TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 28.1.2016.
Njegovo ime ste vjerujemo često vidjeli potpisano ispod brojnih naslovnica bh.modnih magazina i editorijala. Edvin je u suradnji s dizajnerima, modelima i beauty stručnjacima stvarao sjajne bh. modne priče o kojima smo često pisali.
Razni modni projekti, kao i suradnje na snimanju glazbenih videa za nove pjesme poznatih bh.izvođača poput Bože Vreće i Lake, potaknule su nas da se zapitamo kako izgleda Edvinov studio, kada je najproduktivniji te kako se odijeva ovaj modni fotograf.
Edvin je sa oduševljenjem pristao na MODAMO.info izazov i napravio foto dnevnik svoje dnevne rutine koji vam u potpunosti donosimo u nastavku.
***
Po prirodi sam hronični late sleeper i da nije alarma, ne bih se budio do 12h. Međutim, kako u zadnje vrijeme imam sve više obaveza, mobitel mi obično zazvoni mnogo, mnogo ranije. Izaberem odjeću, pripremim kafu, te uz nju provjeravam mailove i listu obaveza za taj dan.
Shooting obično imam nedugo nakon završetka svog jutarnjeg rituala. Ponosan sam što radim u nečemu tako kreativnom kao što je modna fotografija. Jako volim kreativne ljude i na samo snimanje gledam kao na jednu od najljepših stvari koje se dese tokom dana. Uvijek se potrudim da na snimanju vlada pozitivna atmosfera i da čitav tim završi sa osmijehom.
Volim da pješačim i konstantno sam u pokretu. Velike su šanse da ćete me vidjeti na cesti s nekom vrstom opreme u rukama.
Ako nisam na snimanju ili sastanku onda vjerojatno - jedem. Za ručak volim otići u neko od svojih omiljenih mjesta. Volim svu hranu, a ovaj put moj izbor je Woki.
Osoba sam koja voli da ima sve detaljno isplanirano i nacrtano. S klijentima se obično nalazim na sastancima kako bi diskutovali o idejama i rješenjima za ono na čemu ćemo raditi zajedno. Odgovorno preuzimam svaki posao, tako da obično bilježim sve na listove i kačim na zidove po stanu. Ovaj put otišao sam u Kaftan studio kako bi razgovarali o našoj idućoj suradnji.
Trudim se da, kada je god to moguće, posvetim vremena sebi kako bih se opustio i odmorio od brzog tempa. Obavezno odem kod Ede u Hairetic. Edo je jedini koji smije da dira moju kosu.
Ostatak dana obično provedem s prijateljima. Na najbolje prijatelje gledam kao na porodicu.
Bitan dio moga dana počinje tek iza ponoći. Tad sam, ustvari, najsmireniji i imam najbolju koncentraciju, a to iskoristim kako bih retuširao fotografije, napravio plan za iduće snimanje i - slušao muziku. To obično traje do 3 ili 4 ujutro - i upravo to je razlog zbog kojeg sam late sleeper.
Foto: Edvin Kalić
TEKST: Bonjour.ba
Postoje događaji koji ti daju znanje, a postoje i oni koji te vrate sebi. Akademija by dm drogerie markt i Bonjour.ba bio je upravo takav dan, dan nakon kojeg se kući ne vraćaš ista, nego malo sigurnija, malo odlučnija i nekako povezanija sa svojim putem.
Žene su dolazile jedna po jedna, bez velike pompe, ali sa nečim što se moglo naslutiti u koraku i pogledu, željom da naprave prostor za sebe. 
Nije bilo važno ko je odakle stigao, koliko dugo radi ili u kojoj je fazi biznisa. U tim prvim minutama, dok su skidale kapute, tražile svoja mjesta i razmjenjivale kratke pozdrave, stvarao se osjećaj pripadanja koji se ne može isplanirati.
Kao da se u toj sali konačno spojilo sve ono što su dugo pokušavale držati same.
Kada podrška postane ključni trenutak dana
Upravo tokom umrežavanja, u onom neformalnom dijelu koji se najčešće pokaže najiskrenijim, dogodio se trenutak koji je ostavio trag. Jedna učesnica je, gotovo bez zadrške, rekla rečenicu koja je mnogima zvučala poznato:
"Podrška žena tokom upoznavanja danas… to mi je bio trenutak kada sam prvi put osjetila da mogu više. Kada mi neko kaže: ‘Super ti ide’, ‘Pratim tvoj biznis’, odjednom sve izgleda lakše. Shvatiš da si već dogurala do ovdje, i nekako te pomisao na sljedeći korak više ne plaši."
To je bio onaj tihi, ali snažan trenutak u kojem se samopouzdanje vrati na mjesto, u kojem shvatiš da nisi sama u svojim pokušajima i da ponekad nekoliko rečenica izgovorenih u prolazu može značiti više od cijelog plana.
Mali koraci, velike spoznaje
Kasnije tokom dana, nakon jedne od sesija, u sali se čula misao koja je izazvala prepoznatljive osmijehe i tiha klimanja glavom. Bila je to rečenica koja je zvučala jednostavno, ali je nosila iskustvo koje mnoge žene dijele:
"Danas sam naučila da sam na dobrom putu. Moj poduzetnički put raste, samo svojim tempom. I ono što me posebno umirilo jeste da su i druge žene imale iste strahove, pitale su se gdje dalje, šta je sljedeći korak. Shvatila sam da je ‘small steps, easy going’ univerzalna vodilja i da je sasvim u redu ići sporije, ali sigurno."
Dok je govorila, činilo se kao da se u toj rečenici prepoznaje polovica sale. Bio je to podsjetnik da napredak ne mora izgledati glasno niti dramatično, da ne mora uvijek biti brz i linearan.
Ponekad se najvažniji pomaci dešavaju upravo u malim odlukama, tihim uvidima i prihvatanju ritma koji je samo tvoj.
Rečenica je zazvučala malo dublje jer se nije odnosila samo na biznis. Odnosila se na život, na hrabrost da ne žuriš, na dozvolu da napreduješ svojim tempom i na mir koji dođe kada shvatiš da nisi jedina koja balansira između želja, mogućnosti i strahova.
Odluke koje mijenjaju pogled na vlastiti put
Tokom dana, među svim razgovorima, smijehom i malim otkrićima, isticale su se i one rečenice koje djeluju jednostavno, a zapravo nose promjenu. Jedna učesnica se nasmijala, ali iza tog osmijeha se osjetila iskrena odluka:
"Moj prvi korak nakon akademije bit će marketing plan. Uvijek sam mislila da je to previše kompleksno, pa sam izbjegavala da uopšte pokušam. Danas ste me ohrabrili da dođem kući i da ga počnem pisati odmah."
Dok je govorila, bilo je jasno da ta misao ne ostaje u zraku. Bila je to odluka koja će, već večeras ili sutra ujutro, preći na papir i postati prvi konkretan korak.
Nedugo zatim, sasvim spontano, stigla je i druga rečenica koja je u sebi nosila onu vrstu hrabrosti koja se javi tek kad shvatiš da imaš podršku:
"Danas sam odlučila da sada zaista sjednem, zapišem i započnem. Nema više čekanja savršenog trenutka. Sad je vrijeme."
U te dvije misli stalo je sve ono što je akademija nastojala probuditi: spremnost da se počne, da se prihvati nesavršenost početka, da se prestane čekati idealni uvjeti koji nikada ne dođu.
To su one male rečenice koje djeluju tiho, ali nose ogroman pomak, jer mijenjaju pogled na vlastiti put upravo onoliko koliko je potrebno da se krene.
Misli koje ostaju i nakon što se vrata zatvore
Pred kraj dana, kada se energija u sali već smirila, a bilješke u notesima počele slagati u vlastite male priče, čula se rečenica koja je gotovo neprimjetno, ali snažno zaokružila sve što se dogodilo:
"Za sve koje razmišljaju da se prijave iduće godine, samo se prijavite. Doći ćete kući potpuno novi."
Izgovorena bez patetike, ali s uvjerenjem žene koja je nešto u sebi pomaknula, ta misao je u sali ostavila odobravanje, onaj osjećaj kada znaš da ništa nije pretjerano, jer je istina jednostavnija nego što mislimo.
Nedugo zatim stigla je i druga poruka, nježnija, ali podjednako snažna. Izgovorila ju je učesnica koja svoj brend gradi iz emocije i intuicije:
"Voljela bih da moj brend poručuje emociju, zabavu i energiju… i danas sam prvi put osjetila da to stvarno mogu prenijeti."
U tom trenutku mnoge su se prepoznale. Jer to nije bila samo ambicija, nego potvrda da se ideja može pretvoriti u nešto opipljivo kada joj daš prostor, znanje i podršku.
Ako bi se cijeli dan trebao opisati u nekoliko riječi, onda bi to bila misao koja se tiho provlačila među učesnicama dok su izlazile iz sale: akademija nije završila onog trenutka kada su se vrata zatvorila.
Ostala je u njima kao sigurnost da nisu same, kao hrabrost da počnu i kao nježan podsjetnik da se svaki put gradi, korak po korak, misao po misao, dan po dan.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
