TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 29.10.2019.
Prije nešto više od mjesec dana, Sarajevo je postalo bogatije za još jedno urbano mjesto u kojem se spajaju odlična ulična hrana i craft pive (te kokteli). BISTro je novi pub otvoren u ulici Maršala Tita koji je ujedno nastavak priče o Brew Imperial Society koja svakodnevno raste.
Naime, nakon pokretanja prve mikro pivovare, entuzijastični tim koji se krije iza brenda The Brew Co. napravio je korak dalje. Sve o ovom zanimljivom konceptu saznali smo u razgovoru sa Orhanom Galičićem, direktorom The Brew Co., koji je i započeo cijeli projekt.
Kako je započela ideja o BISTrou? Tko čini vaš tim?
Ideja o BISTrou je nastala sa željom da na jedan neobičniji način predstavimo Sarajevu način na koji mi vidimo mogućnosti kada je u pitanju uparivanje klope i ukusnog craft piva. Vođeni idejom, odgovornošću, strašću i ambicijom koju imamo od prvog dana prema cjelokupnoj priči revitalizacije prostora bivšeg kina Imperijal, projekat BISTro predstavlja bitno „poglavlje“ iz razloga što je to simbol daljeg razvoja priče od momenta kad smo otvorili vrata Sarajevu.
BISTro u jednu ruku treba da predstavlja „intro“ varijantu prostora Brew Imperial Society iz razloga što posjetiteljke i posjetitelji kroz samo uređenje prostora iz prve ruke mogu da se upoznaju s prostorom, njegovom historijom i pokretačkom idejom na čijim temeljima smo osmislili sve. Tim, na čelu s Orhanom koji je pokretač ove cjelokupne priče o craft pivu #zaraju, čini grupa od 8 pojedinaca koji na svojevrstan način kroz svoje znanje, vještine i sposobnosti doprinose da cijela ova priča održi svoju zamišljenu formu, oblik i kvalitetu.
Vedad Omerović, Orhan Galičić i Harun Omić (mali dio BISTro tima)
Nadalje na temu samog BISTroa, uzevši u obzir veličinu prostora bivšeg Kina i naše želje da kreiramo jednu interaktivnu platformu na kojoj će moći da se predstavi unikatna ponuda, program, sadržaj i priča i naše inicijalne odluke da prvo pokrenemo „veliki“ dio, ideja o nastavku ove priče je počela na način da smo htjeli da se „malo približimo“ ulici (uzevši u obzir dubinu prostora od momenta ulaska u isti s ulice Maršala Tita).
S tim na umu je i nastala ideja za ime ovog „novog“ dijela. Potrudili smo se da održimo izvorni naziv priče kroz „BIS“, dok smo dodali momenat „Tro“ što predstavlja skraćenicu riječi trotoar (naša želja da se približimo ulici, trotoaru), s tim da kada gledate riječ kao jednu cjelinu dobijate riječ BISTro, što je ustvari vrsta ugostiteljskog objekta u kojem se u jednoj toploj porodičnoj atmosferi može uživati u ukusnim zalogajima i kvalitetnom piću.
Dakle, pored toga što ime rezonuje s namjenom prostora, uspjeli smo da mu dodamo dašak našeg putovanja koje treba da predstavlja odskočnu dasku za ostale elemente priče koji su ili u fazi implementacije ili osmišljanja.
Koliko vam je iskustvo stečeno kroz The Brew craf pivaru/pub pomoglo s organizacijom i samom realizacijom cijelog projekta?
Od momenta otkad smo pokrenuli našu priču o neobičnom craft pivu za raju, uvijek nam je bila bitna paralela da kroz sve što planiramo imamo prožetu tu pokretačku notu neobičnosti koja nas je ohrabrila da se upustimo u sve ovo. Upravo iz ovog pristupa se izrodila ideja o upuštanju u projekat revitalizacije prostora bivšeg kina Imperijal i tako - 8 mjeseci nakon otvaranja i nedavnog pokretanja dijela BISTroa, slobodno možemo da kažemo da je sve što smo do sada iskusili, realizovali, te svi usponi i padovi u sklopu poslovanja The Brew Puba nas doveli do dosadašnjeg uspjeha.
Uzevši u obzir da je proces revitalizacije prostora bivšeg kina Imperijal trajao otprilike 8 mjeseci, možemo da kažemo da je najveći izazov bio kako na adekvatan način osposobiti prostor da bude spreman za rad, dok istovremeno one koji prate našu priču vodimo kroz cijeli proces revitalizacije.
Iako vođeni iskustvom The Brew Puba, u pitanju je puno manji projekat (prostor), koji je za razliku od prostora BISa imao manje zahtjeva – kako od uređenja prostora, postavljanja osnovnih postulata, pa sve do kreiranja tima, priče i sadržaja.
Ali, ono što je bitno istaći je da nam je iskustvo stečeno upravo kroz The Brew Pub poslužilo kao jedan od najbitnijih „sastojaka“ za sve dosad urađeno – pogotovo s dijelom BISTroa koji svojom veličinom i uređenjem podsjeća upravo na The Brew Pub odakle je sve i počelo – u kontekstu tehničkog znanja upravljanja operativnim poslovima, komunikacije s posjetiteljima, kreativnim sadržajem i uređenjem. Znali smo da trebamo da kreiramo interaktivno uređenje u kojem će naša raja htjeti provoditi vrijeme.
Nadalje, za razliku od The Brew Puba, kada imate odgovornost da preuzmete operativu jednog od najstarijih kino prostora u državi, te istovremeno ga predstaviti gradu na jedan drugačiji način, a opet da zadrži svo bogatstvo svoje historije, znamo da je zadatak pred nama izazovan i da će zahtijevati od nas drugačiji način razmišljanja.
U tom svijetlu, nastavkom priče o BISu i pokretanju dijela BISTroa želimo Sarajevu da, u odnosu na „veliki“ dio prostora, ponudimo drugačiji sadržaj iako se radi o manjem prostoru. Bogatstvo i veličina prostora samog kina nam daje priliku da unutar jedne cjeline kreiramo manje momente koji mogu biti predstavljeni na drugačiji način, s tim da kroz sve i jedan treba da se prožima ta nota koja komunicira da volimo craft pivo, volimo raju, volimo biti drugačiji i najbitnije – volimo ovaj grad i da je ovo naša priča koja treba biti podsjetnik zašto je Sarajevo za nas najposebniji grad na svijetu.
Kako biste opisali BISTro u tri riječi?
Tri – možda četiri riječi – kojima možemo da opišemo BISTro su: craft pivo. Klopa. Raja.
U ove tri fraze je sažet cjelokupan pristup onome što radimo i što želimo da postignemo kroz BISTro, a to je da predstavlja mjesto gdje naše posjetiteljke i posjetitelji mogu da se opuste uz ukusnu klopu i ponudu pića, dok mogu da imaju priliku da sjede u prostoru koji je ostao u svom izvornom izgledu (s našim „malim potpisom“ uređenja prostora) otkad su zadnji put imali priliku da ga posjete.
Što je bila inspiracija za uređenje vašeg BISTroa?
Od prvog dana otvaranja BISa, znali smo da je prostor u kojem se danas nalazi BISTro ustvari „prolaz“ do velikog dijela. Nakon mjeseci posmatranja dinamike korištenja prostora od strane gostiju, uvidjeli smo da ovaj dio prostora predstavlja veoma bitan dio i da kao takav zaslužuje poseban pristup i pažnju, unatoč izazovima prilikom realizacije istog.
Upravo smo inspiraciju pronašli u dinamici korištenja ovog dijela prostora. Kako mislimo? U kontektu ovog dijela prostora bivšeg kina, uvidjeli smo da ovaj dio predstavlja „raskrsnicu“, jer s tog mjesta možete da dođete u svaku drugu prostoriju i kao takav treba da bude estetski funkcionalan prostor, tj. da bude mjesto koje će „prolaznicima“ prema drugim prostorijama, a i onima koji su odlučili u BISTrou provesti vrijeme, biti vizualno privlačno, a opet prostrano.
Vođeni ovim saznanjima smo odlučili da kreiramo prostor koji će da ukomponuje sve što smo znali da želimo s ovom pričom. Ono što je interesantno istaći je da smo prilikom brainstorming sesija na temu uređenja prostora najviše vremena posvetili tome kako ustvari u sve to integrisati našu strast prema pivu i pokretačku energiju te ulogu raje koja je najbitnija u svemu što radimo.
Vođeni time i svim aktivnostima i inicijativama koje su dovele do otvaranja BISa, htjeli smo da BISTro bude podsjetnik kroz sve što smo dosada prošli; u tom svijetlu, posjetiteljke i posjetitelja BISTroa mogu da kroz uređenje saznaju više o historiji prostora i stanja u kojem je isti zatečen, o našoj priči, te o inicijativama i nesebičnoj podršci raje prilikom cijelog tog procesa. Pa tako je u BISTrou postavljen famozni „Zid raje“ koji ističe imena pojedinaca koji su svojim doprinosom omogućili da realizujemo jednu od najvećih crowdfunding kampanja u Bosni i Hercegovini.
Naravno, tu je još elemenata uređenja koji nam dolaze – jer kako mi volimo da istaknemo: iskreno vjerujemo da je naša priča „živi organizam“ koji iz dana u dan sve više poprima obrise svog finalnog izgleda, te svakim novim danom dobijamo nove ideje kako možemo da na što kvalitetniji način integrišemo sve vrijednosti koje želimo da se prožimaju kroz prostor – od ponude klope i pića, enterijera, pa sve do sadržaja koji svakim danom postaje sve bogatiji.
A što moramo isprobati s vašeg menija? Tko osmišljava i priprema jela?
Pored klope koju smo „prenijeli“ iz The Brew Puba koji realizuje naš dugogodišnji kolega, tj. glavni kuhar Adi, kao što su naš domaći tortilla chips, pileća krilca i kobasice, ono na što smo najponosniji u ovom momentu kad je klopa u pitanju je naš Brew Beef Sandwich te iskreno vjerujemo da smo osmislili najukusniji sendvič u gradu.
Zašto najukusniji? Zato što kad probate sendvič napravljen od nakvalitetnije trgane junetine, 12 sati kuhane na 75 stepeni sous vide tehnikom s preukusnim začinima, koju nakon toga kratko propržimo na tavi zajedno sa sosom i vodom od tog istog skuhanog mesa, pa to meso pažljivo složimo u sendvič i služimo au jus, u prijevodu preliveno tim istim sosom vode od skuhanog mesa, a ne namazima i tome sličnim da ne bismo uništili punoću okusa i za kraj obogatimo čitavu tu paletu mesnog okusa prženim paprikama i Jalapeñom kako bismo postigli blagu kiselost i ljutinu, onda postanete svjesni da jedete najukusniji sendvič. Ikad. Barem po nama. I gostima koji su dosada na sav glas pohvalili isti.
Također, pored iznad pomenutog u našoj ponudi su također neki novi momenti kao što su naša varijanta pizze, tj. BREW beef pizza, vegetarijanski flamm, juneći i pileći tacosi te veggie burger; jela za koja vjerujemo da se idealno mogu kombinovati s našom ponudom craft piva i crafterskih koktela.
A kada su u pitanju pića?
Pored naših već prepoznatljivih stilova craft piva (Sefte, Maher, Furka, Tura i Strava) možemo da se pohvalimo da smo također i sa pićem uspjeli da osmislimo nešto što Sarajevo nikada nije imalo – a to su crafterski kokteli.
Zajedno u saradnji s vrhunskim sarajevskim barmenima smo uspjeli da osmislimo 5 alkoholnih koktela koji su osmišljeni na bazi svake od naših craft piva, pa tako u BISTrou u ponudi imamo: Sefte on the Beach, Majerito, Turquilu, Turoružicu i Straviotu.
Iskreno vjerujemo da nisu "obični". Svjesni smo da kada svom poslu pridajemo posebnu pažnju svemu što radimo, onda i ova priča s koktelima nije smijela biti "obična". Tako da su rezultati tog pristupa osvježajući i poznati okusi koktela obogaćeni unikatnim aromama i punoćom okusa naših craft stilova.
Nebitno odlučite li se za osvježavajuću varijantu s Majeritom ili Sefte on the Beach ili ste možda za malo robusniji okus Straviote, svaki koktel je drugačije iskustvo ispijanja kvalitetnog pića.
Što je po vama ključno za opuštenu atmosferu u pubu?
Najiskreniji odgovor koji možemo dati je energija koju uspijete kultivisati unutar prostora. Svi napori vezani za uređenje prostora, ponude klope i pića i svi detalji koji prostor trebaju da čine unikatnim su barem nama u podređenom položaju u odnosu na energiju i pristupačnost naših kolega (poznatijih u raji kao TheBrewCrew) i dubinu priče oko koje je sve nastalo.
Šta želimo reći ovim? Ljudi rade s ljudima. Kad su naši gosti i raja u pitanju, uvijek se trudimo da imamo dvosmjernu komunikaciju s ciljem da svakodnevno možemo da rastemo, produbljujemo odnose, razgovaramo sa svima, te da svakim danom budu svjesni da su integralni dio uspjeha svega ovoga što se trudimo da izgradimo. Naravno, kada na sve to postavite kvalitetne elemente kao što su ponuda hrane i pića i enterijer, možemo da kažemo da je opuštena atmosfera „samo“ byproduct koji dolazi kao rezultat napora da se kreira nešto drugačije.
Pub, kao koncept, je mjesto druženja, razgovora, novih poznanstava i jačanje starih. Sve to sa sobom nosi odgovornost da trebamo biti indirektno aktivna platforma da to našim gostima pružimo kroz sve što radimo.
Trudimo se da vodimo računa o gostima, a oni će nama pomoći da kreiramo atmosferu koja će postati pozitivno zarazna. Bez njih, to je samo prazan prostor.
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Jedan dobro poznat okus, tri sasvim različite pripreme i dvoje ljudi kojima smo namjerno zakomplikovali zadatak. S Eminom Tsiligkros i Nedžadom Elkazom provjerili smo mogu li zatvorenih očiju pogoditi koja se Čokolino ekstenzija krije u svakoj pripremi.
Postoje stvari oko kojih ljudi imaju iznenađujuće čvrste stavove.
Kod Čokolina je to, recimo, redoslijed.
Prvo mlijeko pa Čokolino ili obrnuto? Gust toliko da kašika može stajati ili dovoljno rijedak da posljednji zalogaj praktično popijete? Topao ili hladan?
Vrlo brzo shvatite da ne postoji samo jedan način da se jede Čokolino, ali gotovo svako vjeruje da je njegov pravi.
Zato smo odlučili poznati okus staviti u malo zahtjevniji kontekst.
Pakovanje se ne vidi. Zdjela se ne proučava. A svaka priprema donosi dodatne sastojke i teksture koji mogu odvesti u pogrešnom smjeru.
Ideja je bila jednostavna: ne provjeravamo poznaju li Čokolino, nego mogu li među svim tim tragovima pogoditi koji je korišten u svakoj pripremi.
Pred Eminu Tsiligkros i Nedžada Elkaza stavili smo tri različite pripreme Čokolina, povezali im oči i pustili da okus odradi ostatak. Njihov zadatak bio je prepoznati šta jedu, pogoditi koji je Čokolino korišten i, usput, pokušati ostati pri prvom odgovoru.
Pokazalo se da je ovo posljednje možda bilo najteže.
Prva runda počela je tamo gdje bi vjerovatno počela i većina naših Čokolino priča: s Čokolino Classicom.
Samo što su ga dodaci i drugačija tekstura dovoljno zakomplikovali da tačan odgovor ne bude očigledan.
Krenula su nagađanja. Čokolino Dark? Čokolino Fit? Nešto sa žitaricama? Nešto što „krcka“? Nakon nekoliko pokušaja stigao je reveal i Eminina vrlo iskrena reakcija:
„Čokolino Classic. Mislila sam da znam bolje.“
Poznat okus je bio tu, ali su ga dodaci dovoljno pomjerili da prvi odgovor više ne bude sasvim siguran.
Povez je tada mogao dolje, a razgovor je otišao u puno poznatiji smjer.
Nedžad je Čokolino kao dijete jeo stalno, zatim napravio dužu pauzu. Emina, s druge strane, nije imala neku veliku nostalgičnu reunion priču.
„Meni je bilo prije dvije sedmice. Ja stalno jedem Čokolino.“
To nam je možda i omiljeni detalj cijelog razgovora. Jer Čokolino zaista može biti okus koji vas vraća u djetinjstvo, ali isto tako može biti samo ono što ste doručkovali prošlog utorka.
Tu se možda najbolje vidi i ideja kampanje „Čokolino. Za veliku i malu djecu.“ Nekome je okus djetinjstva, nekome doručak koji i danas bez razmišljanja ulazi u rutinu.
Na pitanje na šta ih je prva priprema podsjetila, jedan odgovor bio je djetinjstvo, drugi topla deka i jesen.
I, naravno, pojavilo se pitanje koje vjerovatno može podijeliti jedan stol brže od bilo kojeg blind taste testa.
Nedžad je otkrio svoj sistem: prvo Čokolino, zatim mlijeko, a volio ga je i zagrijati.
O raspravi o ispravnom redoslijedu ovaj put ćemo se diplomatski suzdržati.
Naša verzija Classica imala je ipak nekoliko dodataka zbog kojih ga nije bilo tako lako pogoditi. Uz Čokolino Classic i mlijeko, u zdjelu su išle chia sjemenke, bijela čokolada bez šećera, orasi, agavin sirup i karamel šećer, dok su kao završni dodatak stigli i Kviki pereci.
To je recept koji najmanje mijenja poznati ritual, ali ostavlja dovoljno prostora da istu zdjelu napravite malo drugačije.
Sljedeća priprema više nije ostavila mnogo poznatih tragova.
Na stol je stigao frape s Čokolino Protein Powerom i odjednom se pitanje promijenilo iz „koji je ovo Čokolino?“ u „čekaj, možemo li Čokolino raditi i ovako?“.
Čokolino Protein Power u tu priču ulazi sasvim prirodno. Bogat je proteinima, s dodatkom whey proteina, a jedan obrok osigurava 34% preporučenog dnevnog unosa proteina. Osnovu čine riža i zob, a može se pripremiti s običnim ili biljnim mlijekom, pa ideja da ga iz zdjele preselimo u blender zapravo i nije veliki zaokret.
Emina je do tog trenutka od Čokolina pravila samo klasičnu kašu. Nakon ove runde već je planirala smoothie. Nedžad je odmah otišao korak dalje i vidio ga u svom proteinskom shakeu.
Za verziju koju su probali Emina i Nedžad korišteni su zobeno mlijeko, Čokolino Protein Power, ekspandirani proso i menta.
Dakle, ako ga želite ponoviti kod kuće, lista je kratka: sve što je potrebno stane u jednu čašu blendera, a rezultat je potpuno drugačiji način da Čokolino uđe u doručak.
Nedžad je već znao gdje bi ga ponovo smjestio:
„Baš mi se svidio protein shake jer stalno pijem proteine, tako da ću sigurno ubaciti to u rutinu.“
Jedan bod za njega u testu. I, očigledno, novi doručak nakon njega.
Treća priprema odmah je promijenila tok razgovora:
„Izvinite, kakav je ovo Čokolino što se jede sa viljuškom?“
Na tanjiru su bile kuglice s Čokolino Plusom, a nakon prvog zalogaja krenuli su cimet, orašasti okusi, Čokolino Dark kao mogući odgovor i, najvažnije, pitanje ima li još.
Čokolino Plus je već u svojoj osnovnoj verziji teksturalno razigraniji član Čokolino porodice: uz čokoladne žitne pahuljice sadrži zobene i kukuruzne pahuljice te hrskavu rižu s čokoladom. U receptu za kuglice zato se posebno dobro slaže s dodatnim slojevima zobi, cimeta i ekspandiranog amaranta.
Ovdje je klasična skala od jedan do pet također prestala biti naročito korisna.
„Moja ocjena za ove bombice je šest od pet.“
Ako ih želite ponoviti, mi smo koristili: zobeno brašno, puter, mlijeko, zobene pahuljice, cimet, karamel šećer, bijelu čokoladu bez šećera, ekspandirani amarant i Čokolino Plus.
Tu se već prilično udaljavamo od ideje da Čokolino mora izgledati onako kako ga pamtimo.
Između Čokolino Classic kaše s dodacima, Čokolino Protein Power frapea i Čokolino Plus kuglica zapravo se nalazi cijela poenta ovog testa: isti ritual ne mora izgledati isto svaki put.
U Čokolino porodici danas su, uz Čokolino Classic, i ekstenzije Čokolino Fit, Čokolino Dark, Čokolino Plus, Čokolino Toffee i Čokolino Protein Power, a naš izbor od tri recepta bio je dovoljan da pokaže koliko različitih pravaca može nastati iz jednog dobro poznatog okusa.
Svaka od njih taj poznati okus vodi u malo drugačijem smjeru. Čokolino Fit ga zadržava uz smanjen udio šećera, Čokolino Dark se oslanja na cjelovito zobeno brašno, kakao i datulje za intenzivniji čokoladni profil, dok Čokolino Toffee spaja zob, datulje i med s okusom karamela i hrskavim dodacima.
Čokolino Plus i Čokolino Protein Power upoznali smo kroz naše recepte, pa se cijeli asortiman lijepo čita kao nekoliko različitih odgovora na isto pitanje: kako danas želite jesti svoj Čokolino?
Na kraju testa Emina i Nedžad nisu izabrali ni istog favorita.
Jednom je pobijedio proteinski shake, drugom slatka varijanta koju bi bez problema ponovo uvela u rutinu.
Što je, kada malo razmislimo, prilično dobar završetak.
Možda Čokolino poznajemo godinama. Samo ga više ne moramo svi jesti na isti način. Za veliku i malu djecu, ali i za sasvim različite rutine, ostaje onaj poznati okus kojem svako može dati svoju verziju.
A na pitanje iz naslova sada možemo dodati još jedno:
Da li biste vi pogodili sva tri?
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
