TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 11.6.2020.
Ako ste u potrazi za receptima koje podjednako vole djeca i odrasli, na pravom ste mjestu. Sa #DoYouBONJOUR hashtag ste nam preporučili tri super brza i ukusna kolača koje možete napraviti odmah jer vjerovatno sve sastojke već imate pri ruci.
U obilju ideja, kako sve iskoristiti jagode za pripremu ukusnih delicija, otkrili smo jedan od vrlo ukusnih i iznimno jednostavnih recepata za jagoda cheesecake, a čokoljupcima će ukrasti simpatije slasni kuglof koji će biti odličan pratilac vaših vikend druženja uz kavu.
Prelistajte dalje za recepte.
ČOKOLADNI KUGLOF by @zemirin_dnevnik
SASTOJCI:
Glazura:
PRIPREMA:
Za početak odvojite žumanjke od bjelanjaka u zasebne zdjele. Žumanjke izmiksajte s 200 g maslaca, a zatim dodajte 250 ml jogurta te mutite dok ne dobijete ujednačenu smjesu.
Bjelanjke izmiksajte u čvrsti snijeg i polako dodajte šećer u prahu. U posebnoj posudi izmiješajte 250 g brašna, pola paketića praška za pecivo i 50 g kakao praha. Smjesu sa bjelancima i šećerom polako dodajte smjesi sa žumancima te lagano miješate. Zatim nastavite dodavati smjesu sa brašnom. Kada dobijete finu i ujednačenu masu, pećnicu zagrijte na 170 – 180 °C. Kalup za kuglof nauljite, pobrašnite i izlijte cijelu smjesu u kalup te stavite u pećnicu. Kuglof pecite trideset minuta.
Glazura:
Otopite na pari ili u mikrovalnoj 300 g čokolade za kuhanje i 120 g maslaca, a zatim u smjesu dodajte 50 ml vrhnja za kuhanje. Prelijte ohlađen kuglof čokoladom da dobijete finu glazuru. Spremni ste za uživanje uz šalicu kave.
JAGODA CHEESECAKE by @mery.s.kitchenstories
SASTOJCI:
PRIPREMA:
Od mljevenog keksa i rastopljenog putera napravite smjesu koja će biti baza za kolač. Staviti ju u frižider na hlađenje, a u zasebnoj posudi pomiješajte krem sir sa šećerom u prahu. Uzmite i treću posudu u koju ćete umutiti slatko vrhnje, a zatim dodati umućeno vrhnje u krem sir, zatim sok od limuna i pomiješajte. Jagode oprerite i odvojiti 1/3 koju ćete sitno nasjeckati i ubaciti kašikom u smjesu od vrhnja, krem sira i šećera u prahu. Izvaditi bazu kolača od keksa i maslaca iz frižidera te nanesite smjesu ravnomjerno. Dekorišite s ostatkom jagoda i ostavite preko noći na hlađenje.
ČOKOLADNI KOLAČ by @mamineslatkebrige
Sastojci:
Po želji dodatno za biskvit nakon pečenja:
Čokoladni preljev:
Priprema:
Pećnicu zagrijte na 200°C.
Sve sastojke za biskvit izmiksajte ili izmiješajte pjenjačom u jednoj posudi.
Smjesu izlijte u kalup za torte promjera 24 cm te stavite peći oko 20-25 minuta, zavisno od pećnice. Najbolje da provjerite čačkalicom ili nožićem, ako izlaze suhi, gotovo je.
Pečenu toplu tortu ukoliko želite možete preliti sokom jedne naranče za dodatni okus.
Preljev pripremite tako da slatko vrhnje za šlag zagrijete do vrenja, maknete ga s vatre pa u njega umiješate čokoladu i ukoliko želite koricu naranče, miješajte dok ne dobijete glatku kremu pa prelijte preko još tople torte koju ste ostavili u kalupu jer će biti tekuće.
Tortu prvo ohladite na sobnoj temperaturi pa ju kasnije premjestite u frižider za brže hlađenje. Tek kasnije kada se je krema stegnula maknite stranice kalupa.
Bon appetit!
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Mario Mandarić i Nikola Stojaković spojili su svoje autorske kuhinje na jednoj večeri u sarajevskom Amberu, uz vina Ateljea Šapat. Ada i ja vratile smo se za njihov sto, ovog puta s nešto više pitanja i ponekim iznenađujuće jednostavnim odgovorom.
Kada smo Maria Mandarića i Nikolu Stojakovića pitale šta je na večerašnjem meniju nastalo upravo zato što su radili zajedno, odgovor je bio kratak.
Ništa.
Za večeru koju pripremaju dvojica chefova s Michelin iskustvom očekivala sam barem malo kreativnog pregovaranja. Možda i pokoju raspravu oko menija. Ispostavilo se da je njima za cijeli meni trebalo manje dogovaranja nego meni da odlučim koja pitanja da im postavim.
Taj detalj je bio sjajan uvod u ono što smo Ada i ja te večeri doživjele u Amberu.
Samo osam dana ranije sjedile smo za istim stolom, isprobavale novi jesenski tasting meni i kasnije raspravljale o klepama, mliječnim redukcijama, neobičnim koktelima i Portobellu. Sada smo se vratile zbog posebne večere na kojoj je Mario, chef Ambera i nekadašnji chef zagrebačkog Noela, ugostio Nikolu Stojakovića, čovjeka iza kuhinje restorana Fleur de Sel u Novom Slankamenu, nagrađenog Michelinovom zvjezdicom.
Na meniju smo prepoznale nekoliko jela iz prethodne posjete. Moglo je biti malo déjà vua, ali zapravo smo im se ponovo obradovale. Ponovljeno gradivo, i dalje čista petica.
Ovog puta nekim poznatim okusima pridružila se Nikolina kuhinja, a svaki slijed pratilo je vino iz Ateljea Šapat.
I tako smo krenule.
Mario je prije otprilike godinu dana posjetio Nikolin Fleur de Sel sa suprugom i kćerkom. Nikola nam je ispričao da su tada imali priliku upoznati se kroz njegovu kuhinju, a kasnije je stigao poziv za Sarajevo.
Kada je došlo vrijeme da slože meni, svaki je predložio svoja jela. Uskladili su ih s vinima, malo promijenili redoslijed sljedova i završili dogovor.
Tri poruke, prema Nikolinoj procjeni.
Razlike između njihovih stilova bile su očigledne. Mario Nikolino kuhanje opisuje kroz snažne umake, intenzivne okuse i klasične francuske tehnike. Za sebe kaže da kuha nešto laganije. Nikola je, govoreći o Mariovoj tartaleti s tartarom od gljiva, odmah počeo nabrajati ono što je u njoj prepoznao: odnos kiselosti i slatkoće, teksturu gljiva, hrskavost tijesta.
Posebno mi se dopalo koliko precizno govore jedan o drugome. Kada Nikola hvali Mariovo jelo, zna tačno šta mu se sviđa. Kada Mario govori o Nikolinom kuhanju, odmah prepoznaje njegov rukopis.
Nije mala stvar imati vlastiti stil koji kolega može prepoznati i bez potpisa na meniju.
Tokom večeri obojica su prilazili gostima, razgovarali, pratili posluživanje. Timovi Ambera i Šapata radili su zajedno, a posebno je bilo zanimljivo posmatrati Nikolu i njegov tim kako uživo završavaju posljednje jelo, juneći pithivier.
Volimo zamišljati chefa kao jedinog autora onoga što stigne na sto. Onda gledate završno serviranje jednog slijeda i shvatite koliko ruku učestvuje u toj naizgled jednostavnoj radnji. Nečije ime ostaje na jelovniku, ali dobar servis nije nužno solo nastup.
S hranom uglavnom nemam mnogo pravila. Znatiželja mi je češće jača strana od izbirljivosti, mada presovana teleća glava i goveđi jezik teško da bi se našli u mojoj narudžbi da sam sama birala.
Na degustacijskom meniju nemate taj luksuz, ili ga barem svjesno prepuštate nekome drugom.
Tako su se pred nama našli Nikolina presovana teleća glava i riječni rakovi s kremom od komorača, uz Mariovu tartaletu, japrak s raguom od teleće džigerice i srca te goveđi jezik s kinojom i punjenom datulom. Za kraj je stigao Nikolin juneći pithivier.
Okusi su bili puni i intenzivni, a prelazak s jednog autorskog pristupa na drugi nije prolazio nezapaženo.
Kod ovakvih večera zanimljivo mi je koliko se vlastiti odnos prema hrani mijenja čim prestanete sami sastavljati narudžbu. Namirnica koju biste možda zaobišli na jelovniku odjednom je pred vama, pripremljena onako kako ju je zamislio neko ko s njom radi godinama.
Ne moram poželjeti da kod kuće pripremam teleću glavu da bih razumjela zašto je neko odlučio staviti je na svoj meni. Sasvim mi odgovara da taj dio posla prepustim Nikoli.
Uz svaki slijed dolazilo je i drugo vino iz Ateljea Šapat, od pjenušavog Trofeja 2023 i Grašca 2025, preko Sauvignona Blanca i Chardonnaya iz linije Atila, do Atila Plavog, Nera Merlota i Caberneta Atila.
Ono što je uparivanja učinilo zanimljivijim bila su objašnjenja tima Šapata. Uz svaku čašu dobile smo kontekst o vinu i razlog zbog kojeg se našlo upravo uz to jelo.
Postoji velika razlika između toga da vam neko natoči vino i da vam objasni šta biste mogli primijetiti kada ga probate uz hranu. A kada su objašnjenja dovoljno razumljiva da ih možete pratiti bez malog rječnika vinskih termina, utoliko bolje.
Michelinova zvjezdica prilično je moćna stvar. Dovoljno je spomenuti je uz ime restorana i razgovor vrlo brzo počne uključivati standarde, preciznost, očekivanja i gotovo vojničku disciplinu.
Zato nas je zanimalo koliko ta vrsta priznanja može ograničiti kreativnu slobodu.
„Michelinova zvjezdica je nagrada za rad koji ti radiš, za koji ti smatraš da je dobar. To ne bi trebala biti nekakva vodilja kako ćeš ti kuhati.“
Nikola je bio jednako jasan.
„Ti ako dobro kuvaš i dobro sklapaš ukuse, Michelinova zvezdica će doći svakako.“
Michelin je u njihovim odgovorima zauzimao mjesto priznanja koje dolazi nakon rada. Nisu govorili o kuhanju kao pokušaju da ispune nečiju unaprijed zadanu sliku savršenog tanjira.
Naravno, jednostavno je to reći nakon godina profesionalnog iskustva. Ali možda je baš zato vrijedilo čuti.
A onda smo ih pitale za neko gastronomsko mišljenje s kojim se drugi možda ne bi složili.
Mario:
„Da je gost uvijek u pravu. Jer nije.“
Nikolu smo zatim pitale koji mu kompliment gosta najviše znači.
“Da se vrati.”
Ispričao nam je kako u restoranima koje vodi postoje jela koja su gosti toliko prihvatili da ih više gotovo i ne smiju mijenjati.
Zadržavanje tih jela na meniju možda je i najkonkretniji odgovor na pitanje kako izgleda dugoročan odnos između chefa i njegovih gostiju. Neka jela jednostavno prerastu početnu ideju autora i postanu razlog zbog kojeg ljudi ponovo rezervišu sto.
Razgovor je u međuvremenu stigao i do nešto prizemnijih tema. Recimo, šta dvojica profesionalnih chefova kuhaju kada im se ne kuha?
Nikola je odabrao pastu aglio, olio e peperoncino.
Mario je odgovorio:
„Ništa. Naručim.“ :)
Ada i ja nastavile smo večer tamo gdje smo završile i prethodnu posjetu Amberu, u Sans Cesseu.
Ada ima posebnu slabost prema viskiju i koktelima na njegovoj bazi, pa je ostala pri Platinum Old Fashionedu, a ja sam završila s Boulevardierom. Kao neko ko u koktel-karti gotovo instinktivno traži Negroni ili nešto iz njegove porodice, teško da sam ikoga iznenadila izborom. Sebe najmanje.
Iza nas je ostala još jedna lijepa večer u Amberu. Ponovo smo uživale u poznatim Mariovim jelima, upoznale Nikolin kulinarski rukopis i kroz vina Šapat otkrile još jednu dimenziju cijelog menija. Jednako su nam zanimljivi bili razgovori između sljedova, međusobno poštovanje dvojice chefova i način na koji su funkcionirali sa svojim timovima. Ovog puta imale smo podjednako mnogo toga za reći o hrani i o ljudima koji stoje iza nje.
A nakon svih novih okusa i ponekog izlaska iz vlastitih gastronomskih navika, za posljednju narudžbu obje smo se vratile prilično poznatim izborima.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
