate odgovornost da preuzmete operativu jednog od najstarijih kino prostora u državi, te istovremeno ga predstaviti gradu na jedan drugačiji način, a opet da zadrži svo bogatstvo svoje historije, znamo da je zadatak pred nama izazovan i da će zahtijevati od nas drugačiji način razmišljanja.
U tom svijetlu, nastavkom priče o BISu i pokretanju dijela BISTroa želimo Sarajevu da, u odnosu na „veliki“ dio prostora, ponudimo drugačiji sadržaj iako se radi o manjem prostoru. Bogatstvo i veličina prostora samog kina nam daje priliku da unutar jedne cjeline kreiramo manje momente koji mogu biti predstavljeni na drugačiji način, s tim da kroz sve i jedan treba da se prožima ta nota koja komunicira da volimo craft pivo, volimo raju, volimo biti drugačiji i najbitnije – volimo ovaj grad i da je ovo naša priča koja treba biti podsjetnik zašto je Sarajevo za nas najposebniji grad na svijetu.
Kako biste opisali BISTro u tri riječi?
Tri – možda četiri riječi – kojima možemo da opišemo BISTro su: craft pivo. Klopa. Raja.
U ove tri fraze je sažet cjelokupan pristup onome što radimo i što želimo da postignemo kroz BISTro, a to je da predstavlja mjesto gdje naše posjetiteljke i posjetitelji mogu da se opuste uz ukusnu klopu i ponudu pića, dok mogu da imaju priliku da sjede u prostoru koji je ostao u svom izvornom izgledu (s našim „malim potpisom“ uređenja prostora) otkad su zadnji put imali priliku da ga posjete.
Što je bila inspiracija za uređenje vašeg BISTroa?
Od prvog dana otvaranja BISa, znali smo da je prostor u kojem se danas nalazi BISTro ustvari „prolaz“ do velikog dijela. Nakon mjeseci posmatranja dinamike korištenja prostora od strane gostiju, uvidjeli smo da ovaj dio prostora predstavlja veoma bitan dio i da kao takav zaslužuje poseban pristup i pažnju, unatoč izazovima prilikom realizacije istog.
Upravo smo inspiraciju pronašli u dinamici korištenja ovog dijela prostora. Kako mislimo? U kontektu ovog dijela prostora bivšeg kina, uvidjeli smo da ovaj dio predstavlja „raskrsnicu“, jer s tog mjesta možete da dođete u svaku drugu prostoriju i kao takav treba da bude estetski funkcionalan prostor, tj. da bude mjesto koje će „prolaznicima“ prema drugim prostorijama, a i onima koji su odlučili u BISTrou provesti vrijeme, biti vizualno privlačno, a opet prostrano.
Vođeni ovim saznanjima smo odlučili da kreiramo prostor koji će da ukomponuje sve što smo znali da želimo s ovom pričom. Ono što je interesantno istaći je da smo prilikom brainstorming sesija na temu uređenja prostora najviše vremena posvetili tome kako ustvari u sve to integrisati našu strast prema pivu i pokretačku energiju te ulogu raje koja je najbitnija u svemu što radimo.
Vođeni time i svim aktivnostima i inicijativama koje su dovele do otvaranja BISa, htjeli smo da BISTro bude podsjetnik kroz sve što smo dosada prošli; u tom svijetlu, posjetiteljke i posjetitelja BISTroa mogu da kroz uređenje saznaju više o historiji prostora i stanja u kojem je isti zatečen, o našoj priči, te o inicijativama i nesebičnoj podršci raje prilikom cijelog tog procesa. Pa tako je u BISTrou postavljen famozni „Zid raje“ koji ističe imena pojedinaca koji su svojim doprinosom omogućili da realizujemo jednu od najvećih crowdfunding kampanja u Bosni i Hercegovini.
Naravno, tu je još elemenata uređenja koji nam dolaze – jer kako mi volimo da istaknemo: iskreno vjerujemo da je naša priča „živi organizam“ koji iz dana u dan sve više poprima obrise svog finalnog izgleda, te svakim novim danom dobijamo nove ideje kako možemo da na što kvalitetniji način integrišemo sve vrijednosti koje želimo da se prožimaju kroz prostor – od ponude klope i pića, enterijera, pa sve do sadržaja koji svakim danom postaje sve bogatiji.
A što moramo isprobati s vašeg menija? Tko osmišljava i priprema jela?
Pored klope koju smo „prenijeli“ iz The Brew Puba koji realizuje naš dugogodišnji kolega, tj. glavni kuhar Adi, kao što su naš domaći tortilla chips, pileća krilca i kobasice, ono na što smo najponosniji u ovom momentu kad je klopa u pitanju je naš Brew Beef Sandwich te iskreno vjerujemo da smo osmislili najukusniji sendvič u gradu.
Zašto najukusniji? Zato što kad probate sendvič napravljen od nakvalitetnije trgane junetine, 12 sati kuhane na 75 stepeni sous vide tehnikom s preukusnim začinima, koju nakon toga kratko propržimo na tavi zajedno sa sosom i vodom od tog istog skuhanog mesa, pa to meso pažljivo složimo u sendvič i služimo au jus, u prijevodu preliveno tim istim sosom vode od skuhanog mesa, a ne namazima i tome sličnim da ne bismo uništili punoću okusa i za kraj obogatimo čitavu tu paletu mesnog okusa prženim paprikama i Jalapeñom kako bismo postigli blagu kiselost i ljutinu, onda postanete svjesni da jedete najukusniji sendvič. Ikad. Barem po nama. I gostima koji su dosada na sav glas pohvalili isti.
Također, pored iznad pomenutog u našoj ponudi su također neki novi momenti kao što su naša varijanta pizze, tj. BREW beef pizza, vegetarijanski flamm, juneći i pileći tacosi te veggie burger; jela za koja vjerujemo da se idealno mogu kombinovati s našom ponudom craft piva i crafterskih koktela.
A kada su u pitanju pića?
Pored naših već prepoznatljivih stilova craft piva (Sefte, Maher, Furka, Tura i Strava) možemo da se pohvalimo da smo također i sa pićem uspjeli da osmislimo nešto što Sarajevo nikada nije imalo – a to su crafterski kokteli.
Zajedno u saradnji s vrhunskim sarajevskim barmenima smo uspjeli da osmislimo 5 alkoholnih koktela koji su osmišljeni na bazi svake od naših craft piva, pa tako u BISTrou u ponudi imamo: Sefte on the Beach, Majerito, Turquilu, Turoružicu i Straviotu.
Iskreno vjerujemo da nisu "obični". Svjesni smo da kada svom poslu pridajemo posebnu pažnju svemu što radimo, onda i ova priča s koktelima nije smijela biti "obična". Tako da su rezultati tog pristupa osvježajući i poznati okusi koktela obogaćeni unikatnim aromama i punoćom okusa naših craft stilova.
Nebitno odlučite li se za osvježavajuću varijantu s Majeritom ili Sefte on the Beach ili ste možda za malo robusniji okus Straviote, svaki koktel je drugačije iskustvo ispijanja kvalitetnog pića.
Što je po vama ključno za opuštenu atmosferu u pubu?
Najiskreniji odgovor koji možemo dati je energija koju uspijete kultivisati unutar prostora. Svi napori vezani za uređenje prostora, ponude klope i pića i svi detalji koji prostor trebaju da čine unikatnim su barem nama u podređenom položaju u odnosu na energiju i pristupačnost naših kolega (poznatijih u raji kao TheBrewCrew) i dubinu priče oko koje je sve nastalo.
Šta želimo reći ovim? Ljudi rade s ljudima. Kad su naši gosti i raja u pitanju, uvijek se trudimo da imamo dvosmjernu komunikaciju s ciljem da svakodnevno možemo da rastemo, produbljujemo odnose, razgovaramo sa svima, te da svakim danom budu svjesni da su integralni dio uspjeha svega ovoga što se trudimo da izgradimo. Naravno, kada na sve to postavite kvalitetne elemente kao što su ponuda hrane i pića i enterijer, možemo da kažemo da je opuštena atmosfera „samo“ byproduct koji dolazi kao rezultat napora da se kreira nešto drugačije.
Pub, kao koncept, je mjesto druženja, razgovora, novih poznanstava i jačanje starih. Sve to sa sobom nosi odgovornost da trebamo biti indirektno aktivna platforma da to našim gostima pružimo kroz sve što radimo.
Trudimo se da vodimo računa o gostima, a oni će nama pomoći da kreiramo atmosferu koja će postati pozitivno zarazna. Bez njih, to je samo prazan prostor.
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Prvi put smo vas kroz Pical Resort, Valamar Collection u Poreču provele kao kroz travel priču.
Rooftop bazen, wellness, more, otvorenje uz plažu i Parenzana kao nit koja se provlači kroz cijeli resort.
Ovaj put se vraćamo za sto.
Jer ako putovanje pamtite i po tome šta ste probale, gdje ste sjedile, koji zalogaj ste komentarisale još sutradan i koji desert vam se vratio u mislima na putu kući, onda gourmet strana Picala zaslužuje poseban tekst.
Tokom boravka izdvojile su se dvije adrese.
Jedna je opuštenija, dnevna, topla i zamišljena za dijeljenje.
Druga je večernja, precizna i fine dining u pravom smislu.
Zajedno su nam pokazale da se Poreč ne oslanja samo na more, stare ulice i ljetni ritam. Ovdje se ozbiljno počinje graditi i gourmet priča.
Prva adresa vodi nas u Jadran Heritage Hotel, Valamar Collection, u starom dijelu Poreča.
Već sam dolazak ima drugačiji osjećaj od resorta. Poreč, kamen, more, fasade, malo sporiji hod i hotel koji više liči na elegantnu gradsku adresu nego na klasični hotelski prostor.
U njemu se nalazi JAZ by Ana Roš Poreč , restoran koji nosi tri Michelinove zvjezdice. Riječ je o najvišem priznanju koje restoran može osvojiti, a kroz povijest je tek mali broj žena chefica ostvario ovaj izniman uspjeh.
Iza koncepta stoji Ana Roš, jedna od najpoznatijih evropskih chefica, ali JAZ ne ide u smjeru ukočenog fine dininga. Nema osjećaja da morate sjediti previše ravno i čekati objašnjenje svakog detalja.
Ovdje se jela dijele.
Komentarišu.
Vraćaju na sredinu stola.
Ručak se više ponaša kao razgovor nego kao ceremonija, što nam se posebno svidjelo.
Ako bismo iz JAZ-a morale izdvojiti jedan zalogaj, bila bi to brusketa.
Na njihovom Instagramu je opisuju kao jedno od onih jela koje se ne preskače i razumijemo zašto.
Brusketa s majonezom od kamenica, mariniranim lokalnim srdelama i salatom od rajčice i bosiljka donosi sve ono što želite od prvog zalogaja na Jadranu: slano, svježe, puno okusa i dovoljno jednostavno da odmah poželite još jedan komad.
To je jelo koje može otvoriti dugi ručak, stajati uz čašu vina ili koktel, ali i prebrzo nestati sa stola.
Baš to je ono što JAZ dobro radi.
Uzima poznate ideje i daje im jasnu, adriatic verziju.
Nakon toga probale smo vitello tonnato s kaparima, sjemenkama i sokovima bundeve, zatim romb pečen na kosti sa šparogama, pancetom i krušnim mrvicama.
A onda je stiglo jelo s imenom koje odmah podigne očekivanja: najbolji teleći odrezak.
Napuhani teleći bečki odrezak u krušnim mrvicama iz Pekarne Ana, uz pire krompir Robuchon.
To je comfort food, ali u verziji koja zna tačno gdje se nalazi. Poznato, ali pažljivije. Domaće u osjećaju, a potpuno restoranski izvedeno.
Za kraj je stigla rožata, ali u JAZ interpretaciji.
Kestenov med joj daje dubinu, suha šljiva donosi zaokruženu slatkoću, a prah od crnog limuna sve lijepo podigne i izbalansira.
Uz nju dolaze i organske jagode s porodične farme nedaleko od Poreča, začinjene uljem bosiljka, malo soli, svježe mljevenim crnim biberom i džemom od jagoda koji rade u kući.
To je onaj detalj koji lijepo objašnjava JAZ: sezona se prati, namirnica se koristi promišljeno, a desert ne završava samo na “nešto slatko za kraj”.
Mekana, bogata i slojevita, ali ne teška. Ukratko, desert zbog kojeg biste vrlo lako svratile i samo na kafu.
Druga adresa vodi nas nazad u Pical Resort .
Harry’s Piccolo Poreč smješten je unutar resorta, a svoju priču naslanja na tršćanski Harry’s Piccolo, restoran s dvije Michelinove zvjezdice.
Ovdje se ritam mijenja.
JAZ je ručak koji dijelite i komentarišete.
Harry’s Piccolo je večera koja ima slijed, koncentraciju i onu vrstu tihe preciznosti.
Mi smo probale tasting meni “Mare, mare, mare”.
Ime ne ostavlja mnogo dileme. More je glavna tema.
Ali ne na očekivan način.
Nije to samo riba, vino i lijep pogled, nego večera koja more prevodi kroz teksture, kiseline, slanost, umami i tanjire koji traže da zastanete prije nego nastavite.
Večera je počela pozdravom iz kuhinje.
Nećemo se praviti da smo zapamtile svaki mikro detalj.
Zapamtile smo da je početak bio savršen.
Nakon toga stigao je uvod prije predjela i maslinovo ulje Galić. Jedan od onih jednostavnih trenutaka koji odmah pokažu gdje ste. Dobro maslinovo ulje ne treba veliki nastup.
Dovoljno je hljeb, tanjir i nekoliko sekundi tišine za stolom.
Prvi veliki slijed bio je La Caesar Salad di Mare, morska interpretacija Caesar salate s grilanom rimskom salatom, gofom, kavijarom, vlascem, majonezom s mentom i koštanom srži gofa, čipsom od ekspandirane riže i spirulinom.
Zvuči kao mnogo toga.
Na tanjiru je imalo smisla.
Prepoznate ideju Caesar salate, ali sve nakon toga ide prema moru.
Harrysotto 2018 bio je jedan od najzanimljivijih slijedova večeri: rižoto na vodi od rajčice, s planktonom, kaparima, inćunima i bosiljkom.
Svježina rajčice, morska dubina, kapari i inćuni, sve dovoljno precizno da jelo ne postane teško.
Zatim je stigao Il Branzino: brancin, kamenice, tostirani pinjoli, rakovice i ZOI blitva.
To je tanjir koji ne igra na veliki efekt, nego na eleganciju. Morski, ali ne agresivan. Mediteranski, ali ne očekivan.
Između slijedova stigao je i kiseli zalogaj koji je pročistio nepce i resetovao okuse prije nastavka večere. Mali detalj, ali s odličnim tajmingom.
Slatki dio večeri otvorio je Il Bosco: sladoled od meda, aroma bora, jagoda, pinjoli i citrus baba.
To nije desert koji ide samo na slatkoću. Više je mirisan, borov, lagano citrusan, kao da na trenutak iz restorana pređete negdje bliže mediteranskoj šumi.
A onda je stigla Oda Parenzani.
I da, kada smo rekle da vas vodimo kroz detalje, mislile smo i na desert.
Ovaj desert nije bio dio standardnog menija koji smo pronašle online, nego posebno osmišljena završnica inspirisana nekadašnjom željezničkom rutom Parenzana.
Četiri deserta.
Četiri stanice na ruti od Poreča do Trsta.
Svaki sa svojim značenjem i vezom s mjestom koje predstavlja.
U prvom tekstu smo pisale kako Pical svoju priču gradi oko Parenzane. U Harry’s Piccolu ta priča nije ostala samo u dizajnu, historiji ili otvorenju.
Došla je na tanjir.
Za koga je ova gourmet strana Poreča?
Ako na putovanjima restorane ne doživljavate samo kao mjesto gdje ćete nešto pojesti između plaže i sobe, ova dva iskustva imaju smisla planirati unaprijed.
JAZ by Ana Roš je za ručak koji se dijeli, komentariše i pamti po jednom sjajnom zalogaju bruschette.
Harry’s Piccolo Poreč je za večer u kojoj želite slijedove, mirniji ritam, morsku preciznost i desert koji cijelu priču vraća na Parenzanu.
Jedan restoran ima dnevnu opuštenost.
Drugi večernju koncentraciju.
Zajedno pokazuju da Poreč više nije samo lijepa jadranska adresa za more, šetnju i zalazak sunca.
Ima i ozbiljan gourmet razlog za povratak.
A mi?
Mi bismo se prvo vratile po onu brusketu.
Pa onda, vrlo vjerovatno, opet završile na večeri koja se završava Parenzanom.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
