Njegovo ime ste vjerujemo često vidjeli potpisano ispod brojnih naslovnica bh.modnih magazina i editorijala. Edvin je u suradnji s dizajnerima, modelima i beauty stručnjacima stvarao sjajne bh. modne priče o kojima smo često pisali.

Razni modni projekti, kao i suradnje na snimanju glazbenih videa za nove pjesme poznatih bh.izvođača poput Bože Vreće i Lake, potaknule su nas da se zapitamo kako izgleda Edvinov studio, kada je najproduktivniji te kako se odijeva ovaj modni fotograf.
Edvin je sa oduševljenjem pristao na MODAMO.info izazov i napravio foto dnevnik svoje dnevne rutine koji vam u potpunosti donosimo u nastavku.

***

Po prirodi sam hronični late sleeper i da nije alarma, ne bih se budio do 12h. Međutim, kako u zadnje vrijeme imam sve više obaveza, mobitel mi obično zazvoni mnogo, mnogo ranije. Izaberem odjeću, pripremim kafu, te uz nju provjeravam mailove i listu obaveza za taj dan.

Shooting obično imam nedugo nakon završetka svog jutarnjeg rituala. Ponosan sam što radim u nečemu tako kreativnom kao što je modna fotografija. Jako volim kreativne ljude i na samo snimanje gledam kao na jednu od najljepših stvari koje se dese tokom dana. Uvijek se potrudim da na snimanju vlada pozitivna atmosfera i da čitav tim završi sa osmijehom.

Volim da pješačim i konstantno sam u pokretu. Velike su šanse da ćete me vidjeti na cesti s nekom vrstom opreme u rukama.

Ako nisam na snimanju ili sastanku onda vjerojatno - jedem. Za ručak volim otići u neko od svojih omiljenih mjesta. Volim svu hranu, a ovaj put moj izbor je Woki.

Osoba sam koja voli da ima sve detaljno isplanirano i nacrtano. S klijentima se obično nalazim na sastancima kako bi diskutovali o idejama i rješenjima za ono na čemu ćemo raditi zajedno. Odgovorno preuzimam svaki posao, tako da obično bilježim sve na listove i kačim na zidove po stanu. Ovaj put otišao sam u Kaftan studio kako bi razgovarali o našoj idućoj suradnji.

Trudim se da, kada je god to moguće, posvetim vremena sebi kako bih se opustio i odmorio od brzog tempa. Obavezno odem kod Ede u Hairetic. Edo je jedini koji smije da dira moju kosu.

Ostatak dana obično provedem s prijateljima. Na najbolje prijatelje gledam kao na porodicu.

Bitan dio moga dana počinje tek iza ponoći. Tad sam, ustvari, najsmireniji i imam najbolju koncentraciju, a to iskoristim kako bih retuširao fotografije, napravio plan za iduće snimanje i - slušao muziku. To obično traje do 3 ili 4 ujutro - i upravo to je razlog zbog kojeg sam late sleeper.

Foto: Edvin Kalić

Vjerovatno smo danas nečiji dan učinile lakšim. Samo to nismo zapisale nigdje.

Pomogle smo komšinici da unese kese sa stepenica. 

Otkazale smo sastanak da nazovemo prijateljicu kojoj je dan bio loš. 

Pokupile smo kesu u parku koja nije naša. 
 

Sve smo to već zaboravile do večeri. Neko drugi nije.

Mala djela koja ne objavljujemo i o kojima rijetko pričamo, baš ona najčešće razlikuju neki dan od običnog.

Velika djela su ona koja se vide. 

Volonterski izlasci, donacije, akcije, intervjui. Pored njih postoji cijeli sloj sitnica koje nikome ne padaju na pamet kao priče. 
 

Pridržali smo vrata onome ko je žurio. 

Nazvale smo nanu iako nemamo ništa novo da kažemo. 

Pustile smo nekoga ispred sebe u red, čak i kad smo umorne. 

Predale smo izgubljeni novčanik bez fotografisanja "dobrog djela".

Takve geste obično prolaze neopažene. Radimo ih jer nam se u tom trenutku čini ispravnim, i tu staje sva motivacija.

Najlakše ih je odbaciti uz “nije to ništa”, ali na drugom kraju, neko zna. 

Zna komšinica kojoj smo pomogle. 

Zna prijateljica koja se večeras osjeća manje sama. 

Zna i djevojčica iz komšiluka koja nas je vidjela. 

Znamo i mi, prije nego što smo zaboravile.
 

Mala djela ne mijenjaju svijet odjednom. Skupljaju se polako, neprimjetno. Kada ih dovoljno ljudi radi dovoljno često, neki dijelovi grada i neki životi izgledaju drugačije nego što bi inače.

Ako bismo ih ipak zapisale, izgledale bi otprilike ovako:

Danas sam čuvala djecu prijateljici dva sata i osjećala sam se sjajno zbog toga.

Trknula sam do dm trgovine umjesto komšinice. Danas joj nije bio dan.

Sjela sam s kolegicom u pauzi i samo slušala. Toliko joj je trebalo.

Očistila sam park ispred zgrade, deset minuta, a svi smo disali lakše.

Donijela sam supu komšinici koja živi sama. Nije mi tražila.

Niti jedna od ovih rečenica nije spektakularna. Sve su tačne i sve su nečiji dan učinile boljim.
 

Upravo zato dm već dvadeset godina ulaže u zajednicu, a sada kroz platformu Žar za budućnost otvara prostor da se priče zabilježe. 

One koje obično ne dospiju nigdje, ali možda baš zato i imaju težinu.

Svako može podijeliti svoju priču ovdje. 

Dovoljno je da je istinita.
 

Pored prijava pojedinaca, platforma je otvorena i za udruženja, organizacije i institucije koje već vode konkretne projekte u zajednici. 

Projekte koje dm podrži objavit će na jesen 2026., a prijava se podnosi preko iste stranice.

Ako u našem okruženju postoji inicijativa, udruženje ili projekt koji zaslužuje da bude viđen, prijava traje nekoliko minuta, a nečiji tihi rad može dobiti vidljivost koja mu nedostaje.

Ima dana kada učinimo malo više nego što sebi priznajemo. 

Možda je vrijeme da se to ponekad i zapiše. 

Možda baš zato da nekoga drugog podsjeti da i svoje dane računa drugačije.
 

Ovaj sadržaj je nastao u suradnji sa dm drogerie markt

Bonjour.ba produkcija:  
Voditeljica projekta: Inka Šehić
Autorica & vizualni dizajn članka: Ilda Lihić-Isović